Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
The impact of the pandemic on the use of digital materials in teaching
No full textUloga tehnologije i digitalnih kompetencija učitelja posebno se istaknula tijekom posljednjih
nekoliko godina. Veliki značaj u tome imala je pandemija zbog koje su učitelji tehnologiju u nastavi
morali koristiti više nego ikad prije. Pandemija je istaknula nespremnost učitelja u uporabi IKT -
a, ali je učiteljima ujedno i omogućila da razvijaju svoje digitalne kompetencije. Uz teorijski dio
rada, glavni dio čini empirijsko istraživanje koje je provedeno među 64 učitelja s područja
Republike Hrvatske. Istraživanjem se je pokušao ispitati utjecaj pandemije na stavove učitelja o
uporabi digitalnih alata u nastavi, njezin utjecaj na učestalost korištenja digitalnih alata u nastavi,
razina digitalnih kompetencija učitelja i učestalost korištenja digitalnih alata u nastavi s obzirom
na broj godina radnog staža učitelja i mjesto rada te utjecaj digitalnih alata u nastavi na učenike.
Rezultati istraživanja su pokazali da učitelji nakon pandemije češće koriste digitalne alate u nastavi
te da nakon pandemije imaju pozitivnije stavove o njihovoj uporabi u nastavi. Istraživanje nije
pokazalo značajnu povezanost između digitalnih kompetencija učitelja i učestalosti korištenja
digitalnih alata u nastavi i radnog staža te mjesta rada učitelja. Također, istraživanje je pokazalo da
učitelji nemaju čvrste stavove o tome kako digitalni alati utječu na učenike, odnosno učitelji i dalje
nisu sigurni imaju li digitalni alati na učenike negativan ili pozitivan utjecaj.The role of technology and digital competences of teachers has been prominent over the last few
years. Pandemic had big influence on it because it forced teachers to use technology more than
ever before. Pandemic emphasized teachers' incompetence in ICT use, but it also enabled teachers
to develop their digital competencies. Except the theoretical part of the paper which describes the
basic elements related to the topic, the main part of this paper is an empirical study conducted
among 64 teachers from Croatia. The research tried to examine the impact of the pandemic on
teachers' attitudes about the use of digital tools in teaching, its impact on the frequency of using
digital tools in teaching, level of digital competencies and frequency of using digital tools in
teaching with regard to the work experience and place of work as well as the impact of digital tools on students.
The results of the research showed that after the pandemic, teachers use digital tools
more often, and that they have more positive attitudes about them. The research did not show a
significant correlation between teachers' digital competencies and the frequency of using digital
tools regard to the work experience and place of work. Also, research has shown that teachers do
not have strong views on how digital tools affect students, ie teachers are not sure whether digital
tools have postive or negative impact on students
Context and challenges of informal learning in the preschool teachers' professional development
No full textInformalno je učenje najprisutniji oblik učenja u čitavom spektru načina ostvarivanja cjeloživotnog učenja i obrazovanja te ima značajnu ulogu u unaprjeđenju profesionalnih kompetencija odgajatelja. Cilj rada je analizirati različite dimenzije, definicije i interpretacije koncepta informalnog učenja u recentnoj literaturi. Analiza će se usmjeriti na objavljene teorijske radove i empirijska istraživanja posljednjih pet godina. Razmatrane su metodološke i sadržajne karakteristike studija koje su ušle u konačnu analizu (N=12). Rezultati pregleda otkrili su nedovoljnu istraženost informalnog učenja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Temeljem pregleda radova treba se istaknuti potreba za temeljitom promjenom gledanja na značaj informalnog učenja i posvećivanjem odgovarajuće pozornosti ovoj iskustvenoj, namjernoj i nenamjernoj, uglavnom samoiniciranoj aktivnosti učenja kojom odgajatelji obogaćuju osobne i profesionalne kompetencije. Rezultati recentnih istraživanja pokazuju kako informalno učenje ovisi o konkretnim raspoloživim resursima na individualnoj, strukturalnoj, vremenskoj i idejnoj razini te se razlikuje obzirom na društveno-kulturološki kontekst u kojemu se ostvaruje. Boljim razumijevanjem specifičnih karakteristika informalnog učenja odgajatelja može se bolje podržati njihov osobni i profesionalni razvoj u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu i životu. Od posebne važnosti je intenziviranje provođenja istraživanja ovog oblika učenja s različitim dionicima u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.Informal learning is the most present form of learning in the whole spectrum of ways of achieving lifelong learning and education, and it plays a significant role in improving the professional competencies of educators. The aim of this paper is to analyze different dimensions, definitions and interpretations of the concept of informal learning in recent literature. The analysis will focus on published theoretical papers and empirical research over the past five years. Methodological and content characteristics of the studies that were included in the final analysis (N = 12) were considered. The results of the review revealed insufficient research on informal learning in the field of early and preschool education. Based on the review of papers, the need to fundamentally change the view of the importance of informal learning and pay due attention to this experiential, intentional and unintentional, mostly self-initiated learning activity by which preschool teachers enrich personal and professional competencies. The results of recent research show that informal learning depends on the specific available resources at the individual, structural, temporal and conceptual level and differs depending on the socio-cultural context in which it takes place. A better understanding of the specific characteristics of informal learning of preschool teachers can better support their personal and professional development in everyday educational work and life. Intensifying the implementation of research on this form of learning with different stakeholders in the field of early and preschool education is of particular importance
The role of dramatic procedures in foreign language learning and teaching at an early age
No full textRad govori o ulozi dramskih postupaka u učenju i poučavanju stranog jezika u ranoj dobi. U uvodnim poglavljima rad opisuje dijete u središtu procesa učenja odnosno kao aktivnog sudionika u stvaranju svog znanja, metode kojima se odgajatelj može koristiti kako bi dijete zainteresirao i potaknuo na istraživanje različitih sadržaja i aktivnosti te zaključno s time koji su to prednosti i nedostaci u usvajanju stranog jezika u ranoj i predškolskoj dobi u odnosu na odraslu dob putem čega će se ustanoviti da je najbitnije pružiti mogućnost kvalitetnog učenja bez obzira na dob. Uvodnim spominjanjem metoda kojima se odgajatelj koristi, naglasak će u daljnjem tekstu biti na ulozi drame, dramskih postupaka i tehnika u okviru učenja stranog jezika. Naglasit će se kako drama može potaknuti razvoj različitih vještine i kompetencije u cjelokupnom razvoju djeteta te kako metodički primjereno djeci predstaviti dramu tj. njen sadržaj, likove, temu.This paper discusses the role of dramatic procedures in learning and teaching a foreign language at an early age. In the introductory chapter, the paper describes a child at the center of the learning process or as an active participant in creating their knowledge, methods that the educator can use to interest and encourage the child to explore different content and activities, concluding with advantages and disadvantages in foreign language acquisition in early and preschool age in relation to adulthood, through which it will be established that the most important thing is to provide the possibility of quality learning regardless of age. Through methods used by the educator that were mentioned in the introductory, the further emphasis will be on the role of drama, dramatic procedures and techniques in foreign language learning. It will be emphasized how drama can encourage the development of different skills and competencies in the overall development of the child and how methodically appropriate to present children drama i.e., its content, characters, theme
Uloga roditelja u usvajajnu stranog jezika u ranoj i predškolskoj dobi
No full textUsvajanje jezika kompleksan je proces za koji je potreban multidisciplinaran pregled teorija jezično-govornog usvajanja kako bi se mogao objasniti. Prošlo stoljeće pridonijelo je razumijevanju tog procesa, a također je uvelo novo razumijevanje i uvid u dijete i djetinjstvo. Promijene koje su stigle utjecale su na roditeljstvo i shvaćanje značajnosti te uloge. Cilj ovoga rada bio je prikazati teorijska polazišta usvajanja materinskog i stranog jezika, te ulogu koju roditelji imaju u tim procesima. U radu se također prikazuje tijek djetetovog jezično-govornog razvoja i utjecaj okoline na taj proces. Razumijevanjem važnosti djetetovog aktivnog sudjelovanja u vlastitom odgoju i obrazovanju roditelji imaju priliku stvoriti poticajno okruženje unutar kojeg dijete strani jezik usvaja sa lakoćom
Methodological Approaches for Fostering and the Development of Reading Competencies of Primary School Students
No full textČitanje je temeljna jezična djelatnost potrebna za funkcioniranje u svim područjima života. Preduvjet je za postizanje čitalačke kompetencije koja predstavlja najvišu razinu poznavanja i korištenja riječima, rečenicama i slovima. Tijekom cjelokupnoga odgojno-obrazovnog procesa učenika pokušava se vrstama i strategijama čitanja postići interes i pozitivan stav za čitanje. Učitelj postaje ključan faktor u razvoju učenika koji svojim zanimanjem, aktivnim sudjelovanjem, poticanjem, usmjeravanjem te kreativnim izražavanjem omogućuje svakom od njih da se izrazi na jedinstven način. Prilikom poučavanja procesa čitanja, učitelj nastavu organizira na kreativan i inovativan način, pružajući učenicima priliku da urone u svijet knjiga, mašte i osjećaja. S time u vezi, cilj rada je prikazati metodičke postupke kojima se prikazuje korištenje vrsta i strategija čitanja na jedan dinamičniji način. Stoga su napravljeni metodički modeli od prvoga do četvrtoga razreda osnovne škole koji, kroz tumačenje književnih i neknjiževnih tekstova, upućuju na poučnost, zanimljivost i dinamičnost nastavnoga sata. Metodički modeli samo su jedan od načina koji prikazuju kako učitelj motivira i usmjerava učenike za proces čitanja koji je neophodan za njihov daljnji razvoj.Reading is a fundamental language activity needed to function in all areas of life. It is a prerequisite for achieving reading competence, which represents the highest level of knowledge and use of words, sentences and letters. Throughout the educational process, students try to gain interest and a positive attitude towards reading through reading types and strategies. The teacher becomes a key factor in the development of students who, through their interest, active participation, encouragement, guidance and creative expression, enables each of them to express themselves in a unique way. When teaching the reading process, the teacher organizes the lessons in a creative and innovative way, giving students the opportunity to immerse themselves in the world of books, imagination and feelings. In this regard, the aim of this paper is to present methodological procedures that show the use of types and strategies of reading in a more dynamic way. Therefore, methodological models were made from the first to the fourth grade of primary school, which, through the interpretation of literary and non-literary texts, point to the instructiveness, interestingness and dynamism of the lesson. Methodological models are just one way of showing how a teacher motivates and guides students for the reading process that is necessary for their further development
Encouraging of and the Development of Types of Reading in Literature Teaching
No full textJedan od načina poticanja i razvijanja različitih vrsta čitanja u nastavi književnosti su pitanja i zadaci instrumentarija koji slijede prije i nakon književnoumjetničkog teksta. Oni su sastavni dio svakog udžbenika ili čitanke kao temeljnog obrazovnog sredstva stoga je cilj ovog rada istražiti koje vrste čitanja i na koje načine potiču metodički instrumentariji u aktualnim čitankama i udžbenicima razredne nastave. Pri tom će se osobita pažnja posvetiti vrsti pitanja metodičkih instrumentarija, a analizirat će se jesu li i u kojoj mjeri u skladu s Barrettovom taksonomijom i Sandersovom tipologijom.One of the ways of encouragement and development of types of reading in literature teaching are the questions and tasks of the methodological instruments that follow literary texts. Since they are an integral part of the textbooks, which are considered to be crucial educational tools, the aim of this paper is to explore which types of reading and in which ways do the methodological instruments encourage in current textbooks predetermined for primary education. In doing so, special attention will be paid to the types of questions, and it will be analysed whether and to what extent they are in line with Barrett’s taxonomy and Sander’s typology
The New Fairytale of Sunčana Škrinjarić
No full textSunčana Škrinjarić jedna je od najistaknutijih autorica hrvatske dječje književnosti čiji je rad nagrađen mnogobrojnim priznanjima. Cilj ovoga rada bio je analizirati njezina djela, vodeći se elementima nove bajkovitosti koje je Hranjec iznio u svojim „Ogledima o dječjoj književnosti”. U analizu su uključene tri zbirke priča „Dva smijeha”, „Kaktus bajke” i „Ljeto u modrom kaputu” te roman na način bajke „Čudesna šuma”. Njezine su priče znatno obogatile naše suvremeno dječje stvaralaštvo i ostavile značajan trag u šumi osebujne dječje književnosti. Njezino stvaralaštvo sastoji se od bajkovitih i fantastičnih odrednica pomoću kojih je Škrinjarić stvorila svoj čudesan svijet. Rezultati analize pokazali su kako Sunčana Škrinjarić kroz sva svoja djela provlači prirodu i neobične likove koji se ponavljaju iz priče u priču. Osim toga, svaka njezina priča u sebi skriva pouku koju čitatelj samostalno otkriva. Koristeći se elementima iz različitih književnih žanrova, Sunčana Škrinjarić udiše život u svoje priče koje stapaju stvaran i nestvaran svijet.Sunčana Škrinjarić is one of the most prominent authors od croatian children's literature, whose work has been awarded many times. The main aim of this paper was to analyze her work, based on the elements of the new type of fairy tale, that Hranjec presentes in his „Views on children's literature”. The analysis includes three books „Two laughs”, „Cactus fairy tale”, „Summer in a blue coat” and a novel „Wonderful forest”. Her stories have significantly enriched our contemporary children's creativity and left a significant mark in the forest of distinctive children's literature. Her work consists of fairy-tale and fantastic determinants, based on them Škrinjarić created her wonderful and magical world. The results of the analysis showed that Sunčana Škrinjarić, through all her works, draws nature and unusual characters
that are repeated from story to story. In addition, each of her stories cointains a hidden lesson that the reader discovers on his own. Using elements from different literary genres, Sunčana Škrinjarić breathes life into her stories that merge the real and unreal world
Formativno vrednovanje kao dio kurikularnog kruga poučavanja.
No full textNačini, postupci i primjena vrednovanja bitan je aspekt odgojno-obrazovnog procesa koji od učitelja zahtjeva kompetentnost za provedbu vrednovanja, kvalitetnu pripremu i primjenu procesa vrednovanja tijekom nastave. Formativnim se vrednovanjem kroz vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje omogućuje kontinuirano praćenje napretka učenika i njegovo postizanje postavljenih ciljeva i ishoda učenja. Cilj istraživanja je utvrditi značajke formativnog pristupa vrednovanju u sklopu kurikularnog kruga poučavanja te iznijeti mišljenja, stavove i iskustva učitelja razredne nastave o primjeni formativnog vrednovanja u njihovoj nastavnoj praksi. Fokus grupama u kojima je sudjelovalo ukupno 25 učitelja razredne nastave ispitala su se mišljenja učitelja o izazovima u procesu prilagodbe na formativni pristup vrednovanju, procjena vlastite kompetentnosti pri planiranju i metodama provedbe vrednovanja za učenje i vrednovanja kao učenje u sklopu nastave, učestalost vođenja zabilješki o formativnom praćenju, primjena digitalnih alata u svrhu formativnog vrednovanja učenika kao i stavovi učitelja o prednostima i nedostacima formativnog načina vrednovanja. Rezultati istraživanja ukazuju kako učitelji prepoznaju važnost primjene formativnog pristupa vrednovanju u sklopu nastave izdvajajući prednosti kvalitetne povratne informacije koja omogućuje kontinuirano praćenje učenika i nudi razvoj samokritičnosti i kritičkog razmišljanja te aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja i učenja. Formativno vrednovanje primjenjuju često i redovito, a kao metode koje najčešće koriste izdvajaju rubrike i liste procjena.Teaching methods and the utilization of the evaluation methodologies are an important aspect of the educational process that requires teachers to have the competence to implement fundamental elements which are the quality preparation, knowledge assessment, and the application of the evaluation process. Formative evaluation through evaluation for learning and evaluation as learning enables continuous monitoring of student progress and its achievement of goals and learning outcomes. The goals of the research are to determine the characteristics of the formative approach to evaluation within the curricular learning circle and to present the opinions, attitudes and experiences of primary school teachers on the application of formative evaluation in their teaching practice. In total, 25 focus groups with their respective teachers from different primary schools were surveyed for their opinions regarding the challenges in the process of adapting to the formative approach to evaluation, assessing their own competence in planning and implementing assessment methods for learning and evaluation as learning in teaching, the frequency of notes on formative monitoring, the use of digital tools for the formative evaluation of students as well as teachers' attitudes about the advantages and disadvantages of formative evaluation. The results of the research indicate that teachers recognize the importance of applying a formative approach to evaluation in teaching, highlighting the benefits of quality feedback that allows continuous monitoring of students and offers the development of important skills, such as self-criticism and critical thinking and active involvement of students in evaluation and learning. Formative evaluation is applied often and regularly, and the sections and list of assessments are singled out as the methods they use most often
Challenges in Cooperation Between Kindergartens and Primary Schools During Transition
No full textPrijelaz iz dječjeg vrtića u osnovnu školu velik je događaj u dječjem životu. Ono obilježava promjenu u kojoj dijete prolazi različite faze razvoja te u to procesu sazrijeva na kognitivnoj, motoričkoj i socio – emocionalnoj razini. Kako je svaka promjena u životu pojedinca teška jer svi prilikom promjene moramo se prilagoditi na nešto novo, tako i djeci prijelaz u osnovnu školu iz vrtića može biti stresan ako svi sudionici tog procesa ne surađuju. Suradnja odgajatelja i učitelja škole u koju djeca prelazi je ključna ali neizostavni su i stručni suradnici, a ustvari najbitniji su roditelji. Kako bi suradnja prerasla u partnerstvo potrebno je razumjeti svako dijete i obitelj iz koje ono dolazi te im individualno pristupiti. Suradnja odgajatelja, učitelja i stručnih suradnika treba biti potkovana sa svim oblicima dokumentacije. Razlog tome je što učitelji ne poznaju djecu na način koji ih poznaju odgajatelji i sva dokumentacija koja prati dječji razvoj u postignuća je korisna kako bi što bolje upoznali djecu, kako bi oblike rada prilagodili djeci prilikom prijelaza s ciljem što bolje prilagodbe i ostvarenja dječje dobrobiti. U radu će biti prikazani rezultati dvije radionice provedene u okviru projekta Dobrobit djece u prijelaznim životnim periodima: empirijska provjera ekološko-dinamičkog modela. Broj sudionika je bio N=132, a bili su uključeni učitelji, odgajatelji i stručni suradnici dječjih vrtića i osnovnih škola. Rezultati pokazuju što je prilikom prijelaza ključno za odgajatelje i učitelje, te koje su prepreke na koje sudionici procesa nailaze
The Impact of the COVID-19 Pandemic on the Level of Physical Activity of Preschool Teachers
No full textSAŽETAK
Cilj istraživanja je utvrditi je li pandemija COVID-19 u utjecala na razinu tjelesne aktivnosti odgajatelja u Republici Hrvatskoj i na vrijeme provedeno u njihovim sedentarnim navikama.
Uzorak istraživanja činio je 131 odgajatelj iz različitih županija Hrvatske. Istraživanje se vršilo anketnim upitnikom na razini Republike Hrvatske, a kao mjerni instrument korištena je hrvatska verzija Međunarodnog upitnika o tjelesnoj aktivnosti „Physical Activity Questionnaires-IPAQ“. Pitanja iz navedenog upitnika predstavljala su zavisne varijable istraživanja, dok su nezavisne činile kronološka dob, godine radnog staža, stupanj obrazovanja i mjesto rada odgajatelja. Izračunati su osnovni deskriptivni parametri; aritmetička sredina i standardna devijacija. Za utvrđivanje razlika između određenih varijabli primijenjen je Studentov t-test za zavisne uzorke.
Rezultati ukazuju da postoji statistički značajna razlika u razini tjelesne aktivnosti odgajatelja prije i tijekom pandemije. U količini vremena provedenog u sedentarnim aktivnostima prije i za vrijeme pandemije nije dobivena statistički značajna razlika. Najvišu razinu tjelesne aktivnosti prije i tijekom pandemije imali su odgajatelji starije životne dobi, dok je vrijeme provedeno u tjelesnim aktivnostima kod najmlađih odgajatelja posebno zabrinjavajuće zato što je vrijednost daleko niža od vrijednosti kod starijih odgajatelja. Mlađi odgajatelji ne zadovoljavaju preporučenu količinu tjelesne aktivnosti.
Postoji prostor za daljnje osvještavanje odgajatelja o važnosti tjelesne aktivnosti sa ciljem očuvanja vlastitog zdravlja te svih sposobnosti i kompetencija koje su potrebne za kvalitetan i profesionalan odgojno-obrazovni rad. Također, načinom života u kojem prevladavaju sedentarne navike umjesto tjelesnih aktivnosti teško će odgajatelji biti kvalitetan model djeci i prenositi vrijednosti zdravih životnih navika.
Ključne riječi: tjelesna aktivnost, sedentarne navike, odgajatelj, bolest COVID-19, dječji vrtićABSTRACT
The study aims to determine whether the COVID-19 pandemic has influenced the level of physical activity of educators in the Republic of Croatia and the time spent in their sedentary habits.
The sample consisted of 131 educators from different Croatian counties. The survey was conducted with a questionnaire at the level of the Republic of Croatia, and the Croatian version of the International Physical Activity Questionnaire - IPAQ was used as a measuring instrument. The dependent variables of the study were the questions from the above-mentioned questionnaire, while the independent variables consisted of the chronological age, years of service, level of education, and place of work of the educators. The basic descriptive parameters that were calculated are the arithmetic mean and the standard deviation. To determine the differences between certain variables, the Student's t-test for dependent samples, the analysis of variance, was applied.
The results indicate that there is a statistically significant difference in the level of physical activity of educators before and during the pandemic. However, there was no statistically significant difference in the amount of time spent in sedentary activities before and during the pandemic. The highest level of physical activity before and during the pandemic was experienced by educators of older age, while the time spent on physical activities by the youngest educators is particularly worrying because the value is far lower than that of older educators. Younger educators do not meet the recommended amount of physical activity.
There is room for raising further awareness among educators about the importance of physical activity to preserve their health, and all the skills and competencies necessary for quality and professional educational work. In addition, it will be difficult for educators with sedentary lifestyles to be exemplars for children and propagate the benefits of healthy living habits.
Keywords: physical activity, sedentary habits, educator, COVID-19, kindergarte