Repository of University of Zagreb, Centre for Croatian Studies
Not a member yet
3354 research outputs found
Sort by
POLITICAL AND GEOPOLITICAL CONTROVERSIES OF THE LIBERAL DEMOCRACY IN THE MIGRATION CRISIS 2015/2016 – THE CASE OF GERMANY
No full textRad stavlja u središte političke i geopolitiĉke kontroverze izazvane migracijskom krizom 2015. i 2016. u Europi, a koji su bili posljedica unutarnjih trvenja suvremene demokracije. Rascjep u suvremenoj liberalnoj demokraciji događa se zbog neravnoteže između liberalnog i demokratskog elementa, odnosno između prava pojedinca i prava zajednice, koja je imanentna suvremenoj demokraciji. Postavlja se pitanje kakve sukobe odnosno kontroverze ta dva elementa izazivaju po pitanju migracija i politike državljanstva/građanstva s obzirom da je članstvo u zajednici osnova demokracije.
U teoretskom djelu stoga se razmatra povijest liberalne demokracije i njena povezanost s imigracijom, uključujući teorije nekoliko najvažnijih autora koji glavni smjer razvoja liberalnih demokracija vide prema neliberalnim demokracijama i populizmu, s jedne strane, te liberalnoj hegemoniji i autokraciji, s druge strane, ali i onih autora koji suvremene društvene pojave gledaju kroz prizmu kulturoloških rascjepa odnosno podjele na sukobe između kozmopolita i populista/nativista. Ta se gledišta pokušavaju staviti u perspektivu migracijske krize koja se sveobuhvatno istražuje kroz demografske, geopolitičke i politiĉke pokazatelje, a Njemačku se uzima kao zemlju studiju slučaja zbog svog posebnog značaja u razrješenju migracijske krize, ali i zbog svoje povijesne i političke uloge u Europi. Migracijska je kriza razmatrana kao okvir promišljanja, a svojom je pojavnošću, intenzitetom i smjerom promijenila i općenita razmišljanja o geopolitičkim, demografskim i migracijskim zakonitostima, dok je Njemačka promatrana kao slučaj kroz koji se moţe najbolje opisati unutarnja dinamika liberalne demokracije na podruĉju politike građanstva s obzirom na to da je u povijesno-politološkim pristupima definirana kao primjer države u kojoj prevladava etno-nacionalni pogled na građanstvo i državnost. Jedan od ciljeva rada je promotriti je li ta paradigma i dalje važeća te na koji se način razvija politika građanstva u Njemačkoj zahvaljujući utjecaju povećane imigracije i dogovora između glavnih političkih stranaka u zemlji. Rad u konačnici iznosi mišljenje da je Njemačka postala država u kojoj postoji „multikulturalizam bez multikulturalizma― te da je povijesno nasljeđe onemogućilo razvoj drugaĉije politike građanstva jer su donositelji odluka odlučili prihvatiti suvremeni liberalni pristup pri kojemu je „ustavni patriotizam― zamijenio sve ostale oblike građanstva. Kriza suvremene demokracije intrinzično je vezana uz krizu identiteta uzrokovanoj imigracijom.This dissertation focuses on political and geopolitical controversies caused by the migration crisis in 2015/2016 in Europe, which are the consequence of the internal rift between the democratic and liberal elements of modern democracy. The rift in today‘s liberal democracy develops because of the imbalances between two elements, i.e. between the rights of the individual and the rights of the community, which is imminent to democracy. This dissertation poses a question about what kind of animosities these two elements cause in migration and citizenship policy since membership in a community is itself the foundation of democracy.
In the theoretical part of this work, it was researched the history of liberal democracy and its link to immigration, as well as theories by a few important authors that see the development of democracy in two different directions. On the one hand, modern democracy is directed toward illiberal democracy and populism, while on the other, it tends toward liberal hegemony and autocracy. The work also examines theories of those authors who tend to see the new social phenomenon through the lens of cultural backlash between cosmopolitans and populists/nativists. Those viewpoints are being put into perspective of the migration crisis that is deeply analysed through demographic, geopolitical and political indicators whereas Germany is a case study country because of its immense role in resolving the migration crisis and because of its historical and political role in Europe. The migration crisis is the framework of reflection, and with its phenomenon, intensity, and direction, it changed the general perception about geopolitical, demographic and migration laws. Also, Germany is regarded as a case that can best reveal the internal dynamics of liberal democracy in the field of citizenship policy, especially taking into consideration that it is defined as a country with an ethno-nationalistic view of citizenry and statehood. One of the main goals of this work is to analyse whether this paradigm is still valid and how the new citizenship policy is being developed with regards to high volumes of immigration and party consensus in the country. Finally, the dissertation ends with the conclusion that Germany built ―multiculturalism without multiculturalism‖; the historic legacy had distorted a development of a different kind of citizenship policy because the prime actors decided to accept the liberal approach of ―constitutional patriotism‖ that replaced all other forms of citizenship policy. The nowdays crisis of democracy is intrinsically linked to the crisis of identity caused by immigration
Stop Mass Exodus: Guidelines by the Reform Part of the Croatian State-Party Leadership for the Policy Regarding Labour Migrants from the Socialist Republic of Croatia in Western Europe
No full textThe paper presents the fundamental guidelines issued by the reform part of the Croatian state- party leadership in the early 1970s regarding the issue of the increasing number of labour migrants from the Socialist Republic of Croatia in Western Europe. In this context, an analysis of the aforementioned trend within the Communist Party of Croatia was made, which was oriented towards spreading the autonomy of the Socialist Republic of Croatia within Yugoslavia. It limited the introduction of market mechanisms in the Yugoslav economy, and abolished the patterns of operation and behaviour of state-party officials, the roots of which lied in the Yugoslav unitarism or the idea of Greater Serbia. Since the reform movement had been ended in Croatia by force, it was not even attempted to implement a part of the planned policies. Although several policies continued to be advocated, there was no genuine wish or possibility for the implementation. For the purposes of comparison, the paper illustrates – using selected documents from the second half of the 1970s and the 1980s – the relationship of the Yugoslav communist regime to labour migrants, in particular the ones from the Socialist Republic of Croatia, and the main characteristics of the return-emigrant trends in the labour migrant population on the relation Yugoslavia – Western Europe. Nevertheless, in this period, further mass exodus was halted, and even a part of labour migrants returned. This was what the reform part of the Croatian state-party leadership strived to achieve, yet the principal reason lied in the suppressing factors in Western Europe. On the other hand, however, those labour migrants, who managed to keep/get employment in Western Europe in the midst of crisis, were joined by their family members. This radically reduced their chance of return. The Yugoslav authorities claimed in public, and their officials in many closed meetings, how very dedicated they were to the return of labour migrants, although the regime suffered from major difficulties in the context of employment, even of the persons who were forced to return. During the 1960s and in the early 1970s, the Yugoslav diplomatic, consular and other officials abroad continued to maltreat, humiliate and deprive labour migrants of the Croatian nationality of the recognition of their national identity
Sociability of Alcohol Consumption and Alcoholism in Times of COVID-19 Crisis
No full textCOVID-19 has changed the social context, but also our ability to act in it. This new normal also influenced the patterns of alcohol consumption. In this sense, the main goal of this paper is a theoretical analysis of COVID-19 context of sociability of alcohol consumption. The paper analyses the ways of establishing the individual meaningfulness of alcohol consumption. The stratification of collective patterns in the context of a pandemic is analysed and the implications of stratification on future drinking patterns, but also on the potential risks of higher alcoholism rates in the future are theoretically considered. The analysis is based on previous research on the habits of alcohol consumption during quarantine. The rate of alcohol consumption in the studies did not differ significantly from that before quarantine. In some cases, a lower rate of alcohol consumption has been reported. However, the rate of excessive drinking, and socially unregulated drinking, individual drinking, and drinking of a larger number of alcoholic beverages on occasion was on the rise. The theoretical explanation that can be set on the basis of previous research supports the fact that society is responsible for regulating the acceptable alcohol consumption. In the absence of social/cultural influences, an individual consumes alcohol for his own pleasure - it is directed towards himself and not towards society. If this social and value meaningfulness of alcohol consumption is lost, the individual will have a higher risk of developing alcohol dependence. Society is a protective factor in the development of alcohol dependence. During the COVID-19 pandemic, most individuals did not consume alcohol because of the social patterns that that consumption implies (or is an integral part of), but they consumed it because of internal anxiety. The use of alcohol for the purpose of calming the anxiety caused by the pandemic, without an individual reflection on the sociability of alcohol consumption, is a potential public health problem of the future
Sex and value determinations of attitude towards corporal punishment of children
No full textCilj ovoga istraživanja bio je ispitati razlike u opravdavanju tjelesnog kažnjavanja djece
na temelju spolnih i vrijednosnih odrednica te utvrditi kako je iskustvo tjelesnog kažnjavanja
u djetinjstvu povezano s tim razlikama. Istraživanje je provedeno putem interneta na uzorku od
582 studenta s područja Hrvatske sastavljenog od jednakog broja muškaraca i žena. Kako bi se
istražilo opravdavanje tjelesnog kažnjavanja konstruirana je Kratka situacijska skala stava
prema tjelesnom kažnjavanju koja sadrži opis konkretnog događaja, dok je kao mjera osobnih
vrijednosti korišten Prikaz osobnih vrijednosti. Provedbom složene analize varijance utvrđeno
je kako postoje statistički značajne razlike u opravdavanju tjelesnog kažnjavanja djece s
obzirom na spol promatrača, spol roditelja i spol djeteta. Muškarci više od žena opravdavaju
tjelesno kažnjavanje djece te je ono najviše opravdano u situaciji u kojoj majka kažnjava sina.
Tjelesno kažnjavanje u djetinjstvu značajno je povezano s ovim razlikama. Studenti koji su
doživjeli tjelesno kažnjavanje u djetinjstvu skloniji su opravdavanju. Također, nizak rezultat
na skali univerzalizma te visok na skali tradicije, moći i hedonizma povezani su s izraženijom
sklonosti opravdavanja tjelesnog kažnjavanja djece.This study aimed to examine the differences in the justification of corporal punishment
of children based on sex and value determinants and determine how the experience of corporal
punishment in childhood is related to these differences. The research was conducted online on
a sample of 582 students from Croatia composed of an equal number of men and women. To
explore justification of corporal punishment Short Situation Scale of Attitude Towards
Corporal Punishment was constructed, which contains a description of a specific event while
the Presentation of Personal Values was used as a measure of personal values. A complex
analysis of variance found that there were statistically significant differences in the justification
of corporal punishment of children about the sex of the observer, the sex of the parents and the
sex of the child. Men justify corporal punishment more than women and it is most justified in
a situation where a mother punishes her son. Corporal punishment in childhood is significantly
associated with these differences. Students who experienced corporal punishment in childhood
are more prone to justification. Also, a low score on the scale of universalism and a high score
on the scale of tradition, power and hedonism are associated with a more pronounced tendency
to justify corporal punishment of children
Cultural and gender differences in nonverbal communication
No full textKomunikacija je osnovni proces razmjena informacija među ljudima u raznim oblicima, a dijeli se na verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Verbalna komunikacija podrazumijeva govor i aktivno slušanje dok neverbalna podrazumijeva sve što koristimo u interakciji s drugim ljudima, a da nisu riječi. To su: geste, mimika, držanje tijela, ton i jačina glasa, pokreti glave i tijela.
U procesu komunikacije čak 93% poruke odašiljemo neverbalno. Neverbalna komunikacija može biti svjesna i nesvjesna i čak se 70% cjelokupne ljudske komunikacije odvija neverbalno. U neverbalnoj komunikaciji dolazi do jasno vidljivih razlika između neverbalne komunikacije muškaraca i žena te kulturalnih razlika u neverbalnoj komunikaciji pripadnika različitih kultura. Spolne razlike u neverbalnoj komunikaciji objašnjive su pomoću teorije socijalnih i spolnih uloga koje objašnjavaju spolne razlike u socijalnom ponašanju i uz pomoć društvene podjele rada koja se odnosi na podjelu poslova na muške i ženske poslove. Glavna razlika se odnosi na veću uspješnost kodiranja i dekodiranja neverbalnih poruka kod žena, ali to nije jedina razlika.
U ovom završnom radu objasniti ćemo spolne i kulturalne razlike u neverbalnoj komunikaciji te na koji način i zbog čega do njih dolazi. Cilj ovog rada je prikazati razlike između muškaraca i žena, ali i kultura u neverbalnoj komunikaciji. Riječ će biti o razlikama koje su vidljive na prvi pogled, ali i o onima do kojih se dolazi promatranjem izvan okvira. Cilj rada nije predstaviti jedan spol ili određenu kulturu dominantnijom ili u bilo kojem pogledu boljom od drugih, već prikazati i iznijeti dokazane činjenice i provjerene informacije do kojih su brojni znanstvenici dolazili putem istraživanja te tako kao neka od mogućih objašnjenja postavili teorije socijalnih i spolnih uloga koje ćemo detaljnije objasniti u ovom radu
Awareness and experiences of young people in Croatia concerning Convention on the Rights of the Child
No full textKonvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda je od 1989. godine temeljni dokument za prava djece koji obvezuje sve države potpisnice na poštivanje prava. Istraživanje prezentirano u ovom radu oslanja se na prava propisana Konvencijom te je cilj istraživanja bio je steći uvid u znanja, iskustva i stavove mladih vezano za dječja prava kao i u primjenu prava u praksi. Kvalitativnim istraživanjem provedenim u obliku fokus grupa obuhvatilo se ukupno 23 (N=23) ispitanika u sedam fokus grupa, od kojih se šest fokus grupa sastojalo od ispitanika društveno-humanističkog područja (š−ℎč=19) i jedna od studenta STEM područja (=4). Fokus grupe provodile su se online metodom polustrukturiranog intervjua te su ih provodila dva moderatora.
Rezultati istraživanja obuhvaćaju transkribirane, analizirane i kodirane izjave ispitanika podijeljene i prezentirane prema grupama prava: prava preživljavanja, razvojna prava, zaštitna prava i prava sudjelovanja. Rezultati istraživanja su pokazali razliku između studenta društveno-humanističkog fakultetskog usmjerenja i studenta STEM područja u kritičkom promišljanju primjene i provođenja prava djece u društvu općenito, van njihovih osobnih iskustva. Što se tiče provođenja prava u praksi, rezultati su pokazali da postoje pozitivni i negativni komentari vezani za svaku grupu prava, a većina sudionika je u svojim iskustvima navela situacije u kojima se nisu poštivala prava djece. Svojim sugestijama sudionici su pokušavali doći do najboljeg načina kako poboljšati primjenu i provedbu prava djece u Hrvatskoj
Understanding of fairy tale in elementary and secondary school
No full textUnderstanding of fairy tales in elementary and secondary school Sažetak
Bajka jest jednostavna književna vrsta s nadnaravnim i fantastičnim elementima. Svijet bajke je naoko „idealan svijet“ u kojem ljudi u braku žive sretno do kraja života. Pretpostavimo da djeca mogu imati tendencije povjerovati u istinitost svijeta koji je prikazan u bajkama, no ono s čime će se suočiti u stvarnosti može biti daleko od njihovih očekivanja. U uvodnom dijelu rada polazimo od teorijske analize bajke koja uključuje definiranje bajke te njezinu strukturu. Središnji dio rada bavi se mogućim kontroverzama vezanima za bajke, a primarno se radi o nasilju u bajkama. Navedene karakteristike interpretirane su na dvjema pričama Charlesa Perraulta, a to su Mačak u čizmama i Palčić. Istraživački dio rada bavi se istraživanjem o razumijevanju bajke u osnovnoj i srednjoj školi. Istraživanje je provedeno u Osnovnoj školi 22. lipnja u Sisku te u Prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji u Zagrebu. Putem anketnih upitnika istražujemo koliko djeca vole bajke, koliko vjeruju u istinitost ovih priča i koliko ih razumiju. Putem anketnih upitnika ispitani su stavovi osnovnoškolaca u dobi od četrnaest i petnaest godina te stavovi srednjoškolaca u dobi od osamnaest i devetnaest godina. U završnom dijelu rada predstavljamo i analiziramo rezultate istraživanja, dok u zaključku interpretiramo glavne odrednice ovog rada
The Seventh Guards Brigade - "Puma"
No full textRad se bavi prikazom ratnog puta i ustrojstva jedne od najznačajnijih brigada Hrvatske vojske, Sedme gardijske brigade Hrvatske vojske (dalje: HV-a) „Pume“. U elaboraciji ratnog puta spomenute brigade, rad donosi i širi kontekst događaja koji su prethodili Domovinskom ratu i agresiji JNA i pobunjenih hrvatskih Srba na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Važno razdoblje za hrvatsku povijest je svakako ono od samog početka oružane pobune i otvorene agresija na Republiku Hrvatsku koja je započela u ožujku 1991., organiziranim napadom pobunjenih Srba na Policijsku postaju u Pakracu pa sve do potpisivanja Sarajevskog primirja početkom 1992. godine. To razdoblje bilo je od izričite važnosti za opstanak tek proglašene hrvatske države koja u trenutcima otvorene agresije JNA i pobunjenih hrvatskih Srba nije imala organiziranu vojnu organizaciju. Jedine oružane postrojbe, koje će postati okvir razvoja moderne hrvatske vojske, bile su regularna policija i posebne jedinice policije pod nadležnošću Ministarstava unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: MUP RH). Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja i smanjivanja intenziteta borbi na području Republike Hrvatske, hrvatsko vodstvo predvođeno predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom krenula je s reorganizacijom Hrvatske vojske. U procesu reorganizacije postojećeg Zbora narodne garde, krajem 1992. nastala je i Sedme gardijske brigade HV-a „Puma“. Sjedište brigade bilo je u Varaždinu koje je od JNA oslobođeno u rujnu 1991. godine. Kao jedna od izrazito dobro obučenih i opremljenih vojnih jedinica, Sedma gardijska brigada je početno od 1993. sudjelovala u svim vojnoredarstvenim operacijama HV-a i policije. Brigada je bila jedna od nositelja napredovanja hrvatskih snaga ka okončanju rata u Hrvatskoj, a nakon uspješno odrađene operacije Oluja i oslobođenja Knina sudjelovala je u završnim- redarstvenim operacijama na području zapadne Bosne i Hercegovine
