Repository of University of Zagreb, Centre for Croatian Studies
Not a member yet
3354 research outputs found
Sort by
The role of the father's characteristics and parenting behaviors in predicting the child's well-being
No full textRoditeljsko ponašanje predstavlja zaštitni, odnosno rizičan faktor razvoja teškoća u psihosocijalnom funkcioniranju pojedinca. Posljednjih godina sve više pažnje usmjerava se na ulogu oca u predviđanju dobrobiti djeteta. U ovome istraživanju sudjelovalo je 259 očeva s područja Varaždinske i Osječko-baranjske županije, prosječne dobi 45,04 godine (uz SD = 5,40). Samoprocjene očeva uparene su s procjenama dobrobiti djeteta od strane učitelja te je na taj način obuhvaćeno 258 učenika 6. razreda osnovnih škola, odnosno 141 djevojčice i 117 dječaka prosječne dobi 12,59 godina. Podaci su prikupljeni u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost Dobrobit djeteta u kontekstu obitelji (CHILD-WELL). Korišten je URP29 upitnik kao mjera roditeljskog ponašanja (roditeljska podrška i restriktivna kontrola), kojeg su ispunjavali očevi te SDQ upitnik kao mjera dobrobiti djeteta, odnosno snaga (prosocijalno ponašanje) i teškoća (emocionalni problemi i problemi u ponašanju), kojeg su ispunjavali učitelji. Dobiveni rezultati ukazuju na to kako se dječaci i djevojčice razlikuju u dobrobiti. Dječaci imaju izraženije probleme u ponašanju od djevojčica, a djevojčice se ponašaju prosocijalnije u odnosu na dječake. Vezano uz roditeljsko ponašanje očeva, utvrđeno je kako očevi više restriktivne kontrole iskazuju prema dječacima negoli djevojčicama, no jednako topline prema dječacima i djevojčicama. Nadalje, utvrđeno je kako je roditeljska podrška očeva značajan pozitivan prediktor emocionalnih problema, kojim se objašnjava 2,2% varijance emocionalnih problema te da je restriktivna kontrola očeva značajan negativan prediktor prosocijalnog ponašanja, kojim se objašnjava 1,9% varijance prosocijalnog ponašanja. U konačnici, dobiveni rezultati ukazuju na neznačajni moderatorski efekt spola djeteta u predviđanju dobrobiti djeteta temeljem očevih karakteristika i roditeljskih ponašanja.Parental behavior is a protective or risk factor in the developmental of difficulties in the psychosocial functioning of an individual. In recent years more attention has been focused on the role of the father in predicting the child's well-being. In this study participated 259 fathers from Varaždinska and Osječko-baranjska county. The self-assessments of the fathers were paired with the assessments of the child's well-being, fulfilled by the teachers. In this way, 258 students of the 6th grade of primary schools were included, i.e. 141 girls and 117 boys. The data were collected as part of the Croatian Science Foundation's Child Well-being in the Family Context project (CHILD-WELL). The URP29 questionnaire was used as a measure of parental behavior (parental support and restrictive control), which was completed by fathers, and the SDQ questionnaire was used as a measure of the child's well-being, apropos strengths (prosocial behavior) and difficulties (emotional and behavioral problems), which was completed by the teachers. The results indicate that boys and girls differ in well-being. Boys have more pronounced behavior problems than girls, and girls behave more prosocially than boys. Regarding the characteristics and parental behavior of fathers, it was found that fathers show more restrictive control towards boys than girls, but equally warmth towards boys and girls. Furthermore, it was determined that parental support was a significant positive predictor of emotional problems, which explained 2.2% of the variance of emotional problems, and that restrictive control was a significant negative predictor of prosocial behavior, which explained 1.9% of the variance of prosocial behavior. Ultimately, the obtained results indicate an insignificant moderating effect of the child's gender in predicting the child's well-being based on the father's characteristics and the parents' behavior
Mass executions of political opponents of the communist regime in the Virovitica district after the Second World War
No full textTema ovoga rada su dva zločina komunističkih vlasti počinjena na području virovitičkoga kotara. Ti zločini masovne su likvidacije izvršene nad političkim protivnicima komunističkoga režima. Iz dokumenata komunističkih vlasti vidljivo je da su se likvidacije dogodile kod sela Stari Gradac i Suhopolje. Zločini su izvršeni u približno isto vrijeme, odnosno sredinom lipnja 1945. Žrtve zločina pripadnici su vojske Nezavisne Države Hrvatske, za koje se pretpostavlja da su na područje Virovitice dovedeni iz zarobljeničkih logora. U likvidaciji kod Staroga Gradca smaknuto je 307 osoba, dok je petero osoba uspjelo pobjeći sa stratišta. Broj žrtava ubijenih kod Suhopolja nije poznat, ali je iz dokumenta u kojemu je zločin opisan navedeno da se radi o nekoliko stotina ubijenih. Zločin kod Suhopolja počinili su pripadnici 5. crnogorske brigade iz sastava 3. crnogorske divizije Jugoslavenske armije, dok postrojba koja je izvršila zločin kod Staroga Gradca ostaje nepoznatom. No, iz dokumenta u kojemu je opisan taj zločin može se zaključiti da je likvidaciju na toj lokaciji naredilo zapovjedništvo 28. slavonske divizije Jugoslavenske armije, dok su zločin proveli pripadnici 17. slavonske brigade iz sastava te divizije
The role of video content in changing the communication approach on social networks
No full textTema rada je uloga video sadržaja u promjeni komunikacijskog pristupa na društvenim mrežama. Prvi dio rada analizira popularne društvene mreže, donosi definiciju marketinga i influencera te se u tom kontekstu predstavljaju primjeri uspješnih digitalnih kampanja na društvenim platformama. Uz navedeno, iznesene su statistike vezane uz korištenje video sadržaja te su analizirane društvene mreže s aspekta videa sadržaja od svojeg osnutka do kraja 2022. godine. Cilj kvalitativnog istraživanja je istražiti utjecaj video sadržaja na postojeću komunikacijsku paradigmu, brendove i influencere te su zato provedeni dubinski intervjui s komunikacijskim stručnjacima i kreatorima sadržaja kako bi se prikupili podaci o nužnosti objavljivanja video formata na društvenim mrežama i utvrdili novi trendovi koji su se pojavili u tom procesu. Nalazi istraživanja upućuju na to da je pojava vertikalnog video sadržaja značajno utjecala na postojeću komunikacijsku paradigmu, s većim naglaskom na kreiranje kratkih, „prirodnih” videa koji u kratkom vremenu zaokupljaju pozornost gledatelja. Studija je također otkrila da stvaranje video sadržaja kratke forme zahtijeva više vremena i ljudi uključenih u proces te da prilagodba za neke pojedince može biti teška. Istraživanje zaključuje da je implementacija video sadržaja donijela nove komunikacijske trendove koji mogu stvoriti jaču vezu s publikom.The topic of this paper is the role of video content in changing the communication approach on social networks. The first part of the paper analyzes popular social networks, defines marketing and influencers, and presents successful digital campaigns on social platforms. In addition, statistics on video content usage are delivered, and social networks are analyzed from their inception to the end of 2022 from the perspective of video content. The qualitative research aims to investigate the impact of video content on the existing communication paradigm, brands, and influencers. For this reason, in-depth interviews were conducted with communication experts and content creators to collect data on the need to publish video formats on social networks. Also, to identify new trends that have emerged. The research findings suggest that the emergence of vertical video content has significantly impacted the existing communications paradigm, with a greater emphasis on creating short, "natural" videos that capture viewers' attention in a short amount of time. The study also found that creating short-form video content requires time, more people are involved, and it can be problematic to adapt for some individuals. The study concludes that the introduction of video content has created new communication trends that can make a stronger connection with audiences
The Role of Secondary Socialisation of Dancers in Dance Societies in Forming of Their Identities
No full textOvaj rad istražuje utjecaj sekundarne socijalizacije na oblikovanje identiteta plesača u hrvatskim plesnim zajednicama. Kroz fokus grupe, istraživanje je otkrilo da rekreativni i profesionalni plesači na hrvatskoj plesnoj sceni donose različita iskustva i motivacije za ples. Sudjelovanjem u plesu, plesači razvijaju emocionalnu povezanost s plesnom zajednicom, što doprinosi izgradnji njihovog identiteta. Različite plesne zajednice promoviraju različite vrijednosti i suočavaju se s različitim izazovima. Plesači također obavljaju različite uloge unutar zajednica, uključujući trenere, organizatore, opskrbljivače i zabavljače. Postoje razlike između profesionalnih i rekreativnih plesača u percepciji važnosti plesa u njihovim identitetima, razini fizičke spremnosti i upotrebi društvenih medija u promociji vlastitog rada. Unatoč mnogim pozitivnim aspektima plesne socijalizacije, istraživanje je identificiralo i negativne aspekte, poput izazova vezanih uz samoprihvaćanje. Društvene mreže igraju ključnu ulogu u promociji rada plesača, ali stvaraju i pritisak za kontinuiranim stvaranjem online sadržaja. Rad zaključuje da je plesna socijalizacija ključna za formiranje identiteta plesača i njihov razvoj te da je potrebno daljnje istraživanje kako bi se podržali plesači u njihovom profesionalnom putovanju.This paper explores the influence of secondary socialization on shaping the identities of dancers in Croatian dance communities. Through focus groups, the research has revealed that recreational and professional dancers in the Croatian dance scene bring different experiences and motivations to dance. By participating in dance, dancers develop emotional connections with the dance community, contributing to the construction of their identity. Different dance communities promote different values and face various challenges. Dancers also perform
different roles within the communities, including coaches, organizers, suppliers, and entertainers. There are differences between professional and recreational dancers in the perception of the importance of dance in their identities, levels of physical fitness, and the use of social media in promoting their work. Despite many positive aspects of dance socialization, the research has identified negative aspects, such as challenges related to self-acceptance. Social media plays a crucial role in promoting dancers' work but also creates pressure for continuous creation of online content. The paper concludes that dance socialization is crucial for shaping dancers' identities and their development, and further research is needed to support dancers in their professional journey
Gender dimensions of alcohol consumption in Međimurje County
No full textTema ovog diplomskog rada su rodne dimenzije konzumacije alkohola u Međimurskoj županiji. Ovim se istraživanjem konzumaciji alkohola pristupa kao svojevrsnom ritualiziranom društvenom fenomenu prožetom značenjem koji uspostavlja određene oblike društvene solidarnosti. Sociologija i sociološka istraživanja alkohola doprinose razumijevanju ukorijenjenosti konzumacije alkohola u svakodnevni život te načina na koji se rade potencijalne razlike kod konzumacije alkohola od strane osoba muškog i ženskog roda. Osnovni cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti iskustva i značenje roda pri definiranju pristupa konzumaciji alkohola na području Međimurja. Konzumacija alkohola je sveprisutni fenomen koji okružuje brojna okupljanja i slavlja pa se ovim radom nastojao napraviti uvid u promišljanja stanovnika Međimurja o povezanosti konzumacije alkohola i roda. Zanima nas kako ljudi gledaju na sam čin konzumacije alkohola i na koji način (ako uopće) ono doprinosi stvaranju određenog identiteta kod muškaraca i kod žena. Provodilo se dvanaest dubinskih intervjua jednakog broja muško/ženskih ispitanika mlađe (18-30 godina), srednje (30-50 godina) i starije (50- 70 godina) životne dobi. Nakon provođenja istraživanja utvrdilo se da alkohol i njegova konzumacija ima veliku važnost u svakodnevnom životu stanovnika Međimurske županije na više načina i prema više kriterija od kojih je jedan i rodno uvjetovan.The subject of this master's thesis is the gender dimensions of alcohol consumption in Međimurje County. This research approaches alcohol consumption as a ritualized social phenomenon infused with meaning that establishes specific forms of social solidarity. Sociology and sociological studies of alcohol contribute to understanding the embeddedness of alcohol consumption in everyday life and the ways in which potential differences in alcohol consumption between individuals of male and female genders are constructed. The fundamental aim of this master's thesis was to explore the experiences and the significance of gender in defining approaches to alcohol consumption in the Međimurje region. Alcohol consumption is a ubiquitous phenomenon that surrounds numerous gatherings and celebrations, thus this work sought to gain insights into the perceptions of Međimurje residents regarding the connection between alcohol consumption and gender. We are interested in how individuals perceive the act of alcohol consumption itself and in what ways (if at all) it contributes to the creation of specific identities among men and women. Twelve in-depth interviews were conducted with an equal number of male and female participants from younger (18-30 years), middle-aged (30-50 years), and older (50-70 years) age groups. After conducting the research, it was determined that alcohol and its consumption hold significant importance in the daily lives of Međimurje County residents in multiple ways and according to various criteria, one of which is gender
Media competence among children in Tanzania
No full textOsnovni cilj ovog rada jest ukazati kako konstantnim razvojem tehnologija i masovnih medija, raste i društvena odgovornost za njegovim razumijevanjem. Rad se koncentrira na važnosti medijskog opismenjavanje djece i mladih te produbljuje uvid u njegove pozitivne i negativne učinke. Uvodni dio daje teoretski pregled relevantne literature i određenje ključnih pojmova poput vrste i utjecaj medija, promjene koje su donijeli digitalni mediji i medijska pismenost djece i mladih kao i uvid u dosadašnja istraživanja o temi medijske kompetencije djece i mladih. Kako je tema ovog rada medijske kompetencije djece i mladih u Tanzaniji, središnji dio rada nastoji kronološki prikazati medije u Tanzaniji, obrazovni sustav i medijsku pismenost Tanzanije.
U empirijskom djelu rada korištena je kombinacija kvalitativnih i kvantitativnih metoda, koja uključuje anketno ispitivanje i proučavanje sa sudjelovanjem kako bi se prikupili relevantni podaci o korištenju osobnih telefona/mobitela, osobnih računala i društvenih mreža među mladima u Tanzaniji, kao i o dostupnosti interneta i njegovoj ulozi u obrazovanju.
U zaključku rada naglašava se potreba za kontinuiranim ulaganjem u medijsko opismenjavanje djece i mladih kako bi se razvile njihove medijske kompetencije i omogućilo im sigurno i odgovorno korištenje medija. Također, ističe se važnost suradnje između obrazovnih institucija, roditelja, medijskih stručnjaka i regulatora kako bi se stvorilo poticajno i sigurno medijsko okruženje za mlade generacije
The Croatian Question in the First Yugoslavia
No full textTema ovog rada jest Hrvatsko nacionalno pitanje u prvoj Jugoslaviji, odnosno u razdoblju od 1918. g. do uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941. g. U radu će najprije biti obrađena politička zbivanja na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće koja su utjecala na političke i društvene promjene koje su posljedično dovele do intenziviranja hrvatskog pitanja u prvoj polovici 20. stoljeća. Nadalje će biti obrađen proces udruživanja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u novu državnu tvorevinu Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevina Jugoslavija otvorila je hrvatsko pitanje na intenzivnoj razini, no bez kompetencija da isto uspješno zatvori. Sukladno tomu, u radu će se nastojati cjelovito predstaviti političke odnose u novoj državi koji su izravno utjecali na razvoj hrvatskog nacionalnog pitanja. Poseban naglasak bit će stavljen i na razdoblje diktatorskog režima kralja Aleksandra I. Karađorđevića od godine 1929. do njegove smrti atentatom u Marseilleu. Godine uoči početka Drugog svjetskog rata donose u Kraljevini Jugoslaviji početak novog procesa za rješavanje hrvatskog pitanja, koji posljedično dovodi do uspostave Banovine Hrvatske 1939. g. Kroz pregled političkih zbivanja posebno će se nastojati prikazati kako je hrvatska politička i intelektualna elita gledala na hrvatsko nacionalno pitanje te je li bila sklona njegovu rješavanju.The topic of this paper is the Croatian question in the first state of Yugoslavia, i.e. in the period from 1918 to the establishment of the Independent State of Croatia in 1941. The paper will first deal with political events at the turn of the 19th to the 20th century that influenced the political and social changes that consequently led to the intensification of the Croatian question in the first half of the 20th century. Furthermore, the unification process of the State of Slovenes, Croats and Serbs with the Kingdom of Serbia to create a new state, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, will be discussed. The Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, later the Kingdom of Yugoslavia, intensely started the Croatian question, but without the competence to successfully finish it. The paper will thus attempt to comprehensively present the political relations in the new state that directly influenced the development of the Croatian question. Special emphasis will be placed on the period of the dictatorial regime of King Alexander I of Yugoslavia from 1929 until his death by assassination in Marseille. The years before the start of the Second World War brought in the Kingdom of Yugoslavia the beginning of a new process for solving the Croatian question, which consequently led to the establishment of the Banovina of Croatia in 1939. Through reviewing political events, a special effort will be made to show how the Croatian political and intellectual elite viewed the Croatian question and whether they were fully inclined to solve it
Aspects of human intrinsic tendencies to the transcendent
No full textU ovom radu razmatramo čovjekovu, moguće unutarnju težnju prema transcendentnom te analiziramo tri značajne dimenzije: neuroznanstvenu, evolucijsko psihologijsku i kulturološku. Najprije istražujemo kako su znanost i religija često percipirani kao suparnici, ali konstatiramo mogućnost njihove suradnje. Nadalje, analiziramo različite koncepcije duše i istražujemo gdje se ona nalazi prema različitim znanstvenim i filozofskim tumačenjima.
U nastavku analiziramo područje neuroznanosti, uključujući i frenologiju kao preteču moderne neroznanosti te povezanost jastva i religijskih doživljaja s neurologijom i neurokemijom u čovjekovom mozgu. Dotičemo se razlika između uobičajenog uma i pojedinaca s neurološkim poremećajima u poimanju jastva. Nadalje, u poglavlju o evolucijskoj psihologiji analizira se odnos između evolucije i religije. Postavlja se pitanje je li čovjeku urođena sklonost prema konceptu transcendencije; analiziramo kako djeca percipiraju teističke koncepte te poimanje života nakon smrti. Također, analiziramo evolucijske čimbenike koji oblikuju religijske doživljaje, uključujući snove, jezik, razum i imaginaciju. U području kulture analizira se proces kulturnog učenja i prijenosa religije te utjecaj religije na društvo. Proučavaju se bogovi kao društvena bića, različiti aspekti religijskih obreda te religijski jezik. Također, bavimo se kulturom nevjerovanja - ateizam.
Kroz ova poglavlja, istražujemo kompleksan odnos između znanosti, religije i kulture te kako oni oblikuju naše razumijevanje jastva i njegove težnje prema dostizanju transcendencije. Zaključujemo da je taj odnos složen i da znanost i religija mogu biti partneri u razumijevanju ljudskog postojanja i težnje prema transcendentnom. Osim toga, težnja prema transcendentnom može se objasniti jedino kao kombinacija raznih bioloških, urođenih faktora, kao i onih kulturnih, naučenih faktora.In this paper, we explore human's possible internal inclination towards the transcendent and analyze three significant dimensions: neuroscientific, evolutionary psychological, and cultural. Firstly, we investigate how science and religion are often perceived as rivals but acknowledge the potential for their collaboration. Furthermore, we analyze different conceptions of the soul and explore its location according to various scientific and philosophical interpretations.
Next, we analyze the field of neuroscience, including phrenology as a precursor to modern neuroscience, and the connection between the self and religious experiences within the human brain's neurology and neurochemistry. We touch upon the differences between the ordinary mind and individuals with neurological disorders in their perception of self. In the next chapter we analyze the relationship between evolution and religion.
We inquire whether humans have an innate predisposition towards the concept of transcendence; we examine how children perceive theistic concepts and the notion of life after death. Additionally, we analyze evolutionary factors that shape religious experiences, including dreams, language, reason, and imagination. In the realm of culture, we examine the process of cultural learning and the transmission of religion, as well as the impact of religion on society. We study gods as social beings, various aspects of religious rituals, and religious language. We also delve into the culture of disbelief - atheism.
Throughout these chapters, we investigate the intricate relationship between science, religion, and culture and how they shape our understanding of the self and its tendency for transcendence. We conclude that this relationship is complex and that science and religion can be partners in comprehending human existence and its inclination towards the transcendent. Moreover, the inclination towards the transcendent can only be explained as a combination of various biological innate factors and cultural learned factors
Structure of leadership style preferences of information technology employees
No full textIndustrija informacijske tehnologij u stalnom je rastu i predstavlja svojevrsno specifično područje na tržištu rada. Kompanije pronalaze i implementiraju razne strategije za privlačenje i zadržavanje zaposlenika poput employer brandinga i pozitivnih HR praksi jer je potražnja velika, a relativno je mali broj kvalificiranih stručnjaka. Jedan od ključnih faktora za zadržavanje zaposlenika su i rukovoditelji stoga je cilj istraživanja bio istražiti preferencije stilova rukovođenja kod zaposlenika u IT sektoru u Hrvatskoj. U istraživanju je ukupno sudjelovalo 70 razvojnih inženjera, od čega je 48 bilo muškog i 22 ženskog spola. Dob sudionika kreće se u rasponu od 21 do 53 godine, uz medijan dobi od 27,5 godina. Za potrebe istraživanja konstruirana je lista od 40 čestica rukovoditeljskih ponašanja vezanih za transformacijski, transakcijski i laissez-faire stil rukovođenja. Preferencije razvojnih inženjera mjerene su samoprocjenom na skali od 5 stupnjeva, pri čemu su sudionici procjenjivali koliko im je osobno važno pojedino rukovoditeljsko ponašanje. Provedene eksploratorne faktorske analize ukazuju kako se laissez-faire stil rukovođenja jasno odvaja i ortogonalan je, dok se transakcijski i transformacijski stil rukovođenja djelomično preklapaju. U trofaktorskoj strukturi transformacijski stil je u većoj mjeri samostalan, a transakcijski pokazuje značajno preklapanje s transformacijskim česticama. Dvofaktorska struktura (laissez-faire i transformacijsko-transakcijski faktor) preferencija pokazala se kao smislenije faktorsko rješenje, bez značajnijeg gubitka objašnjene varijance i sa zadovoljavajućim pouzdanostima. Zaključno možemo reći kako su razvojnim inženjerima važna i transformacijska i transakcijska ponašanja rukovoditelja, a laissez-faire stil rukovodstva se procjenjuje manje poželjinim. Također, uočeno je kako mlađi razvojni inženjeri manje preferiraju laissez-faire stil rukovodstva od razvojnih inženjera srednje dobi i najstarijih razvojnih inženjera, kao i zaposlenici u većim kompanijama. Rezultati upućuju na to da rukovoditelj prilikom odabira rukovoditeljskog stila kojeg će prakticirati mora paziti na karakteristike i potrebe zaposlenika i kompanije kako bi njegov pristup bio što učinkovitiji.The information technology industry is constantly growing and represents a specific area of work. Companies are finding and implementing various strategies for attracting and retaining employers, such as employer branding and positive HR practices, due to the high demand and a relatively small number of qualified professionals. One of the key factors for retaining employers is managers so the goal of this paper was to examine the leadership style preferences of IT employees in Croatia. The research was conducted on 70 developers, 48 males, and 22 females. The participants were between 21 and 53 years old with an age median of 27,5 years. For this paper, a list of 40 items was created regarding managers' behaviors connected to transformational, transactional, and laissez-faire leadership styles. Developers' preferences were measured by the self-assessment 5-point scale and participants were assessing the importance of particular managerial behaviors. Conducted exploratory factor analyses indicate that the laissez-faire style is orthogonal while transactional and transformational leadership styles partially overlap. In the three-factor structure transformational style is mostly independent but the transactional style is showing significant overlapping with the transformational style. Two-factor structure of preferences (laissez-faire and transformational/transactional factor) proved to be a more meaningful factorial solution without significant loss of explained variance and with satisfactory reliability. Finally, we can conclude that developers find both transformational and transactional leader behaviors important, while the laissez-faire approach is considered to be less preferred. Furthermore, it was shown that juniors prefer a laissez-faire leadership style less than medium and senior developers, as well as employees of larger companies. The results suggest that when choosing a leadership style to practice, a manager must consider the characteristics and needs of employees and the company to make their approach more effective