Repository of University of Zagreb, Centre for Croatian Studies
Not a member yet
3354 research outputs found
Sort by
Bioethical Question of Japanese Experimentation During World War II
No full textU ovome radu razmatraju se bioetička pitanja povezana s japanskim eksperimentiranjem na
ljudima tijekom i neposredno prije Drugog svjetskog rata, stavljajući poseban fokus na
aktivnosti Jedinice 731. Cilj rada je analizirati povijesni kontekst, vrste provedenih
eksperimenata te etičke implikacije tih aktivnosti. Jedinica 731 tajna je organizacija koja je
djelovala u sklopu Carske japanske vojske. Osnovana je ubrzo nakon japanske okupacije
Mandžurije, velike regije u sjeveroistočnom dijelu Kine. Jedinica je nastala kao rezultat
ambicije liječnika Ishiija Shira, koji je čitajući Ženevski protokol o zabrani uporabe zagušljivih,
otrovnih i drugih plinova te bakterioloških metoda ratovanja, odlučio kako je biološko oružje
idealno rješenje za širenje Velikoga japanskoga carstva. Pod vodstvom Ishiija, Jedinica 731 bila
je zadužena za razvoj biološkog i kemijskog oružja koje će podržati japansku vojsku u osvajanju
azijskog teritorija. Da bi utvrdili učinkovitost biološkog oružja, znanstvenici i liječnici u sklopu
Jedinice 731 testirali su rezultate svojih eksperimenata na ljudskim ispitanicima. Neki od tih
eksperimenata uključivali su namjerno nanošenje smrtonosnih bolesti na prethodno zdrave
ljudske subjekte, živu disekciju ispitanika bez uporabe anestezije i testiranje krajnjih granica
ljudskog tijela u ekstremnim uvjetima poput smrzavanja, izgladnjivanja i vađenja velikih
količina krvi u kratkom vremenskom roku. U ovim eksperimentima stradali su muškarci, žene
i djeca. Posebno okrutni bili su eksperimenti sa spolno prenosivim bolestima, u kojima su
zaraženi muškarci prisiljeni na spolni odnos sa zdravim ženama. Ovi eksperimenti često su
rezultirali trudnoćom, nakon čega bi majka i dijete bili podvrgnuti disekciji, a tijelo djeteta
iskorišteno u drugim ispitivanjima.
Ovaj rad može se tematski podijeliti na tri veće cjeline; prvi dio rada bavi se povijesnim
kontekstom i razvojem Jedinice 731, drugi dio rada bavi se poslijeratnim suđenjima i sudbinom
bivših zaposlenika jedinice i treći dio rada bavi se etičkom analizom njihovim eksperimenata.
Ta etička analiza dotaknut će se kršenja ljudskih prava, nedostatka informiranog pristanka
subjekata i dehumanizacije žrtava. Glavni cilj ovog rada je istaknuti problem neetičkih praksi
u biomedicinskim istraživanjima i naglasiti važnost pridržavanja etičkih kodeksa koji štite
dostojanstvo ljudskog života.This paper examines the bioethical issues related to Japanese human experimentation during
and shortly before World War II, with particular focus on the activities of Unit 731. The aim of
this paper is to analyze the historical context, types of experiments contucted, and the ethical
implications of these activities. Unit 731 was a secret organization operating within the Imperial
Japanese Army. It was established shortly after the Japanese occupation of Manchuria, a large
region in the northeastern part of China. The unit was the result of the ambitions of Dr. Ishii
Shiro, who, after reading Geneva Protocol on the prohibition of the use in war of asphyxiating,
poisonous or other gases, and of bacteriological methods of warfare, decided that biological
warfare was the ideal solution for expanding the Great Japanese Empire. Under Ishii's
leadership, Unit 731 was tasked with developing biological and chemical weapons to support
Japanese army in conquering Asian territory. To determine the effectiveness of biological
weapons, scientists and doctors in Unit 731 tested the results of their experiments on human
subjects. Some of these experiments involved deliberately infecting previously healthy human
subjects with deadly diseases, performing live dissections without anesthesia, and testing the
limits of human body under extreme conditions such as freezing, starvation, and drawing large
quantities of blood in a short period of time. Men, women, and children were victims of these
experiments. Particularly cruel were the experiments with sexually transmitted diseases, in
which infected men were forced to have sexual intercourse with healthy women. These
experiments often resulted in pregnancies, after which the mother and child were subjected to
dissection, and the child was used in other tests.
This paper can be themathically divided into three main sections; the first part deals with the
historical context and development of Unit 731, the second part covers post-war trials and the
fate of unit's former employees, and the third part adresses the ethical analysis of their
experiments. This ethical analysis will touch on the violation of human rights, the lack of
informed consent from subjects, and the dehumanization of victims. The main goal of this paper
is to highlight the issue of unethical practices in biomedical research and emphasize the
importance of adhering to ethical principles that protect the dignity of human life
Future of VR and AR in media
No full textOvaj diplomski rad istražuje budućnost virtualne i proširene stvarnosti u medijima, ističući njihov razvoj, primjene i potencijalne izazove. Na početku, rad predstavlja koncepte virtualne i proširene stvarnosti, prateći njihov povijesni razvoj i tehnološke temelje, poput hardverskih i softverskih aspekata. Analiza se potom bavi primjenom ovih tehnologija u različitim medijskim formatima kao što su filmska industrija, novinarstvo, televizija, marketing i obrazovanje. Predstavljeni su relevantni primjeri, poput filma "Avatar" i platformi kao što su Second Life i Snapchat, koje ilustriraju imerzivna iskustva koja omogućuju tehnologiju virtualne i proširene stvarnosti. Nadalje, rad se bavi budućim izazovima i prilikama, raspravljajući o tehničkim, pravnim, etičkim, ekonomskim i društvenim učincima. Studija zaključuje naglašavanjem transformativnog potencijala virtualne i proširene stvarnosti u stvaranju interaktivnih, sveobuhvatnih iskustava i poziva na interdisciplinarni pristup u rješavanju evoluirajuće okoline medijske tehnologije. Ovo sveobuhvatno ispitivanje nudi vrijedan uvid u to kako tehnologije virtualne i proširene stvarnosti oblikuju budućnost medija, upućujući na potrebu za stalnim istraživanjem i inovacijama kako bi se iskoristio njihov puni potencijal.This thesis explores the future of virtual augmented reality in the media, highlighting its development, applications and potential challenges. At the beginning, the paper presents the concepts of virtual and augmented reality, following their historical development and technological foundations, such as hardware and software aspects. The analysis then deals with the application of these technologies in different media formats such as the film industry, journalism, television, marketing and education. Relevant examples are presented, such as the movie "Avatar" and platforms such as Second Life and Snapchat, which illustrate the immersive experiences enabled by virtual and augmented reality technology. Furthermore, the paper addresses future challenges and opportunities, discussing technical, legal, ethical, economic and social impacts. The study emphasizes the transformative potential of virtual and augumented reality in creating interactive, immersive experiences and calls for an interdisciplinary approach in addressing the evolving environment of media technology. This comprehensive survey offers valuable insight into how virtual and augmented reality technologies are shaping the future of media, pointing to the need for continued research and innovation to harness their full potential
Parents' attitudes towards the use of new media in the family
No full textU radu se istražuju stavovi roditelja prema korištenju novih medija te strategije upravljanja korištenjem medija kod djece. Teorijski dio rada fokusira se na pregled novih medija u obitelj te pedagoškom aspektu utjecaja medija na obiteljske odnose i razvoj djece. Empirijski dio rada usmjeren je na analizu stavova roditelja prema novim medijima unutar obitelji, s posebnim naglaskom na metode ograničavanja medija.The paper explores parents' attitudes towards using new media and strategies for managing media use among children. The theoretical part focuses on a review of new media in the family and the pedagogical aspect of media's impact on family relationships and child development. The empirical part aims to analyze parent's attitudes towards new media within the family, with a particular emphasis on media restriction methods
Attitudes of Public Relations Practitioners in Croatia about Crisis Communication on Social Media
No full textOvaj diplomski rad analizira stavove praktičara odnosa s javnošću o njihovom korištenju društvenih mreža u kriznom upravljanju. Rad je podijeljen na dva dijela – na teorijski i istraživački dio. U prvom dijelu, predstavljen je teorijski okvir odnosa s javnošću, društvenih mreža i kriznog komuniciranja. Ovaj dio obuhvaća definicije i funkcije odnosa s javnošću, važnost učinkovite komunikacije, specifičnosti rada agencija za odnosa s javnošću te detaljno objašnjava pojam krize, uzroke i vrste kriza, tijek i razvoj kriza, krizni menadžment i planiranje, kao i krizno komuniciranje unutar agencija za odnose s javnošću. Također, detaljno su razmotrene glavne značajke društvenih mreža, njihova uloga u kriznim situacijama, ponašanje korisnika tijekom krize te pozitivne i negativne strane korištenja društvenih mreža u kriznom komuniciranju. U drugom dijelu rada, prikazani su rezultati istraživanja provedenog kvalitativnom metodom polustrukturiranih intervjua. Uzorak je uključivao osam praktičara odnosa s javnošću u agencijama. Rezultati istraživanja ukazuju na to da većina ispitanika ima pozitivan stav prema društvenim mrežama kao ključnim alatima za krizno komuniciranje. Praktičari su istaknuli prednosti kao što su brzina, dvosmjerna komunikacija i mogućnost pravovremenog informiranja javnosti. Međutim, prepoznali su i značajne izazove, poput brzog širenja dezinformacija, negativnih komentara i upitne vjerodostojnosti informacija. Također, naglašena je potreba za pažljivim upravljanjem komunikacijom i osiguravanjem točnosti i transparentnosti objava. Istraživanje je pokazalo da iako su društvene mreže moćan alat u kriznom upravljanju, one zahtijevaju strateški pristup i kontinuirano praćenje kako bi se maksimalno iskoristile njihove prednosti, a minimizirali potencijalni rizici. Uspješno upravljanje krizama putem društvenih mreža može značajno utjecati na percepciju javnosti i dugoročno povjerenje u organizaciju.This thesis analyzes the attitudes of public relations specialists regarding their use of social media in crisis management. The work is divided into two parts – a theoretical and a research part. In the first part, the theoretical framework of public relations, social media, and crisis communication is presented. This section covers the definitions and functions of public relations, the importance of effective communication, and the specific work of public relations agencies. It provides a detailed explanation of the concept of crisis, its causes, and types, the course and development of crises, crisis management, and planning, as well as crisis communication within public relations agencies. Additionally, the main features of social media, their role in crisis situations, user behavior during crises, and the positive and negative aspects of using social media in crisis communication are thoroughly examined. In the second part of the thesis, the research results conducted using the qualitative method of semi-structured interviews are presented. The sample included eight public relations specialists from various agencies. The research results indicate that the majority of respondents have a positive view of social media as a key tool for crisis communication. PR specialists highlighted advantages such as speed, two-way communication, and the ability to timely inform the public. However, they also recognized significant challenges, such as the rapid spread of misinformation, negative comments, and questionable credibility of information. The need for careful communication management and ensuring accuracy and transparency in posts was emphasized. The research demonstrated that although social media are a powerful tool in crisis management, they require a strategic approach and continuous monitoring to maximize their benefits and minimize potential risks. Successfully managing crises through social media can significantly influence public perception and long-term trust in the organization
The role of perfecitonism and social anxiety in developing imposter syndrome among students
No full textSindrom uljeza psihološki je fenomen karakteriziran pojedinčevom sumnjom u sebe, svoje sposobnosti i postignuća, usprkos dokazima koji govore suprotno, a prati ga osjećaj nepripadanja pojedinoj grupi te strah pojedinca da će biti otkriven kao prevarant ili varalica. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stupanj izraženosti i spolne razlike u doživljavanju sindroma uljeza te provjeriti povezanost sindroma uljeza i socijalne anksioznosti, uzimajući u obzir ulogu perfekcionizma kao potencijalnog moderatora u predviđenom odnosu. U istraživanju je sudjelovalo 94 studenata Republike Hrvatske, pri čemu je 47 (50%) sudionika bilo muškog, a 47 (50%) ženskog spola. Prosječna dob sudionika iznosi 23 godine. Uzorak čine studenti društvenih znanosti (47,9%), tehničkog područja (22,3%), humanističkih znanosti (10,6%), biomedicine i zdravstva (6,4%), umjetničkog područja (5,3%), biotehničkih znanosti (5,3%), te prirodnih znanosti (2,1%). Istraživanje je provedeno putem interneta, na način da su ispitanici ispunjavali online upitnik, kojim su se prikupljali socio-demografski podaci o spolu, dobi i području studiranja, uz mjerne instrumente perfekcionizma, socijalne anksioznosti i sindroma uljeza. Perfekcionizam je izmjeren pomoću Burnsove Skale perfekcionizma (Penezić i sur., 1988), socijalna anksioznost ispitana je Liebowitz Ljestvicom socijalne anksioznosti (Stamać Ožanić i Kamenov, 2020), a kao mjera sindrom uljeza korištena je Clance Skala sindroma uljeza (Čarapina Zovko i sur., 2021). Rezultati su pokazali kako studenti u Hrvatskoj često doživljavaju simptome sindroma uljeza (M = 62,73, SD = 16,72). Utvrđeno je kako ne postoji statistički značajna razlika u doživljavanju sindroma uljeza s obzirom na spol. Perfekcionizam i socijalna anksioznost pokazali su se statistički značajnim pozitivnim prediktorima u predviđanju sindroma uljeza, a zajedno objašnjavaju 52,6% varijance kriterija. Nije pronađen statistički značajan moderatorski učinak perfekcionizma na povezanost između socijalne anksioznosti i sindroma uljeza. Buduća istraživanja trebaju uzeti u obzir metodološka ograničenja i specifičnosti ove studije, pri istraživanju sindroma uljeza i njegovih implikacija.Impostor syndrome is a psychological phenomenon characterized by an individual's self-doubt regarding their abilities and achievements, despite evidence to the contrary. It is often accompanied by a feeling of not belonging to a particular group and a fear of being exposed as a fraud. This study aimed to examine the degree of expression and gender differences in experiencing impostor syndrome, and to explore the relationship between imposter syndrome and social anxiety, considering perfectionism as a potential moderator in the predicted relationship. A total of 94 Croatian students participated in the research, with 47 (50%) being male and 47 (50%) female gender. The average age of the participants was 23 years. The sample included students from social sciences (47.9%), technical fields (22.3%), humanities (10.6%), biomedicine and healthcare (6.4%), arts (5.3%), biotechnical sciences (5.3%), and natural sciences (2.1%). The research was conducted online, where respondents completed a questionnaire that collected socio-demographic data on gender, age, and field of study, as well as measuring instruments for perfectionism, social anxiety, and impostor syndrome. Perfectionism was measured using the Burns Perfectionism Scale (Penezić et al., 1988), social anxiety was assessed with the Liebowitz Social Anxiety Scale (Stamać Ožanić & Kamenov, 2020), and impostor syndrome was measured with the Clance Impostor Phenomenon Scale (Čarapina Zovko et al., 2021). The results showed that students in Croatia frequently experience symptoms of impostor syndrome (M = 62.73, SD = 16.72). No statistically significant difference was found in the experience of impostor syndrome with regard to gender. Perfectionism and social anxiety were identified as statistically significant positive predictors of impostor syndrome, together explaining 52.6% of the variance. However, no statistically significant moderating effect of perfectionism on the relationship between social anxiety and impostor syndrome was found. Future research should take into account the methodological limitations and specifics of this study when investigating impostor syndrome and its implications
Usefulness of the Big-Five personality model in choosing a psychoterapeutic approach
No full textCilj ovoga istraživanja bio je ispitati korisnost Velepetorog modela ličnosti i Inventara ličnosti za DSM-5 u predviđanju odabira psihoterapijskog pristupa. U istraživanju je sudjelovalo 435 sudionika, 69,4 % ženskog spola i 29,2 % muškog spola, u dobi od 18 do 65 godina (M = 27,301; medijan C = 23 te Q1 = 21 i Q2 = 27). Podaci su prikupljani online, pomoću alata Google Obrazac. Korištena su pitanja o korištenju usluga psihoterapije i njihovom razumijevanju, hrvatski markeri Velepetorog modela ličnosti IPIP50S (Mlačić i Goldberg, 2007) te prijevod skraćene verzije Inventara ličnosti za DSM-5 (Mlačić, Milas i Andreis, osobna komunikacija). Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazali su da više razine dimenzije intelekta i ugodnosti te ženski spol i mlađa životna dob predviđaju preferenciju odlaska na psihodinamsku terapiju. Modelom je objašnjeno 16,2 % ukupne varijance kriterija. Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazali su da više razine dimenzije ugodnosti i psihoticizma, niže razine emocionalne stabilnosti te ženski spol značajno predviđaju preferenciju odlaska na geštalt terapiju te je tim modelom objašnjeno 8 % ukupne varijance kriterija. Što se tiče KBT-a, više razine dimenzije ugodnosti, negativne afektivnosti i perseveracije predviđaju preferenciju odlaska na KBT, s time da je modelom objašnjeno 5,3 % ukupne varijance kriterija. Preferenciju odlaska na realitetnu terapiju značajno predviđa ženski spol te viša razina dimenzije ugodnosti i niža razina dimenzije emocionalne stabilnosti. Modelom je objašnjeno 6,8 % ukupne varijance kriterija. Nalazi upućuju da je potrebno dublje istražiti povezanost Velepetorog modela ličnosti i Inventara ličnosti za DSM-5 sa psihoterapijskim pristupima. Dalje, potrebno je pobliže istražiti u kojoj mjeri je geštalt terapija primjerenija za osobe koje se nalaze više na dimenziji psihoticizma. Procjenjivanjem ličnosti prije tretmana bi se stvorila učinkovitija strategija planiranja i intervencija kod polaznika psihoterapija te bi se stvorila realna očekivanja o ishodima psihoterapije iz perspektive klijenta.The aim of this study was to examine the utility of the Big Five Model of personality and the Personality Inventory for DSM-5 in predicting the choice of psychotherapeutic approach. The study included 435 participants, 69.4% female and 29.2% male, aged between 18 and 65 years (M = 27.301; median C = 23, Q1 = 21, and Q2 = 27). Data were collected online using Google Forms. The study utilized questions on the use and understanding of psychotherapy services, the Croatian markers of the Big Five Model of personality IPIP50S (Mlačić i Goldberg, 2007), and the translated short version of the Personality Inventory for DSM-5 (Mlačić, Milas, i Andreis, personal communication). Results of the hierarchical regression analysis indicated that higher levels of Intellect and Agreeableness, as well as female gender and younger age, predicted a preference for psychodynamic therapy, with the model explaining 16.2% of the total variance in the criterion. The analysis also showed that higher levels of Agreeableness and Psychoticism, lower levels of Emotional Stability, and female gender significantly predicted a preference for Gestalt therapy, explaining 8% of the total variance. Regarding CBT, higher levels of Agreeableness, Negative Affectivity, and Perseveration predicted a preference for CBT, with the model explaining 5.3% of the total variance in the criterion. A preference for Reality Therapy was significantly predicted by female gender, higher levels of Agreeableness, and lower levels of Emotional Stability, with the model explaining 6.8% of the total variance. The findings suggest the need for further investigation into the relationship between the Big Five Model of personality and the Personality Inventory for DSM-5 with psychotherapeutic approaches. Moreover, there is a need to explore the extent to which Gestalt therapy is more suitable for individuals higher on the Psychoticism dimension. Assessing personality before treatment would lead to a more effective strategy for planning and intervention in psychotherapy participants, creating realistic expectations about psychotherapy outcomes from the client's perspective
Marko Aurelije: filozof i vladar
No full textOvaj rad proučava život i vladavinu Marka Aurelija, rimskog cara koji je upravljao Rimskim Carstvom od 161. do 180. godine. Rođen 121. godine u Rimu, Marko Aurelije, čije je pravo ime bilo Marcus Annius Verus, postao je značajna figura u rimskoj povijesti ne samo zbog svoje vladarske sposobnosti, već i zbog dubokog filozofskog utjecaja koji je imao na svoje doba i na buduće generacije. Marko Aurelije je bio usvojenik cara Antonina Pija koji je prepoznao njegovu izuzetnu sposobnost i potencijal. Kao njegov nasljednik Marko Aurelije preuzeo je vlast u složenom razdoblju. Tijekom njegovog mandata Rimsko Carstvo suočavalo se s brojnim vanjskim prijetnjama, uključujući stalne sukobe s germanskim plemenima na sjevernoj granici i s Parćanskim Carstvom na istoku. Ovi vanjski konflikti predstavljali su značajan izazov za stabilnost i sigurnost Carstva. Pored vanjskih prijetnji unutarnji problemi također su opteretili Markovu vladavinu. Antoninska kuga koja je pogodila Carstvo imala je devastirajuće posljedice, uzrokujući značajan gubitak stanovništva i dodatno pogoršavajući uvjete života u cijelom Carstvu. Unatoč ovim izazovima Marko Aurelije se uspio usredotočiti na reforme i strategije koje su pomogle u očuvanju unutarnje stabilnosti. Jedan od ključnih aspekata Markove vladavine bila je njegova filozofska orijentacija. Kao duboko posvećen stoik Marko Aurelije je filozofiju stoicizma integrirao u svoju vladarsku praksu. Stoicizam koji naglašava racionalnost, samodisciplinu i život u skladu s prirodnim zakonima oblikovao je njegov pristup vladanju i osobnom životu. Markove "Meditacije", zbirka njegovih osobnih refleksija, pružaju uvid u njegovu filozofiju i način razmišljanja. U tim zapisima Marko razmatra temeljne stoicističke principe poput unutarnjeg mira, vrlina i prihvaćanja neizbježnih nepravdi i nesreća. Ovi tekstovi, iako prvotno namijenjeni samo njemu, postali su važan izvor za razumijevanje stoicizma i primjene filozofskih principa u svakodnevnom životu i vladarskim odlukama. Tijekom svoje vladavine Marko Aurelije proveo je niz važnih reformi. Njegove fiskalne reforme bile su usmjerene na stabilizaciju ekonomije i poboljšanje uvjeta života u Carstvu. Također je proveo mjere socijalne pomoći koje su uključivale podršku najpotrebnijima i poboljšanje pravosudnog sustava. Marko je nastojao očuvati unutarnji mir i red što se odražavalo u njegovom pristupu pravdi i upravljanju. Njegovo nastojanje da ograniči carsku moć u skladu s republikanskim normama također je imalo značajan utjecaj na političku stabilnost Carstva. Naslijeđe Marka Aurelija je višestruko. On je ostao upamćen ne samo kao vladar
koji je uspješno upravljao teškim vremenima već i kao filozof koji je svojom primjenom stoicizma u vladavini postavio visoke standarde za buduće vođe. Njegove "Meditacije" i filozofski radovi postali su značajan izvor za razumijevanje stoicizma i njegova primjena u politici i svakodnevnom životu. Marko Aurelije je pružio primjer kako se idealističke filozofske ideje mogu uskladiti s realnim izazovima vlasti, ostavljajući trajni utjecaj na filozofiju i političku misao. Ovaj rad istražuje kako su Markove filozofske ideje oblikovale njegovu vladavinu i kako su njegove reforme i odluke doprinijele stabilnosti i prosperitetu Rimskog Carstva. Analizom njegovih djelovanja i filozofskih učenja rad osigurava djelomičan pregled Markove vladavine i naslijeđa, pružajući uvid u njegovu sposobnost da pomiri filozofske ideale s stvarnim izazovima političke vlasti
Bitka za Kupres u srpnju i kolovozu 1942.
No full textU ovom završnom radu glavni smjer istraživanja posvetio sam borbi za Kupres u ljeto 1942. Osim borbe za Kupres, biti će objašnjeno kako je došlo do napada na Kupres, odnosno teške borbe snaga NDH i partizanskih odreda na području prozorske kotline i doline Vrbasa koje su natjerale proleterske brigade da promijene smjer ofenzivnih akcija te se fokusiraju na područje Kupresa te zapadne Hercegovine. Glavni izvor je knjiga Davora Marijana „Borbe za Kupres 1942.“. Informacije i podatci koji su bili od velike koristi su zbornik dokumenata Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, knjiga „Ofenziva proleterskih brigada uz ljeto 1942.“ Miše Lekovića kao i knjiga „Ustaška vojnica 1.“ te treća knjiga „Hrvatski ratnici kroz stoljeća“. Osim samih borbi, prikazana će biti i politička situacija u ljeto 1942. na području same Bosne i Hercegovine, postrojbe NDH koju se sudjelovale u borbama poput elitne jedinice Crne legije i domobranskih pukovnija na jednoj te proleterskih brigada na strani partizana. General Franjo Šimić imao je veliku ulogu u organizaciji obrane Kupresa. Cilj ovoga rada je prikazati kritičan trenutak rata na području NDH koja u to vrijeme bila tek novonastala država zarobljena u sferi talijanskih i njemačkih osobnih interesa
Relationship between self-esteem, dark side of personality, gaming motives and problematic online gaming
No full textCilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu samopoštovanja, mračnih strana ličnosti i motiva za
igranje online videoigara u problematičnom igranju online videoigara. Istraživanje je provedeno
online te je u njemu sudjelovalo 239 igrača videoigara, građana Republike Hrvatske. Za
operacionalizaciju konstrukata korišten je Upitnik problematičnog igranja online videoigara
(POGQ), Upitnik motiva za igranje online videoigara (MOGQ), Rosenbergova skala
samopoštovanja te Kratki upitnik mračne tetrade (SD4). Podaci su prikupljeni putem Google
Obrasca koji je proslijeđen sudionicima preko društvene mreže Facebook, zatim putem Forum.hra te e-mailom. Rezultati ukazuju na to da su pojedinci nižeg samopoštovanja skloniji
problematičnom igranju online videoigara. Nadalje, pojedinci koji su postigli viši rezultat na skali
sadizma su bili i skloniji problematičnom igranju online videoigara. S druge strane, povezanosti
problematičnog igranja online videoigara s preostalim mračnim stranama ličnosti (narcizam,
makijavelizam i psihopatija) nisu bile statistički značajne. Posljednji konstrukt je vezan uz motive
za igranje online videoigara. Rezultati ukazuju na to da su pojedinci koji igraju online videoigre
zbog socijalizacije, zbog želje za kompetitivnošću i razvojem vještina, zbog mogućnosti ulaska u
svijet mašte te kao oblik eskapizma i suočavanja s problemima nešto skloniji problematičnom
igranju online videoigara. Preostali motiv rekreacije nije se pokazao kao statistički značajan
korelat problematičnog igranja online videoigara. Korištenim setom prediktora može se objasniti
35,8% ukupne varijance problematičnog igranja online videoigara. Statistički značajni i relativno
slabi prediktori u kontekstu motiva za igrom su bili motivi maštanja, suočavanja te razvoja
vještina. Nadalje, iako je samopoštovanje imalo statistički značajnu i srednje visoku negativnu
korelaciju s problematičnim igranjem online videoigara, u regresijskom modelu nije potvrđena
statistička značajnost. U kontekstu mračne strane ličnosti, samo je narcizam potvrđen kao
statistički značajan prediktor problematičnog igranja online videoigara.The goal of this research was to examine the role of self-esteem, dark side of personality and
motives for online gaming in problematic online gaming. The research was conducted online and
had 239 participating gamers, citizens of Republic of Croatia. To operationalize constructs used in
the research, a few questionnaires were used: Problematic online gaming questionnaire (POGQ),
Motives for online gaming questionnaire (MOGQ), Rosenberg self-esteem scale and Short dark
tetrad (SD4). Data was collected through Google Forms which was sent to the participants via
Facebook, Forum.hr and by e-mail. The results indicate that the participants with lower self-esteem
had a tendency towards problematic online gaming. Furthermore, participants who achieved a
higher score on sadism scale also had a tendency towards problematic online gaming. On the other
hand, correlations between problematic online gaming and the remaining dark sides of personality
(narcissism, machiavellianism and psychopathy) were not statistically significant. The final
construct were the motives for online gaming. The results indicate that the participants who play
online games for socialization, for competition and skill development, to participate in a fantasy
world and as a form of escapism and coping with problems have somewhat higher tendency
towards problematic online gaming. Remaining motive of recreation was not a statistically
significant correlate of problematic online gaming. With the used set of predictors, 35,8% of
problematic online gaming variance was explained. When talking about motives for online
gaming, statistically significant and relatively weak predictors of problematic online gaming were
the motives of fantasy, coping and skill development. Moreover, even though self-esteem had a
statistically significant and moderately high negative correlation with problematic online gaming,
that statistical significance was not found in the regression model. In the context of dark sides of
personality, only narcissism was found as a statistically significant predictor of problematic online
gaming
