University of Zadar Institutional Repository
Not a member yet
7478 research outputs found
Sort by
Communicating heritage through virtual exhibitions: An example of exhibitions in the field of Glagolitic
No full textCilj rada je istražiti posebnosti i značajke virtualnih izložbi i način na koji virtualne izložbe služe kao novi način komuniciranja digitalizirane kulturne baštine. Također, cilj ovog istraživanja je istražiti i odrediti kriterije za odabir građe za virtualnu izložbu, te odabir primjerenih alata za njihovu izvedbu. Teorijski dio rada se temelji na definiranju virtualne izložbe, njihovoj izradi te kriterijima koji se primjenjuju za odabir građe koja će se virtualnom izložbom prikazati korisnicima. Virtualne izložbe način su na koji se digitalna baština može očuvati i prezentirati, odnosno komunicirati korisniku, te one predstavljaju važan oblik zaštite i komuniciranja građe u svim baštinskim ustanovama jer one omogućuje dostupnost sadržaja, najčešće upućuju korisnika i na kataloge ustanove u kojima je moguće pretraživanje i puni pristup tako prikazanoj građi. U današnje vrijeme, virtualne izložbe mogu omogućiti i kretanje unutar sadržaja aaatako prikazane građe, stvaranje trodimenzionalnog doživljaja, omogućuju interaktivnost te upoznavanje s kontekstom i interpretativnim tekstovima. U istraživačkom djelu rada istraženo je na koji način virtualne izložbe služe kao novi način komuniciranja digitalizirane kulturne baštine. Metoda koja je korištena unutar ovog rada je kvalitativna metoda koja se temelji na komparativnom pristupu, odnosno usporedbi dviju virtualnih izložbi u području glagoljaštva i pisane baštine.The aim of the paper is to investigate the peculiarities and features of virtual exhibitions and the way in which virtual exhibitions serve as a new way of communicating digitalized cultural heritage. Also, the goal of this research is to investigate and determine the criteria for the selection of materials for the virtual exhibition, as well as the selection of appropriate tools for their performance. The theoretical part of the work is based on the definition of the virtual exhibition, its creation and the criteria used to select the material that will be presented to the users through the virtual exhibition. Virtual exhibitions are the way in which digital heritage can be preserved and presented, i.e. communicated to the user, and they represent an important form of protection and communication of material in all heritage institutions because they enable the accessibility of the content, they usually direct the user to the institution's catalogs where it is possible to search and full access to the content displayed in this way. Nowadays, virtual exhibitions can also enable movement within the content of the displayed materials, creating a three-dimensional experience, enabling interactivity and getting to know the context and interpretive texts. In the research part of the work, it was investigated how virtual exhibitions serve as a new way of communicating digitized cultural heritage. The method used in this paper is a qualitative method based on a comparative approach, that is, a comparison of two virtual exhibitions in the field of Glagolitic and written heritage
Key prerequisites for succesful work with hyperactive children-educators opinion
No full textRoditelji djece s ADHD-om često se suočavaju s brojnim izazovima. Neposluh, impulzivnost i teškoće s koncentracijom mogu biti iscrpljujući za cijelu obitelj. Međutim, razumijevanje ADHD-a i njegovih uzroka je ključno za pružanje adekvatne podrške djetetu. Teškoće s kojima se susreću djeca, ali i odrasli kojima je ADHD utvrđen, nisu znak lošeg odgoja, već neurobiološko stanje koje zahtijeva strpljenje i stručnu pomoć. Edukacija odgojitelja, roditelja i prilagodba okoliša može značajno poboljšati kvalitetu života djeteta i cijele obitelji. ADHD je kompleksni poremećaj koji zahtijeva multidisciplinarni pristup. Da bi se ADHD utvrdio, potrebno je provesti niz ispitivanja i testiranja, razgovor s roditeljima i djetetom te ponekad dodatne neurološke pretrage. Iako ne postoji jedinstven test za ADHD, postoje različiti alati i upitnici koji mogu pomoći u utvrđivanju. Rano otkrivanje i pravilno postupanje, ključni su za uspješno funkcioniranje djece s ADHD-om. Kada obitelj, odgojitelji i stručnjaci surađuju i pružaju djetetu s ADHD-om potrebnu podršku, uzimajući u obzir njegove snage i slabosti, ono može imati sretan i uspješan život. Kompetentan odgojitelj je odgojitelj koji ima vještine i znanja uz pomoć kojih može uspješno obavljati svoj posao. Planirajući i provodeći svoj odgojno-obrazovni rad, odgojitelj se usmjerava na potrebe djeteta i područja njegova razvoja. Od odgojitelja se očekuje da bude mudar i profesionalan te da na temelju svoje stručnosti procjeni sposobnosti i mogućnosti svakog djeteta u svojoj skupini, vodeći računa o individualnim razlikama djeteta. Nadalje, odgojitelj bi trebao razumjeti razvoj djeteta u potpunosti, poznavati tehnike kvalitetnog vođenja skupine, poznavati tehnike poučavanja, poznavati specifičnosti pojedinih teškoća u razvoju, poznavati pristup i planirati kurikulum te biti spreman na timski rad, suradnju i cjeloživotno učenje.Parents of children with ADHD often face many challenges. Disobedience, impulsiveness and difficulty concentrating can be exhausting for the whole family. However, understanding ADHD and its causes is key to providing adequate support to the child. The difficulties faced by children and adults diagnosed with ADHD are not a sign of a bad upbringing, but a neurobiological condition that requires patience and professional help. Education of educators, parents and adaptation of the environment can significantly improve the quality of life of the child and the entire family. ADHD is a complex disorder that requires a multidisciplinary approach. To determine ADHD, it is necessary to carry out a series of examinations and tests, a conversation with the parents and the child, and sometimes additional neurological tests. Although there is no single test for ADHD, there are various tools and questionnaires that can help determine it. Early detection and proper treatment are key to the successful functioning of children with ADHD. When family, educators and professionals cooperate and provide a child with ADHD with the necessary support, considering his strengths and weaknesses, he can have a happy and successful life. A competent educator is an educator who has skills and knowledge with the help of which he can successfully perform his work. When planning and implementing his educational work, the educator focuses on the needs of the child and the areas of his development. The educator is expected to be wise and professional, and based on his expertise, to assess the abilities and possibilities of each child in his group, considering their individual differences. Furthermore, educators should fully understand the child's development, know the techniques of quality group management, know the teaching techniques, know the specifics of certain difficulties in development, know the approach and plan the curriculum, and be ready for teamwork, cooperation and lifelong learning
Work-Family Facilitation Among Mothers Of Children With Developmental Disabilities: The Role Of Sociodemograpfic/Family And Organizational Factors
No full textZaposleni roditelji djece s teškoćama u razvoju nose se brojnim izazovima u obje životne uloge, obiteljskoj i radnoj. Međutim, angažiranost i stjecanje resursa u jednoj ulozi može dovesti do olakšavanja izvođenja druge uloge što se naziva facilitacija uloga. Facilitacija uloga može se odvijati u dva smjera, facilitacija obiteljske zbog radne uloge (eng. work-to-family facilitation, WFF) i facilitacija radne uloge zbog obiteljske (eng. family-to-work facilitation, FWF). Cilj ovog istraživanja bio je ispitati doprinos sociodemografskih i obiteljskih čimbenika, organizacijskih čimbenika i socijalne podrške u objašnjenju facilitacije radne i obiteljske uloge kod majki djece s teškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno sklopu projekta „Dobrobit zaposlenih roditelja djece s teškoćama u razvoju“ (DZRDTR), koje je financiralo Sveučilište u Zadru. Podaci su prikupljeni putem online upitnika, a u istraživanju je sudjelovalo 425 zaposlenih majki djece s teškoćama u razvoju koja su prošla službeno vještačenje. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđen je statistički značajan doprinos čimbenika iz sociodemografske i obiteljske domene, organizacijske domene te socijalne podrške u objašnjenju oba smjera facilitacije. Konkretno, više razine obrazovanja, teži stupanj teškoće, viši stupanj osobne važnosti ostvarenja u karijeri, radu u smjenama, više razine zadovoljstva poslom i više razine socijalne podrške na poslu značajno doprinose višim razinama facilitacije obiteljske zbog radne uloge (WFF) kod zaposlenih majki djece s teškoćama u razvoju. Veći broj djece, više razine zadovoljstva poslom i više razine socijalne podrške obitelji značajno doprinose višim razinama facilitacije radne zbog obiteljske uloge (FWF) kod zaposlenih majki djece s teškoćama u razvoju. U globalu se može kazati kako su organizacijski čimbenici više doprinijeli objašnjenju WFF (27.6%) nego FWF (12.4%). Ovi rezultati impliciraju na potrebu planiranja i provođenje adekvatnih intervencija na radnom mjestu i intervencija koji bi pomogle povisiti razine socijalne podrške u oba okruženja kako bi se roditeljima djece s teškoćama u razvoju olakšalo funkcioniranje u obje životne uloge, a time i unaprijedila ukupna dobrobit.Employed parents of children with developmental disabilities face numerous challenges in both of their life roles, family and work. However, research shows that engagement and acquisition of resources in one role can better the performance of the other role and that process is called role facilitation. Role facilitation can occur in two directions: work-to-family facilitation (WFF) and family-to-work facilitation (FWF). The aim of this research was to examine the contribution of sociodemographic and family characteristics, organizational characteristics and social support in the explanation of facilitation between work and family roles among mothers of children with developmental disabilities. The research was conducted as part of the project „Well-being of Employed Parents of Children with Developmental Disabilities“ (DZRDTR), funded by the University of Zadar. Data was collected through online questionnaires and the participants involved in this study were 425 employed mothers of children with developmental disabilities who had undergone official assessment. Hierarchical regression analysis shows a statistically significant contribution of factors from sociodemographic and family domain, organizational domain and social support in explaining both direction of facilitation. Specifically, higher level of education, a more severe degree of disability, a higher level of personal importance of career achievement, work in shifts, higher level of job satisfaction and higher level of social support at work significantly contributed to the higher levels of work-tofamily facilitation (WFF) among employed mothers of children with developmental disabilities. A larger number of children in the household, higher level of job satisfaction and higher level of family social support significantly contributed to higher levels of family-to-work facilitation (FWF) among employed mothers of children with developmental disabilities. Overall, factors from organizational domain contributed more to the explanation of WFF (27.6%) than FWF(12.4%). These results have practical implications in the form of planning and implementing adequate workplace interventions, as well as interventions that would help increase levels of social support in both environments in order to facilitate the functioning of parents of children with disabilities in both life roles, thereby improving overall well-being
Early Modern Nautical Charts of the Adriatic Sea as a Medium of Communication
No full textPredmet istraživanja jesu ranonovovjekovne pomorske karte Jadranskog mora koje su razmatrane s aspekta njihove funkcije kao medija komunikacije. Cilj istraživanja bio je pružiti nove spoznaje o ranonovovjekovnim pomorskim kartama Jadranskog mora izrađenim u različitim europskim kartografskim središtima. Istraživanjem je primarno obuhvaćen korpus od 84 karte Jadranskog mora izrađene tijekom ranog novog vijeka s tim da su uz te karte radi komparativne analize u obzir uzete i srednjovjekovne karte Jadranskog mora kao i one karte koje su objavljene u prvim desetljećima 19. st. Među tim kartama niti jedna nije izrađena na prostoru današnje Hrvatske, a većina ih je izrađena u Veneciji koja je na različite načine iskazivala svoju dominaciju na Jadranu. Analiza originala i digitalnih reprodukcija iz brojnih hrvatskih i inozemnih arhiva, muzeja i knjižnica te pojedinih privatnih kartografskih kolekcija je rezultirala zaključkom da su putem pomorskih karata prenošene poruke koje su nadilazile nautički i geografski diskurs. Služile su kao važni dokumenti za potvrđivanje teritorijalnih aspiracija, odražavale su kulturne utjecaje i različite društvene interakcije koje su utjecale na navigaciju duž jadranskih plovidbenih ruta. Istraživanje integrira proučavanje imagoloških elemenata, simbola, toponima, preuveličanih prikaza otoka, kartografskih znakova i mjerila na kartama te šumova u komunikaciji, kako bi se prikazalo koje su komunikacijske tehnike primjenjivane na starim pomorskim kartama. Dekonstrukcija pomorskih karata, proučavanje alegorijskih prikaza i simbola na kompasnim ružama upućuje na to da su kartografi koristili religijske i druge kulturne elemente, reflektirajući geopolitičke i kulturne stvarnosti i aspiracije. Analiza toponima na pomorskim kartama Jadranskog mora otkrila je složene kartografske prakse koje su usko povezane s navigacijskim potrebama te kulturnim, političkim i socioekonomskim kontekstom. Promjene u geografskim imenima otkrivaju kako su karte korištene kao alati za potvrdu političkih aspiracija i implicitnu uspostavu kulturne nadmoći. Preuveličavano prikazivanje malih otoka i otočića kartografi su koristili kao strategiju za isticanje važnih objekata u terestričkoj navigaciji. Uključivanje većeg broja kartografskih znakova za sigurnost plovidbe i njihova postupna standardizacija omogućavala je sigurniju navigaciju. Upotreba više mjernih jedinica na mjerilima karata povećavala je komunikacijski potencijal karte. Greške u kartiranju, odnosno šumovi u komunikaciji, upućuju na ograničeno poznavanje prostora i utjecaj nekritičkog reproduciranja sadržaja što je posljedično smanjivalo pouzdanost karata. Navedeno je zasigurno dovodilo do problema prilikom navigacije. Važnost točnosti pomorskih karata radi omogućavanja efikasnosti i sigurnosti plovidbe potakla je potrebu za kontinuiranim poboljšanjima u kartografskim praksama. Pomorske karte ranog novog vijeka bile su više od navigacijskih pomagala; bile su vitalni mediji za prenošenje složenih prostornih, društvenih, političkih, socioekonomskih, kulturnih, konfesionalnih i drugih informacija. Utvrđen je značaj pomorskih karata kao dinamičnih medija komunikacije što pridonosi boljem razumijevanju povijesnog razvoja pomorske kartografije te razmatranju pomorskih karata ne samo kao zrcala društvenih i ekonomskih procesa na Jadranskom moru, već i medija koji su utjecali na te procese. Autori pomorskih karata u ranom novom vijeku nisu samo prikazivali već su i misaono oblikovali jadranski obalni, otočni i morski prostor kao područje višestrukih kontakata i konflikata.The subject of this research are early modern nautical charts of the Adriatic Sea, examined from the perspective of their function as medium of communication. The aim of the research was to provide new insights into early modern nautical charts of the Adriatic Sea produced in various European cartographic centers. The study primarily covered a corpus of 84 charts of the Adriatic Sea made during the early modern period, while also including for comparative analysis medieval charts of the Adriatic Sea and those published in the first decades of the 19th century. Among these charts, none were produced in the territory of presentday Croatia, and most were made in Venice, which expressed its dominance over the Adriatic in various ways. The analysis of originals and digital reproductions from numerous Croatian and foreign archives, museums, and libraries, as well as individual private cartographic collections, concluded that through nautical charts, messages that transcended nautical and geographical discourse were transmitted. They served as important documents for confirming territorial aspirations, reflecting cultural influences, and various social interactions that affected navigation along the Adriatic maritime routes. The research integrates the study of imagological elements, symbols, toponyms, exaggerated depictions of islands, cartographic signs, maps scales, and communication noise, to illustrate which communication techniques were applied on old nautical charts. The deconstruction of nautical charts, studying allegorical depictions, and symbols on compass roses suggest that cartographers used religious and other cultural elements, reflecting geopolitical and cultural realities and aspirations. The analysis of toponyms on nautical charts of the Adriatic Sea revealed complex cartographic practices closely linked to navigational needs and the cultural, political, and socioeconomic context. Changes in geographical names reveal how charts were used as tools to affirm political aspirations and implicitly establish cultural superiority. The exaggerated depiction of small islands and islets was used by cartographers as a strategy to highlight important objects in terrestrial navigation. The inclusion of a larger number of cartographic signs for navigation safety and their gradual standardization enabled safer navigation. The use of multiple units of measurement on map scales increased the communicative potential of the char. Errors in charting, or communication noise, indicate limited knowledge of the charted area and the impact of uncritical content reproduction, which consequently reduced the reliability of charts. This undoubtedly led to navigation problems. The importance of accuracy of nautical charts for enabling the efficiency and safety of navigation has spurred the need for continuous improvements in cartographic practices. Early modern nautical charts were more than navigational aids; they were vital media for conveying complex spatial, social, political, socioeconomic, cultural, confessional, and other information. The significance of nautical charts as dynamic medium of communication has been proven, enhancing a better understanding of the historical development of maritime cartography and allowing consideration of nautical charts not only as mirrors of social and economic processes in the Adriatic Sea but also as media that influenced these processes. Authors of nautical charts in the early modern period not only depicted but also conceptually shaped the Adriatic coastal, island, and marine space as an area of multiple contacts and conflicts
Development of the concept of shape and space in children of early and preschool age
No full textOvaj diplomski rad bavi se razvojem geometrijskih pojmova kod djece rane i predškolske dobi, s posebnim naglaskom na koncept oblika i prostora. Cilj rada je istražiti kako djeca različite dobi prepoznaju, razumiju i koriste geometrijske oblike kroz svakodnevne aktivnosti, igru i strukturirane pedagoške metode. Kroz pregled različitih teorija učenja, poput Piagetove, Brunerove i Vigotskijeve, te primjenom Van Hieleove teorije geometrijskog mišljenja, rad analizira kako djeca prolaze kroz različite razine spoznaje oblika – od prepoznavanja oblika do sposobnosti analize i deduktivnog razmišljanja o geometrijskim svojstvima. Rad također naglašava važnost korištenja praktičnih aktivnosti i poticajnog okruženja u vrtiću, koje omogućava djeci da istražuju i uče o oblicima i prostoru kroz konkretne materijale i interakciju s okolinom. Kroz igru, promatranje i manipulaciju predmetima, djeca razvijaju ključne matematičke pojmove koji čine temelj za kasniji kognitivni razvoj. Poseban fokus je stavljen na primjenu geometrijskih igara i didaktičkih materijala, poput Dienesovih blokova i Montessori metoda, koje omogućuju djeci da razviju logičko-matematičko razmišljanje i prostornu percepciju. Zaključno, rad ističe kako rana i sustavna edukacija u području geometrije ne samo da potiče intelektualni razvoj djece, već i doprinosi njihovom boljem razumijevanju svijeta oko sebe. Kvalitetan pedagoški pristup, podržan teorijskim modelima i praktičnim aktivnostima, ključan je za uspješno uvođenje djece u svijet matematike i pripremu za buduće obrazovne izazove.This graduate thesis deals with the development of geometric concepts in children of early and preschool age, with special emphasis on the concept of shape and space. The aim of the work is to investigate how children of different ages recognize, understand and use geometric shapes through everyday activities, play and structured pedagogical methods. Through an overview of different learning theories, such as Piaget's, Bruner's and Vygotsky's, and by applying Van Hiele's theory of geometric thinking, the paper analyzes how children go through different levels of shape recognition - from shape recognition to the ability to analyze and deductively think about geometric properties. The paper also emphasizes the importance of using practical activities and a stimulating environment in kindergarten, which allows children to explore and learn about shapes and space through concrete materials and interaction with the environment. Through play, observation and manipulation of objects, children develop key mathematical concepts that form the basis for later cognitive development. Special focus is placed on the application of geometric games and didactic materials, such as Dienes blocks and Montessori methods, which enable children to develop logical-mathematical thinking and spatial perception. In conclusion, the paper points out that early and systematic education in the field of geometry not only encourages the intellectual development of children, but also contributes to their better understanding of the world around them. A high-quality pedagogical approach, supported by theoretical models and practical activities, is key to successfully introducing children to the world of mathematics and preparing them for future educational challenges
Arctic navigation routes in the current geopolitical and climate circumstances
No full textCilj ovog rada je analizirati strateški, ekonomski i geopolitički značaj Arktika, s posebnim naglaskom na klimatske promjene i njihov utjecaj na razvoj arktičkih plovidbenih ruta. Arktičko područje sve više dobiva na važnosti zbog otapanja leda, što omogućava otvaranje novih pomorskih pravaca koji mogu skratiti putovanja između kontinenata te unaprijediti svjetsku trgovinu, ali i izazvati geopolitičke napetosti među zemljama koje polažu pravo na te rute. Metodologija rada temelji se na analizi dostupnih znanstvenih izvora, podataka o klimatskim promjenama te procjenama ekonomskih i geopolitičkih implikacija arktičkih pomorskih ruta. Kroz pregled literatura, statističke podatke o smanjenju ledenog pokrivača i predviđanja budućih scenarija, istražuju se potencijali i izazovi korištenja Sjeverne morske rute, Sjeverozapadnog prolaza, Arktičkog mosta i Transpolarne rute. Također, analiziraju se aktualni geopolitički sukobi i neriješena granična pitanja koja utječu na budući razvoj plovidbe na Arktiku. Rad pokazuje da klimatske promjene, kroz smanjenje količine leda na Arktiku, omogućavaju nesmetanu plovidbu na određenim rutama, čime se skraćuju trgovački putevi i povećava profitabilnost svjetskog pomorskog prometa. Najveća potencijalna korist dolazi od Sjeverne morske rute, koja može skratiti put između Azije i Europe za nekoliko tjedana. Iako postoje brojne prednosti korištenja arktičkih ruta, uključujući kraći put i manju potrošnju goriva, nedostaci kao što su nedostatak infrastrukture, nepouzdana količina leda i geopolitičke napetosti, trenutačno ograničavaju njihov puni potencijal.The objective of this paper is to analyze the strategic, economic, and geopolitical significance of the Arctic, with a particular focus on climate change and its impact on the development of Arctic shipping routes. The Arctic region is gaining increasing importance due to the melting ice, which allows the opening of new maritime routes that can shorten travel between continents and enhance global trade, but also provoke geopolitical tensions among countries laying claims to these routes. The methodology is based on the analysis of available scientific sources, climate change data, and assessments of the economic and geopolitical implications of Arctic shipping routes. By reviewing literature, statistical data on the reduction of ice cover, and future scenario projections, the paper explores the potential and challenges of utilizing the Northern Sea Route, the Northwest Passage, the Arctic Bridge, and the Transpolar Route. Additionally, current geopolitical conflicts and unresolved territorial disputes that affect the future development of navigation in the Arctic are analyzed. The study reveals that climate change, through the reduction of ice in the Arctic, is enabling more accessible navigation on certain routes, shortening trade paths and increasing the profitability of global maritime traffic. The greatest potential benefit comes from the Northern Sea Route, which could reduce the travel time between Asia and Europe by several weeks. Although there are numerous advantages to using Arctic routes, including shorter distances and reduced fuel consumption, challenges such as the lack of infrastructure, unreliable ice conditions, and geopolitical tensions currently limit their full potential
Cultural appropriation
No full textKulturalna aproprijacija suvremeni je fenomen vrijedan razmatranja. Fenomen se odnosi na preuzimanje i predstavljanje elemenata tuđe kulture van izvornih kontekstualnih okvira, bez razumijevanja, poštovanja i davanja priznanja izvornoj kulturi. Globalizacijom su kontakti između kultura sve intenzivniji, a granice između njezine inspiracije i aproprijacije sve su tanje. Cilj ovog rada je istraživanje i predstavljanje relevantnosti fenomena kulturalne aproprijacije te njezine problematičnosti. Kroz analizu sekundarnih izvora nastoji se istražiti tko i u kojim okolnostima ima pravo predstavljati određenu kulturu kao i pravo prozivanja određenog ponašanja terminom kulturalne aproprijacije. Također, kroz rad se nastoji predstaviti važnosti, ako ne i nužnost razumijevanja i davanja priznanja u svijetu koji živi u mikro trendovima.Cultural appropriation is a contemporary phenomenon worth considering. The phenomenon refers to taking over and presenting elements of another's culture outside the original contextual framework, without understanding, respecting and acknowledging the original culture. With globalization, contacts between cultures are becoming more intense, and the boundaries between its inspiration and appropriation are becoming thinner. The aim of this paper is to research and present the relevance of the phenomenon of cultural appropriation and its problematic nature. Through the analysis of secondary sources, an attempt is made to investigate who and under what circumstances has the right to represent a certain culture, as well as the right to call certain behavior the term cultural appropriation. Also, the work tries to present the importance, if not the necessity, of understanding and giving recognition in a world that lives in micro trends
Computational ethnography of „deepfake“
No full textU ovom se radu fokusiram na mrežne reprezentacije pisanog teksta kao otvorene sustave značenja na digitalnoj društvenoj platformi Twitter. Mrežne reprezentacije teksta u metodološkom smislu pružaju alternativu linearnom iščitavanju teksta. Drugim riječima, društvenim mrežama pristupam kao specifičnu terenu koji proizvodi određena značenja i prakse inherentne digitalnom formatu. Za analizu sam isključivo koristio izjave s društvene mreže Twitter, a posebnu pozornost posvećujem hashtagovima i njihovoj supojavnosti. Cilj je ovoga rada istražiti na koji se način tema deepfakea predstavlja i percipira na društvenoj mreži Twitter. Istraživanjem diskursa društvenih mreža o pojmu deepfake tehnologije možemo bolje razumjeti šire implikacije digitalnih tehnologija na društvo i kulturu, otvarajući put za bolje razumijevanje isprepletenosti percipiranih prijetnjAlgorithms and new digital technologies on one hand actively shape human everyday experience, while simultaneously providing the foundation for the use and development of new methodologies in researching human everyday life. My primary interest in this work is to explore how discussions about deepfakes unfold on the social network Twitter. Inspired by the research opportunities emerging in the field of digital anthropology, as well as the possibilities of computational ethnography, discourse theories, and network graph theories, methodologically, I aim to develop an approach that utilizes various natural language processing techniques. Natural language processing is employed for both quantitative and qualitative research, and I am particularly interested in how it can contribute to qualitative research, especially discourse analysis
Prioritization of IP Packets and Quality of Service Planning in a Three-Layer Network Design
No full textOvaj rad istražuje prioritizaciju IP paketa i planiranje kvalitete usluge (QoS) unutar troslojnog dizajna mreže, s posebnim naglaskom na konvergirane mreže i njihov utjecaj na performanse mreže. Rad detaljno analizira različite tipove QoS, uključujući Best-Effort, Integrated Services (IntServ) i Differentiated Services (DiffServ), te mehanizme poput upravljanja propusnošću, kontrole latencije i upravljanja gubitkom paketa. Fokus je stavljen na implementaciju QoS u stvarnom okruženju kroz studiju slučaja hotela Valamar, gdje su analizirani konkretni izazovi i rješenja. Razmatraju se strategije za upravljanje preopterećenim mrežama, uključujući praćenje performansi i optimizaciju resursa. Rezultati studije pokazali su kako pravilna primjena QoS politika može poboljšati korisničko iskustvo i učinkovitost mreže u konvergiranim okruženjima. Zaključno, rad pruža uvid u značaj QoS u modernim mrežnim dizajnima i njegove prednosti za kompleksne mrežne infrastrukture.This paper explores IP packet prioritization and quality of service (QoS) planning within a three-layer network design, with a particular focus on converged networks and their impact on network performance. The paper provides a detailed analysis of different QoS types, including Best-Effort, Integrated Services (IntServ), and Differentiated Services (DiffServ), as well as mechanisms such as bandwidth management, latency control, and packet loss management. The focus is on the implementation of QoS in a real-world environment through a case study of the Valamar hotel chain, where specific challenges and solutions are analyzed. Strategies for managing overloaded networks, including performance monitoring and resource optimization, are discussed. The study's results demonstrate how the proper application of QoS policies can enhance user experience and network efficiency in converged environments. In conclusion, the paper provides insight into the importance of QoS in modern network designs and its benefits for complex network infrastructures
Encouraging the development of emotional intelligence in lower primary school children
No full textKoliko će pojedinac biti uspješan u životu uvelike ovisi o emocionalnoj inteligenciji (EI) – skupu emocionalnih osobina. Emocionalna se inteligencija može učiti i razvijati tijekom života. EI razvija se kroz interakciju nasljeđa, učenja i promjena izazvanihvanjskim utjecajima. S obzirom na to da je moguće utjecati na razvoj EI, obrazovanjeemocionalnih vještina trebalo bi biti važan dio učenja. Učenje emocionalnih vještinapočinje dobrim odnosom između roditelja i djece, a nastavlja se kroz nastavni proces te interakciju s nastavnicima i vršnjacima što omogućava prepoznavanje, izražavanjei povezivanje emocija sa situacijama. Temelj ovog rada počiva na analizi Gardnerovogkoncepta višestrukih inteligencija i Golemanovog koncepta emocionalne inteligencijete naglašava važnost njihove primjene u obrazovnom sustavu. U ovomradu, opisanesu specifičnosti emocionalnog razvoja djece školske dobi te predložene različitetehnike, aktivnosti i ponuđeni alati za poticanje EI u okviru nastavnog procesa. Ovimradom ističe se dužnost obitelji i školske zajednice za osiguravanjemodgovarajućeemocionalne podrške te sigurnog i poticajnog okruženja kako bi učenici stekli ključnevještine potrebne za odrastanje u emocionalno i mentalnoHow successful an individual will be in life largely depends on emotional intelligence(EI) – a set of emotional traits. Emotional intelligence can be learned and developedthroughout life. EI is developed through the interaction of heredity, learning, andchanges brought about by external influences. Given that it is possible to influence thedevelopment of EI, the education of emotional skills should be an important part of learning. The process of learning emotional skills begins with a good relationshipbetween parents and children and continues through the educational process andinteraction with teachers and peers, allowing the recognition, expression, andconnection of emotions with situations. The foundation of this paper is based ontheanalysis of Gardner’s concept of multiple intelligences and Goleman’s concept of emotional intelligence, emphasizing the importance of their application intheeducational system. This paper describes the specifics of the emotional development of school-aged children and proposes various techniques, activities, and offers tools tofoster EI within the educational process. This paper highlights the responsibility of thefamily and the school community in providing appropriate emotional support andasafe and stimulating environment so that students can acquire the key skills necessaryfor growing into emotionally and mentally strong adults