University of Zadar Institutional Repository
Not a member yet
    7478 research outputs found

    Voiding disorders in children

    No full text
    Poremećaji mokrenja vrlo su česti u dječjoj dobi te predstavljaju značajan medicinski problem u djetinjstvu. Ovi poremećaji obuhvaćaju širok spektar stanja koja utječu na normalno funkcioniranje mokraćnog sustava. Funkcionalni poremećaji mokrenja najčešće se javljaju kod djece koja imaju poteškoće s kontrolom mokrenja, uz neadekvatno pražnjenje mjehura, inkontinenciju ili zadržavanje urina. U kliničkoj praksi najčešće se susreću tri skupine poremećaja mokrenja, neurogeni mokraćni mjehur, funkcionalni poremećaji donjeg mokraćnog sustava te primarna monosimptomatska noćna enureza. Ti poremećaji mogu imati različite uzroke kao što su anatomski, funkcionalni ili idiopatski i neurološki. Pravovremena i precizna dijagnoza ključna je za uspješno liječenje i prevenciju komplikacija poput recidivirajućih infekcija mokraćnog sustava i razvoja refluksne nefropatije s oštećenjem bubrežnog parenhima. Stoga, rano i pravovremeno prepoznavanje pojedinih poremećaja na temelju anamneze, kliničkih simptoma te rezultata neinvazivnih i invazivnih metoda ispitivanja, posebno urodinamskog testiranja, ključno je za uspješno liječenje i očuvanje zdravlja gornjeg mokraćnog sustava Ovisno o dijagnozi, liječenje može uključivati farmakološku terapiju, fizioterapiju (“biofeedback”), kirurške zahvate, ali i promjene životnog stila. Kako poremećaji mokrenja kod djece predstavljaju značajan medicinski problem, koji može značajno utjecati na kvalitetu života i zdravlje djece, njihovo fizičko blagostanje i emocionalni status, informiranje roditelja i djece o prirodi poremećaja, mogućnostima liječenja te važnosti pridržavanja terapijskih smjernica, važno je za lakše prihvaćanje različitih dijagnoza. Aktivno sudjelovanje u urodinamskim ispitivanjima i drugim dijagnostičkim postupcima osigurava točnost rezultata i sigurnost pacijenata tijekom postupka. Prikupljanje i detaljna analiza podataka omogućuju postavljanje precizne i pouzdane dijagnoze, čime se dodatno poboljšava kvaliteta liječenja.Urination disorders are prevalent in childhood and represent a significant medical problem in childhood. These disorders include a wide range of conditions that affect the normal functioning of the urinary system. Functional urination disorders most often occur in children who have difficulty controlling urination, with inadequate bladder emptying, incontinence, or retention of urine. In clinical practice, three groups of urination disorders are most often encountered, neurogenic bladder, functional disorders of the lower urinary system, and primary monosymptomatic nocturnal enuresis. These disorders can have different causes such as anatomical, functional, or idiopathic and neurological. Timely and accurate diagnosis is essential for successful treatment and prevention of complications such as recurrent urinary tract infections and the development of reflux nephropathy with damage to the renal parenchyma. Therefore, early and timely recognition of certain disorders based on history, clinical symptoms, and the results of non-invasive and invasive testing methods, especially urodynamic testing, is essential for successful treatment and preservation of the health of the upper urinary tract. Treatment may include pharmacological therapy, physiotherapy ("biofeedback"), surgical interventions, and lifestyle changes depending on the diagnosis. As urination disorders in children represent a significant medical problem, that can significantly affect the quality of life and health of children, their physical well-being, and emotional status, informing parents and children about the nature of the disorder, treatment options, and the importance of following therapeutic guidelines is important for easier acceptance of different diagnosis. Active participation in urodynamic tests and other diagnostic procedures ensures the accuracy of the results and the safety of patients during the procedure. The collection and detailed data analysis enable a precise and reliable diagnosis, further improving treatment quality

    Comparison of 2D and 3D Laparoscopic Radical Nephrectomy in General Hospital Zadar

    No full text
    Ovaj rad uspoređuje 2D i 3D laparoskopsku nefrektomiju, istražujući prednosti svake metode u minimalno invazivnoj kirurgiji. Dok 2D laparoskopija pruža dvodimenzionalne slike koje mogu ograničiti prostornu preciznost, 3D laparoskopija nudi trodimenzionalnu vizualizaciju koja poboljšava dubinsku percepciju i točnost tijekom operacije. U radu su analizirani parametri poput trajanja operacije, razine postoperativne boli i brzine oporavka. Rezultati pokazuju da 3D laparoskopija može skratiti vrijeme operacije, smanjiti postoperativnu bol i ubrzati oporavak zbog poboljšane vizualizacije i lakšeg izvođenja složenijih dijelova zahvata. Zaključak sugerira da 3D tehnologija može pružiti značajna poboljšanja u usporedbi s 2D pristupom, s boljim ishodima za pacijente.This study compares 2D and 3D laparoscopic nephrectomy, examining the advantages of each method in minimally invasive surgery. While 2D laparoscopy provides two-dimensional images that may limit spatial precision, 3D laparoscopy offers three-dimensional visualization that enhances depth perception and accuracy during the procedure. Key parameters such as operation time, postoperative pain levels, and recovery speed were analyzed. The results indicate that 3D laparoscopy can shorten operation duration, reduce postoperative pain, and accelerate recovery due to improved visualization and easier execution of complex parts of the procedure. The conclusion suggests that 3D technology may offer significant improvements compared to the 2D approach, leading to better patient outcomes.

    The partnership between pedagogues and teachers – focusing on the quality of lesson implementation

    No full text
    Uloga pedagoga kao stručnog suradnika u odgojno-obrazovnom sustavu postaje sve važnija u kontekstu suvremenih izazova u obrazovanju. Pedagog ne samo da pomaže nastavnicima u planiranju i realizaciji nastave, već ima i ključnu ulogu u izgradnji partnerskog odnosa koji utječe na kvalitetu cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa. Taj se odnos temelji na suradnji i zajedničkom radu s ciljem unapređenja nastave i podrške učenicima. Pedagog je odgovoran za analizu i vrednovanje odgojno-obrazovnog rada, te daje savjetodavne informacije nastavnicima o novim metodama i pristupima. Njegov doprinos nije samo u administrativnim poslovima, već se proteže i na razvoj inovativnih pristupa nastavi, kao što su projektna i timska nastava, koja potiče aktivno sudjelovanje studenata. U tom smislu, pedagog služi kao most između nastavnika i učenika, omogućavajući bolju prilagodbu nastavnih planova individualnim potrebama učenika. Uz suradnju unutar škole, za pedagoga je važna i suradnja s roditeljima, pružajući im podršku i informacije o razvoju i napredovanju njihove djece. Ova partnerska suradnja široko se proteže kroz različite oblike komunikacije s ciljem osiguravanja optimalnih uvjeta za učenje studenata. Ovakvim cjelovitim pristupom pedagog ne samo da pridonosi kvaliteti realizacije nastave, već i razvija kompetencije nastavnika, čime se osigurava učinkovita i interaktivna učionica koja zadovoljava sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa. Na taj način sinergija pedagoga i nastavnika postaje presudna za uspjeh učenika i kvalitetu obrazovanja u cjelini.The role of the pedagogue as a professional collaborator in the educational system is becoming increasingly important in the context of contemporary challenges in education. A pedagogue not only helps teachers in planning and implementing lessons, but also plays a key role in building a partnership that affects the quality of the entire educational process. This relationship is based on cooperation and joint work with the aim of improving teaching and supporting students. The pedagogue is responsible for the analysis and evaluation of educational work and provides advisory information to teachers about new methods and approaches. His contribution is not only in administrative tasks, but also extends to the development of innovative approaches to teaching, such as project and team teaching, which encourages active participation of students. In this sense, the pedagogue serves as a bridge between the teacher and the student, enabling a better adaptation of lesson plans to the individual needs of students. In addition to cooperation within the school, cooperation with parents is also important for the pedagogue, providing them with support and information about the development and progress of their children. This partnership cooperation extends widely through various forms of communication with the aim of ensuring optimal conditions for student learning. With this comprehensive approach, the pedagogue not only contributes to the quality of teaching, but also develops the teacher's competencies, which ensures an efficient and interactive classroom that satisfies all participants in the educational process. In this way, the synergy of pedagogues and teachers becomes crucial for the success of students and the quality of education

    The relationship between dimensions of emerging adulthood, percieved stress, self-esteem and flourishing of youth

    No full text
    Teorija odraslosti u nastajanju (Arnett, 2000) opisuje distinktivni razvojni period između osamnaeste i tridesete godine kao vrijeme produljenog istraživanja identiteta, eksperimentiranja, usmjerenosti na sebe, doživljaja nestabilnosti te osjećaja „u sredini“. Tranzicijska priroda ovog perioda ogleda se i u ambivalentnom subjektivnom statusu odraslosti (Nelson i Barry, 2005), dok razvojni zadaci stavljaju pred mlade izazove koji mogu imati značajne veze sa njihovim samopoštovanjem, prosperitetom i razinom percipirane stresnosti. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati odnos između različitih demografskih varijabli te identifikacije sa pojedinim obilježjima odraslosti u nastajanju i subjektivnog osjećaja odraslosti te utvrditi prediktivni doprinos pojedinih dimenzija odraslosti u nastajanju u objašnjenju percipiranog stresa, samopoštovanja i prosperiteta osoba u dobi od osamnaest do trideset godina. Ukupno 273 osobe prosječne dobi 23.3 godine, od kojih su 204 bile žene, a 69 muškarci, sudjelovali su u istraživanju ispunjavanjem online obrasca sa Inventarom dimenzija odraslosti u nastajanju (Reifman i sur., 2007), mjerom subjektivnog osjećaja odraslosti (Arnett, 1997), Ljestvicom percipiranog stresa (Cohen i sur., 1983), Rosenbergovom skalom samopoštovanja (Rosenberg, 1965) te Skalom prosperiteta (Diener i sur., 2010). Utvrđene su značajne razlike u izraženosti pojedinih dimenzija odraslosti u nastajanju obzirom na spol, dob, studentski, radni i partnerski status sudionika. Vezano za subjektivni status odraslosti, potpuno odraslima se u većoj izjašnjavaju zaposlene nego li nezaposlene osobe, dok se ne odraslima izjasnilo značajno više samaca nego li pojedinaca koji su u partnerskom odnosu. Nestabilnost je utvrđena kao pozitivan, a usmjerenost na sebe kao negativan prediktor percipirane stresnosti. Razinu samopoštovanja pozitivno predviđa razina usmjerenosti na sebe, a negativno razina nestabilnosti. Razinu prosperiteta pozitivno predviđa razina usmjerenosti na sebe, a negativno razina nestabilnosti i osjećaj „u sredini“.The emerging adulthood theory (Arnett, 2000) describes a distinctive developmental period between the ages of eighteen and thirty as a time of extended identity exploration, experimentation, self-focus, instability and feeling "in-between". Transitional nature of this period is reflected in the ambivalent subjective status of adulthood (Arnett, 1997), while developmental tasks present young people with challenges that may have significant connections with their self-esteem, flourishing, and level of perceived stress. Therefore, the aim of this study was to examine the relationship between different demographic variables and identification with dimensions of emerging adulthood and the subjective feeling of adulthood, as well as to determine the role of dimensions of emerging adulthood in predicting levels of stress, self-esteem and flourishing among people between the ages of eighteen and thirty. A total of 273 people with an average age of 23.3 years, of whom 204 were women and 69 were men, participated in the study by filling out an online form with the Inventory of Dimensions of Emerging Adulthood (Reifman et al., 2007), subjective sense of adulthood (Arnett, 1997), the Perceived stress scale (Cohen et al., 1983), Rosenberg's self-esteem scale (Rosenberg, 1965) and the Flourishing scale (Diener et al., 2010). Significant differences were found in the expression of certain dimensions of emerging adulthood with regard to gender, age, student status, employment and relationship status of the participants. Regarding the subjective status of adulthood, employed individuals were more likely than the unemployed individuals to consider themselves as audluts, while significantly more single individuals, than the ones who are in a relathionship, considered themselves as not fully adult. Instability was determined as a positive and self-focus as a negative predictor of perceived stress. The level of self-esteem was positively predicted by the level of self-focus, and negatively predicted by the level of instability. The level of flourishing was positively predicted by the level of self-focus, and negatively predicted by the level of instability and feeling „in-between“

    Representation of patriarchy through the image of a father figure in the novels of Vjenceslav Novak

    No full text
    U središtu je ovog istraživanja reprezentacija patrijarhata kroz lik očinske figure u romanima Vjenceslava Novaka. U hrvatskoj se književnosti 19. stoljeća Novak ističe svojim realističnim prikazom svih društvenih slojeva, pa tako i prikazom patrijarhalnog društvenog poretka. Na samome su početku ovog istraživanja definirani pojmovi ,,patrijarhata'' i ,,očinske figure'' koje je nužno shvatiti za daljnje čitanje i razumijevanje rada. Središnji se dio rada bavi reprezentacijom patrijarhata kao realističkog temata u konstruktu očinske figure u Novakovu romanu Posljednji Stipančići (1899) tako da su se, uz pomoć stručne literature, detaljno analizirala obilježja patrijarhata u odnosu oca i sina te u odnosu oca i kćeri. Tijekom analize navedenih odnosa ponajviše će se isticati kći Lucija Stipančić, budući da njezin lik predstavlja nosioca društvenih promjena. Nadalje se rad bavi i reprezentacijom depatrijarhalizacije kroz izostanak očinske figure u Novakovu romanu Pavao Šegota (1888) koja se odvija na razini karakterizacije subjekta, glavnoga lika, na čiju karakterizaciju taj izostanak utječe. U navedenom će poglavlju zbog izostanka očinske figure naglasak biti na odnosu glavnog lika Pavla Šegote prema njegovim dvjema sestrama. Naposljetku će biti zaključeno kako su u dvama Novakovim romanima obilježja patrijarhata vrlo zastupljena, ali da u drugom spomenutom romanu dolazi do odstupanja od zadanosti patrijarhalnih normi u konstruktu protagonista.At the center of this research is the representation of patriarchy through the image of a father figure in the novels of Vjenceslav Novak. In the Croatian literature of the 19th century, Novak stands out for his objective portrayal of all social strata, including his portrayal of the patriarchal social order. At the very beginning of this research, the terms "patriarchy" and "father figure" were defined, which must be understood for further reading and understanding of the work. The central part of the paper deals with the representation of patriarchy as a realistic theme in the construction of the father figure in Novak's novel Posljednji Stipančići (1899), so that, with the help of professional literature, the features of patriarchy in the relationship between father and son and in the relationship between father and daughter were analyzed in detail. During the analysis of the aforementioned relationships, the daughter Lucija Stipančić will stand out the most, since her character represents the bearer of social changes. Furthermore, the paper deals with the representation of depatriarchalization due to absence of father figure in Novak's novel Pavao Šegota (1888), which takes place at the level of the characterization of the subject, the main character, whose characterization is affected by this absence. In the aforementioned chapter, due to the absence of a father figure, the emphasis will be on the relationship between the main character Pavao Šegota and his two sisters. At the very end, it will be concluded that in two of Novak's novels the features of patriarchy are very present, but that in the second mentioned novel there is a deviation from the default of patriarchal norms in the construction of the protagonist

    The use of social media in the army and the public opinion towards Croatian army

    No full text
    Društvene mreže dio su svakodnevnog digitalnog interaktivnog i globalnog načina komuniciranja. Komunikacija na društvenim mrežama nije strogo definirana pravilima te je osim kreiranja i dijeljenja sadržaja omogućila jeftinu, brzu i globalnu komunikaciju svima. Vojska kao institucija sa svojom hijerarhijskom strukturom ima jasno definirana pravila neverbalne i verbalne komunikacije. U radu je analizirano na koji način ih za komuniciranje koriste vojske i njezini djelatnici te je provedeno istraživanje na kadetima hrvatske vojske (studenata preddiplomskog/diplomskog studija vojno vođenje i upravljanje i preddiplomskog/diplomskog studija vojno inženjerstvo) o tome koliko vremena provode na društvenim mrežama, na koji način ih koriste te kakav je njihov stav o objavama djelatnika hrvatske vojske na društvenim mrežama. U istraživanju je sudjelovalo od 144 kadeta i kadetkinja u dobi od 20 do 26 godine (studenti 3., 4. i 5. godine preddiplomskog/diplomskog studija vojnog vođenja i upravljanja i vojnog inženjerstva na Sveučilištu u Zagrebu). Istraživanjem je utvrđeno da kadeti u prosjeku provedu tri do pet sati dnevno na društvenim mrežama, a njih 98% ima profile na društvenim mrežama. Također, većina njih (87%) smatra da je potrebna edukacija djelatnika o korištenju društvenih mreža. Istraživanje je pokazalo da većina kadeta smatra da objave fotografija (kako službenih, tako i privatnih) na društvenim mrežama, utječu pozitivno, dok smatraju da komentari o temama poput politike, gospodarstva utječu negativno na stav javnosti o hrvatskoj vojsci.Social media are part of the everyday digital interactive global way of communicating. The military as an institution with its hierarchical structure has clearly defined rules of nonverbal and verbal communication. On the other hand, communication on social media is not strictly defined by rules and has enabled cheap, fast and global communication for everyone, as well as the creation and sharing of content. The paper analysed how they are used by the army and its employees to communicate and conducted a survey of Croatian army cadets (students of study programs military leadership and management; military engineering) about how much time they spend on social networks, on how they use them and what us their attitude about posts by Croatian army personnel on social networks. In the research participated 144 male and female ages 20 to 26 (3rd, 4th and 5th year undergraduate/graduate students of military leadership and management and military of engineering at the University of Zagreb). The research found that cadets spend an average of three to five hours a day on social media and 98% of them have profiles on social media. Also, most of them (87%) believe that employees need to be educated about the use of social media. The survey showed that the majority of cadets belive that the publication of photos (both official and private) on social media has a positive effect, while they believe that comments on topics such as politics and the economy have a negative effect on the public’s attitude towards the Croatian army

    The Relationship Between Chronotype and Sleep Quality with Burnout and Mental Health among School Teachers

    No full text
    Sindrom sagorijevanja može se opisati kao skup psiholoških i somatskih odgovora na kronični stres povezan s profesionalnim radom koji se javlja kada su pojedinci izloženi stresu u radnom okruženju s visokim radnim zahtjevima i nedostatkom resursa. Postoje različite operacionalizacije sagorijevanja na poslu, a jedan od modela uključuje podjelu sagorijevanja na poslu na dvije dimenzije: iscrpljenost i otuđenost od posla. Istraživanja pokazuju da su pojedinci koji rade u nastavničkoj djelatnosti izloženi visokim razinama stresa te podložni sagorijevanju na poslu. Neki autori zaključuju da bi smanjenju sagorijevanja na poslu mogao doprinijeti rad u doba dana koji je optimalan s obzirom na individualne preferencije pojedinaca. Individualne preferencije u vremenu spavanja i buđenja, planiranja aktivnosti i perioda kada se pojedinci najbolje osjećaju odnose se na kronotip. Pojedinci mogu biti orijentirani više ka jutarnjosti, večernjosti ili neutralnog kronotipa, a neusklađenost biološkog i društvenog ritma naziva se društveni jet lag. Cilj istraživanja bio je ispitati odnos kronotipa i subjektivne kvalitete spavanja sa sagorijevanjem na poslu i mentalnim zdravljem nastavnika u hrvatskim školama, uzimajući pritom u obzir društveni jet lag i zadovoljstvo poslom. Konačan uzorak sastojao se od 697 nastavnika osnovnih i srednjih škola koji rade puno radno vrijeme, od kojih je 649 žena i 48 muškaraca u dobi od 24 do 66 godina. Korišteni mjerni instrumenti su Pittsburgh indeks kvalitete spavanja, Kompozitna skala jutarnjosti, Oldenburški upitnik sagorijevanja, Kratki upitnik mentalnog zdravlja te Skala zadovoljstva poslom. Rezultati istraživanja pokazali su da nastavnici koji imaju lošiju kvalitetu spavanja doživljavaju više otuđenosti i iscrpljenosti te imaju lošije opće mentalno zdravlje. Također, kronotip se pokazao povezanim s dimenzijama sagorijevanja na poslu i mentalnim zdravljem na način da nastavnici s većom orijentacijom ka večernjosti doživljavaju više sagorijevanja i imaju lošije mentalno zdravlje. Društveni jet lag nije bio povezan sa sagorijevanjem na poslu, ali su nastavnici s većim društvenim jet lag-om izvještavali o lošijem mentalnom zdravlju. Nadalje, niti društveni jet lag, niti zadovoljstvo poslom nisu imali značajnu moderatorsku ulogu u odnosu kronotipa sa sagorijevanjem i mentalnim zdravljem nastavnika. S druge strane, u odnosu subjektivne kvalitete spavanja sa sagorijevanjem na poslu i mentalnim zdravljem nastavnika, zadovoljstvo poslom se pokazalo kao značajan moderator tog odnosa. Visoko zadovoljstvo poslom imalo je zaštitnu ulogu na sagorijevanje i mentalno zdravlje nastavnika kada je kvaliteta spavanja bila bolja, no pri lošijoj kvaliteti spavanja djelovalo je nepovoljno na sagorijevanje i mentalno zdravlje nastavnika.Burnout syndrome can be described as a set of psychological and somatic responses to chronic stress associated with professional work. It occurs when individuals are exposed to stress in work environments with high demands and insufficient resources. Various operationalizations of job burnout exist, with one model dividing it into two dimensions: exhaustion and disengagement from work. Research indicates that individuals in the teaching profession experience high levels of stress and are prone to burnout. Some authors suggest that working during an individual's optimal time of day, based on personal preferences, could help reduce job burnout. Individual preferences for sleep and wake times, activity planning, and periods when individuals feel their best are related to chronotype. Individuals can be oriented more towards morningness, eveningness, or have a neutral chronotype, while the misalignment between biological and social rhythms is known as social jet lag. The aim of this study was to examine the relationship between chronotype and subjective sleep quality with job burnout and mental health among teachers in Croatian schools, considering social jet lag and job satisfaction. The final sample consisted of 697 full-time primary and secondary school teachers, including 649 women and 48 men, aged 24 to 66 years. The instruments used were the Pittsburgh Sleep Quality Index, the Composite Scale of Morningness, the Oldenburg Burnout Inventory, the Mental Health Inventory- 5 and the Job Satisfaction Scale. The study results showed that teachers with poorer sleep quality experienced higher levels of disengagement and exhaustion and had worse overall mental health. Additionally, chronotype was found to be related to dimensions of job burnout and mental health, with teachers who have a stronger orientation towards eveningness experiencing more burnout and having poorer mental health. Social jet lag was not associated with job burnout, but teachers with higher social jet lag reported poorer mental health. Furthermore, neither social jet lag nor job satisfaction had a significant moderating role in the relationship between chronotype and burnout or mental health. However, in the relationships between subjective sleep quality with burnout and mental health, job satisfaction was a significant moderator. High job satisfaction had a protective role against burnout and poor mental health when sleep quality was good, but negatively impacted burnout and mental health when sleep quality was poor

    Prikazi identiteta u djelima Hanifa Kureishija

    No full text
    This diploma paper sets out to analyse representations of identity in Hanif Kureishi’s fiction written in the 1990s. The paper explores his three novels: The Buddha of Suburbia (1990), The Black Album (1995) and Intimacy (1998), as well as two short story collections, Love in a Blue Time (1997), and Midnight All Day (1999). Ethnicity and religion are examined in terms of hybrid identity. Issues of sexual and class identity are also explored in the context of postcolonial theory and Zygmunt Bauman’s theories of liquid identity.Ovaj diplomski rad bavi se analizom prikaza identiteta u djelima Hanifa Kureishija iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Rad razmatra njegova tri romana: Buddha iz predgrađa (1990.), Crni Album (1995.) i Intima (1998.), te dvije zbirke pripovijedaka, Love in a Blue Time (1997.) i Ponoć cijeli dan (1999). Etnicitet i religija razmatraju se u pogledu hibridnog identiteta. Također, pitanja seksualnog identiteta i klase proučavaju se u kontekstu postkolonijalne teorije i u kontekstu Baumanovih teorija o tekućem identitetu

    Politički diskurs o Vijetnamskom ratu promatran kroz američke filmove

    No full text
    This paper deals with the depiction of the Vietnam War through certain films in Hollywood. The author emphasizes the importance of the situation in the USA and society in order to elaborate in more detail the main segments that were shown in the films. Furthermore, the author presents how the theme of war was depicted and explored throughout the history of American films. The dominant themes are nationalism, masculinity and the post-Vietnam syndrome. Through the description of nationalism, the author explains what the war meant for the average American soldier. This is followed by masculinity, where an attempt is made to portray the American soldier through the prism of war and life after it. Finally, life after the war is analyzed and it shows what the war actually meant for society and the individualOvaj rad se bavi prikazom Vijetnamskog rata kroz određene filmove u Hollywoodu. Autor naglašava važnost situacije u SAD i društvu kako bi pobliže elaborirao glavne segmente koji su prikazivani u filmovima. Nadalje, autor prezentira kako je tema rata bila opisana i istražena kroz povijest američkih filmova. Teme koje dominiraju su nacionalizam, maskulinitet i postvijetnamski sindrom. Kroz opis nacionalizma autor objašnjava što je rat značio za prosječne američke vojnike. Na to se nadovezuje maskulinitet gdje se pokušava prikazati američki vojnik kroz prizmu rata i života nakon njega. Završno analizira se život nakon rata i prikazuje što je rat zapravo značio za društvo i pojedinc

    Vukovar in the Homeland War

    No full text
    Ovaj diplomski rad govori o stradanju Vukovara u Domovinskom ratu. Bitka za Vukovar smatra se najkrvavijom bitkom u Domovinskom ratu, pa se tako i sam grad Vukovar smatra gradom heroja. Bitka za Vukovar trajala je 87 dana, sve do pada Vukovara, 18. studenoga 1991. godine. Opisuje se događaj koji je prethodio bitci za Vukovar, ubijanje policajaca u Borovu Selu. Prikazuje se detaljan opis bitke od početka do samoga kraja, rad vukovarske bolnice, događaji na Ovčari i Sajmištu dok se u drugom dijelu donose intervjui i vrijedna svjedočanstva istaknutih sudionika tih događaja – Sadikom Biluš i Brankom Borkovićem.This master’s thesis discusses the tribulations of the city of Vukovar in the Homeland War. The battle for Vukovar is considered to be the bloodiest battle the Homeland War, so the city of Vukovar itself is considered the city of heroes. The Battle of Vukovar lasted 87 days, until the fall of Vukovar on November 18, 1991. The murder of the police officer in Borovo Selo, the event that preceded the Battle of Vukovar, is described. A detailed account of the battle is given from the beginning to the very end, including the work of Vukovar hospital, and the events at Ovčara and Sajmište. The second part of the thesis presents interviews and valuable witnessings from prominent participants of these events, Sadika Biluš and Branko Borković

    0

    full texts

    7,478

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    University of Zadar Institutional Repository
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇