UNSA Faculty of Philosophy E-books and Catalog of Printed Books
Not a member yet
132 research outputs found
Sort by
Bibliografija Sarajevskog cvjetnika: prilog povijesti knjige
Važna karakteristika novina koje su u Bosni i Hercegovini izlazile u osmanskom periodu (1866-1878) jeste izostanak naslova i autorstva, te predstavljaju nestandardiziranu građu za bibliografski opis. Tom korpusu listova pripada i sedmična novina Sarajevski cvjetnik (1869-1872), koji karakterizira gotovo potpuni izostanak naslova (oko 98%) i autora članaka (87,5%). Upravo zbog izostanka tih elemenata i nestandardizirane građe, ovaj korpus tekstova (listova) koji su slijedili tradiciju rukopisne knjige, bio je veliki izazov za izradu bibliografije. Svrha izrade bibliografije bila je definirati osnovne metapodatke za identifikaciju članaka na nestandardiziranoj građi, pri čemu se vodilo računa da ti metapodaci daju pouzdanu identifikaciju članaka u časopisu i da odražavaju sadržaj članaka. Da bi se to omogućilo, na konceptualnom planu izrade Bibliografije Sarajevskog cvjetnika, stvoren je krug potpune informacije o određenoj bibliografskoj referenci, čiji tok možemo predstaviti kao: sadržaj članka → anotacija → naslov → predmetna odrednica, pri čemu predmetna odrednica iz bibliografske reference postaje dio Registra naslova i Registra ključnih riječi. Tako su rezultati indeksnog procesa postali osnova za konsolidaciju informacijskih tokova i rezultirali izradom bibliografije. Bibliografija je obima 1540 bibliografskih referenci. Slijedi autorski registar sa 125 autora, od kojih ogromnu većinu čine anonimni autori (1095 referenci), dok se Kurtćehajić javlja sa 252 priloga. Registar naslova sadrži 1400 glavnih stvarnih naslova. Najobimniji je registar ključnih riječi sa 6437 različitih predmetnih odrednica. Ispitivanje o ispravnosti tog postupka analiziran je upoređujući naslove iz Bibliografije Ekonomskog fakulteta i Bibliografije Pravnog fakulteta koji su preuzeti iz originalne građe, sa naslovima Sarajevskog cvjetnika koji su artificijelno izvedeni. Statistička analiza leksike naslova pokazala je da korpus dodijeljenih naslova u Bibliografiji Sarajevskog cvjetnika ne odstupa od „normalno” dodijeljenih naslova. Odstupanja u iznosima koji su dobiveni izračunavanjem broja različnica i ukupnog broja korištenih riječi u korpusima odnose se na raznovrsnost građe koju Sarajevski cvjetnik obrađuje u svojim prilozima. Praksa koja je primijenjena u izradi naslova za Bibliografiju Sarajevskog cvjetnika dala je zadovoljavajuće rezultate te može biti mogući model bibliografskog popisivanja periodičnih publikacija izdavanih u osmanskom periodu
Uticaj presuda međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju na procese pomirenja u Bosni i Hercegovini
U knjizi su predočene činjenice vezane za djelovanje i rezultate djelovanja Međunarodnog suda u Hagu za područje zemalja bivše Jugoslavije, kao i sažetak optužnica i presuda Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku, te optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Sve ove optužnice i presude su u okviru kvalifikacije optužnica i presuda po političkoj, vojnoj i komandnoj odgovornosti. Također je navedena i zajednička presuda po političkoj i vojnoj odgovornosti takozvane "Hrvatske zajednice Herceg Bosne- Hrvatske republike Herceg Bosne" za ratna dešavanja i ratna stradanja na prostoru RBIH. Predočena je i vojna odgovornost "generala Rasima Delića komandanta Armije RBiH" za ratna dešavanja i ratna stradanja na prostoru RBiH. Presude pa i optužnice Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju su na najjasniji način utvrdile prirodu i karakter rata, te aktere i politike koje su ga generirale i proizvele. Njegove presude su osnova za utvrđivanje istine i za procese pomirenja među narodima i građanima bosanskohercegovačkog društva. Nakon komparacija presude i društvene prakse, može se uočiti ili zaključiti da je proces pomirenja veoma spor i da je opterećen ratnom prošlošću. Snage i akteri rata i dalje pokušavaju istinu zamagliti i odgoditi procese promjena. Tome svakako doprinose politike koje nisu ostavile prošlost iza sebe i koje se nisu istinski okrenule budućnosti i integracije Bosne i Hercegovine u evroatlanske integracione tokove
Evolucija inteligencije čovjeka
Knjiga Evolucija inteligencije čovjeka polazi od temeljne pretpostavke evolucijske psihologije, prema kojoj je inteligencija čovjeka rezultat evolucijskih procesa jednako kao što su to anatomske strukture i fiziološki procesi ljudskog tijela. Kroz četiri poglavlja prikazani su osnovni koncepti, teorijske postavke i rezultati empirijskih istraživanja evolucije inteligencije čovjeka. Teorija evolucije omogućava razumijevanje nastanka, evolucijskih promjena i razvoja čovjeka i njegovih karakteristika. Predstavlja osnovu na kojoj se grade sve teorije koje nastoje objasniti evoluciju inteligencije. Stoga su u prvom poglavlju prikazani osnovni koncepti moderne teorije evolucije: sintetička teorija evolucije, ljudski genom, mutacije, genski pomak, prirodna selekcija, selekcijski pritisak i adaptacija. U drugom poglavlju prikazane su neke konceptualne i operacionalne definicije korištene u istraživanjima evolucije inteligencije. U trećem poglavlju ukratko su prikazane promjene mozga, ponašajnih dostignuća i inovacija nekoliko fosilnih hominina i Homo sapiensa. Iz pregleda se može jasno uočiti koevolucija mozga i ponašanja. Milionima godina tokom evolucije odigravale su se glavne adaptacije koje su mijenjale i oblikovale mozak hominoida i njegovih prethodnika. U četvrtom poglavlju prezentirane su danas dominantne teorijske konceptualizacije evolucije ljudske inteligencije. Najprije, prikazana je teorija neuropsihologa Donalda Merlina, koji evoluciju uma rekonstruiše kroz tri glavne tranzicije − od epizodičke, karakteristične za primate, do teorijske ekskluzivne samo za savremenog čovjeka. Arheolog Steven Mithen objasnio je evoluciju inteligencije koristeći metaforu povijesnog razvoja arhitekture katedrale. U nastavku je data teorijska konceptualizacija evolucije inteligencije glavnih predstavnika tzv. Santa Barbara tradicije u evolucijskoj psihologiji, psihologinje Lede Cosmides i antropologa Johna Toobya. Evolucijskom psihologijom dominira tzv. model švicarskog noža, prema kojem je um sastavljen od velikog broja evoluiranih modula, specijalizovanih za određeni domen. Međutim, masivna modularnost ne može objasniti određene aspekte inteligencije, prije svega snalaženje u novim situacijama ili rješavanje problema na novi način. Stoga je evoluirala opšta inteligencija. Četvrto poglavlje završava prikazom evolucije inteligencije u okviru evolucijske edukacijske psihologije, nove discipline koja primjenjujući načela evolucijske teorije nudi teorijska objašnjenja ne samo evolucije inteligencije nego i savremenog obrazovanja
Savremena književnost Omana: izbor iz poezije Omana i kratke priče
Knjiga predstavlja najznačajnije autore i književne tokove u savremenom Omanu. Predgovor nudi teorijski okvir za savremenu poeziju i prozu Omana s kraja XX i početka XXI stoljeća
Knjiga sažetaka: Naučni skup povodom pedesetogodišnjice smrti prof. dr. Esada Pašalića
Knjiga sažetaka naučnog skupa povodom pedesetogodišnjice smrti prof. dr. Esada Pašalića
Prepleti paradigmi: prošlost, pamćenje i prostor u američkoj ženskoj prozi
Ova knjiga polazi od hipoteze da se u književnom diskursu američkih književnica uočava specifična isprepletenost prošlosti i pamćenja, kao i njime uvjetovano spacijalno upisivanje zanemarenih subjekata povijesti. Ključne spoznaje proistekle iz kulturalnog i spacijalnog obrata, novog odnosa prema izučavanjima prošlosti, područja memory studies, postkolonijalnih te feminističkih analitičko-kritičkih zasada primijenjene su na američku žensku prozu oprimjerenu romanima Ceremony Leslie Marmon Silko, Gilead Marilynne Robinson, Postcards Annie Proulx i The House on Mango Street Sandre Cisneros. Uz predloženi književni korpus materijal istraživanja obuhvaća djela koja predstavljaju novije kritičke analize tekstova navedenih spisateljica, kao i drugu sekundarnu literaturu o kritičkim aspektima povijesti, postmodernosti, specijalnosti, pamćenja, feminizma, postkolonijalnosti i drugih relevantnih teorija. Ovakvim se istraživačkim postupkom ukazuje na osobitost i značaj odnosa koji se uspostavljaju između paradigmi prošlosti, pamćenja i prostora u ovoj književnoj produkciji. Prepoznajući metodološku primjenjivost ovog teorijsko-kritičkog okvira za analizu i drugih književnih ostvarenja u američkoj ženskoj prozi, u zaključku se ukratko upućuje i na osobitu relevantnost ovog pristupa na druge američke romane koje su pisale književnice u kasnim desetljećima 20. i početkom stoljeća. Ova studija, dakle, analitički proučava i dokazuje slojevite i višeznačne odnose između prostora, pamćenja i prošlosti na reprezentativnom korpusu američkih spisateljica. Metodološkim iskorakom u obliku novog teorijsko-kritičkog sklopa kojim se u radu vrši kritička raščlamba odabranih tekstova otkrivaju se dosad neispitane specifičnosti ženske pripovjedne kreativnosti u američkoj književnosti u zadnjih nekoliko desetljeća
Zbornik radova Odsjeka za psihologiju
Ovaj Zbornik radova Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa naučno-stručnog skupa "Četvrti sarajevski dani psihologije" održanog u Sarajevu 21. - 23. 4. 2016. godine.
 
Život, narativ, sjećanje: prof. dr. Nirman Moranjak-Bamburać (1954-2007)
Zbornik radova okuplja radove iz područja interesovanja prof. dr. Nirman Moranjak-Bamburać iz oblasti: ruska književnost, književne teorije, naratologija, teorija drame, glume i režije, feminističke teorije, estetika i kulturologija
Leksika orijentalnog porijekla u frazemama bosanskog jezika
Leksika orijentalnog porijekla zauzima značajan segment leksike bosanskog jezika i kao takva zaslužuje istraživačku pažnju. Tokom njena ulaska u naš jezik desile su se izvjesne semantičke promjene, o kojima se govori u zasebnom poglavlju, a u knjizi je ukazano i na neadekvatna tumačenja njene etimologije u relevantnim leksikografskim izvorima na bosanskom jeziku. Radi njihove sistematičnije analize, izvršena je i tematska klasifikacija riječi orijentalnog porijekla, ali u knjizi nisu analizirane sve lekseme orijentalnog porijekla nego samo one koje čine sastavni dio frazema bosanskog jezika, što je suzilo istraživački korpus, ipak ne utječući na validnost istraživačkih rezultata. Mnogi orijentalizmi pripadaju pasivnom sloju leksike savremenog jezika, ali neke od ovih leksema, iako zastarjele, čine komponente frazema bosanskog jezika koje su veoma česte u svakodnevnoj upotrebi. Istovremeno, neke lekseme se pojavljuju u razgovornom bosanskom jeziku, i to s izraženim obilježjem ekspresivnosti. U istraživačkom korpusu ustanovljen je veliki broj frazema s realijama, koje ukazuju na kulturološke karakteristike neke sredine, te poredbenih frazema, koje su, iz tog razloga, zasebno i analizirane. Također, skrenuta je pažnja na proces semantičke transpozicije frazema i načine njegove realizacije, putem stilskih figura. Radi potpunijeg uvida u naš istraživački korpus, nakon teorijskog dijela, slijedi rječnik, koji obuhvata istraživane lekseme orijentalnog porijekla i frazeme u kojima se one pojavljuju. Iz svega navedenog, nameće se općeniti zaključak o potrebi proučavanja leksike stranog porijekla u bosanskom jeziku, a naročito dragocjene informacije može pružiti njegov frazeološki fond, koji svakako treba uključiti u istraživanja ove vrste
Klasične teorije emocija u svjetlu suvremenih empirijskih spoznaja
Knjiga “Klasične teorije emocija u svjetlu suvremenih empirijskih spoznaja” je strukturirana u šest poglavlja. U uvodnom dijelu su elaborirani koncepti emocija, afekt i raspoloženje. Afekt predstavlja nadređeni pojam koji obuhvaća emocije i raspoloženje. Prema tome, emocije bi predstavljale intenzivna afektivna stanja koja traju nekoliko sekundi, dok je raspoloženje difuzno stanje slabijeg intenziteta koje može trajati. S obzirom da su u knjizi u fokusu emocije, u tekstu koji slijedi su detaljno objašnjeni najvažniji teoretski pristupi koji objašnjavaju emocije i njihove manifestacije. Tradicionalni pristupi emocijama upotpunjeni su novim paradigmama, te dokumentirani brojnim empirijskim spoznajama, prvenstveno eksperimentalnim dokazima. U knjizi je najprije predstavljena teorija Williama Jamesa, koji je smatrao da emocionalne reakcije prethode i uvjetuju subjektivni doživljaj. Njegovo stajalište je osporavano od strane Waltera Cannona, koji je pretpostavio da se ove dvije komponente javljaju simultano. Iako novija istraživanja daju prednost Jamesovom tumačenju bitno je naglasiti da niti James, niti Cannon ne odgovaraju na fundamentalno pitanje nastanka emocija. Obje teorije su zapostavile ulogu kognitivnih procjena i kontekstualnih faktora u nastajanju emocija. Interes za psihologiju emocija oživljen je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je Schachter znanstvenoj zajednici “ponudio rješenje” debate između Jamesa i Cannona. Njegova teorija poznata kao dvofaktorska teorija emocija polazi od pretpostavke da su dva faktora ključna za pobuđivanje i nastanak emocija, a to su: fiziološka aktivacija i kognitivna interpretacija. Slijedi teorija facijalnog feedbacka koja polazi od pretpostavke da facijalne ekspresije mogu determinirati naše emocionalno stanje. U skladu sa ovom hipotezom, istraživanja su dosljedno pokazala da eksperimentalne manipulacije facijalnih ekspresija doista moduliraju ili induciraju odgovarajuće emocije. Teorije procjene (peto poglavlje) odgovaraju na ulogu kognitivnih procjena u objašnjenju emocionalnih manifestacija. U konačnici, teorija emocionalne kontaminacije zagovara ideju da osobe imaju sklonost da oponašaju i usklađuju ponašanje sa motoričkim i verbalnim reakcijama, facijalnim ekspresijama, intonacijom glasa, tjelesnim pozama i pokretima drugih osoba