UNSA Faculty of Philosophy E-books and Catalog of Printed Books
Not a member yet
132 research outputs found
Sort by
Psihologija boli
Get PDF“Psihologija boli” je udžbenik namijenjen prvenstveno studentima koji slušaju predmet Psihologija boli, kao i svim zdravstvenim stručnjacima (doktorima, stomatolozima, fizioterapeutima, psihoterapeutima…) koji se na direktan ili indirektan način bave doživljajem boli. U knjizi su opisani različiti aspekti doživljavanja boli, kao i osobni i socijalni utjecaji koji mogu mijenjati percepciju i reagovanje na bol. Sva poglavlja u knjizi bazirana su na psihološkim konceptima i rezultatima najnovijih istraživanja. U prvom poglavlju knjige opisan je značaj razumijevanja psiholoških faktora u doživljavanju boli, kao i općeprihvaćena definicija boli kao psihološkog iskustva. Također je opisan utjecaj boli na svakodnevno psihološko funkcioniranje oboljelih. Opis individualnih razlika u doživljavanju i reagovanju na bol dat je u drugom poglavlju. Predstavljene su globalne psihosocijalne i specifične psihološke odrednice bolnog doživljaja. U trećem poglavlju opisane su teorije boli s posebnim osvrtom na biopsihosocijalni model. Vrste boli tema su četvrtog poglavlja, gdje su posebno istaknuti psihološki aspekti akutne i hronične boli. Povezanost boli i različitih psiholoških poremećaja objašnjena je u petom poglavlju. Šesto poglavlje posvećeno je procjeni i tretmanu boli kod djece. U sedmom i osmom poglavlju predstavljen je proces psihološke procjene osobe s hroničnom boli i različite tretmanske opcije. U devetom poglavlju posebno su razmatrani psihološki tretmani boli i njihova efikasnost. Naposljetku, u desetom poglavlju opisane su različite vrste centara za bol, kao i uloga psihologa u multidisciplinarnom timu za tretman boli
Zbornik radova Odsjeka za psihologiju
No full textOvaj Zbornik radova Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa naučno-stručnog skupa "Treći sarajevski dani psihologije" održanog u Sarajevu 25 - 26. aprila/travnja 2014. godine.
 
Funkcije lingvističke negacije u političkom diskursu : analiza diskursa međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini
Get PDFPredmet istraživanja koje je predstavljeno u ovoj knjizi jeste eksplicitna i implicitna negacija u političkom diskursu Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Ciljevi istraživanja su sljedeći: analizirati odnose između osnovnog semantičkog značenja negacije i semantičkih i pragmatičkih fenomena kao što su presupozicija, implikatura, govorni činovi i strategije učtivosti, kao i analizirati i klasificirati funkcije negacije u diskursu, uzimajući u obzir isprepletenost spomenutih odnosa kao i relevantnost izvanlingvističkog ili društvenog konteksta za razumijevanje i rašlanjivanje tih funkcija, ali ne konteksta kao objektivne i determinističke ograničenosti društva ili kulture već konteksta kao mentalnog modela društvenih situacija u kojima se komunikacija odvija a koji služi kao posrednik između diskursa i društva. Korpus na kojem je izvršeno istraživanje sastoji se od izvještaja Visokog predstavnika Generalnom sekretaru UN-a i intervjua i članaka Visokog predstavnika i njegovih saradnika u periodu 1995-2001. Metodologija kojom je vršeno istraživanje jeste kvalitativna analiza korpusa, a analiza je obuhvatila semantičke, pragmatičke i diskursne aspekte negacije. Osnovni zaključci do kojih se došlo u ovome istraživanju jesu sljedeći: negacija se u engleskom jeziku može izraziti eksplicitno i implicitno; negacija je u veoma bliskoj interakciji sa semantičkom implikacijom kao i s pragmatičkim značenjem u vidu presupozicije i implikature, indirektnih govornih činova, ali i s društvenom konvencijom učtivosti u međuljudskim odnosima; negacija u političkom diskursu može vršiti različite funkcije, kao što su poricanje ustvrđene propozicije, poricanje presupozicije, presuponiranje, naglašavanje, i mnoge druge; negacija se u političkom diskursu može upotrijebiti u realizaciji manipulativne diskursne strategije pozitivnog predstavljanja sebe i negativnog predstavljanja Drugog
Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju
Get PDFOvaj Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa znanstveno-stručne međunarodne konferencije "Ka novim iskoracima u odgoju i obrazovanju" održane u Sarajevu 11. i 12. oktobra/listopada 2013. godine
Osnove psihometrije: za studente psihologije
Get PDF„Osnove psihometrije za studente psihologije“ je priručnik namijenjen lakšem razumijevanju i praćenju nastave iz predmeta Psihometrija. U priručniku su prikazani osnovni pojmovi, koncepti i odnosi u psihološkim mjerenjima. Prvi dio knjige odnosi se na opis osnovnih postulata mjerenja u društvenim znanostima. Definira se mjerenje, pravila mjerenja, te problemi sa primjenom pravila u ispitivanju ljudskih karakteristika. Potom se definira psihološki test i njegove karakteristike koje ga razlikuju kao dijagnostičko sredstvo od drugih načina prikupljanja podataka. U poglavlju koje se odnosi na formiranju uratka na testu detaljno se obrazlažu načini kako različite kombinacije u formiranju uratka utiču na metrijske karakteristike testa. Najvažnija poglavlja u priručniku odnose se na ispitivanje metrijskih karakteristika: pouzdanosti, osjetljivosti, valjanosti i pristranosti. U poglavlju o pouzdanosti diskutira se o tome što je pouzdanost, kako se empirijski provjerava pouzdanost testa, determinante pouzdanosti, glavne kritike određivanja pouzdanosti prema Klasičnoj testnoj teoriji, te se prikazuju osnovni koncepti Teorije generalizabilnosti. U poglavlju o osjetljivosti testa, daje se pregled glavnih determinanti osjetljivosti zadataka i testa te se pravi poveznica između osjetljivosti, pouzdanosti i valjanosti. Poglavlje o valjanosti daje pregled suvremenih pogleda na valjanost i njene osnovne tipove – konstruktnu valjanost kao centralni pojam, te dokaze o valjanosti kroz sadržaj testa, unutarnju strukturu, povezanost sa drugim mjerama, psihološke procese i posljedice testiranja. Poseban značaj u priručniku je dat pristranosti u testiranju koja u današnjem vremenu ima veliki značaj. Poglavlje o pristranosti pruža informacije o važnosti pažljivog prijevoda instrumenata, metodama utvrđivanja pristranosti i načinima minimizacije i prevencije pristranosti kako se testovima ne bi poticala nejednakost u tretmanu grupa ili pojedinaca
Abdullah-pašina džamija u Tešnju u Bosni i Hercegovini
Get PDFAutor razmatra pitanje datacije i atribucije Avdi-pašine džamije u Tešnju u kontekstu mišljenja Adema Handžića da navedena džamija u stvari predstavlja Mustafa-pašinu džamiju koju spominje Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine. Na temelju podataka iz spomenutog Tešanjskog sidžila u prijevodu profesora Ahmeda Aličića može se zaključiti da se u spomenutom sidžilu ne spominju niti Mustafa-paša niti Mustafa-pašina džamija. U navedenom historijskom izvoru spominje se samo Mustafa-beg (sin Ahmed-paše) porijeklom iz sela Hranković kraj današnjeg gradića Teslića, koji je uvakufio određena sredstva za održavanje određenih objekata u Tešnju. Moglo bi se, uvjetno, zaključiti da su ta sredstva dijelom bila uvakufljena i za Mustafa-begovu džamiju u Tešnju. Drugim riječima, ne postoje historijski podaci niti neka druga naučna metodologija na temelju kojih bi se izjednačila Avdi-pašina džamija s Mustafa-begovom ili nepostojećom Mustafa-pašinom džamijom. U nastavku autor razmatra moguće terminus post quem i terminus post quem non za nastanak Avdi-pašine džamije i zaključuje da je spomenuta džamija ucrtana u cteže nastale pri opsadi Tešnja od strane autrijske vojske pod zapovjedništvom princa Eugena od Savoje 1697. godine. Stoga se godina 1697. može smatrati terminus post quem non za nastanak ove džamije. S druge strane, godina početka Kandijskog rata 1645. mogla bi se uvjetno smatrati prvim mogućim terminus post quem za nastanak džamije. Međutim, kako se veoma rijetko džamije podižu u ratnim uvjetima i vremenima moglo bi se, uvjetno, pretpostaviti mogućnost da je Avdi-pašina džamija mogla nastati u vremenu oko 1639.-1642. godine. To što spomenuti sidžil ne spominje ovu džamiju u navedenim godinama ne isključuje mogućnost da ista džamije nije mogla biti podignuta neposredno pred 1639.-1642. godinu, tokom navedenih godina ili neposredno poslije njih. U svakom slučaju sigurno određeni terminus post quem za nastanak Avdi-pašine džamije je 1604. godina. Naime, te godine Avdi-pašina džamija nije upisana u Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine. U knjizi autor raspravlja i o mišljenju da je spomenutu džamiju mogao podići bivši kadija Tešnja Ahmed Seid Defterdarević u vremenu između ili oko 1740.-1742. godine i navodi neutemeljenost navedenog mišljenja jer se godina 1697. može smatrati za terminus post quem non za nastanak ove džamije. U nastavku autor raspravlja i o dataciji Sejjid Sulejmanove, Hasanbegovića ili Guvanjaske (Harman) džamije u Tešnju. Po ovom pitanju autor utvrđuje da se godina 1753. može se smatrati za terminus post quem non, odnosno za terminus ante quem za izgradnju navedene džamije. Naime, Sejjid-Sulejmanova džamija prvi put se spominje u izvoru iz 1753. godine. Drugi podatak po kojem je ova džamija obnovljena od strane Sejjida-Sulejmana 1863. godine predstavlja drugi važan terminacijski međaš. Navedeni datum (1863.) predstavlja terminus ante quem, odnosno terminus post quem non za nastanak ove džamije. Ona je svakako nastala prije njene obnove 1863. godine. Kako spomenuti crteži opsade Tešnja iz 1697. godine ne donose prikaz objekta Guvanjaske (Harman) ili Sejjid-Sulejmanove džamije može se zaključiti da godine 1697. i 1753. mogu i trebaju uzeti kao vremenski okvir nastanka navedene džamije. Drugim riječima godina 1697. predstavlja terminus ante quem non, odnosno terminus post quem za nastanak ove džamije dok godina 1753. predstavlja suštinski terminus ante quem, odnosno terminus post quem non za nastanak ove džamije. Uporedo s razmatranjima o dataciji i atribuciji Sejjid-Sulejmanove džamije autor raspravlja i o istoimenoj mahali (poznata i kao Gumno ili mahala Harman) te o nastanku Ciganske mahale, odnosno mahale Ciganluk ili Karanfil mahale u Tešnju. Na kraju autor govori i o pitanju postojanja Tabhana džamije u mahali Tabaci u Tešnju u kontekstu mišljenja iznesenog od strane Adema Handžića. Na temelju promjene načina čitanja određenog termina koji je ujedno i toponim (Tophana mahala, Tophana džamija promijenjeno u Tabhana mahala, Tabhana džamija) u dva prijevoda Tešanjskog sidžila iz 1740.-1746. (objavljen 1984. godine) i Sidžila Tešanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine (objavljen 2005. godine) od strane istog prevoditelja te prostorne urbane analize kasabe Tešanj, autor knjige smatra da Tabhana džamija kao četvrta džamija u mahali Tabaci uopće nije postojala. Odnosno, autor smatra da je naziv Tabhana džamija predstavljao samo jedan od oblika naziva za Hadži Aliju džamiju (poznata i kao Donječaršijska ili Dibekhana džamija)
Psihološki mehanizmi odbrane: Teorijski pristupi, klasifikacija i vodič za vježbe
Get PDFKnjiga se sastoji iz dva dijela: teorijskog i praktičnog dijela (vodiča za učenje). U teorijskom dijelu su prikazane teorije odbrambenih mehanizama: klasična psihodinamska teorija, neonalitička teorija i socijalno-kognitivni pristup odbranama ličnosti. Na temelju brojnih empirijskih spoznaja i teorijskih tumačenja, fokus aktivacije odbrambenih mehanizama je pomjeren sa impulsa koji proizvode anksioznost, na više razine, te se smatra da je prmarna funkcija odbrambenih mehanizama u zaštiti i uzdizanju selfa i samopoštovanja. Ova potonja funkcija podržana je snažnim empirijskim nalazima u rigoroznim eksperimentalnim uvjetima u području socijalne psihologije. Posebno je zanimljivo, da sto godina nakon Freuda, neke klasične odbrane ličnosti su danas žive i zdrave. Općeprihvaćeno mišljenje jeste da se odbrambeni mehanizmi aktiviraju automatski, dok su strategije suočavanja, kao jedan od oblika mentalnih odbrana, svjesno i ciljno odabrane u suočavanju sa različitim stresorima. Od brojnih taksonomija odbrambenih mehanizama, u knjizi smo se vodili klasifikacijom E. Vaillanta, koji je odbrane ličnosti predstavio hijerarhijski. Pored ovih poglavlja u knjizi su razmatrana pitanja o adaptibilnosti upotreba odbrambenih mehanizama. Među autorima iz različitih paradigmi konzistentno je mišljenje da svaka odbrana sadrži određeni stupanj distorzija. U odnosu na stupanj distorzije involviran u određenu odbranu ovisi prilagodba pojedinca i kvalitet interpersonalnih relacija. Teorijski dio knjige završava poglavljem u kojem su elaborirani načini mjerenja odbrambenih mehanizama. U praktičnom dijelu koncipirano je 30 studija slučaja i 50 primjera, sa svrhom da olakšaju studentima da bolje ovladaju problematikom odbrambenih mehanizama
Ahmed-paša, vakif džamijã u selima Kalošević i Kruštica kraj Tešnja u Bosni i Hercegovini
Get PDFU toku razmatra pitanja datacije i atribucije Avdi-pašine džamije u Tešnju, u kontekstu mišljenja Adema Handžića da navedena džamija predstavlja Mustafa-pašinu džamiju koju spominje Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine, autor je na temelju objavljenih izvadaka iz spomenutog sidžila i njegovog djelomičnog prijevoda od strane profesora Ahmeda Aličića utvrdio postojanje dviju značajnih ličnosti u Tešnju: Mustafa-bega, porijeklom iz sela Hranković kraj današnjeg gradića Teslića, i njegovog oca Ahmed-paše. Prema Ahmedu Aličiću Mustafa-beg je uvakufio određena sredstva za njegovu džamiju u Tešnju a Ahmed-paša je uvakufio određena sredstva za podizanje njegovih džamija u selima /mjestima Kaloševci i Kruštica. U istraživanju djelovanja Ahmed-paše kao vakifa bilo je potrebno odrediti ubikaciju mjestā koja se spominju u Tešanjskom sidžilu i provjeriti da li navedena mjesta spominju i raniji osmanski popisi iz 1570. i 1604. godine. Na temelju iscrpne analize autor je utvrdio da se mjesta Kaloševci i Kruštica mogu ubicirati kako slijedi. Selo / mjesto Kaloševci može se bez bilo kakvih poteškoća i sumnji ubicirati u današnje selo Kalošević sjeverozapadno od Tešnja. Kada je riječ o selu / mjestu Kruštici autor je predložio da se navedeno selo ubicira na lokaciju današnjeg sela Bobare, također sjeverozapadno od Tešnja. Kako se u Tešanjskom sidžilu navodi da je Mustafa-beg porijeklom iz sela Hranković kraj Teslića autor je raspravio i mogućnost da je iz istog sela mogao biti i njegov otac Ahmed-paša te da je ovaj vakif mogao podići džamiju i u Hrankoviću. Nakon uvida u različitu dokumentaciju i kroz istraživanja na terenu autor ističe da se u selu Bobare nalaze ostaci stare džamije. Nasuprot tome u selu Kaloševci prema mjesnom predanju prva džamija u Kaloševiću podignuta je 1970. godine što ne bi moglo, prema mišljenju autora, odgovarati historijskoj istini. Naime, kako su u selu Kaloševci postojali temeljni ostaci „vakuf-mekteba“ na kojem je podignuta nova imamska kuća autor smatra da je objekt „vakuf-mekteba“ predstavljao, u stvari, staru (prvu) džamiju u selu Kaloševci koju je uvakufio Ahmed-paša a koja je tokom vremena iz određenih razloga bila uništena, odnosno prestala postojati. Svoje mišljenje autor temelji na analizi prostornih odnosa, razvoju oba naselja i uporedbi dimenzija objekata stare džamije u Bobarama i objekta „vakuf-mekteba“, odnosno nove imamske kuće u Kaloševiću. U nastavku izlaganja autor raspravlja o prostornom razvoju sela Kaloševci (Kalošević), društvenom kontekstu događanja i pitanju postojanja vakufa za Ahmed-pašine džamije u Kaloševcima i Kruštici. Autor iscrpno izlaže arhitektonske odlike stare džamije u Bobarama, rekonstruira objekte „vakuf-mekteba“, odnosno stare džamije, za koje smatra da su bili podignuti u Kaloševiću i vrši njihovu međusobnu uporedbu. Također autor raspravlja i o pitanju postojanja džamije u selu Hranković kao mogućeg dijela Ahmed-pašinog vakufa. Pred kraj knjige autor raspravlja i o ličnosti Ahme-paše kojeg pokušava odrediti u konteksu historijskih zbivanja u Bosni tokom 17. stoljeća. Određenu pažnju autor je posvetio i istraživanju odnosa između Gazi-Husref-begova vakufa i vakufa Ahmed-paše na području Tešanjske nahije. Svoja izlaganja autor završava ekskursima o hodži Ahmetu iz sela Kaloševci (Kalošević) i hodži Huseiunu iz sela Plužići (danas selo Piljužići svejerozapadno od Tešnja)
Socijalna podrška i rezilijencija kod djece i adolescenata
Get PDFU okviru knjige „Socijalna podrška i rezilijencija kod djece i adolescenata“ autorica obrazlaže i razjašnjava rezilijenciju i njenu prirodu detaljno se osvrnuvši na porijeklo i razvoj koncepta rezilijencije, najpoznatije definicije, teorijske modele, istraživanja rezilijencije te mjerne instrumente za ispitivanje rezilijencije. Također, značajan dio knjige obuhvata objašnjenje koncepta socijalne podrške, istraživanja o efektima socijalne podrške na tjelesno i mentalno zdravlje ljudi te prilagodbu djece i adolescenata. Na kraju knjige autorica obrazlaže značaj pojedinih izvora socijalne podrške (obiteljska podrška; vršnjaci, nastavnici i škola kao izvor podrške te podrška zajednice) za rezilijenciju djece i adolescenata. Značaj ove knjige leži u njenoj primjeni kako u oblasti mentalno-zdravstvenog rada zbog ukazivanja na moguća polja proširivanja i unapređivanja preventivne djelatnosti tako i u oblasti školske psihologije i psihologije obrazovanja posebno zbog mogućeg obogaćivanja i razvoja psihološke prakse u školama u smislu usmjeravanja energije na one zaštitne faktore (npr. percipirane socijalne podrške) koji svojim djelovanjem doprinose rastu, održavanju i poboljšanju rezilijencije u doba djetinjstva i adolescencije
Kritičko izdanje djela Perivoj slavuja (Bolbolestān) autora Fevzija Mostarca: paleografsko-filološka obrada
Get PDFDjelo Perivoj slavuja (Bolbolestān) autora Fevzija Mostarca jedno je od najznačajnijih djela bošnjačke i bosanskohercegovačke književne baštine na orijentalnim jezicima. Premda je nastalo u prvoj polovini XVIII stoljeća, do prije tri godine bilo je dostupno isključivo u formi rukopisnih primjeraka koji se čuvaju u bibliotekama u nekoliko zemalja. Takvo stanje umnogome je otežavalo pristup djelu i njegovo korištenje, te su ga mogli konsultirati isključivo iranisti koji posjeduju potreban nivo jezičke i paleografske kompetencije. Od 2011. objavljena su dva kritička izdanja djela. Uvidom u ta izdanja utvrđeno je da su ona opterećena brojnim nedomicama i nejasnoćama, kao i propustima i pogreškama metodološke naravi, te da postoje uvjerljivi naučni razlozi za pripremu novog kritičkog izdanja spomenutog djela. Ovo kritičko izdanje priređeno je na osnovu šest najznačajnijih rukopisnih primjeraka djela, koji se čuvaju u bibliotekama u Zagrebu, Bratislavi i Istanbulu, a opremljeno je odgovarajućom naučnom aparaturom. U njemu su otklonjene uočene greške iz prethodna dva kritička izdanja, kao i nepravilnosti uočene u rukopisnim izvorima koji su korišteni za njegovu pripremu. Kritičkom izdanju izvornika na perzijskom jeziku prethodi uvodna studija, a nakon njega slijede prijevod teksta obrađenog djela na bosanski jezik i komentari