PRESSUM OJS Sveučilište u Mostaru
Not a member yet
67 research outputs found
Sort by
CREATIVE PSYCHOPHARMACOTHERAPY OF PSYCHOGENIC NON–EPILEPTIC SEIZURES
No full textBackground: Aim of this review was to evaluate management of PNES from neurological and psychiatric perspective. Results: Management of PNES is interdisciplinary. The first treatment phase in PNES should be engaging patients into treatment, which is often challenging. There are several psychopathological dimensions particularly important vulnerable to develop PNES including endogenous anxiety, avoidance behaviour, dissociation, non-dissociative post-traumatic stress, abuse, interpersonal dynamics, personality structure and society and family factors. Early correct diagnosis can help patients promptly receive the treatment they need and prevent common iatrogenic complications that may occur if the condition continues to be misdiagnosed and mistreated.Conclusion: Although evidence is mixed for the treatment of PNES, psychotherapeutic modalities remain a powerful instrument to help patients and reduce seizures. A multidisciplinary, holistic approach is significant. It is important to aim to improve quality with specific treatment. For patients refractory to all possible treatments further investigation should be performed
ALLERGENIC PLANTS IN THE ENVIRONMENT AND THEIR MEDICAL SIGNIFICANCE: UNIVERSITY TEXTBOOK REVIEW
No full textThe University of Mostar recently published the university textbook „Alergene biljke u okolišu i njihov medicinski utjecaj: sveučilišni udžbenik“ („Allergenic Plants in the Environment and Their Medical Significance: University Textbook“) by Professors Danijela Petrović, PhD, Branko Krišto, MD, PhD, Milenko Bevanda, MD, PhD and Associate Professor Aldin Boškailo, PhD
AUTODESTRUKTIVIZAM KROZ EKSPRESIONISTIČKI EMPIRIZAM
No full textOvaj članak sadrži istraživanje o nastanku autodestruktivne umjetnosti, njezinoj svrsi i glavnim predstavnicima. Također, opisane su autodestruktivne osobine slikara i glazbenika Syda Barretta i ujedno određeni utjecaj autodestruktivne umjetnosti i ekspresionizma na njegov rad. Poslijeratno vrijeme i njegov utjecaj prisutni su u svakom istraženom pravcu ovog članka, tako i u ekspresionizmu. Umjetnici su svoje traume, iskustva i tragedije prenosili na svoja djela. Autodestruktivna umjetnost, čije je glavno obilježje stvaranje i uništavanje, nije imala doslovno značenje u osobnom izrazu. Naime, u osobnom izrazu je glavni cilj „uništavanjem stvoriti“.Ovaj članak sadrži istraživanje o nastanku autodestruktivne umjetnosti, njezinoj svrsi i glavnim predstavnicima. Također, opisane su autodestruktivne osobine slikara i glazbenika Syda Barretta i ujedno određeni utjecaj autodestruktivne umjetnosti i ekspresionizma na njegov rad. Poslijeratno vrijeme i njegov utjecaj prisutni su u svakom istraženom pravcu ovog članka, tako i u ekspresionizmu. Umjetnici su svoje traume, iskustva i tragedije prenosili na svoja djela. Autodestruktivna umjetnost, čije je glavno obilježje stvaranje i uništavanje, nije imala doslovno značenje u osobnom izrazu. Naime, u osobnom izrazu je glavni cilj „uništavanjem stvoriti“
CRTEŽ KAO MEDIJ: ŠIRENJE GRANICA - Put prema izricanju transcendentnoga
No full textCrtež je nosilac izravnoga traga fizičkog aspekta stvaralačkoga procesa. Njegov je izraz direktan odraz odnosa ruke, materijala za crtanje i podloge, koji iznose na vidjelo impulse crtačeva mozga, oka, psihe i duha. Kretnjama tijela donose u materijalnu stvarnost unutarnje procese crtača.
Proces nastanka crteža osobit je zbog posebnog načina na koji se ostvaruje ova direktna veza između aktera procesa i materijala te sadržaja koji crtač iznosi na površinu papira, platna, kože, zida ili nekoga drugog nosioca. Činu crtanja imanentne su zakonitosti koje diktiraju načine mišljenja. Crtanje omogućuje izražavanje misli putem kognitivnog procesa koji je kanaliziran umjetnikovim tijelom. Taj je proces dvosmjeran, uzročno-posljedičan, jer bez tijela nemoguće je ostaviti trag misli na podlozi. Crtež ovisi o izravnom, fizičkom djelovanju. Tijelo je preduvjet bez kojega nije moguće uobličavanje misli kroz crtež.
Predmet je ovog teksta razmatranje granica crteža nastalih upotrebom tradicionalnih medija - olovke, ugljena, tuša, krede na papiru ili sličnoj podlozi kroz pokušaj sagledavanja konceptualnih i izražajnih aspekata suvremene umjetničke crtačke prakse.Crtež je nosilac izravnoga traga fizičkog aspekta stvaralačkoga procesa. Njegov je izraz direktan odraz odnosa ruke, materijala za crtanje i podloge, koji iznose na vidjelo impulse crtačeva mozga, oka, psihe i duha. Kretnjama tijela donose u materijalnu stvarnost unutarnje procese crtača.
Proces nastanka crteža osobit je zbog posebnog načina na koji se ostvaruje ova direktna veza između aktera procesa i materijala te sadržaja koji crtač iznosi na površinu papira, platna, kože, zida ili nekoga drugog nosioca. Činu crtanja imanentne su zakonitosti koje diktiraju načine mišljenja. Crtanje omogućuje izražavanje misli putem kognitivnog procesa koji je kanaliziran umjetnikovim tijelom. Taj je proces dvosmjeran, uzročno-posljedičan, jer bez tijela nemoguće je ostaviti trag misli na podlozi. Crtež ovisi o izravnom, fizičkom djelovanju. Tijelo je preduvjet bez kojega nije moguće uobličavanje misli kroz crtež.
Predmet je ovog teksta razmatranje granica crteža nastalih upotrebom tradicionalnih medija - olovke, ugljena, tuša, krede na papiru ili sličnoj podlozi kroz pokušaj sagledavanja konceptualnih i izražajnih aspekata suvremene umjetničke crtačke prakse
PSIHOLOŠKO SVOJSTVO BOJE
No full textU ovome je članku metodološko-istraživačkim radom predstavljen jedan novi pristup u analizi psihološkog svojstva boje. Istraživanje je rađeno kroz pet poglavlja. Istraživački rad, nakon uvodnog poglavlja, započinje s analizom nastanka boje. Nakon toga iznijeta je psihološka snaga boje, te njezino vlastito značenje. Daljnja analiza u konačnici će dati introspekcijsku determinaciju boje, kao i njezino povijesno promatranje. Također, u radu je postavljeno i pitanje same estetske vrijednosti boje, u kojoj će se dati vlastiti originalni teorijski doprinos na obrađivanu temu. U završnom petom poglavlju iznijet će se određeni zaključci, te dati određene smjernice unutar propitkivane teme.U ovome je članku metodološko-istraživačkim radom predstavljen jedan novi pristup u analizi psihološkog svojstva boje. Istraživanje je rađeno kroz pet poglavlja. Istraživački rad, nakon uvodnog poglavlja, započinje s analizom nastanka boje. Nakon toga iznijeta je psihološka snaga boje, te njezino vlastito značenje. Daljnja analiza u konačnici će dati introspekcijsku determinaciju boje, kao i njezino povijesno promatranje. Također, u radu je postavljeno i pitanje same estetske vrijednosti boje, u kojoj će se dati vlastiti originalni teorijski doprinos na obrađivanu temu. U završnom petom poglavlju iznijet će se određeni zaključci, te dati određene smjernice unutar propitkivane teme
THE RECONSTRUCTION OF THE OLD BRIDGE IN MOSTAR
No full textThe reconstruction of the Old Bridge is one of the most valuable historical projects undertaken under the auspices of the UNESCO in the past several decades. The location of today’s Mostar was mentioned for the first time in 1452 as “duo castelli al ponte de Neretva”. Many traces and artifacts dating from the Prehistoric and Roman periods were discovered in Mostar and its surroundings, which proves that the area around today’s Mostar was inhabited from ancient times. A wooden bridge built in the mid-15th century (1452) existed in the place of today’s Old Bridge prior to the arrival of Turks. Today’s stone Old Bridge was designed and built by Mimar Hayrudin, who was a student of Sinan, the greatest Turkish builder. The Old Bridge was a source of inspiration for architectural, visual, musical and other works of art. The Old Bridge was completed in 1566. The arch of bridge was built from local stone called Tenelija. Construction of the towers on either side of the Old Bridge, started in medieval times. The towers were completed about a hundred years after completion of the bridge. The reconstruction of the towers was done together with the reconstruction of the Old Bridge.The reconstruction of the Old Bridge is one of the most valuable historical projects undertaken under the auspices of the UNESCO in the past several decades. The location of today’s Mostar was mentioned for the first time in 1452 as “duo castelli al ponte de Neretva”. Many traces and artifacts dating from the Prehistoric and Roman periods were discovered in Mostar and its surroundings, which proves that the area around today’s Mostar was inhabited from ancient times. A wooden bridge built in the mid-15th century (1452) existed in the place of today’s Old Bridge prior to the arrival of Turks. Today’s stone Old Bridge was designed and built by Mimar Hayrudin, who was a student of Sinan, the greatest Turkish builder. The Old Bridge was a source of inspiration for architectural, visual, musical and other works of art. The Old Bridge was completed in 1566. The arch of bridge was built from local stone called Tenelija. Construction of the towers on either side of the Old Bridge, started in medieval times. The towers were completed about a hundred years after completion of the bridge. The reconstruction of the towers was done together with the reconstruction of the Old Bridge
SIMBOLIKA CRTEŽA
No full textU članku je predstavljen novi pristup u analizi simbolike crteža. Istraživački je rad započeo od analize osnovnih simbola, a zatim se usmjerio na njihovu ulogu u likovnim djelima koja su slobodno izabrana kao podloga za analizu vlastite simbolike. Vrhunac i konkretizacija cjelokupnoga istraživanja realizirali su se u završnoj točki, što je predstavljao originalan teorijski i slikarski doprinos u analiziranoj temi. Vlastita simbolika stvara novo značenje za prethodno usvojene simbole kao novonastali pečat s jedne strane ili se s druge strane izdvaja po zasebnom, individualnom pristupu u kojem autor osobno svjedoči stvaranju simbola. Na sličan će način netko analizirati i definirati njezinu vrijednost kao što se danas analiziraju i definiraju vrijednosti i značenja postojećih simbolika. Uz vlastitu simboliku priložen je i vlastiti signum u čijem se kreiranju primjenjuje organizirana likovna kvaliteta utemeljena na zakonima stvaralačke prakse, kreativnosti, osobnih doživljaja i emocija. Ovaj simbol vizualno predstavlja suvremeni događaj u vremenu i prostoru. Konačno, kao slobodan stvaralački i dinamičan izraz, predstavlja suvremenu ikonografiju.U članku je predstavljen novi pristup u analizi simbolike crteža. Istraživački je rad započeo od analize osnovnih simbola, a zatim se usmjerio na njihovu ulogu u likovnim djelima koja su slobodno izabrana kao podloga za analizu vlastite simbolike. Vrhunac i konkretizacija cjelokupnoga istraživanja realizirali su se u završnoj točki, što je predstavljao originalan teorijski i slikarski doprinos u analiziranoj temi. Vlastita simbolika stvara novo značenje za prethodno usvojene simbole kao novonastali pečat s jedne strane ili se s druge strane izdvaja po zasebnom, individualnom pristupu u kojem autor osobno svjedoči stvaranju simbola. Na sličan će način netko analizirati i definirati njezinu vrijednost kao što se danas analiziraju i definiraju vrijednosti i značenja postojećih simbolika. Uz vlastitu simboliku priložen je i vlastiti signum u čijem se kreiranju primjenjuje organizirana likovna kvaliteta utemeljena na zakonima stvaralačke prakse, kreativnosti, osobnih doživljaja i emocija. Ovaj simbol vizualno predstavlja suvremeni događaj u vremenu i prostoru. Konačno, kao slobodan stvaralački i dinamičan izraz, predstavlja suvremenu ikonografiju
RENESANSNO SAKRALNO SLIKARSTVO U XV. I XVI. STOLJEĆU NA PODRUČJU DUBROVAČKE REPUBLIKE
No full textU radu je predstavljen jedan novi pristup u analizi renesansnog sakralnog slikarstva u XV. i XVI. stoljeću na području Dubrovačke Republike. Istraživački je rad započeo povijesnom analizom renesanse, te se metodološki razvijao i sužavao prema prostoru Dubrovnika, a zatim se usmjerio na sakralno slikarstvo. Predstavljanjem renesansnih elemenata u slici dubrovačkih slikara, nastojala se pronaći povezanost s elementima renesanse unutar vlastita opusa. Prostor slike ispunjen je likovima sakralne i mitološke tematike nastalih intimističkim atmosferama vlastita doživljaja, a figurativne scene raznovrsnih ikonoloških ishodišta pulsiraju svjetlom ostvarenim u suglasju s formom. Likovi svetaca i razigranih sirena međusobno koegzistiraju, ne remeteći sklad onostranog i transcendentalnog, potičući slobodu promišljanja.U radu je predstavljen jedan novi pristup u analizi renesansnog sakralnog slikarstva u XV. i XVI. stoljeću na području Dubrovačke Republike. Istraživački je rad započeo povijesnom analizom renesanse, te se metodološki razvijao i sužavao prema prostoru Dubrovnika, a zatim se usmjerio na sakralno slikarstvo. Predstavljanjem renesansnih elemenata u slici dubrovačkih slikara, nastojala se pronaći povezanost s elementima renesanse unutar vlastita opusa. Prostor slike ispunjen je likovima sakralne i mitološke tematike nastalih intimističkim atmosferama vlastita doživljaja, a figurativne scene raznovrsnih ikonoloških ishodišta pulsiraju svjetlom ostvarenim u suglasju s formom. Likovi svetaca i razigranih sirena međusobno koegzistiraju, ne remeteći sklad onostranog i transcendentalnog, potičući slobodu promišljanja
ASPECTS OF THE MACROSOMIC NEWBORN IN A ONE-YEAR COHORT
No full textBackground: To determine the frequency, course, complications and outcome of macrosomia in newborns.Subjects and Methods: A cross-sectional epidemiological study was conducted. The research was conducted at the Department of Gynecology and Obstetrics of the University Clinical Hospital Mostar (UCH Mostar), as well as at the Clinical Department for Intensive Care and Neonatology UCH Mostar in the period from January 1, 2022 to 31 December 2022. Data from the protocol, medical history and discharge letters of pregnant women who gave birth at the Clinic for Gynecology and Obstetrics, as well as data from the above for newborns transferred to the Clinical Department for Intensive Care and Neonatology was used. The parameters considered in newborns are: anthropometric measurements (birth weight, birth length, head circumference), sex, month of birth, gestational age, Apgar index, and for newborns transferred to paediatrics: pathological conditions (asphyxia, jaundice, sepsis, perinatal infection) , respiratory distress syndrome,) and the method and length of treatment.Results: The occurrence of macrosomic newborns in this study is 10.4% of the total number of births in a year. A significant increase in the frequency of giving birth to macrosomic newborns from the second or more pregnancies was observed, and the number of birth complications was lower. Statistically, significantly more medication use and pregnancy pathology were found in the group of macrosomic newborns with pathology. Thus, in the group of newborns with pathology, it is more significant that they had jaundice and perinatal infection among the pathological conditions.Conclusion: The frequency of macrosmia in newborns was determined, and two most common pathological conditions were jaundice and perinatal infection with a favorable perinatal background
PROSTOR I ŠUPLJINA KAO PRIMARNI ELEMENTI U KIPARSTVU
No full textU ovom se članku govori o prostoru i šupljini u kiparskom djelu kao njegovim primarnim elementima. Polazište su umjetničke avangarde s početka XX. stoljeća, a posebice konstruktivizam Pevsnera i Gaboa koji su novim laganim materijalima i prošupljenim formama učinili veliki odmak od tradicionalnog poimanja kiparskog djela. Potom se analiziraju šupljine u kiparskim djelima Henryja Moorea, Barbare Hepworth i Maxa Billa. Naglasak je na novim idejama prostornosti na plohi pojavom spacijalizma i perforiranim platnima i limovima Lucija Fontane. Članak završava primjerima vlastitih limenih reljefa koji su minimalistički obrađeni, te su primjer mehaničkog i optičkog redefiniranja plohe perforacijama.U ovom se članku govori o prostoru i šupljini u kiparskom djelu kao njegovim primarnim elementima. Polazište su umjetničke avangarde s početka XX. stoljeća, a posebice konstruktivizam Pevsnera i Gaboa koji su novim laganim materijalima i prošupljenim formama učinili veliki odmak od tradicionalnog poimanja kiparskog djela. Potom se analiziraju šupljine u kiparskim djelima Henryja Moorea, Barbare Hepworth i Maxa Billa. Naglasak je na novim idejama prostornosti na plohi pojavom spacijalizma i perforiranim platnima i limovima Lucija Fontane. Članak završava primjerima vlastitih limenih reljefa koji su minimalistički obrađeni, te su primjer mehaničkog i optičkog redefiniranja plohe perforacijama