Platform for electronic publishing of the Faculty of Law, University of Belgrade
Not a member yet
594 research outputs found
Sort by
Program rada sa osuđenim licima baziran na njihovoj interakciji sa psima
Work program with convicted people based on their interaction with dogs conducted at the Penitentiary Facility in Sremska Mitrovica consisted of the fact that convicted persons who were staying in the halfway department of the institution, with the expert\u27s help, learn how to train and nurse dogs, preparing them for homestay. In addition to the practical and theoretical tutoring of dogs training, the convicts also had psychological support through group work that was intended to help them in better understanding themselves and their practices through the dog training experience. This program has combined several forms of work with convicted people: their education, ie new knowledge acquiring and skills that they can apply in their personal and professional life in the future on the freedom, changing their attitudes, feelings, behavior patterns, and organizing leisure time by prosocial activities, that also contain elements of work engagement and entertainment elements. The qualitative and quantitative analysis of the effects of the program revealed positive changes on the convicts in the terms of developing a feeling of empathy, patience, emotional connection with the animals involved in the program, as well as other participants in the program, the sense of cooperation and team work and in general the ability of communication and interaction with people and animals.Програм рада са осуђеним лицима базиран на њиховој интеракцији са псима који је спроведен у Казнено поправном заводу у Сремској Митровици састојао се у томе да осуђена лица која бораве у полуотвореном одељењу завода уз помоћ стручних лица уче како да дресирају и негују псе, не би ли их припремили за удомљавање. Уз практичну и теоријску обуку дресуре паса, осуђени су имали и психолошку подршку кроз групни рад, а која је имала за циљ да им помогне да боље разумеју себе и своје поступке кроз искуство у обуци паса. Овај програм је објединио неколико облика рада са осуђеним лицима: њихово образовање, односно стицање нових знања и вештина које касније могу примењивати у личном и професионалном животу на слободи, промену њихових ставова, осећања, модела понашања, као и организовање слободног времена просоцијалним активностима које у себи садрже и елементе радног ангажовања и елементе разоноде.Program rada sa osuđenim licima baziran na njihovoj interakciji sa psima koji je sproveden u Kazneno popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici sastojao se u tome da osuđena lica koja borave u poluotvorenom odeljenju zavoda uz pomoć stručnih lica uče kako da dresiraju i neguju pse, ne bi li ih pripremili za udomljavanje. Uz praktičnu i teorijsku obuku dresure pasa, osuđeni su imali i psihološku podršku kroz grupni rad, a koja je imala za cilj da im pomogne da bolje razumeju sebe i svoje postupke kroz iskustvo u obuci pasa. Ovaj program je objedinio nekoliko oblika rada sa osuđenim licima: njihovo obrazovanje, odnosno sticanje novih znanja i veština koje kasnije mogu primenjivati u ličnom i profesionalnom životu na slobodi, promenu njihovih stavova, osećanja, modela ponašanja, kao i organizovanje slobodnog vremena prosocijalnim aktivnostima koje u sebi sadrže i elemente radnog angažovanja i elemente razonode
Blasfemija i krivično pravo: Uporedno zakonodavstvo i judikatura
Although the dignity of the deity is in comparative legislation no longer considered as an adequate object of criminal law protection, contemporary legal systems still contain crimes that protect the religious feelings of citizens. However, like other offenses that violate honor and reputation, the unlawfulness of such behavior is often called into question if offensive exposure has had a critical note, especially if it was revealed in a literary or artistic work. The paper presents a very rich comparative case law of the national courts and the European Court of Human Rights concerning blasphemous expression, as well as relevant international documents. Despite the strong efforts to promote the absolute inviolability of freedom of expression, at the cost of offending the religious feelings of citizens, existing international documents and current case-law show some caution in defining the limits of this freedom. If the European Convention on Human Rights already allows a number of restrictions on the freedom of expression, including the interests of public security, the prevention of disorder, protection of morals or the protection of reputation, it would be completely unreasonable if legislative bodies in one society, often multi confessional and vulnerable to incidents that shake religious feelings and the fragile stability of the community, would completely ignore the mockery of the essential content of a religious belief. On the other hand, one can not argue that the need for criminal justice protection of such values is less and less felt in modern irreligious European societies, where possible incriminations are more related to the potential consequences to the public order and peace. An extreme approach, which would ignore the existing normative framework, advocating for unlimited freedom of expression, would certainly not be a good starting point.Иако се достојанство божанства у упоредном законодавству више углавном не сматра подобним објектом кривично правне заштите, у савременим правним системима се и данас срећу кривична дела којима се штите верска осећања грађана. Међутим, налик другим кривичним делима која повређују част и углед, противправност таквих понашања често се доводи у питање ако је увредљиво излагање имало критичку ноту, нарочито уколико је било изнето у оквиру неког књижевног или уметничког дела. У раду се приказује врло богата упоредна судска пракса националних судова и Европског суда за људска права која се односи на бласфемно изражавање, као и релевантни међународни документи.Iako se dostojanstvo božanstva u uporednom zakonodavstvu više uglavnom ne smatra podobnim objektom krivično pravne zaštite, u savremenim pravnim sistemima se i danas sreću krivična dela kojima se štite verska osećanja građana. Međutim, nalik drugim krivičnim delima koja povređuju čast i ugled, protivpravnost takvih ponašanja često se dovodi u pitanje ako je uvredljivo izlaganje imalo kritičku notu, naročito ukoliko je bilo izneto u okviru nekog književnog ili umetničkog dela. U radu se prikazuje vrlo bogata uporedna sudska praksa nacionalnih sudova i Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na blasfemno izražavanje, kao i relevantni međunarodni dokumenti
Jedna nepotrebna polemika o razumevanju § 166. Kriv. zakonika: Branič, br. 3/1932, str. 134-135.
Not available in Englis
Nužna odbrana: Projekat i motivi kaznenog zakonika za Kraljevinu Srbiju, Beograd, 1910, str. 180-183.
Not available in Englis
Zloupotreba opojnih droga i legitimnost krivičnopravne zaštite
The paper deals with the issue whether the measures of criminal justice are an adequate weapon in the \u27war against illegal drugs\u27. Unlike the behaviors that are in every society, time or system perceived morally and socially unacceptable (murder, theft, rape, etc.), attitudes toward illegal drugs are rather ambivalent. Psychoactive substances have accompanied humanity throughout its whole history. Some of them, such as alcohol or tobacco are legally accepted, others are recognized and prescribed as medicines, and some are legally prohibited. Despite the prohibition, every year hundreds of millions people around the world use illicit drugs, and predominant approach of governments around the world is to punish and criminalize them. But such approach and prohibitions only created a criminal market which will exist as long as there is a demand for illegal drugs. Particularly problematic is criminalization of the possession of small quantities of drugs for personal use, since there is no harm to others, and person should be free to decide about its own health. The first part of paper explains the history of the prohibition of illegal drugs. In the second part are analyzed the consequences of the prohibition, and after that are presented a new more liberal tendencies. Fourth part gives a comparative drug policy and in the last part is analyzed Serbian law, where possession of small quantities of illegal drugs was criminalized in 2003, contrary to overall global tendencies toward decriminalization.У раду се разматра питање легитимности и ефикасности кривичних дела везаних за опојне дроге, са посебним акцентом на дело из члана 246а КЗ-а. За разлику од понашања која су у сваком друштву, времену или систему сматрана морално и друштвено неприхватљивим, ставови према коришћењу опојних дрога су прилично амбивалентни и до њихове забране долази тек у XX веку, када се развија свест о њиховој штетности. Међутим педесетогодишња пракса је показала да се коришћење опојних дрога не може искоренити строгом казненом политиком, а да је забраном одређених супстанци за којима постоји потражња, њихово тржиште само пребачено у руке организованих криминалних група. Последњих година све су јачи гласови за ублажавањем приступа, што има одјека у законима многих земаља. На наркоманију почиње да се гледа као на здравствени, а не кривичноправни проблем и све више се инсистира на мерама лечења и одвикавања, уместо на кажњавање корисника. Ова проблематика ретко је разматрана у нашој јавности, али велики број затвореника због кривичних дела везаних за опојне дроге, као и константно присуство дрога на црном тржишту упркос строгим казнама, указује на неопходност да јој се посвети пажња.U radu se razmatra pitanje legitimnosti i efikasnosti krivičnih dela vezanih za opojne droge, sa posebnim akcentom na delo iz člana 246a KZ-a. Za razliku od ponašanja koja su u svakom društvu, vremenu ili sistemu smatrana moralno i društveno neprihvatljivim, stavovi prema korišćenju opojnih droga su prilično ambivalentni i do njihove zabrane dolazi tek u XX veku, kada se razvija svest o njihovoj štetnosti. Međutim pedesetogodišnja praksa je pokazala da se korišćenje opojnih droga ne može iskoreniti strogom kaznenom politikom, a da je zabranom određenih supstanci za kojima postoji potražnja, njihovo tržište samo prebačeno u ruke organizovanih kriminalnih grupa. Poslednjih godina sve su jači glasovi za ublažavanjem pristupa, što ima odjeka u zakonima mnogih zemalja. Na narkomaniju počinje da se gleda kao na zdravstveni, a ne krivičnopravni problem i sve više se insistira na merama lečenja i odvikavanja, umesto na kažnjavanje korisnika. Ova problematika retko je razmatrana u našoj javnosti, ali veliki broj zatvorenika zbog krivičnih dela vezanih za opojne droge, kao i konstantno prisustvo droga na crnom tržištu uprkos strogim kaznama, ukazuje na neophodnost da joj se posveti pažnja
Zaključci LVIII redovnog godišnjeg savetovanja Srpskog udruženja za krivičnopravnu teoriju i praksu
Not available in Englis
Teorije kažnjavanja i zaštita društvenog reda krivičnim pravom
The article deals with the issue of the processuality of punishment. The culturally integrated theory reveals criminal punishment as a social phenomenon which consists of successive and specific phases. During each of these phases punishment is implemented, not only in a different system of social conditions and phases which are appropriate for the legal regulations, but with the participation of other social institutions.У раду су приказани резултати правних и социолошких истраживања на тему кажњавања, која су спроведена у периоду од 2012. до 2014. године на Универзитету у Варшави, под руководством проф. Г. Рејмана из Европског центра за пенолошке студије. Основ за истраживање налази се у пенолошким истраживањима која су Bronisław Wróblewski и Witold Świda обавили у Пољској у периоду од 1937. до 1939. године. Истраживањем је обухваћено 160 судија - кривичара, који су давали одговоре на 81 питање из области кажњавања. Судије су образлагале коришћене дефиниције кажњавања, истичући њене најважније особине, али су дали и своје мишљење о новим законодавним решењима у Пољској. Циљ истраживања је да се на основу добијених одговора, сагледа пенолошко знање савремених судија. Полазна тачка истраживања била је дефиниција кажњавања коју је формулисао Jarosław Утрат-Милецки, користећи теорије и методе интегрисаних културолошких истраживања која су спроведена у области друштвених и правних наука. Критички је анализирана рационализација којом су одређени специфични циљеви и оправдање постојања кажњавања. Истраживање је показало да на перцепцију кажњавања, њен смисао и циљеве, не утиче само криминална политика државе, већ и велики број социолошких фактора, попут културе друштва и моралне осетљивости периода који посматрамо.U radu su prikazani rezultati pravnih i socioloških istraživanja na temu kažnjavanja, koja su sprovedena u periodu od 2012. do 2014. godine na Univerzitetu u Varšavi, pod rukovodstvom prof. G. Rejmana iz Evropskog centra za penološke studije. Osnov za istraživanje nalazi se u penološkim istraživanjima koja su Bronisław Wróblewski i Witold Świda obavili u Poljskoj u periodu od 1937. do 1939. godine. Istraživanjem je obuhvaćeno 160 sudija - krivičara, koji su davali odgovore na 81 pitanje iz oblasti kažnjavanja. Sudije su obrazlagale korišćene definicije kažnjavanja, ističući njene najvažnije osobine, ali su dali i svoje mišljenje o novim zakonodavnim rešenjima u Poljskoj. Cilj istraživanja je da se na osnovu dobijenih odgovora, sagleda penološko znanje savremenih sudija. Polazna tačka istraživanja bila je definicija kažnjavanja koju je formulisao Jarosław Utrat-Milecki, koristeći teorije i metode integrisanih kulturoloških istraživanja koja su sprovedena u oblasti društvenih i pravnih nauka. Kritički je analizirana racionalizacija kojom su određeni specifični ciljevi i opravdanje postojanja kažnjavanja. Istraživanje je pokazalo da na percepciju kažnjavanja, njen smisao i ciljeve, ne utiče samo kriminalna politika države, već i veliki broj socioloških faktora, poput kulture društva i moralne osetljivosti perioda koji posmatramo
Borba protiv korupcije u Evropi: Svetla i senke
This work addresses the fight against corruption in the European area, analyzing the main organizational and criminal normative instruments of the international and the supranational organizations with a European presence: the OECD, the Council of Europe and the European Union, and concludes with some critical considerations.Аутор се бави питањем борбе против корупције на простору Европе кроз анализу организационих и кривичноправних нормативних инструмената европских, међународних и наднационалних организација. На стварање нормативних оквира за борбу против корупције под окриљем Савета Европе, ОЕЦД-а и Европске уније утицала је потреба држава да превазиђу коруптивне активности у различитим областима друштвеног и економског живота, које је додатно појачала светска економска криза. То је постигнуто, између осталог, доношењем одговарајућих прописа у области кривичног права и успостављањем одређених организационих оквира за њихову примену. Међутим, иако постоји одређена регулатива, још увек се не може говорити о постојању наднационалног европског кривичног права. Према мишљењу аутора, највећи проблем често представља недостатак политичке воље на највишим нивоима власти, уз условљеност ефикасности деловања заинтересованих држава географским, социо-економским и другим факторима.Autor se bavi pitanjem borbe protiv korupcije na prostoru Evrope kroz analizu organizacionih i krivičnopravnih normativnih instrumenata evropskih, međunarodnih i nadnacionalnih organizacija. Na stvaranje normativnih okvira za borbu protiv korupcije pod okriljem Saveta Evrope, OECD-a i Evropske unije uticala je potreba država da prevaziđu koruptivne aktivnosti u različitim oblastima društvenog i ekonomskog života, koje je dodatno pojačala svetska ekonomska kriza. To je postignuto, između ostalog, donošenjem odgovarajućih propisa u oblasti krivičnog prava i uspostavljanjem određenih organizacionih okvira za njihovu primenu. Međutim, iako postoji određena regulativa, još uvek se ne može govoriti o postojanju nadnacionalnog evropskog krivičnog prava. Prema mišljenju autora, najveći problem često predstavlja nedostatak političke volje na najvišim nivoima vlasti, uz uslovljenost efikasnosti delovanja zainteresovanih država geografskim, socio-ekonomskim i drugim faktorima
Krivična dela protiv braka, porodice i dece u Krivičnom zakoniku Republike Slovenije
The objects of criminal law protection in these offences are marriage, family, minor persons and children. With regard to the object of protection, the criminal offences from this chapter can be divided into three groups. The first group of offences, that is criminal offences against marriage, contains only one single criminal offence, that is Bigamy. The group of criminal offences against family consists of the following offences: Alternation of Family Status, Abduction of Minors, Family Violence and Violation of Family Obligations. The group of criminal offences against minor persons (which certainly includes also children) is composed of the following criminal offences: Neglect and Maltreatment of a Child, Non- Payment of Maintenance and Incest. It has to be pointed out that the same objects of criminal law protection (in addition to some other objects which are primary) are covered also by other chapters of the Criminal Code, in particular by Criminal Offences against Life and Limb, Criminal Offences against Human Rights and Liberties and by Criminal Offences against Sexual Integrity. Criminal law is an ultimate and the least appropriate means of the regulation of social relations. This is especially true for the area of family life, where it is a question of very sensible family and emotional relationships between perpetrators and victims. Although we are aware that the criminal law is not an appropriate means of the regulation of family relationships, it is nevertheless not possible in the cases of serious violations to renounce to the criminal law intervention, because it is a question of goods which are so important that they deserve the criminal law protection.Предмет кривичноправне заштите код кривичних дела о којима се расправља у овом прилогу су: брак, породица, малолетна лица и деца. Обзиром на предмет заштите кривична дела из ове главе могуће је поделити у три групе. У првој групи, а то је брак, налази се само једно кривично дело - двобрачност. У групи кривичних дела против породице налазе се следећа кривична дела: промена породичног стања, одузимање малолетног лица, насиље у породици и кршење породичних дужности. У групи кривичних дела против малолетних лица (у ову групу спадају такође и деца) обухваћена су кривична дела: занемаривање и злостављање малолетног лица, недавање издржавања и родоскрвнуће. Потребно је обратити пажњу на то да су исти објекти кривичноправне заштите (уз друге, примарне) обухваћени и у другим главама кривичног законика, а посебно их налазимо међу кривичним делима против живота и тела, против људских права и слобода као и против полне слободе. Кривично право је крајње и најмање погодно средство за уређивање друштвених односа. То утолико више важи за подручје породичног живота у којем постоје врло осетљиве сродствене и емотивне везе између учиниоца и жртава. И поред тога да знамо да кривично право није погодно средство за уређивање породичних односа, у случају тешких кршења није се могуће одрећи кривичноправној интервенцији јер се ради о добрима која су толико значајна да заслужују и кривичноправну заштиту.Predmet krivičnopravne zaštite kod krivičnih dela o kojima se raspravlja u ovom prilogu su: brak, porodica, maloletna lica i deca. Obzirom na predmet zaštite krivična dela iz ove glave moguće je podeliti u tri grupe. U prvoj grupi, a to je brak, nalazi se samo jedno krivično delo - dvobračnost. U grupi krivičnih dela protiv porodice nalaze se sledeća krivična dela: promena porodičnog stanja, oduzimanje maloletnog lica, nasilje u porodici i kršenje porodičnih dužnosti. U grupi krivičnih dela protiv maloletnih lica (u ovu grupu spadaju takođe i deca) obuhvaćena su krivična dela: zanemarivanje i zlostavljanje maloletnog lica, nedavanje izdržavanja i rodoskrvnuće. Potrebno je obratiti pažnju na to da su isti objekti krivičnopravne zaštite (uz druge, primarne) obuhvaćeni i u drugim glavama krivičnog zakonika, a posebno ih nalazimo među krivičnim delima protiv života i tela, protiv ljudskih prava i sloboda kao i protiv polne slobode. Krivično pravo je krajnje i najmanje pogodno sredstvo za uređivanje društvenih odnosa. To utoliko više važi za područje porodičnog života u kojem postoje vrlo osetljive srodstvene i emotivne veze između učinioca i žrtava. I pored toga da znamo da krivično pravo nije pogodno sredstvo za uređivanje porodičnih odnosa, u slučaju teških kršenja nije se moguće odreći krivičnopravnoj intervenciji jer se radi o dobrima koja su toliko značajna da zaslužuju i krivičnopravnu zaštitu
Analiza organizovanog kriminaliteta - Kamora
Organized crime is a topic that deserves special attention, not just in criminal science. In this paper, the author analyzes Italian crime organizations in their origins, features and relationships between them. These organizations have similar patterns that we will show, but the main one is the division between government and governance. After the introductory part, the author gives a review of the genesis of the crime, but also of the main functions of criminal organizations: control of the territory, monopoly of violence, propensity for mediation and offensive capability. The author also described other organizations that act on the Italian soil (Cosa Nostra, \u27Ndrangheta, Napolitan Camora i Apulian Sacra Coroina Unita). The central focus of the paper is on the Napolitan mafia, Camorra, and its most famous representative - Cutolo. In this part of the paper, the author describes this organization from the following aspects: origin of Camorra, Cutulo and the New Organized Camorra, the decline of the New Organized Camorra and Cutolo: the figure of leader.Организовани криминалитет је тема која завређује посебно пажњу, не и искључиво са аспекта кривичних наука. У овом раду, аутор анализира порекло и особине криминалних организација у Италији, као и њихове међусобне односе. Ове организације имају сличне обрасце, међутим, аутор посебно наглашава однос између владајућих структура и највишег слоја кирминалних организација. Након уводног дела, аутор у раду даје осврт на генезу злочина, али и на неке од главних функција криминалних организација, попут контроле територије, монопола над вршењем насиља, склоности за медијацијом и нападачких способности. Такође, указано је и на друге организације које делују у Италији (Cosa Nostra, \u27Ndrangheta, Napolitan Camora и Apulian Sacra Coroina Unita). Централни фокус рада је на Наполитанској мафији, односно Камори, као и њиховом најпознатијем представнику - Кутолу (Cutolo). Ова последња целина, сагледана је из четири угла који на најбољи начин описују ову организацију: порекло Каморе, Кутоло и Нова Камора, Пад Каморе и Кутоло - фигура једног лидера.Organizovani kriminalitet je tema koja zavređuje posebno pažnju, ne i isključivo sa aspekta krivičnih nauka. U ovom radu, autor analizira poreklo i osobine kriminalnih organizacija u Italiji, kao i njihove međusobne odnose. Ove organizacije imaju slične obrasce, međutim, autor posebno naglašava odnos između vladajućih struktura i najvišeg sloja kirminalnih organizacija. Nakon uvodnog dela, autor u radu daje osvrt na genezu zločina, ali i na neke od glavnih funkcija kriminalnih organizacija, poput kontrole teritorije, monopola nad vršenjem nasilja, sklonosti za medijacijom i napadačkih sposobnosti. Takođe, ukazano je i na druge organizacije koje deluju u Italiji (Cosa Nostra, \u27Ndrangheta, Napolitan Camora i Apulian Sacra Coroina Unita). Centralni fokus rada je na Napolitanskoj mafiji, odnosno Kamori, kao i njihovom najpoznatijem predstavniku - Kutolu (Cutolo). Ova poslednja celina, sagledana je iz četiri ugla koji na najbolji način opisuju ovu organizaciju: poreklo Kamore, Kutolo i Nova Kamora, Pad Kamore i Kutolo - figura jednog lidera