Platform for electronic publishing of the Faculty of Law, University of Belgrade
Not a member yet
594 research outputs found
Sort by
Krivičnopravna zaštita konkurencije
The development of the market economy in modern society implies the so-called free market as an area in which market and economic mechanisms operate, the most important of which are the law of supply and demand and free competition, because they ensure the development of normal market flows. Preservation of competition on the market necessarily requires adequate legal framework aimed at preventing, that is, deterring market participants from actions that would represent a competition infringement. Although competition in the world has been enjoying administrative and civil law protection for several decades, it has proven necessary to extend it to criminal protection as well. In this paper, the authors deal with issues of criminal law protection of competition and restrictive agreements in the Republic of Serbia with an emphasis on the specifics of the criminal offense Conclusion of a restrictive agreement, as well as the role of the Commission for the Protection of Competition.Развој тржишне привреде у савременом друштву подразумева тзв. слободно тржиште као простор у коме делују тржишни и економски механизми од којих су најважнији закон понуде и тражње и слободна конкуренција јер се њима обезбеђује одвијање нормалних тржишних токова. Очување конкуренције на тржишту нужно захтева адекватну законску регулативу чији је циљ спречавање, односно одвраћање учесника на тржишту од поступања која би представљала повреду конкуренције. Иако конкуренција у свету већ неколико деценија ужива управноправну и грађанскоправну заштиту, показало се да је неопходно да се она прошири и на кривичноправну заштиту. У овом раду аутори се баве питањима кривичноправне заштите конкуренције и рестриктивним споразумима у Републици Србији, са нагласком на специфичности кривичног дела закључење рестриктивног споразума, и улогом Комисије за заштиту конкуренције.Razvoj tržišne privrede u savremenom društvu podrazumeva tzv. slobodno tržište kao prostor u kome deluju tržišni i ekonomski mehanizmi od kojih su najvažniji zakon ponude i tražnje i slobodna konkurencija jer se njima obezbeđuje odvijanje normalnih tržišnih tokova. Očuvanje konkurencije na tržištu nužno zahteva adekvatnu zakonsku regulativu čiji je cilj sprečavanje, odnosno odvraćanje učesnika na tržištu od postupanja koja bi predstavljala povredu konkurencije. Iako konkurencija u svetu već nekoliko decenija uživa upravnopravnu i građanskopravnu zaštitu, pokazalo se da je neophodno da se ona proširi i na krivičnopravnu zaštitu. U ovom radu autori se bave pitanjima krivičnopravne zaštite konkurencije i restriktivnim sporazumima u Republici Srbiji, sa naglaskom na specifičnosti krivičnog dela zaključenje restriktivnog sporazuma, i ulogom Komisije za zaštitu konkurencije
Uslovni otpust i kaznena politika
This paper deals with the concept of conditional release, for which, although it has existed in criminal legislation since the 19th century, there are disagreements on some issues, from the question whether it is a criminal or penal concept, which law should regulate it, and the like. In the paper, the authors discuss the legal nature of conditional release, its purpose and impact on penal policy. The authors then deal with the issue of requirements and conditions for granting conditional release, as well as, perhaps, the most important issue – who should be entrusted with deciding on conditional release. Furthermore, there are two models of conditional release in comparative law, depending on the entity decides on it – judicial and administrative, and the authors list the advantages and disadvantages of both. The largest part of the paper is dedicated to conditional release in Montenegrin legislation.У раду се обрађује институт условног отпуста о којем, иако у кривичном законодавству постоји још од XIX вијека, постоје неслагања по неким питањима, почев од тога да ли се ради о кривичноправном или пенолошком институту, у ком закону треба да буде регулисан и слично. Аутори у раду говоре о правној природи условног отпуста, његовој сврси и утицају на казнену политику. Затим се баве питањем претпоставки и услова за одређивање условног отпуста као, и можда најважнијим питањем – коме треба повјерити одлучивање о условном отпусту. Иначе, у упоредном законодавству постоје два модела условног отпуста, по томе који субјект о њему одлучује – судски и административни, и аутори у раду наводе предности и недостатке једног и другог. Највећи дио рада посвећен је условном отпусту у законодавству Црне Горе.U radu se obrađuje institut uslovnog otpusta o kojem, iako u krivičnom zakonodavstvu postoji još od XIX vijeka, postoje neslaganja po nekim pitanjima, počev od toga da li se radi o krivičnopravnom ili penološkom institutu, u kom zakonu treba da bude regulisan i slično. Autori u radu govore o pravnoj prirodi uslovnog otpusta, njegovoj svrsi i uticaju na kaznenu politiku. Zatim se bave pitanjem pretpostavki i uslova za određivanje uslovnog otpusta kao, i možda najvažnijim pitanjem – kome treba povjeriti odlučivanje o uslovnom otpustu. Inače, u uporednom zakonodavstvu postoje dva modela uslovnog otpusta, po tome koji subjekt o njemu odlučuje – sudski i administrativni, i autori u radu navode prednosti i nedostatke jednog i drugog. Najveći dio rada posvećen je uslovnom otpustu u zakonodavstvu Crne Gore
КАЖЊАВАЊЕ ПРЕЉУБЕ У ДУШАНОВОЈ КОДИФИКАЦИЈИ, СА ПОСЕБНИМ ОСВРТОМ НА ЧЛ. 54 ДУШАНОВОГ ЗАКОНИКA
This article considers where and in which context the notion of adultery appears, what legal force it has under certain circumstances, and how punishment for it is defined in comparison to other similar offences. Particular attention is devoted to Article 54 of Dušan’s Code. Adulterers used to be punished by severe corporal punishment. In this area, we can reassess the influence of Roman law on medieval Serbian law. Matija Vlastar, in his Syntagma, mentions adultery in the context of “carnal crimes.” Analysing this medieval legislation, primarily Dušan’s Code, several questions arise. Does a domination of secular or ecclesiastical punishment exist, and what is the attitude of medieval legislation toward the offence of adultery? Among the range of questions raised by this topic, the issues of marriage and a woman’s honour, as well as the position of women in medieval society in general, certainly stand out.У раду се разматра где се и у ком контексту појављује појам прељубе, какву тежину она има у одређеним околностима и у каквој је сразмери по кажњавању у односу на остале сличне деликте. Посебна пажња биће посвећена члану 54. Душановог законика. Браколомници би се кажњавали оштрим телесним казнама. У овој области можемо преиспитивати утицај ромејског права на средњовековно српско право. Матија Властар у Синтагми спомиње прељубу међу похотним делима. Проучавањем средњовековног законодавства, првенствено Душановог законика, јавља се више питања. Постоји ли доминација казни световног или црквеног карактера, те какав је однос средњовековног законодавца према деликту као што је прељуба? Једно у низу питања које подстиче ова тема свакако је и питање сталешке и женске части, као и положаја жене у средњовековном друштву уопште
Plesati sa strancima: mladi pravni naučnici i njihova disciplinarna usmerenost
In a world where academia\u27s mantra increasingly demands interdisciplinary engagement, legal scholarship faces a choice: uphold its traditional boundaries or embrace disciplinary confluence. This paper explores how legal knowledge maintains its identity while adapting to contemporary academic discourse. It does so through the metaphorical address of a young legal scholar, proposing two crucial epistemic perspectives: the “legal phantasm” – a lawyer\u27s distinct cognitive toolkit for constructing and applying law, and the “spirit of interdisciplinarity” – an attitude fostering creative engagement beyond normative boundaries. By distinguishing between knowledge of law and knowledge about law, the paper argues for a nuanced approach to scholarly engagement. Using the metaphor of dancing with disciplinary strangers, it explores how legal scholars might maintain professional rigour while pursuing intellectual innovation. It argues for epistemologically conscious inquiry that recognises both the necessity of boundaries and the value of their careful transgression. The paper calls for methodological awareness rather than mere interdisciplinary hype, suggesting that meaningful scholarship requires understanding not just whether to dance, but how.U vremenu kada se „odlazak u interdisciplinarnost” shvata kao jedan od profesionalnih ciljeva, odnosno koraka unapred, dolazi do toga da mladi pravni naučnici bivaju suočeni sa jednostavnim, ali frustrirajućim pitanjem: treba li da težimo tome da sačuvamo sopstveni spori i precizni ritam plesa ili pak da se prepustimo razigranijem ritmu drugih disciplina? Ovaj rad, mali kreativni eksperiment, određuje navedenu dilemu kao „ples sa strancima”. U tom smislu, na scenu stupaju sledeća dva aktera: pravni fantazam, neobično specifična mentalna maska koju nosepravnici, i duh interdisciplinarnosti, radoznali protivnik koji prelazi granice. Praveći razliku između znanja prava i znanja o pravu, smatramoda oba treba da imaju svoje jasno određeno mesto – pod uslovom da ne postanu neraskidivo uvezani. Uigran, možda isuvišerazigran, rad ne teži da potkopapravnu nauku niti da se potčini njenoj antagonističkoj predstavi, već samo da podstakne čitaoca da odabere sopstvenu koreografiju – pažljivo, svesno i, možda, sa malo stila
David Farrington (1944-2024)
Not available in EnglishNot available in EnglishNot available in Englis
Istina u međunarodnom krivičnom pravosuđu, istina u tranzicionoj pravdi i pravo na istinu
The author points on eternal dilemma on importance and role of the truth in criminal proceedings. Analyzes the importance and the role of the truth in international criminal judiciary and transitional justice, especially addressing the Right to the truth as human right and international custom, development of this right under the auspices of commissions and international bodies, with special reference to the Right to the truth before EctHR. The author points to the inherent shortcomings of international criminal justice that make it difficult to reach the truth, especially in modern forms of negotiated jusitce. Finally, the author is offering a note of caution on the pretensions of international legal mechanisms of criminal law to deliver the truth about historical events under the mantle of international justice.Ауторка полази од вечне дилеме о значају и улози истине у кривичном поступку. Анализира значај и улогу истине пред међународним кривичним судовима и у транзиционој правди, посебно обрађујући право на истину као људско и обичајно право међународног јавног права. Анализира настанак и развој права на истину под окриљем комисија и међународних тела за заштиту људских права, са посебним освртом на развој права на истину пред Европским судом за људска права. Ауторка указује на инхерентне недостатке међународног кривичног правосуђа који отежавају спознају истине, а посебно савремене облике преговаране правде. Коначно, упозорава на претензије међународно правних механизама кривичног права да под плаштом међународне правде испоручују истину о историјским догађајима.Autorka polazi od večne dileme o značaju i ulozi istine u krivičnom postupku. Analizira značaj i ulogu istine pred međunarodnim krivičnim sudovima i u tranzicionoj pravdi, posebno obrađujući pravo na istinu kao ljudsko i običajno pravo međunarodnog javnog prava. Analizira nastanak i razvoj prava na istinu pod okriljem komisija i međunarodnih tela za zaštitu ljudskih prava, sa posebnim osvrtom na razvoj prava na istinu pred Evropskim sudom za ljudska prava. Autorka ukazuje na inherentne nedostatke međunarodnog krivičnog pravosuđa koji otežavaju spoznaju istine, a posebno savremene oblike pregovarane pravde. Konačno, upozorava na pretenzije međunarodno pravnih mehanizama krivičnog prava da pod plaštom međunarodne pravde isporučuju istinu o istorijskim događajima
Izabrani fenomenološki aspekti nasilničkog kriminaliteta maloletnika u Srbiji sa posebnim osvrtom na teška ubistva
Juvenile crime is a topic that often occupies the public’s attention. Although the dominant public image of juvenile crime implies a narrative of a steady rise in juvenile crime rates, increasingly violent crimes, and increasingly brutal younger generations, the question arises as to whether this is really so. In order to consider the validity of such a position from a phenomenological point of view, the author analyzes available statistical data on various aspects of juvenile crime from judicial records in the eighteen-year period, from 2006 to 2023. Although the focus of the paper is on the problem of violent crime with special reference to serious murders, the starting point in dealing with this issue is the analysis of the phenomenology of overall juvenile crime and primarily the determination of legality in its manifestation. The results of the analysis of the frequency of total juvenile crime represent the basis for a more detailed analysis of the state and dynamics of one form of violent juvenile crime: crimes against life and body. The author considers both the absolute indicators related to the mentioned criminal acts and the relative figures, i.e. the share of those acts in the overall structure of juvenile crime. Serious murder, as one of the crimes from the group of crimes against life and body, is separately and in detail processed in view of the stimulated public debate regarding the way of treating minor perpetrators of such crimes, but also in the context of the Ribnikar case, which once again actualized the issue of lowering the age limit of criminal responsibility. This is one of the most difficult forms of criminal manifestation, so, among other things, longitudinal monitoring and determination of its statics and dynamics in the case of minors is important for the continuation of the debate on the future directions of the development of juvenile criminal law.Доминантна јавна слика малолетничког криминалитета подразумева наратив о сталном порасту стопе криминалитета малолетника и све насилнијим кривичним делима која чине млади. У циљу разматрања основаности таквог става из феноменолошког угла, аутор анализира доступне статистичке податке у Србији о различитим аспектима малолетничког криминалитета из правосудних евиденција у осамнаестогодишњем периоду, од 2006. до 2023. године. Полазна тачка у бављењу овим питањем је анализа феноменологије укупног малолетничког криминалитета а превасходно утврђивање законитости у његовом испољавању. Резултати анализе учесталости укупног малолетничког криминалитета представљају основ за детаљнију анализу стања и динамике једне форме насилничког малолетничког криминалитета: кривичних дела против живота и тела. Тешко убиство, као једно од дела из групе кривичних дела против живота и тела, је детаљно обрађено с обзиром на подстакнуту јавну дебату у вези са начином третирања малолетних учинилаца оваквих дела али и у контексту случаја Рибникар који је поново актуелизовао проблематику спуштања старосне границе кривичне одговорности. Лонгитудинално праћење и утврђивање статике и динамике тешког убиства у случају малолетника важно је за наставак дебате о будућим правцима развоја малолетничког кривичног права.Dominantna javna slika maloletničkog kriminaliteta podrazumeva narativ o stalnom porastu stope kriminaliteta maloletnika i sve nasilnijim krivičnim delima koja čine mladi. U cilju razmatranja osnovanosti takvog stava iz fenomenološkog ugla, autor analizira dostupne statističke podatke u Srbiji o različitim aspektima maloletničkog kriminaliteta iz pravosudnih evidencija u osamnaestogodišnjem periodu, od 2006. do 2023. godine. Polazna tačka u bavljenju ovim pitanjem je analiza fenomenologije ukupnog maloletničkog kriminaliteta a prevashodno utvrđivanje zakonitosti u njegovom ispoljavanju. Rezultati analize učestalosti ukupnog maloletničkog kriminaliteta predstavljaju osnov za detaljniju analizu stanja i dinamike jedne forme nasilničkog maloletničkog kriminaliteta: krivičnih dela protiv života i tela. Teško ubistvo, kao jedno od dela iz grupe krivičnih dela protiv života i tela, je detaljno obrađeno s obzirom na podstaknutu javnu debatu u vezi sa načinom tretiranja maloletnih učinilaca ovakvih dela ali i u kontekstu slučaja Ribnikar koji je ponovo aktuelizovao problematiku spuštanja starosne granice krivične odgovornosti. Longitudinalno praćenje i utvrđivanje statike i dinamike teškog ubistva u slučaju maloletnika važno je za nastavak debate o budućim pravcima razvoja maloletničkog krivičnog prava
Hartova kritika formalizma i sudijsko tumačenje prava
In the 19th century developed formalism, a theory of legal reasoning and interpretation devoted to the claim that judges discover and apply law without ever creating it. It was believed that the legislator could foresee and regulate everything, and the judge’s task consisted in the mechanical application of such a ready right to a specific legal situation. However, modern legal doctrine recognizes judges a certain freedom when making decisions, the possibility to adapt the law to life and judge based on their free judicial conviction.
An almost unsolvable problem is the question of how to give the judge the necessary freedom in decision-making, and on the other hand prevent possible abuses, as well as conscious and unconscious mistakes, when using broad discretionary powers.
Hart’s solution to the problem represents a middle way between these two extremes, which is why special attention is paid to it. Also, the author will try to prove that formalism is a wrong theory of legal interpretation and that the highest judicial instances actually create law through interpretation.U pravnoj teoriji 19. veka razvijao se formalizam, teorija pravnog rasuđivanja i tumačenja posvećena tvrdnji da sudije otkrivaju i primenjuju pravo, a da ga nikada ne stvaraju. Verovalo se da zakonodavac može sve da predvidi i reguliše, a zadatak sudije sastojao se u mehaničkoj primeni već stvorenog prava na konkretnu pravnu situaciju. Međutim, moderna pravna doktrina priznaje sudijama određenu slobodu prilikom odlučivanja, mogućnost da pravo prilagode životu i sude uzimajući u obzir i svoje slobodno sudijsko uverenje.
Gotovo nerešiv problem predstavlja pitanje kako sudiji dati neophodnu slobodu u odlučivanju, a sa druge strane sprečiti moguće zloupotrebe, kao i svesne i nesvesne greške, prilikom korišćenja širokih diskrecionih ovlašćenja.
Hartovo rešenje problema predstavlja srednji put između ove dve krajnosti zbog čega mu se posvećuje posebna pažnja. Takođe, autorka će pokušati da dokaže da je formalizam pogrešna teorija pravnog tumačenja i da najviše sudske instance tumačenjem zapravo stvaraju pravo.