Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Uloga geografskog predtercijarnog obrazovanja u razvoju bioekonomije
No full textThe paper presents an innovative economy - bioeconomy and explains the role of geography education in its development. The aim of the bioeconomy is to develop low-emission economies focused on developing the primary sector (agriculture, fishing, forestry), food security and sufficiency, encouraging the use of biomass in industry, protecting biodiversity and the environment (European Commission, 2012). The shift from the traditional linear model of economy to the bioeconomy entails a move away from fossil resources and toward bio-renewable resources as well as a transition from a linear to a circular economy. Alongside entrepreneurs, the government/policies, scientific institutions, and international cooperation, formal, non-formal and informal education of every stakeholder in this economic area plays a key role in the development of the bioeconomy. The primary goal of this paper is to emphasize the role of geography education in and for the development of circular economy (bioeconomy), which is an aim of the Republic of Croatia defined by Development Direction 3, “Green and Digital Transition” (National Development Strategy 2030, 2020.). The secondary objectives of this paper are to analyse general theoretical features of the bioeconomy as well as employment and turnover structure in the EU bioeconomy sectors, with a special emphasis on the situation in the Republic of Croatia. The results of the work show that the Croatian bioeconomy is only in the initial cycle of its development. The Geography curriculum for primary schools and grammar schools (2019) contains a significant number of educational outcomes that concern energy sources, climate and climate change, ecosystems, biodiversity and the development of smart cities. Adopting these outcomes may contribute to the acquisition of competencies necessary for the development of new approaches of more innovative economies. The research was conducted using quantitative and qualitative methods. The analysis of the curricular content, especially the elaborations of outcomes geared toward a further development of the bioeconomy, is the basis for shaping professional development training for geography teachers to enable a more innovative and efficient management of the learning and teaching of these contents.U radu se obrađuje inovativno gospodarstvo bioekonomija i uloga geografskog obrazovanja u njezinu razvoju. Svrha bioekonomije je razviti gospodarstva s „niskom razinom emisija u cilju razvoja primarnog sektora (poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo), sigurne i dostatne opskrbe hranom, potičući primjenu biomase u industriji, štiteći bioraznolikost i okoliš“ (Europska komisija, 2012.). Transformacija klasičnoga linearnog modela ekonomije u bioekonomiju zahvaća prijelaz s uporabe fosilnih izvora na bioobnovljive, kao i prijelaz s linearnog na kružno gospodarstvo. Ključnu ulogu za razvoj bioekonomije uz poduzetnike, vlast/politiku, znanstvene institucije, međunarodnu suradnju ima i formalno, neformalno i informalno obrazovanje svakog pojedinca involviranog u ovo područje gospodarstva. Primarni cilj ovoga rada je istaknuti ulogu geografskog obrazovanja u razvoju kružnoga gospodarstva (bioekonomije) kojemu teži Republika Hrvatska preko razvojnog smjera 3 „Zelena i digitalna tranzicija“ (Nacionalna razvojna strategija 2030, 2020.). Sekundarni ciljevi rada su analizirati osnovne teorijske značajke bioekonomije, strukturu zaposlenosti i strukturu ostvarenog prometa u sektorima bioekonomije u državama Europske unije s posebnim naglaskom na stanje u Republici Hrvatskoj. Rezultati rada pokazuju da je hrvatska bioekonomija tek u početnom ciklusu razvoja. U predmetnom kurikulumu Geografije za osnovne škole i gimnazije (2019.) značajan je broj odgojno-obrazovnih ishoda koji se odnose na izvore energije, klimu i klimatske promjene, ekosustave, bioraznolikost, razvoj pametnih gradova, a usvajanje tih ishoda pridonosi stjecanju kompetencija nužnih za razvoj novih pristupa inovativnijih gospodarstava. U radu su primijenjene kvantitativne i kvalitativne metode rada. Analiza sadržaja kurikuluma, posebice razrade ishoda koji su u funkciji daljnjeg razvoja bioekonomije, temelj je za oblikovanje tema stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika geografije kako bi inovativnije i učinkovitije vodili proces učenja i poučavanja tih sadržaja
Kronika Odjela za geografiju
No full textKronika Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru 2021./2022.
Odvijanje nastave u akademskoj godini 2021./2022
Usporedba funkcija i uvjeta za predškolsko obrazovanje u državnim i šumskim vrt ićima za vrijeme pandemije koronaviru sa u Češkoj republici i Danskoj
No full textThis paper presents a part of a research study carried out under the project ‘The effects of the COVID-19 pandemic on selected functions and conditions of preschool education in the context of children’s preparation for starting compulsory education in selected European countries’, conducted at the Faculty of Education, Palacký University Olomouc. The paper focuses on a comparison of the Czech Republic and Denmark in order to analyse and compare the impact of the anti-epidemic measures on the conditions and functions of preschool education in mainstream and forest kindergartens. The research method was a qualitative analysis of text content, semi-structured interviews with kindergartens teachers followed by open coding and formulation of analytical categories and their comparison according to the principles of comparative pedagogy. The results suggest that the impact of the anti-epidemic measures on preschool education and the development of preschool children, in both mainstream and forest kindergartens, varied in terms of achieving the functions of preschool education and the conditions under which forest kindergartens delivered education during the COVID 19 pandemic.U radu se predstavlja dio istraživanja provedenog u sklopu projekta „Posljedice pandemije koronavisirusa za odabrane funkcije i uvjete u predškolskom obrazovanju u kontekstu pripreme djece za početak obveznog obrazovanja u odabranim europskim zemljama“ na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta Palacký u Olomoucu. Rad se bavi usporedbom Češke Republika i Danske u svrhu analize i usporedbe utjecaja protuepidemijskih mjera na uvjete i funkcije predškolskog obrazovanja u konvencionalnim i šumskim vrtićima. U istraživanju je primijenjena metoda kvalitativne analize tekstualnog sadržaja i polustrukturiranih intervjua s odgojiteljima u vrtiću, nakon čega je slijedilo otvoreno kodiranje i formulacija analitičkih kategorija te njihova usporedba prema načelima komparativne pedagogije. Rezultati upućuju na to da je utjecaj protuepidemijskih mjera na predškolsko obrazovanje i razvoj predškolske djece u konvencionalnim i šumskim vrtićima varirao s obzirom na ostvarivanje funkcija predškolskog obrazovanja, kao i s obzirom na uvjete u kojima su šumski vrtići obrazovanje provodili za vrijeme pandemije koronavirusa
Didaktička dimenzija samoučinkovitosti među češkim i hrvatskim studentima učiteljskog studija u kontekstu obrazovanja o pubertetu
No full textThe paper presents the selected results of a research study of self-efficacy among students of teacher training for primary schools concerning education on puberty by comparing the Czech Republic and Croatia. The research was carried out as part of a student grant competition at Palacký University Olomouc1. Puberty is a significant element of sexuality education (Standards for Sexuality Education in Europe, 2010) which represents an important aspect in comprehensive education of children. It is important to prepare for this period in a timely and adequate manner, and this requires acquiring relevant knowledge. Primary school teachers must be prepared for puberty education in professional terms and in terms of their personality. The authors analysed the opinions about personal readiness of future primary school teachers in the didactic dimension of education which included the knowledge of the comprehensive definition of puberty; knowledge of basic topics of puberty education; knowledge of the goals of puberty education; respect for the humanizing aspects of puberty education; application of ethical principles in puberty education; selection of specific methods in puberty education; application of didactic approaches in puberty education and application of specific forms in puberty education. The results of the research study revealed how students (future teachers) felt with regard to being prepared for education on puberty in terms of some didactic dimensions, and whether they were sufficiently prepared for education in this specific area.među studentima učiteljskog studija za nastavu u osnovnim školama s ciljem utvrđivanja samoučinkovitosti u obrazovanju o pubertetu, na temelju usporedbe Češke Republike i Hrvatske. Istraživanje je provedeno u sklopu natječaja za studentsku stipendiju na Sveučilištu Palacký u Olomoucu (IGA_PdF_2022_013; Osobna spremnost budućih osnovnoškolskih učitelja za obrazovanje o pubertetu u Češkoj Republici i Hrvatskoj; voditelj istraživanja dr. sc. Miluše Rašková).Pubertet je ključan element spolnog odgoja (Standardi obrazovanja o seksualnosti u Europi, 2010.) koji predstavlja važan aspekt općeg obrazovanja djece. Pripreme za to razdoblje moraju biti pravovremene i primjerene, za što je potrebno usvojiti relevantno znanje. Nastavnici u osnovnim školama moraju biti spremni za obrazovanje o pubertetu u profesionalnom, ali i osobnom smislu. Autori analiziraju mišljenja o osobnoj spremnosti budućih osnovnoškolskih nastavnika u didaktičkoj dimenziji obrazovanja koja obuhvaća poznavanje sveobuhvatne definicije puberteta; poznavanje osnovnih tema obrazovanja o pubertetu; poznavanje ciljeva obrazovanja o pubertetu; svijest o humanim aspektima obrazovanja o pubertetu; primjenu etičkih načela u obrazovanju o pubertetu; izbor konkretnih metoda u obrazovanju o pubertetu; primjenu didaktičkih pristupa u obrazovanju o pubertetu i primjenu konkretnih formi u obrazovanju o pubertetu. Rezultati studije čija su ciljna skupina budući nastavnici pokazala je koliko se studenti u nekim didaktičkim dimenzijama smatraju spremnima za obrazovanje o pubertetu i jesu li dovoljno pripremljeni za obrazovanje u tom konkretnom području
Puževski koraci u periodizaciji hrvatske dječje književnosti
No full textBerislav Majhut. Hrvatska dječja književnost okreće list. Zagreb: Matica hrvatska, 2022. ISBN: 978-953-341-152-
Bilješe uz sonet Marina Zizerića Dubrovčanina Antoniju Altovitiju
No full textThe encomiastic sonnet of Marin Zizerić from Dubrovnik (? – d. 1567), dedicated to Antonio Altoviti, the distinguished Florentine archbishop (1567-1573), son of Bindo Altoviti, is the only known literary work of this little-known author. It was published in Lodovico Domenichiʼs translation of Paolo Diaconoʼs Della origine et fatti dei re Longobardi (Venezia: Gabriel Giolito deʼ Ferrari 1548). This article analyzes Zizerićʼs sonnet and its reference context. The sonnet, as a conventional gesture and gallant support to the translatorʼs dedication to the book, uncovers several written traces of its authorʼs literary and cultural touches. The dedicatory letters and a humorous anecdote of Lodovico Domenichi and Anton Francesco Doni, two important polygraphers who worked in Florence and Venice in the middle of the 16th century, show that Zizerić was favorably evaluated as an interlocutor of humanistic culture and Renaissance virtue. He also collaborated with Guido Machiavelli, son of Niccolò Machiavelli, on the posthumous printing of his fatherʼs book Lʼasino dʼoro in 1549. The edition was dedicated to Zizerić by the Florentine publisher Giunti as a sign of gratitude for the effort put into publishing the book. In the circle of the distinguished literati and polygraphers with whom Zizerić communicated, several other dedications, letters, and memorials with interesting facts about famous natives and their cultural contacts were recorded, such as those to the writer Dinko Ranjina and Luka Sorkočević.Članak se bavi sonetom slabo poznatog Dubrovčanina Marina Zizerića posvećenom Antoniju Altovitiju, pripadniku poznate firentinske obitelji, a potom i Zizerićevim kontaktima u književno-kulturnim krugovima Firence, Piacenze i Venecije. Jedna sonetna pohvala nije dostatna književna legitimacija svom autoru, ali je dobar poticaj da se odškrinu vrata za istraživanje njegove mreže književno-kulturnih odnosa na visokoj razini talijanske kulturne scene sredinom 16. stoljeća. O Zizerićevim kulturnim kontaktima svjedoče posvetna pisma i anegdota Ludovica Domenichija, posveta izdavača Bernarda Giuntija, uz od ranije poznato pismo Anton Francesca Donija. Rad se osvrće i na nekoliko drugih posveta, pisama i spomena o našijencima, književniku Dinku Ranjini i Luki Sorkočeviću, nastalima u istom književnom krugu
Prijeglas i disimilacija u muškim imenima i apelativima posuđenima iz stranih jezika koji završavaju na -ej
No full textThe article discusses the umlaut and dissimilation of male first names affiliated to a-declension ending in the palatal j and preceded by the vowel a. This is illustrated by the use of male names of foreign origin such as Matej, Sergej, Aleksej, Tomej, Andrej, Ptolemej, Pompej, Tezej to which a grammatical morpheme -em is added in the instrumental singular, whereas the possessive adjectives of these names are formed by the suffix -ev. Handbooks of Language Standardization adopt the rules of dissimilation/umlaut for common nouns, but not for first names. An umlaut is commonly used when male first names end in a palatal regardless of the vowel e preceding the palatal which requires dissimilation in monosyllabic and disyllabic common nouns. Therefore, dissimilation is generally not used with the listed first names. Such a linguistic situation in which dissimilation is not used regardless of the rule is compared with umlaut and dissimilation in appellatives borrowed from foreign languages also ending in -ej. However, notwithstanding the systematic enforcement of the no-umlaut rule when the vowel e precedes the palatal, in some cases, even with the appellative, it does not happen (i.e., sprej˃sprejem, temelj˃temeljem). Therefore, a research questionnaire was designed containing 21 male names or appellatives ending in -ej with the target form in the instrumental singular, one possessive adjective in the nominative singular, as well as three examples of personal names in the instrumental singular ending in -om. The collected data was then analysed with regard to the (non)performance of umlaut and dissimilation. The analysis has shown the use of umlaut in the given examples, while dissimilation in two-syllable words is much less common.Rad se bavi prijeglasom i disimilacijom u muškim osobnim imenima a-sklonidbe koja završavaju na nepčanik j kojemu prethodi otvornik e. Kao primjer poslužila su imena stranoga podrijetla Matej, Sergej, Aleksej, Tomej, Andrej, Ptolemej, Pompej, Tezej koja u I jd. dobivaju oblični nastavak -em, a posvojni se pridjev od tih imena izvodi sufiksom -ev. Normativni priručnici donose pravila disimilacije i prijeglasa za opće imenice, ali ne i za osobna imena. Uobičajeno je u uporabi da se u osobnim muškim imenima koja završavaju na palatal prijeglas provodi uvijek, bez obzira na otvornik e koji prethodi palatalu, a koji kod jednosložnih i dvosložnih općih imenica obično zahtijeva disimilaciju. Dakle, disimilacije u pravilu nema kod navedenih osobnih imena. Ta je jezična situacija, u kojoj ne dolazi do disimilacije unatoč pravilu, uspoređena s pojavom prijeglasa i disimilacije u apelativima posuđenima iz stranih jezika koji također završavaju na -ej. Naime, iako se prilično sustavno provodi pravilo da zbog disimilacije ili razjednačivanja ne dolazi do prijeglasa kada palatalu prethodi otvornik e, u nekim slučajevima čak i kod apelativa nije tako (npr. sprej > sprejem, temelj > temeljem). Za potrebe istraživanja stoga je oblikovan upitnik s 21 muškim imenom ili apelativom na -ej s ciljnim oblikom u I jd., jednim posvojnim pridjevom u N jd. te trima primjerima osobnih imena koja u I jd. završavaju na -om. Prikupljeni su odgovori raščlanjeni s obzirom na (ne)provođenje prijeglasa i disimilacije te je utvrđeno da ispitanici u zadanim primjerima primjenjuju prijeglas, dok disimilaciju u dvosložnim riječima provode mnogo rjeđe
Terapijsko čitanje Matoševe pripovijetke Camao
No full textThis work aims to show the possibility of using literature for therapeutic purpose of working with emotions. According to the principles of symbolic modelling, embedded metaphor in a literary text is very likely to function as an emotional metaphor. The aim of the paper is to point out that it may be possible to connect cognitive therapy settings of the causality of thoughts, emotions, and actions, i.e., life choices, with symbolic modelling of metaphors based on the metaphorical potential of narrative discourse. The above will be shown in the model of literary bibliotherapy. The theoretical model is based on the hypothesis that it may be possible to induce in the reader the process of focused interpretation and understanding of emotional metaphors of a literary text based on careful analysis and interpretation of narrative discourse, and it is also possible to deeply characterize literary characters in an emotional sense. It represents the possibility that what the narrative discourse expresses as a thought component, whether it is expressed by the literary character or the narrator, is understood as an emotional metaphor according to the principles of symbolic modelling. Then, according to the settings of cognitive therapy, the causality of emotions and events can be determined. Finally, this pattern can be used as an insight in a therapeutic sense.
It will be attempted to exemplify the results of theoretical reflection in a therapeutic sense in Matoš\u27s short story Camao, with the emphasis on observing the emotional pattern according to which Kamenski lives: pleasant emotions - unpleasant emotions and frustration - escape, up to the point when he falls in love and, for the first time in his life, tries to oppose escape, but unfortunately, his lifestyle prevents him from doing so.
Cilj ovoga rada jest prikazati mogućnost uporabe književnosti u terapijske svrhe rada s emocijama. Prema načelima simboličkoga modeliranja, ugrađena se metafora u književnome diskursu vrlo vjerojatno može funkcionalizirati i kao tzv. emocijska metafora. Svrha je ovoga rada uputiti na to da je možda moguće povezati postavke kognitivne terapije o kauzalitetu misli, emocija i postupaka, odnosno životnih odabira sa simboličkim modeliranjem metafora na temelju metaforičkoga potencijala narativnoga diskursa. Navedeno će biti prikazano na modelu literarne biblioterapije kao jedne od terapijskih tehnika. Teorijski se model temelji na hipotezi da je u kontekstu terapijskoga čitanja možda moguće potaknuti proces usmjerenog tumačenja i razumijevanja emocijskih metafora književnoga diskursa, na temelju pozorne analize i interpretacije narativnoga diskursa, te da je u skladu s time vrlo vjerojatno moguće književne likove duboko okarakterizirati i u emocionalnome smislu. Predstavlja se mogućnost da se ono što narativni diskurs izriče kao misaonu komponentu, bilo da je izriče sam književni lik ili pripovjedač, shvati kao emocijska metafora prema načelima simboličkoga modeliranja. Potom se u skladu s postavkama kognitivne terapije može utvrditi kauzalitet emocija i događaja.
Rezultati teorijskoga promišljanja u terapijskome smislu će se oprimjeriti na Matoševoj pripovijetci Camao, s time da će se naglasak staviti na uočavanje emocijskoga obrasca prema kojem Kamenski živi: ugodne emocije – neugodne emocije i frustracija – bijeg, sve do točke kada se zaljubio i prvi se puta u životu pokušao suprotstaviti bijegu, ali nažalost, njegov ga je životni obrazac u tome spriječio
Emocije u diskursu književnoga eseja: Olga Tokarczuk o romanu „Lutka“ Bolesłava Prusa
No full textThe article interprets Olga Tokarczuk’s essay Lalka i Perła about the novel Lalka by Bolesław Prus. An attempt will be made to explain what cognitive value this text has for the reader of Tokarczuk’s prose and for the reader who is interested in Prus’s novel, and to answer the question whether this essay can be considered as a contribution to literary-historical or other literary-scientific knowledge about Prus. The central thesis of the article is that Tokarczuk’s writing about Prus is an example of emotionalized discourse of fictionalized historiographical prose, a hybrid and marginal essayistic genre that appropriates the features of both fictional prose and modern literary scientific writing, compressing some of the traditional essay’s procedures, such as presenting personal viewpoints and intentionally impregnating the discourse with private emotional manifestations. The aim of the paper is the analysis of Tokarczuk’s writing and the assessment of the scope of her essay in the context of knowledge of Prus’s novel.
U članku se tumači esej Lalka i perła (Lutka i perla) Olge Tokarczuk o romanu Lalka (Lutka) Bolesława Prusa. Pokušat će se objasniti kakvu taj tekst ima spoznajnu vrijednost za čitatelja proze Tokarczuk i za čitatelja kojega zanima Prusov roman te odgovoriti na pitanje može se li taj esej držati prinosom i književnopovijesnoj, ili nekoj drugoj književnoznanstvenoj, spoznaji o Prusu. Središnja je teza članka da je pisanje Tokarczuk o Prusu primjer emocionaliziranoga diskursa fikcionalizirane historiografske proze, hibridnoga i rubnoga esejističkoga žanra koji prisvaja značajke i fikcionalne proze i modernoga književnoznanstvenoga pisanja, komprimirajući i neke postupke tradicionalnoga eseja, kao što je iznošenje osobnih stajališta i intencionalno impregniranje diskursa privatnim emocionalnim očitovanjima. Cilj je rada analiza pisanja Tokarczuk i procjena dosega njezina eseja u kontekstu poznavanja Prusova romana
