Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Čabrajčevi književnokritički zapisi u ozračju poezije i znanosti
No full textThe paper presents a comprehensive review of Čabrajec’s perception of great names of the Croatian culture: literary scholars, critics and poets (Štefanić, Barac, Frangeš, Marjanović, Nazor and Cesarić). There are also two supplements on European literature: an essay on Stendhal and "The sense of nature in the literature of the Middle Ages". Each supplement in the Čabrajec’s interpretation is a topic per se, interesting and original in an optimum language of literary theory and in the richness of content of the history of literature as well as in its subtle analyses of critical and poetic texts, everything being shaped by the infallible style of Čabrajec where poetry and science harmoniously intertwine.U radu autor daje iscrpni pregled Čabrajčevih viđenja velikih imena hrvatske kulture: književnih znanstvenika, kritičara i pjesnika (Štefanić, Barac, Frangeš, Marjanović, Nazor, Cesarić), a tu su i dva priloga vezana za europsku književnost, esej o Stendhalu i "Osjećaj prirode u književnosti srednjega vijeka". Svaki je prilog u Čabrajčevoj interpretaciji tema za sebe; zanimljiv i originalan, kako optimumom književnoteorijskog jezika i bogatstvom književnopovijesnog sadržaja, tako i suptilnim analizama kritičkih i poetskih tekstova; a sve to oblikovano sigurnim Čabrajčevim stilom u kome se sretno isprepleću poezija i znanost
Tematska, strukturalna i narativna obilježja romana "U mraku" Ilije Jakovljevića
No full textThe novel In the Dark, the most mature work written by Ilija Jakovljević, was published in 1945 and describes the city of Mostar entrapped by the psychosis of the coming World War I. Truth to say, that war can be said to reverberate more than it actually takes place in Mostar. An intimate, love drama in the form of a love triangle evolves within this general, socio-political context. The structure of the novel is skillfully constructed both in regards to the main and the minor characters, the composition of the work as well as the more immediate and the broader setting where the action takes is concerned. The distinctive feature of this novel is to seen in the narrative techniques where the monologues turn out to be the most frequent and stylistically most effective narrative forms.Roman U mraku, kao najzrelije djelo Ilije Jakovljevića, objavljen je 1945. godine, a govori o gradu Mostaru zahvaćenom psihozom nadolazećeg Prvog svjetskog rata. Istina, taj rat više odjekuje, nego se izravno događa u Mostaru. I, unutar tog općeg, socijalno-političkog određenja, odvija se jedna intimna, ljubavna drama u vidu ljubavnog trokuta. Struktura romana je uistinu znalački građena i s obzirom na glavne i sporedne likove, i s obzirom na kompoziciju djela kao i na uži i širi ambijent odvijanja radnje. Naročite odlike ovog romana vide se u pripovjedačkim tehnikama, gdje se oblici monologiziranja pokazuju kao najčešći i stilski najefektivniji narativni oblici
Naglasak praslavenske riječi *sьrdьce
No full textThe paper deals with the problem in the reconstruction of the accent of Proto-Slavic*sьrdьce "heart". Slovene srcệ, Russian се́рдце (зá сердце), pl. сердцá and Bulgarian сърдцѐ seem to point to *sь̑rdьce, same as Croatian sȑce, nȁ srce, but Croatian variant sȑce, nà srce and sȑdašce point to Proto-Slavic *sь̋rdьce. In the paper the reflexes of this word in each Slavic language is being discussed and the problems of the both variants of the reconstruction in the Proto-Slavic itself. This problem is in close relationship with the question of the shortening of the long circumflex in trisyllabicwords of the type ˈ‧V:‧ь‧V‧. In the end, it is concluded that for Proto-Slavic the accentual paradigm c form, *sь̑rdьce, is to be reconstructed and that the long circumflex is shortened in the trisyllabic words of the type ˈ‧V:‧ь‧V‧ in Croatian.U ovom se radu govori o problemu rekonstrukcije naglaska praslavenskeriječi *sьrdьce. Sln. srcệ rus. се́рдце (зá сердце), mn. сердцá i bug. сърдцѐ kao da ukazuju na *sь̑rdьce, kao i hrv. sȑce, nȁ srce, no hrv. varijanta sȑce, nà srce i sȑdašce ukazuju na psl. *sь̋rdьce. U radu se raspravlja o odrazima ove riječi u pojedinim slavenskim jezicima i o problemima s objema inačicama rekonstrukcije u samom praslavenskom. Pitanje se povezuje s temom pokrate dugoga cirkumfleksa u trosložicama tipa ˈ‧V:‧ь‧V‧. Na kraju se zaključuje da u praslavenskom treba ipak rekonstruirati *sь̑rdьce (naglasna paradigma c) i da se tu * ̑ u hrvatskom u trosložicama tipa ˈ‧V:‧ь‧V‧ krati
Vrijedi li Lachmannov zakon za diftonge?
No full textInitially the author reviews the traditional explanations of Lachmannn’s law, especially the fact that it is grounded on the assumption concerning the reintroduction of the voiced consonant in words such as actus analogically to the forms of the type agere which by way of a repeated devoicing brought about the lengthening of the previous vocal. Only such an explanation permits one to assume the existence of the form with a long diphthong of the *âuctus type. Next the author draws attention to the explanation offered by glottal theory which does not take into consideration analogy but rather derives Lachmann’s law from a phonetic factor which is not immediately connected to voicedness. This theory, according to which Lachmann’s law is conditioned by the original glottalization of sounds which are only later reflected as voiced unaspirated sounds and which takes the action of the glottalelement as close to the action of the laryngeal, does not support the assumption about the length of the diphthong under the influence of Lachmann’s law. In conclusion the author poses the question whether the glottal element might not have caused vocalization and subsequently the lengthening of the consonantal element in the diphthong. The graphics of caûsa alongside causa and caussa seem to bear this out. The question has to remain open because neither the etymology nor the suffix of the word causa have been wholly explained.Autor se prvo osvrće na tradicionalno tumačenje Lachmannovog zakona, osobito na činjenicu da se ono zasniva na pretpostavci o ponovnom uvođenju zvučnog konsonanta u riječima tipa actus analogijom prema oblicima tipa agere, koji je ponovnim obezvučenjem izazvao duljenje prethodnog vokala. Samo takvo tumačenje dopušta pretpostavku o postojanju oblika s dugim diftongom tipa *âuctus. Zatim upozorava na tumačenja glotalne teorije, koja analogiju ne uzima u obzir, već Lachmannov zakon izvodi iz fonetskog faktora koji sa zvučnošću nije izravno povezan. Ta teorija, po kojoj je Lachmannov zakon uvjetovan izvornom glotaliziranošću glasova koji su se tek naknadno reflektirali kao zvučni neaspirirani, a djelovanje glotalnog elementa uzima za blisko djelovanju laringala, ne govori u prilog pretpostavci o duljenju diftonga pod utjecajem Lachmannovog zakona. Na kraju se postavlja pitanje nije li glotalni element mogao izazvati vokaliziranje i zatim duljenje konsonantskog elementa u diftongu, na što bi upućivala grafija caûsa pored causa i caussa. Pitanje mora ostati otvorenim, jer etimologija i korijena i sufiksa riječi causa nije sasvim objašnjena
Ortografija osnovnog oblika anglicizma u ruskoj računalnoj terminologiji i aspekt varijabilnosti
No full textThe paper presents the results of the analysis of the orthography of the basic form of Russian computational terminology anglicisms. Their adaptation is represented by five indices: a) according to the pronunciation of the model, b) according to the orthography of the model, c) according to the combination of pronunciation and orthography of the model, d) according to an intermediary language and e) according to Russian palatalized consonants. Due to the contemporary and continual process of huge lexical entry, the presence of variability of computational anglicisms in the Russian language is evident.U članku se govori o četiri načina formiranja ortografije osnovnoga oblika anglicizama u ruskoj računalnoj terminologiji. Analiza je provedena prema teoretskim i metodološkim principima proučavanja jezičnih dodira Rudolfa Filipovića. Budući da se analiziraju anglicizmi u ruskom, zbog specifičnosti ruskoga fonetskog sustava, uvodi se i peti oblik adaptacije anglicizma na ortografskoj razini. Ortografija osnovnog oblika anglicizma može se formirati na pet načina: prema ortografiji i izgovorumodela, njihovoj kombinaciji, utjecaju jezika posrednika i s obzirom na izgovor palataliziranih suglasnika. U analizi i klasifikaciji ortografije računalnih anglicizama u ruskom jeziku, korišteni su indeksi kojima je u Rječniku anglicizama u hrvatskom ili srpskom jeziku Rudolf Filipović označavao ortografiju osnovnih oblika anglicizama: 1.) indeks a koji predstavlja formiranje osnovnog oblika anglicizma prema izgovoru modela; 2.) indeks b – osnovni se oblik formira prema ortografiji modela; 3.) indeks c – osnovni se oblik formira kombinacijom izgovora i ortografije; 4.) indeks d – osnovni se oblik formira pod utjecajem jezika posrednika te 5.) indeks e - osnovni se oblik formira prema izgovoru palataliziranih suglasnika. Zbog nesređene situacije u ovom dijelu leksika zamjetna je varijabilnost, tj. preinačivanje termina
Marulićev Klaudijan
No full textAt the beginning of 2005 the author of this article established that a copy of a poem by Claudius Claudianus (circa 370/75-circa 404) on the last pages of the famous Trogir codex (Codex Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis) was written by the Croatian writer Marko Marulić. This discovery prompted him to thoroughly investigate the entire codex after which he reached conclusions which have significant implications not only for thephilological studies of Marulić but also for the history of this famous manuscript in general. These discoveries will be described elsewhere. The theme of this paper is Marulić’s copy of Claudian’s poem Phoenix (Carm.min.27) and it will attempt to give answers to three questions. What original did Marulić use to make his copy? When was it made? What motivated it? (In other words: why was Claudian important to Marulić; why did he copy precisely this poem?) In the absence of other data, the answer to the first question is based on a textual and paleographic analysis of the transcript. On the basis of this it is concluded that Marulić’s original was a manuscript and not a published edition. On the basis of a comparison of the handwriting in the copy of Phoenix with Marulić’s other autographs, some of which can be at least approximately dated, it can be established that the copy of the Phoenix probably derives from the 80ies of the 15th century. Firmer evidence can be found for the answer to the third question. Marulić devoted to Claudius two pages of his epigraphic treatise In epigrammata priscorum commentarius. Copying the inscription (CIL VI 1710=Dessau 2949) which the Roman Senate placed to honor Claudius while he was still alive, Marulić in his accompanying commentary expressed a short but clear praise of the Roman poet: he is worthy of being compared with his predecessors and he superceded those that followed. It is impossible to establish whether Marulić considered Claudian a Christian or a pagan. However, the story of the fabulous bird phoenix which arises out of its own ashes for the Christians always has had the symbolic meaning of the resurrection of Christ. Marulić must have known this meaning. The Christian symbolic meaning of the theme as well as the high esteem in which he held Claudian as a poet were sufficient reasons why the humanist from Split copied Phoenix on the empty pages of his precious codex. As an appendix the author publishes the first edition of Marulić’s copy of Claudian’s poem.Auktor ovoga rada utvrdio je početkom 2005. godine da prijepis jedne pjesme Klaudija Klaudijana (Claudius Claudianus, oko 370/75 – oko 404) na posljednjim stranicama glasovitoga trogirskog kodeksa (Codex Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis) potječe od Marulićeve ruke. To otkriće ponukalo ga je da temeljito istraži čitav kodeks, što je dovelo do zaključaka koji imaju znatne implikacije ne samo za marulićevsku filologiju, nego i za povijest toga znamenitog rukopisa uopće. Te će se novosti izložiti na drugom mjestu. Tema je ovog rada Marulićev prijepis Klaudijanove pjesme Feniks (Phoenix, Carm. min. 27), a u njemu se pokušava odgovoriti na tri pitanja. Iz kojeg predloška je Marulić prepisao tekst? Kada je prijepis nastao? Čime je bio motiviran? (Drugačije rečeno: zašto je Maruliću Klaudijan važan; zašto je prepisao baš tu pjesmu?) U nedostatku drugih podataka, odgovor na prvo pitanje temelji se na tekstološkoj i paleografskoj analizi prijepisa. Pomoću njih dolazi se do zaključka da je Marulićev predložak bio rukopis, a ne tiskano izdanje. Na temelju usporedbe duktusa u prijepisu Feniksa s drugim Marulićevim autografima, od kojih se neki mogu barem približno datirati, ustanovljuje se da prijepis Feniksa vjerojatno potječe iz osamdesetih godina 15. st. Čvršća uporišta moguće je naći za odgovor na treće pitanje. Marulić je Klaudijanu posvetio dvije stranice svoje epigrafičke rasprave In epigrammata priscorum commentarius. Prepisavši natpis (CIL VI 1710 = Dessau 2949) što ga je rimski Senat postavio u čast Klaudijanu još za njegova života, Marulić je u svojem popratnom komentaru izrekao kratku ali nedvosmislenu pohvalu rimskom pjesniku: on je dostojan usporedbe s prethodnicima, a nadmašuje potonje pjesnike. Nije moguće utvrditi je li Marulić Klaudijana smatrao kršćaninom ili poganinom. No zato je pripovijest o bajoslovnoj ptici feniksu, koja uskrisuje iz vlastitoga pepela, za kršćane oduvijek nosila simbolično značenje Kristova uskrsnuća. Takvo značenje Maruliću zasigurno nije bilo nepoznato. Kršćanska simboličnost teme kao i visoko mišljenje o Klaudijanu kao pjesniku bili su dostatnim razlogom da splitski humanist prepiše Feniksa na prazne stranice svojega dragocjenog kodeksa. U prilogu se donosi prvo izdanje Marulićeva prijepisa Klaudijanove pjesme
Recepcija Andrije Kačića Miošića u zadarskoj periodici na hrvatskom jeziku u 19. stoljeću
No full textThere is an evident interest in the life and work of the writer and educator friar Andrija Kačić Miošić within the periodicals published in Croatian that came out during the 19th century in Zadar. The reason for this is that the model of Kačić’s enlightening practical-educational literature proffered itself as the ideal means for achieving the Croatian national revival’s goals in Dalmatia. The nineteenth century Zadar periodicals published in Croatian – beginning with Zora dalmatinska through Narodni list to Iskra – were emphatically revivalist and aimed at educating the folk. The reception of Andrija Kačić Miošić in these periodicals as well as in some other Zadar newspapers (in Katolička Dalmacija and Hrvatska or, for example, in the official paper Smotra dalmatinska) can be seen on a number of levels: 1. in the programmatic conception and in the orientation of the entire paper towards Kačić and the people – as is evident in Zora dalmatinska while Kuzmanić was its editor and even more emphatically in Iskra edited by Nikola Šimić especially during its first run; the same is true for Sundečić’s Zvijezda and for Narodni koledar issued by the Central Croatian Cultural and Publishing Society – or at least for one of its parts, most frequently its feuilleton (Narodni list, Smotra dalmatinska and others); 2. in the dominant literary model of these periodicals (the model of Kačić’s realistic-rationalistic enlightenment literature is literally paradigmatic); 3. in the numerous literary-historical and occasional articles, discussions and studies devoted to the life and work of Kačić Miošić and in critical reviews of his writings (it is especially worthwhile to underline the works by Stjepan Ivičević in Zora dalmatinska, by Nikola Šimić in Iskra and by Petar Kasandrić in Iskra and Smotra dalmatinska); 4. in reviews of the editions of Kačić’s work or individual publications devoted to him (for example in Iskra Ribol’s work Vjenčić Milovanu, 1885); 5. in poems written on the occasion of Kačić’s different anniversaries or when monuments were erected (in Narodni list, in Iskra); 6. in the publication of Kačić’s poems (Narodni list, Hrvatska).U periodici na hrvatskom jeziku koja je u 19. st. izlazila u Zadru zamjetan je interes za život i djelo književnika i prosvjetitelja 18. st. fra Andrije Kačića Miošića. Jer - model kačićevske prosvjetiteljske praktičnoodgojne literature nadavao se kao idealno sredstvo za postizanje hrvatskih narodnopreporodnih ciljeva u Dalmaciji, a devetnaestostoljetna zadarska glasila na hrvatskom jeziku - počevši od Zore dalmatinske, preko Narodnog lista do Iskre - izrazito su preporodnog i pučkoprosvjetiteljskog karaktera. Recepcija Andrije Kačića Miošića u tim glasilima, pa i nekim drugim zadarskim periodicima (u Katoličkoj Dalmaciji i Hrvatskoj, ili primjerice u službenom listu Smotra dalmatinska), zapaža se na nekoliko razina: 1. u samoj programskoj koncepciji i pučko kačićevskoj orijentaciji cijeloga glasila - kao što je to zamjetno u Zori dalmatinskoj za Kuzmanićeva uredništva te još naglašenije u Iskri Nikole Šimića, posebno u njenom prvom tečaju; isto tako u Sundečićevoj Zvijezdi i Matičinu Narodnom koledaru - ili bar jednoga njegova dijela, najčešće podlistka (Narodni list, Smotra dalmatinska i dr.); 2. u prevladavajućem književnom modelu u toj periodici (model kačićevske realističko-racionalističke prosvjetiteljske literature jest upravo paradigmatski); 3. u brojnim književno-povijesnim i prigodnim člancima, raspravama i studijama o životu i djelu Kačića Miošića te u kritičkim osvrtima na njega (posebno je vrijedno istaknuti radove Stjepana Ivičevića u Zori dalmatinskoj, Nikole Šimića u Iskri te Petra Kasandrića u Iskri i Smotri dalmatinskoj); 4. u osvrtima na izdanja Kačića ili na pojedine publikacije njemu posvećene (primjerice u Iskri na Ribolijev Vjenčić Milovanu, 1885.); 5. u pjesmama prigodnicama povodom Kačićevih obljetnica ili pri podizanju spomenika (u Narodnom listu, u Iskri); 6. u publiciranju Kačićevih pjesama (Narodni list, Hrvatska)
Dva zadarska slavistička skupa 2002. godine
No full textThe article presents the basic facts about the Third Congress of Croatian Slavic Scholars and about the Croatian meeting of the editorial board and the working group of the General Slavic Linguistic Atlas (OLA), both of which meetings took place in Zadar in October 2002.U radu se iznose osnovni podatci o III. kongresu hrvatskih slavista i o hrvatskome zasjedanju uredništva i radne skupine Općeslavenskoga lingvističkog atlasa (OLA), koja su oba skupa održana u listopadu 2002. u Zadru
Hrvatski velikosrbi – Danko Angjelinović
No full textDanko Angjelinović and most of his brothers was a political militant who opposed the imperial and royal rule in Dalmatian Croatia during the period of the Balkan Wars on the eve of WWI. Most of his co/militants became Croat separatists or federalists after the war but not Angjelinović who sided openly and wholeheartedly with Yugoslav integralism as did the Serbs and continued to behave in such a manner after 1945. Most of the politicians who opposed Austria and the Italian occupation of 1919 were persecuted after 1945. Some of them fled abroad, others were confined in concentration camps, some were murdered but Angjelinović survived and received support from Živko Jeličić. This support was official.His poetry shows the influence of Surrealism while many of his poems are permeated byYugoslav patriotism which is detrimental to their aesthetic value.Danko Angjelinović je s većinom svoje braće pripadao onom naraštaju hrvatskih pisaca i političara koji su se u Dalmaciji vrlo odlučno suprotstavili Austriji u doba oko Balkanskih ratova. Za razliku od većine tih ljudi koji su se poslije rata orijentirali hrvatski ili su bili Jugoslaveni hrvatskog tipa kao Milan Marjanović, Angjelinović je prionuo uz jugoslavenstvo srpskog tipa i u tom je držanju ustrajao i poslije Drugog svjetskog rata, pa je to mogao biti jedan od razloga zbog kojih on nije proganjan poslije 1945. kao većina sudionika hrvatskog otpora protiv talijanske okupacije koji su poslije 1945. ubijeni, bačeni u tamnicu ili su morali bježati. Angjelinović je bio pisac sa uočljivim odrazima nadrealizma, ali je njegova poezija često rodoljubno-jugoslavenska što je znatno umanjilo njezinu vrijednost. On je književno preživio Drugi svjetski rat zahvaljujući prije svega Živku Jeličiću čija je riječ s okusom službenosti dala podršku Angjelinoviću