Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Archaeological research at the site of Gradina in Turanj
No full textU radu se donose rezultati arheološkog iskopavanja na brončanodobnom lokalitetu Gradina u Turnju provedenog tijekom 2024. godine. Ovogodišnja istraživanja bila su usmjerena na dio bedema uz zapadnu stranu ulaza u gradinu gdje su, unutar plašta bedema, otkrivena dva groba s četiri pokojnika, dominantno dječje dobi. Jedan od navedenih grobova sadržavao je i brojne metalne priloge, te, po svemu sudeći, i jantarne perle što je zasad iznimno rijedak nalaz na prostoru sjeverne Dalmacije. Također, ukopi u fortifikacijskim strukturama dosad nisu zabilježeni na prostoru Dalmacije u kontekstu brončanodobnih naselja, a pojava je to rijetko dokumentirana i na širemu jadranskom području. Dodatno je istražena još jedna sonda unutar naselja (sonda 5) koja je pokazala identičnu stratigrafsku i kulturnu sliku s ostalim prethodno istraženi sondama.The paper presents the results of archaeological excavations at the Bronze Age site of Gradina in Turanj, conducted during 2024. This year\u27s research was focused on a part of the ramparts along the western side of the entrance to the hillfort, where, within the outer face of the rampart, two graves with four deceased persons, mostly children, were discovered. One of the aforementioned graves also contained numerous metal accessories, and, as it seems, amber beads, which is an extremely rare find in northern Dalmatia. Also, burials in fortification structures have not been recorded in Dalmatia in the context of Bronze Age settlements, and this phenomenon is rarely documented in the wider Adriatic area. In addition, another trial trench within the settlement (trial trench 5) was investigated, which showed an identical stratigraphic and cultural picture as the other previously investigated trial trenches
Roman estate at the site of Beneficij-Gudulija, the Island of Korčula
No full textU radu se donose rezultati arheoloških iskopavanja na lokalitetu Beneficij-Gudulija kod Vele Luke na otoku Korčuli na kojem su još sredinom 20. stoljeća zabilježeni ostatci rimskoga ruralnog imanja. Ovogodišnja istraživanja nastavak su na ona započeta 2018. godine u suradnji Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru te Centra za kulturu Vela Luka kojima se pomalo otkrivaju prostorni i sadržajni opsezi lokaliteta, ali i dinamika života na njemu u razdoblju od 1. do 6. stoljeća.The paper presents the results of archaeological excavations at the Beneficij-Gudulija site near Vela Luka on the island of Korčula, where remains of a Roman rural estate were recorded as early as the mid-20th century. Research in this year is a continuation of those begun in 2018 in cooperation with the Department of Archaeology of the University of Zadar and the Vela Luka Culture Center, which are gradually revealing the spatial and content scope of the site, as well as the dynamics of life in it in the period from the 1st to the 6th century
Spomenici u Mostaru kao oznake simboličke granice i poslijeratne memorijalizacije
No full textThis article argues that monuments in Mostar have functioned as markers of symbolic borders and competing memorializations after abrupt changes in the political orders of the polities of which Mostar has been a part. In that sense, monuments in Mostar can be seen as manifestations of sedimentation and erosion of communities in the urban zone. For analytical purposes, the concept of monument is defined as an object that commemorates a specific event. Almost all of the monuments in Mostar can be traced according to their function, while shape and design are secondary. Four historical periods in which larger changes to ethno-religious dominance in the political and social systems took place are analyzed regarding memorialization of urban space in Mostar. These are Austro-Hungarian rule, the period during the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes / Yugoslavia, that of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia, and the post-socialist era in Bosnia and Herzegovina since 1992. Research results show how material structures, such as monuments, tell identity-based stories about the intertemporal relations of communities in Mostar, within the frameworks the wider historical and contemporary social contexts in which members of these communities have interacted.Ovaj članak ispituje jesu li spomenici u Mostaru funkcionirali kao oznake simboličkih granica i konkurentskih memorijalizacija nakon naglih promjena u političkim poredcima političkih zajednica čiji je Mostar bio dio. U tom smislu spomenici u Mostaru mogu se promatrati kao manifestacije sedimentacije i erozije zajednica u urbanoj zoni. Pojam spomenika u ovom radu definira se kao objekt koji obilježava određeni događaj.Gotovo svi spomenici u Mostaru mogu se pratiti prema funkciji, dok su oblik i dizajn sekundarni. U memorijalizaciji urbanog prostora Mostara analiziraju se četiri povijesna razdoblja u kojima su se dogodile veće promjene etnoreligijske dominacije u političkim i društvenim sustavima. To su: austrougarska vladavina, razdoblje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije, razdoblje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i postsocijalističko doba u Bosni i Hercegovini od 1992. Rezultati istraživanja pokazuju kako materijalne strukture, poput spomenika, pričaju identitetske priče o međuvremenskim odnosima zajednica u Mostaru, u okvirima širega povijesnog i suvremenim društvenim kontekstima u kojima su članovi tih zajednica komunicirali
Traces of the Romanesque Style in Šibenik’s Residential Architecture
No full textU radu se raspravlja o tragovima romanike na stambenom graditeljstvu u povijesnoj jezgri Šibenika, koji, osim perifernih i načelnih podataka u nekim znanstvenim radovima, dosad nisu zaokupili veću pozornost istraživača. Prvi djelomični inventar, kako se tada smatralo, rijetkih romaničkih detalja u Šibeniku objavio je još 1952. i 1959. godine Cvito Fisković. Ovim radom pokazat će se da romanički arhitektonski detalji (ostatci romaničkih prozora i vrata) postoje gotovo posvuda po jezgri Šibenika, unutar povijesnih bedema. Posljedica toga jest zaključak da je Šibenik u vrijeme romanike zauzimao puni gradski perimetar. Romanički arhitektonski elementi, većinom in situ, mogu se pronaći duž osnovne longitudinale pružanja grada od samostana Sv. Frane do Velikog trga s katedralom Sv. Jakova i Velikom ložom, kao i u gradskim predjelima Docu i Gorici u relativnoj blizini Kaštela svetog Mihovila. Rad je pretežito rezultat terenskih opažanja, tako da su budući novi nalazi romanike ispod žbukanih šibenskih pročelja itekako mogući.This paper examines the remnants of Romanesque architectural style in the residential buildings of Šibenik’s historical centre, which, apart from peripheral and general data in some scholarly studies, have barely attracted the attention of researchers. The first partial inventory of these rare Romanesque traces was published in 1952 and 1959 by Cvito Fisković. However, this study shows that Romanesque architectural details, including remnants of windows and doors, are widespread throughout Šibenik within the historical ramparts. These findings support the conclusion that Šibenik occupied its entire area as early as the Romanesque period. Romanesque architectural elements, largely preserved in situ, are distributed along the main longitudinal axis of the town, extending from the monastery of St Francis to the Great Square with the Cathedral of St James and the Great Loggia, as well as within the urban districts of Dolac and Gorica, near St Michael’s Fortress. This research is based primarily on field observations, suggesting that additional Romanesque elements may still be hidden beneath the plastered façades of Šibenik’s historical buildings, awaiting future discovery
Anchored in the Genius Loci: On the Second Edition of Marijan Bradanović’s Book Branko Fučić, Art Historian and Conservator
No full textU osvrtu na biografiju hrvatskog povjesničara umjetnosti Branka Fučića, koju je objavio riječki povjesničar umjetnosti Marijan Bradanović, izdvajaju se ključne odlike osobnog i akademskog habitusa kakve se razabiru u opusu i životu toga uglednog humanista druge polovice 20. stoljeća. U složenim društvenim okolnostima tih vremena, Fučić je formirao jedinstven metodološki model povijesti umjetnosti i kulture koji je u neku ruku anticipirao danas globalno aktualne pristupe. Sveukupnost dinamike arhitektonskih i likovnih tendencija određenog mjesta on je definirao višestoljetnima, mjesno ustaljenim životnim specifičnostima koje pak proizlaze iz ključnih odlika prirodnog i kulturnog krajolika u kojem su nastale. Uvijek nekako onkraj fokusa nacionalnoga akademskog i kulturnog života, Fučić je u razdoblju samoupravnog socijalizma, kao i u naknadnim preslagivanjima devedesetih godina 20. stoljeća zadržao svježinu i neovisnost autentičnog humanista koji ne odustaje od pomno građenih etičkih standarda, pa i po cijenu društvene i stručne marginalizacije od političkih i kulturnih elita.In his review of Branko Fučić’s biography, Rijeka’s art historian Marijan Bradanović highlights the key features of the personal and scholarly habitus in the work and life of this prominent humanist from the second half of the 20th century. In the complex social circumstances of his times, Fučić developed a distinctive methodological approach to the history of art and culture, one that in a way anticipated contemporary global perspectives. His work identified the architectural and artistic dynamics of specific locales by studying the locally rooted specificities of life, shaped by the interplay of natural and cultural landscapes. Found at the periphery of mainstream academic and cultural life – first within the framework of socialist state and later amid the upheavals of the 1990s – Fučić reinvented his scholarship in methodologically innovative principles of an authentic humanist and firmly adhered to his meticulously constructed ethical standards, often at the cost of social and professional marginalization by political and cultural elites
Radoslav Tomić – IN MEMORIAM
No full textU Splitu je u nedjelju, 17. ožujka 2024. nakon teške bolesti u 68. godini preminuo akademik Radoslav Tomić, povjesničar umjetnosti, vodeći hrvatski stručnjak za figuralnu umjetnost renesanse i baroka. Započeo je svoje djelovanje u Splitu kao muzealac, a zatim kao konzervator u službi zaštite spomenika kulture, a potom kao istraživač u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Od 1997. godine bio je prof. za umjetnost baroka na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 2010. godine je redoviti član HAZU-a. Autor je vrijednih izložbenih projekata: o umjetničkoj baštini Kotorske biskupije 2009., o djelima mletačkog slikarstva u Dalmaciji 2011., te o slikarstvu talijanskog baroka u Hrvatskoj 2015. Autor je više knjiga: o baroknim oltarima u Dalmaciji 1995., o splitskoj slikarskoj baštini u razdoblju mletačke vladavine 2002., o Lottovu portretu Tome Nigera 2021. U ediciji Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije obrađuje novovjekovno slikarstvo i skulpturu zadarske dijeceze. Posljednjom knjigom Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici (2021.) sintetizira svoja dugogodišnja istraživanja.On Sunday, March 17, 2024, Radoslav Tomić, an esteemed art historian, member of the Croatian Academy of Sciences and Arts, and a foremost authority on Renaissance and Baroque figurative art in Croatia, passed away in Split at the age of 68. Tomić’s distinguished career began in Split, where he worked as a museum curator and cultural heritage conservator before becoming a researcher at the Institute of Art History in Zagreb. From 1997, he was a lecturer in Baroque art at the Faculty of Philosophy in Zadar. In 2010, he became a full member of the Croatian Academy of Sciences and Arts (HAZU). Tomić’s scholarly contributions include influential exhibition projects on the artistic heritage of the Kotor Diocese (2009), Venetian painting in Dalmatia (2011), and Italian Baroque painting in Croatia (2015). He wrote several books on Baroque altars in Dalmatia (1995), Split’s painting heritage under Venetian rule (2002), and Lotto’s portrait of Toma Niger (2021). His comprehensive work Artistic Heritage of the Zadar Archdiocese examines early modern painting and sculpture in the Zadar diocese. His final book, Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici (Signs of identity: Patron saints in the art of the 17th and 18th centuries in Dalmatia, Boka Kotorska, and the Republic of Dubrovnik, 2021), offers a synthesis of his scholarly endeavours
UN-ovo obrazovanje za održivi razvoj u akciji: studija slučaja osnovnoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj
No full textEducation for Sustainable Development (ESD), promoted by the United Nations, is a social movement to be nurtured for the future benefit of the planet and humanity. In a rapidly changing world, where cascading risks are increasingly evident, the continued development of ESD is critical to overcoming cross-cutting challenges. Starting from the viewpoint that quality education should focus on learning ‘how to live sustainably,’ this article examines the integration of ESD into Croatian primary schooling within the context of current global challenges, as defined by the 17 Sustainable Development Goals (SDGs). The research examines the implementation of selected ESD priority areas that are relevant for primary schooling: advancing policy, transforming learning environments, building the capacities of educators, and establishing a monitoring system that could track and enhance national education policy and performance. This paper also discusses relevant global and EU education frameworks, singling out the recently published Cypriot policy as an example of good practice. The research was conducted in 927 primary schools in Croatia. The results revealed that the primary obstacle to further ESD development in primary education is the insufficient integration of new ESD achievements and trends, largely because many challenges that should be globally addressed by the Agenda 2030 are not satisfactorily integrated into teaching. This indicates the need to amend the existing National Curriculum, which is still under development, and calls for substantive support from the highest decision-making spheres regarding the global importance of sustainable development. Respondents also indicated the need for improved knowledge, skills, and cooperation among teaching staff and a wider range of stakeholders, such as local communities. A more comprehensive approach to improving ESD in Croatia could be inspired by Cyprus’s ESD policy to bring together a wider range of stakeholders and achieve ESD objectives in a timely manner.Obrazovanje za održivi razvoj (OOR, eng. ESD), koje promiču Ujedinjeni narodi, društveni je pokret koji je potrebno njegovati radi buduće dobrobiti planeta i čovječanstva. U svijetu koji se brzo mijenja, a kaskadni rizici sve više dolaze do izražaja, kontinuirani razvoj OOR-a ključan je za prevladavanje međusektorskih izazova. Polazeći od stajališta da se kvalitetno obrazovanje treba usredotočiti na učenje o tome „kako živjeti održivo“, ovaj se članak bavi integracijom OOR-a u hrvatsko osnovnoškolsko obrazovanje u kontekstu aktualnih globalnih izazova, definiranih u sklopu 17 ciljeva održivog razvoja. Ovaj rad analizira provedbu odabranih prioritetnih područja OOR-a koja su relevantna za osnovnoškolsko obrazovanje: promicanje politika, transformacija obrazovnog okruženja, jačanje edukatorskih kapaciteta i uspostavljanje sustava za praćenje koji bi mogao nadzirati i unaprjeđivati nacionalnu obrazovnu politiku i rezultate. U ovom se članku također raspravlja i o relevantnim obrazovnim okvirima kako u svijetu tako i u Europskoj uniji, a nedavno predstavljena ciparska politika izdvaja se kao primjer dobre prakse. Istraživanje je provedeno u 927 osnovnih škola u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da je glavna zapreka daljnjem razvoju OOR-a u osnovnoškolskom obrazovanju nedovoljna integracija novih postignuća i trendova OOR-a, uzrokovana ponajviše time što mnogi izazovi koje bi Agenda 2030 trebala globalno riješiti nisu primjereno uklopljeni u nastavu. To pokazuje da je potrebno izmijeniti postojeći Nacionalni kurikulum, koji je još u izradi, kao i inzistirati na konkretnoj potpori donositelja odluka na najvišoj razini u vezi s globalnom važnošću održivog razvoja. Ispitanici su također upozorili na potrebu za poboljšanjima u znanju, vještinama i suradnji među nastavnim osobljem i širim krugom dionika, kao što su lokalne zajednice. Predložak za sveobuhvatniji pristup poboljšanju obrazovanja za održivi razvoj u Hrvatskoj mogla bi biti ciparska politika obrazovanja za održivi razvoj, kojoj je cilj okupiti širi raspon dionika i pravovremeno ostvariti ciljeve obrazovanja za održivi razvoj
Ovladavanje jezikom kao temeljno ljudsko pravo
No full textMarko Alerić: Pravo na jezik. Zagreb: Školska knjiga. 2024.ISBN 978-953-0-62342-
Znanstveni doprinos glotodidaktičkim istraživanjima hrvatskoga jezika
No full textMarijana Bašić, Sanja Baričević: Ini jezik hrvatski. Zadar: Sveučilište u Zadru. 2024. ISBN: 978-953-331-480-