Repository of the Institute for Migration Research
Not a member yet
176 research outputs found
Sort by
Forced Conversion of Serbs on the Territory of Northwest Croatia in 1941 and 1942
Get PDFAutor u radu donosi, na temelju arhivske građe iz Hrvatskog državnog arhiva, Arhiva Republike Slovenije, Državnog arhiva u Zagrebu i Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu te dostupne literature, informacije o prekrštavanju Srba na području sjeverozapadne Hrvatske (Banija, Kordun, Moslavina, bjelovarski kraj, Podravina, Zagreb) 1941. i 1942. godine. Pravoslavni Srbi su pristajali na prekrštavanje zato da bi sačuvali svoje živote i svoju imovinu, odnosno zato da ne bi bili prisilno iseljeni u Srbiju. U navedenom razdoblju od oko 250.000 Srba koji su živjeli na području sjeverozapadne Hrvatske njih najmanje 50.000 bilo je prekršteno. Nakon lipnja 1942, odnosno nakon uspostave Hrvatske pravoslavne crkve, masovno prekrštavanje uglavnom je prestalo. Međutim, ni pravoslavno stanovništvo koje je prekršteno nije uvijek uspjelo izbjeći prisilna iseljavanja, interniranja i stradavanja u masovnim pogromima.Except for sporadic and mild rapprochements, the Catholic Church did not contest the right of the Ustaša regime to announce, propagandize and politically manipulate in her name with conversion which is an act of eminent spiritual character, but the Church obediently executed the political will of the regime as if it had been her own, in the spirit of the archbishop’s instructions “on the sublime work for the protection and advancement of Independent State of Croatia (ISC)”. Pavelić issued a Legislative decree on conversion from one faith to another on 3rd of May 1941 whose aim was to stop the conversion from one faith to the other without government control: “For the conversion to be valid it is necessary that the individual that is changing his/her faith submit a written application to the governing body (...) and obtain a confirmation of the application”. The decree repealed all the existing laws on conversion from one faith to another including the religious regulations, which was made additionally clear by a classified letter the Ministry of Religion and Education sent to Catholic Bishop ordinatori on 14th May 1941192 and by the Instructions sent by the same Ministry on 27th May.193 Although the Archbishops’ Advisory Board in Zagreb reacted on 8th of May to this attempt of the state to instrumentalize the Church and the Church expressed disagreement with the letters sent by the Ministry of Religion and Education that stated that the Orthodox should not be allowed to convert to Greek-Catholic denomination because “the Greek-Catholic rite is considered equal to the Roman rite” and that Orthodox priests, teachers, intelligentsia, merchants and craftsmen should not be accepted into the Roman Catholic faith because that would be “contrary to the spirit and aims of the Catholic Church”,194 however the practice of mass forced conversion of Serbs that followed showed that the expressed reservations of the church were only of declarative nature. Together with extermination and enforced expulsion, one of the modules for “the solution of the Serbian question” was forced conversion of Serbs from the Orthodox faith into Roman Catholic or Greek Catholic faith. The aim of this forceful conversion was to assimilate the Orthodox population, that is, as the Ustaše used to say, “to return them to the faith of their fathers”. The forced conversions were most massive in the second half of 1941 and first part of 1942. Until the beginning of 1942, in just six months, about 100,000 Serbs were forcefully converted into the Roman Catholic faith.195 When the Croatian Orthodox Church was formed in 1942 the number of conversions suddenly decreased. The motives of the Serbs to accept forced conversion were fear in the face of a physical extermination or forced emigration. Thus, conversion was not based on voluntary and self-consciousness change from one Christian faith to another but was primarily motivated by a will to save one’s life and property
Some Novel Dilemmas of Slovene Minority Situation in Croatia with an Emphasis on Border Region with Slovenia
Get PDFČlanek predstavlja nekatere nove dileme razvoja slovenske manjšine na Hrvaškem. V delu izhajamo iz domneve, da slovenska skupnost na Hrvaškem predstavlja kompleksen družbeni organizem, ki skozi več kot stoletno obdobje poizkuša najti mehanizme za lastno družbeno reprodukcijo. Skozi nove in razširjene obdelave arhivskih, terenskih in statističnih podatkov v članku pojasnjujemo naravo Slovencev kot etnične skupine na Hrvaškem in zavračamo tezo o zgolj imigrantski reprodukciji članstva. Ugotavljamo veliko nesmiselnost delitve na avtohtone in priseljene Slovence, ki jo vsiljuje in izvaja Slovenija. Slovenci so oblikovani kot ena od konstitutivnih nacionalnih manjšin Hrvaške in so navedeni v Ustavi Republike Hrvaške. Društveno članstvo predstavlja najaktivnejši ohranitveni sloj slovenstva na Hrvaškem tudi v najnovejšem času.The article brings forth some novel dilemmas of Slovene minority situation in Croatia. The authors hypothesize Slovene community in Croatia as a complex social organism which has established a centennial long secular practice of self-reproduction. Based upon the new and extensive analyses of archive sources, statistical and fieldwork data, the authors clarify the nature of Slovenes in Croatia and repudiate the idea on sole immigrant reproduction of their membership. Moreover, they find the official Slovene discrimination between autochthonous and immigrant Slovenes flawed in principle. Forming a constitutional national minority, Slovenes are recognized by the National constitution of the Republic of Croatia. Nowadays, the societies’ membership presents the foremost preservative stratum of Slovenianness in Croatia
Some Aspects of Incentive Marketing Effectiveness in Small and Medium Enterprises through the Implementation of Sustainability in Koprivnica-Križevci County
Get PDFU radu se analizira uključenost Roma u hrvatsko društvo početkom dvadesetprvog (21) stoljeća. Romi su u dugom povijesnom trajanju, društveno marginalna i slabo uključena etnička grupa. Iako je se njihov položaj u Hrvatskoj u posljednjim desetljećima poboljšao, oni su još uvijek neprihvaćena i nedovoljno uključena etnička grupa u hrvatsko društvo. Povećano učešće Roma u obrazovanju, od predškolskog do fakulteta, predstavlja prvu ozbiljniju pretpostavku njihovog postupnog uključivanja u različite segmente hrvatskog društva. Koliko su Romi uključeni u hrvatsko društvo, u ovom radu se saznaje analizom empirijskog istraživanja (intervjui), koje je provedeno tijekom 2011. i 2012. godine na području tri županije (Međimurska, Koprivničko-križevačka i Varaždinska). Istraživanje je obuhvatilo četrnaest (14) romskih naselja, a intervjuirano je ukupno dvadeset i troje (23) pripadnika ove populacije. U intervjuima je postavljeno više pitanja, koji su u ovom radu supsumirani pod pet (5) socioloških kategorija (pokazatelji/procesori normativne i funkcionalne integracije). To su slijedeće kategorije: predrasude, stigmatizacija, socijalna distanca, etnomimikrija, diskriminacija. Iskazi dobiveni intervjuiranjem romske populacije, pokazuju egzistiranje stereotipa i predrasuda o Romima kod neromskog stanovništva. Ne-romska populacija ih ignorira i ne želi upoznati. Slično je i sa stigmom koju nose, a njezinu snagu i opterećenje prepoznaju i intervjuirani Romi. Sve to rezultira socijalnom distancom prema Romima, uz manifestaciju te distance u različitim oblicima diskriminatornog ponašanja prema pripadnicima ove populacije.This paper analyzes the inclusion of Roma people into the early 21st century Croatian society. In their long historic struggle, the Roma people have been thoroughly socially marginalized and poorly included ethnic group. Although their position in Croatia has improved in recent decades, they are still unaccepted and insufficiently involved ethnic group in Croatian society. The first important step in their gradual inclusion in various segments of the society is their increased participation in education (from preschool to university). Based on the empirical research (interviews), conducted during the years 2011 and 2012 in the area of three counties (Medjimurje, Koprivnica-Krizevci and Varazdin), we find of the Roma actual inclusion in the society. The study included fourteen (14) Roma slums, with twenty-three (23) members of this population being interviewed. We provided them with a set of questions, which in this paper are subsumed under five (5) sociological categories (indicators / processors normative and functional integration). These are the following categories: prejudice, stigmatization, social distance, ethnic mimicry, discrimination. Statements obtained by interviewing the Roma population indicate the existence of stereotypes and prejudices about the Roma in non-Roma population. The non-Roma population ignores them and does not want to know them. It is similar with the stigma they carry, and its burden is recognized by the interviewed Roma people as well. All this results in social distance towards the Roma, resulting in various forms of discriminatory behavior towards the members of this population
Iz svakodnevnoga života sela Žejane u dvadesetom stoljeću
Get PDFAutor u tekstu donosi informacije o svakodnevnom životu stanovnika sela Žejane na Ćićariji u dvadesetom stoljeću. Na temelju već objavljene literature, izvornoga arhivskog gradiva i usmenih iskaza prikupljenih u Žejanama, autor donosi niz informacija o tome kako je stanovništvo Ćićarije, odnosno konkretno sela Žejana živjelo u međuratnom razdoblju, Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju. U tekstu se posebno osvrće na demografske prilike sela Žejana, doseljavanje Vlaha na područje Ćićarije, emigraciju iz Žejana, događaje iz Drugoga svjetskog rata na području Žejana, obiteljski život Žejanaca (posebno prilike oko rođenja djeteta, djetinjstva, školovanja, ženidbe/udaje i smrti), privredu Žejana, obrt u Žejanama, jezične osobitosti sela i poglede kazivača na promjene koje su nastale u dvadesetom stoljeću
Izbjegličke studije i migrantski transnacionalizam: od ignoriranja do novih mogućnosti
Get PDFIako su područja izbjegličkih studija i migrantskog transnacionalizma u fazi ekspanzije i značajnog istraživačkog interesa, u mnoštvu radova o migrantskom transnacionalizmu ili o različitim aspektima izbjeglištva gotovo da i nema istraživanja transnacionalnih veza i aktivnosti izbjeglica. Malobrojna postojeća istraživanja upućuju na rasprostranjenost i relevantnost različitih transnacionalnih aktivnosti među izbjeglicama i opovrgavaju implicitnu pretpostavku da izbjeglice ne mogu biti transnacionalni akteri. Stoga je cilj ovoga rada razmotriti postojeća istraživanja, koja, iako rijetka, ukazuju na potencijalne analitičke i konceptualne prednosti kombiniranja dva područja istraživanja. Prvi dio rada predstavlja kratki pregled zbjegličkih studija, uključujući primjere kategorizacija i tipologija izbjeglica ili prisilnih migranata te kritike tog područja istraživanja. Drugi dio rada razmatra transnacionalnu perspektivu u migracijskim studijama, tj. razvoj, različita značenja i pristupe migrantskom transnacionalizmu. Treći dio predstavlja pregled istraživanja transnacionalnih aktivnosti pripadnika izbjegličkih skupina s fokusom na dva kontekstualno različita primjera istraživanja. U zaključnom se dijelu identificiraju potencijalne prednosti i opasnosti kombiniranja dva istraživačka područja, uključujući doprinose istraživanja izbjegličkih skupina studijama migrantskog transnacionalizma i moguće doprinose istraživanja izbjeglica iz transnacionalne perspektive izbjegličkim studijama
Generational Differences in Relation to Ethnic Diversity: The Attitudes of Croatian Secondary School Pupils and Their Parents
Get PDFPolazeći od važnosti koja se pridaje etničnosti u suvremenome hrvatskom društvu, rad se temelji na rezultatima istraživanja kojim se ispituju sličnosti i razlike odnosa prema etničkoj različitosti pripadnika dviju obiteljskih generacija u Hrvatskoj, srednjoškolskih učenika i njihovih roditelja. Svrha usporedbe njihovih stavova jest da se pokuša utvrditi međugeneracijske sličnosti i razlike, utvrditi njihove pokazatelje i objasniti moguće razloge njihova pojavljivanja. U prvom dijelu rada naznačuju se socijalizacijski aspekti unutar socioloških teorija etničnosti i generacija i skicira se društveno-povijesni socijalizacijski kontekst ispitivanih obiteljskih generacija. U središnjem dijelu rada iznose se i analiziraju rezultati istraživanja provedenog 2009. s pomoću anketnog upitnika na prigodnom uzorku srednjoškolskih učenika i njihovih roditelja (N = 1902). Ispitivani su stavovi prema etničkoj različitosti te društvena distanca prema pripadnicima pojedinih etničkih skupina (Albancima, Romima, Slovencima i Srbima) i stranim (migrantskim) radnicima. Iako su dobivene pozitivne korelacije u iskazivanju stavova i izražene društvene distance kod srednjoškolskih učenika i njihovih roditelja, t-testom (metodom uparenih uzoraka) utvrđene su neke međugeneracijske razlike. One se, između ostaloga, očituju u većoj priklonjenosti srednjoškolskih učenika etnocentričnim stavovima i zatvorenosti prema kulturnoj i etničkoj različitosti u usporedbi s njihovim roditeljima te u tome da roditelji izražavaju statistički značajno veću društvenu distancu prema Albancima, Slovencima i stranim radnicima od svoje srednjoškolske djece. Regresijskim analizama na svakom od poduzoraka provjeren je učinak sociodemografskih, sociokulturnih i socioekonomskih karakteristika ispitanika te njihovih vrijednosnih orijentacija na priklonjenost ispitivanim stavovima te na izražavanje društvene distance. Naposljetku se zaključuje da je s jedne strane potvrđena važnost obitelji u procesu etničke socijalizacije, a s druge uloga velikih društvenih promjena, poglavito traumatičnih društveno-povijesnih događaja, kako u oblikovanju stavova o etničkoj različitosti, tako i u oblikovanju generacijskih obilježja.Starting from the importance attached to ethnicity in contemporary Croatian society, this paper is based on research aimed at exploring the similarities and differences in attitudes regarding ethnic diversity expressed by two family generations in Croatia, secondary school pupils and their parents. The purpose of these attitude comparisons is to try to establish intergenerational similarities and differences, to determine their indicators and explain possible reasons for their occurrence. In the first part of the paper the authors indicate socialization aspects within the sociological theories of ethnicity and generation and outline the socio-historic context of the socialization of the studied family generations. In the central part of the paper the results of a survey conducted in 2009 are analysed on a convenience sample of secondary school pupils and their parents (N = 1902). The attitudes towards ethnic diversity and social distance towards members of selected ethnic groups (Albanians, Roma, Slovenians and Serbs) and foreign (migrant) workers are analysed. Although positive correlations in the expression of attitudes and social distance between secondary school pupils and their parents are obtained, t-test (paired samples method) resulted in some intergenerational differences. They are, among other, reflected in greater inclination among secondary school pupils towards ethnocentric attitudes, and closeness to cultural and ethnic diversity in comparison to their parents, while parents express significantly greater social distance towards Albanians, Slovenes and foreign workers compared to their secondary school children. Regression analyses conducted on each sub-sample tested the effect of socio-demographic, socio-cultural and socio-economic characteristics of respondents as well as their value orientation on the examined attitudes and expressed social distance. Finally, it is concluded that, on one hand, the results confirmed the importance of family in the process of ethnic socialization, and, on the other, the role of great social changes, especially traumatic socio-historical events, in both shaping attitudes towards ethnic diversity and in shaping generational characteristics
IDENTITY OF SERBS IN CROATIA
Get PDFU ovom radu analiziraju se tradicionalni i moderni elementi srpskog identiteta
u Hrvatskoj. Kao tradicionalne elemente identiteta autor navodi pravoslavnu
vjeroispovijest, pismo i vojničku prošlost, a kao moderne elemente jezik i
književnost, građanske, društvene i političke vrijednosti, brigu za narodnosni
status i narodne organizacije te privrženost narodnooslobodilačkoj borbi.
Istraživanje se temelji na dubinskim intervjuima s kazivačima srpske nacionalnosti
iz čitave Republike Hrvatske. Autor zaključuje da nakon raspada
Jugoslavije srpski identitet u Hrvatskoj prolazi kroz ambivalentan razvoj. S
jedne strane, dolazi do retradicionalizacije i “povratka identitetu” nakon što je
u Jugoslaviji on bio zanemaren. S druge strane, zbog rata u 1990-ima srpska je
zajednica u Hrvatskoj značajno smanjena, a pojavili su se i strahovi te pojačan
trend asimilacije. Mnogi Srbi otišli su iz Hrvatske i neće se više vratiti. Stoga
je moguće da se ta etnička zajednica nalazi pred nestankom.In this article the traditional and modern elements of the identity of Serbs
in Croatia are analysed. The author identifies the following key elements or
markers of this identity: Christian Orthodox faith, use of Cyrillic alphabet, social
and political preferences and values, concern for the status of their ethnic
community, loyalty to specific organisations that represent their community,
and memories of the Second World War, i.e. loyalty to Partisans. This article
presents results of in-depth interviewing of a large number of ethnic Serbs
from different regions of Croatia. The author concludes that following the
disintegration of Yugoslavia, Serb identity in Croatia has been through an ambivalent
process. On one hand, there is a process of re-traditionalisation and
“reviving of identity”, which had been neglected in the times of Yugoslavia.
On the other hand, due to the war of the 1990s, Serb ethnic community in Croatia
has been significantly reduced, and there are new fears – especially of the
trend of assimilation. Many Serbs have left Croatia and will not return. Thus,
it is possible that the Serb community is facing disappearance
Current Migration Characteristics of Statistical Units of the Republic of Croatia
Get PDFU članku se analiziraju osnovni demografski procesi u Republici Hrvatskoj (NUTS 1), u njenim statističkim makroregijama (NUTS 2) i županijama (NUTS 3) u međupopisnom razdoblju 2001. – 2011. U teorijskom dijelu raspravlja se o optimalnom ustroju i uspostavi statističkih makroregija te o utjecaju demografskih čimbenika na njihovo formiranje. Autori se kritički postavljaju prema kvaliteti i sadržaju pojedinih demografskih kategorija u posljednjem popisu stanovništva te njegovoj neusporedivosti s prethodnim popisima. I nadalje je prisutna depopulacija srednjeg intenziteta, međutim teritorijalno veliki dio hrvatskog prostora zahvaćen je tim nepovoljnim obilježjem općega kretanja. Naime samo su Grad Zagreb i Zagrebačka županija u Kontinentalnoj Hrvatskoj u posljednjemu desetljetnome međupopisnom razdoblju zabilježili porast broja stanovnika, dok je u Jadranskoj Hrvatskoj takav slučaj samo u Zadarskoj i Istarskoj županiji. Obje sastavnice općega kretanja stanovništva Hrvatske, prirodno kretanje i migracijski saldo, imaju negativni predznak. Od 21 NUTS 3 jedinice samo su dvije imale prirodni prirast (Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska), dok su ostale županije, pa čak i imigracijske, registrirale prirodni pad stanovništva. Iz migracijskih podataka očito je da se Hrvatska demografski polarizirala na Zagreb i okolicu kao gospodarsko i demografsko središte države te na priobalne županije, koje gospodarski razvoj i donekle migracijsku atraktivnost uglavnom temelje na još uvijek ekonomski atraktivnom turizmu. Većina županija Kontinentalne Hrvatske čini slabo razvijena, periferna područja depopulacije i općenito demografskog nazadovanja.The paper analyzes the basic demographic processes in the Republic of Croatia (NUTS 1), in its statistical macro-regions (NUTS 2) and counties (NUTS 3) in the inter-census period from 2001 to 2011. The theoretical part discusses the optimal structure and the establishment of statistical macro-regions, as well as the impact of demographic factors on their formation. The authors are critical of the quality and content of certain demographic categories set in the last census and their incomparability with previous censuses. Medium-intensity depopulation is still continuing; however, a large part of the Croatian territory is affected by this unfavourable characteristic of the overall population trend. Namely, in the last decade of the inter-census period, only the City of Zagreb and Zagreb County in Continental Croatia recorded an increase in population, while in Adriatic Croatia such a case was found only in the Zadar and Istria Counties. Both components of the overall population trends in Croatia – natural change and net migration – bear a negative denominator. Only two of twenty-one NUTS 3 units showed natural increase (the Split-Dalmatia and Dubrovnik-Neretva Counties), while the other counties, even the immigration ones, registered natural population decrease. It is obvious from migration data that Croatia has polarized to Zagreb and its surroundings as the economic and demographic centre of the country, and to the coastal counties that, for the most part, still have an economically attractive tourism-based economic development and migration attractiveness to some extent. Most Continental Croatian counties consist of poorly developed, peripheral areas of depopulation and demographic decline in general
Female Experience of Migration and Ageing – the Perspective from the Islands
Get PDFRad je rezultat istraživanja osobitosti migracija i njihova utjecaja na starenje žena u specifičnom prostoru otoka, uzrokâ i društvenih posljedica tih procesa te razmatranja nekih domena kvalitete života važnih starim ljudima. Uz pregled teorijskih radova autori svojevrsnim isprepletanjem podataka prikupljenih metodama analize sekundarnih podataka, promatranja i polustrukturiranog intervjua nastoje objasniti starenje u prostoru hrvatskih otoka s pozicija uloge roda. Kvalitativni podaci prikupljeni su tijekom više istraživanja u okviru projekta »Utjecaj migracija na regionalni razvoj Hrvatske« od 2003. do 2013. U fokusu analize pretežno su iskustva starijih žena koje žive u malim otočnim zajednicama, definiranim na temelju sličnosti gospodarskih, društvenih i psiholoških parametara neovisno o veličini otoka. Podaci predstavljeni u radu upućuju na to da starenje žena na otocima i kvaliteta života u starosti ovise o brojnim čimbenicima – (ne)sudjelovanju u migracijama njih samih ili članova njihovih obitelji, veličini zajednice u kojoj žive, stupnju izoliranosti otoka, kvaliteti postojeće infrastrukture, njihovu zdravlju, stupnju uključenosti u društveni život itd. Ono što je zajedničko starim ženama bez obzira na specifičnost pojedinačnoga životnog ciklusa ili otok na kojem žive visoka je razina aktivnosti do duboke starosti. Zaključak je rada da se u narednom razdoblju, na osnovi postojećih demografskih trendova, očekuje nastavak procesa starenja stanovništva hrvatskih otoka, porast broja staračkih samačkih kućanstava u kojima u znatno većem broju žive žene, nastavak ravnopravnosti u podjeli uloga između otočana i otočanki u domeni rada izvan kuće, a zadržavanje »ženskih uloga« unutar doma i u skrbi za starije (profesionalno ili volonterski), što će produbiti neke probleme vezane uz kvalitetu života stanovnika malih otočnih zajednica.This paper is result of research on the specificities of migration and their influence on the aging of women in particular island surroundings as well as on the causes and social consequences of these processes. It also discusses certain domains of the quality of life valued by the elderly. In addition to providing a theoretical overview, the authors present data collected by methods of secondary data analysis, and observation and semi-structured interviews in an effort to provide insight into aging on the Croatian islands from a gender standpoint. The qualitative data used were collected during several researches carried out from 2003 to 2013 within the project entitled “The influence of migrations on the regional development of Croatia”. The analysis focuses mainly on the experience of elderly women who live in small island communities, defined on the basis of similar economic, social and psychological parameters regardless of the island size. The data presented in this paper indicate that the aging of women on the islands and the quality of their life in later years are dependent on a number of factors – personal or family member (non)involvement in migration, size of the community in which they live, degree of island isolation, quality of existing infrastructure, personal health, degree of participation in social life etc. Additionally, notwithstanding their individual specific life cycle or the island on which they reside, a high level of activity into very old age is a common denominator for elderly island women. In conclusion, due to current demographic trends, the authors expect the continuation of the process of population aging on the Croatian islands, increase in the number of predominantly female single households and continuation of equality in the division of roles between island males and females outside the home, with concurrent maintaining of “female roles” in the home and in caring for the elderly (professionally or volunteer), which will strengthen some quality of life related issues for the inhabitants of small island communities
Položaj Roma u Međimurju i varaždinsko-koprivničkoj Podravini i usporedba s položajem Roma u slovenskom Prekomurju i Mađarskoj
Get PDFAutor u tekstu donosi informacije o položaju Roma na području Međimurja, varaždinske Podravine i koprivničke Podravine uspoređujući ih sa položajem Roma u Mađarskoj i slovenskom Prekomurju. Metodologija rada se zasniva na istraživanju romske populacije u Međimurju i Podravini putem dubinskih intervjua s pojedinim predstavnicima romskih naselja. Autor se u tekstu bavi diskriminacijom i segregacijom romske nacionalne manjine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj te podatke dobivene putem dubinskih intevjua uspoređuje s podacima iz literature o slovenskim i mađarskim Romima. Autor u tekstu donosi i statističke podatke o broju Roma u obrađenim regijama