Repository of University of Applied Sciences Ivanić-Grad
Not a member yet
184 research outputs found
Sort by
EXERCISE PROGRAMS FOR THE PREVENTION OF INJURIES TO RECREATIONAL SKIERS
Get PDFSkijanje je specifična motorička aktivnost koja se odvija tijekom zimskih mjeseci te predstavlja veliki napor za skijaša i zahtijeva visoku razinu snage, koordinacije i izdržljivosti. Prevencija sportskih ozljeda rekreativaca dostupna je svima, a najčešće uključuje različite vrste treninga jakosti, aktivnosti istezanja i pliometrije. Najčešći uzrok ozljeda jeste tjelesna nepripremljenost skijaša, koja dovodi do gubitka kontrole i pada. Zglob koljena najčešća je anatomska lokacija ozljede s oko jedne trećine svih ozljeda u rekreativnih skijaša, slijede je skijaški palac i ozljede glave. Sportske ozljede nastaju uslijed različitih faktora, intrinzičnih, kao što su dob spol, zdravstveni status, razina kondicijske pripremljenosti i usvojenosti elemenata, te ekstrinzičnih, kao što su podloga, zaštitna oprema, kvaliteta i intenzitet. Skijaš može utjecati na čimbenike za nastanak ozljeda svojim znanjem, vještinom, psihičkom i tjelesnom pripremljenošću i smanjiti rizik od ozljede. Prevencija tjelovježbom definirana je kao intervencija koja zahtijeva aktivnost i kretanje sudionika, što može uključivati tjelesnu aktivnost, jačanje, istezanje, neuromuskulaturni trening, propriocepciju, agilnost ili pliometrijske vježbe. Programi prevencije sportskih ozljeda usmjereni su na smanjivanje ozljeda. Najznačajnija ozljeda ligamenata ozljeda je ACL-a, a program se temelji na vježbama te uključuje čimbenike rizika i strategije neuromuskularnog treninga. Prije planiranja preventivnih programa potrebno je utvrditi zdravstveno stanje osobe, mehanizme nastanka ozljede i rizične faktore.Skiing is a specific motor activity that takes place during the winter months and represents a great effort for the skier and requires a high level of strength, coordination and endurance. Prevention of sports injuries for recreational players is available to everyone, and most often includes different types of strength training, stretching activities and plyometrics. Injuries are mostly caused by the skier physical unpreparedness which leads to a loss of control and a fall. The knee joint is the most common anatomical location of injury with about one third of all injuries in recreational skiers, followed by ski thumb and head injuries. Sports injuries occur due to various factors, such as: age, gender, health status, level of fitness preparation and adoption of elements, and extrinsic, such as the surface, protective equipment, quality and intensity. A skier can reduce the risk of injuries with his knowledge, skill, mental and physical preparation and reduce the risk of injury. Exercise prevention is defined as an intervention that requires activity and movement of participants, which may include physical activity, strengthening, stretching, neuromuscular training, proprioception, agility, or plyometric exercises. Sports injury prevention programs are aimed at reducing injuries. The most significant ligament injury is the ACL injury, and the program is based on exercises and includes risk factors and neuromuscular training strategies. Before planning preventive programs, it is necessary to determine the state of health of the person, mechanisms of injury and risk factors
CHILDREN WITH DIFFICULTIES IN ORGANIZED FOSTER CARE
No full textPravo svakog djeteta je da živi u zajednici bila to biološka, udomiteljska, posvojiteljska obitelj ili ustanova za odgoj. Odgovornost je stručnjaka da dijete izdvoje iz biološke obitelji, ako je to u najboljem interesu djeteta. Udomiteljstvo je najbolji izbor za smještaj djeteta ako dolazi do izdvajanja iz biološke obitelji što se može doznati iz mnogih istraživanja. Udomiteljska obitelj će primiti dijete kao svojeg člana i pružiti mu sve potrebno te najbitnije razumijevanje, toplinu, ljubav i podršku, dok mu ustanova ne može to pružiti. Primarni cilj udomiteljstva je pružiti djetetu sve potrebno dok se problem izdvajanja ne razriješi. Ako dođe do lišavanja roditeljske skrbi konačan cilj trebao bi biti posvojenje i to u što ranijoj životnoj dobi djeteta. Udomitelj ne može djelovati sasvim sam, on ima pomoć obitelji, stručnih suradnika i po potrebi stručnjaka iz zdravstvene struke. Jako je bitna edukacija udomitelja i njegove obitelji kako bi mogao na adekvatan način pomoći djetetu. Pojam specijaliziranog udomiteljstva nije baš poznat u Republici Hrvatskoj, to je skrb o udomljenom djetetu s višestrukim poteškoćama i na skrbi udomitelj može imati samo jedno dijete iznimno u nekim slučajevima dvoje ako su braća. Udomitelj mora biti educiran i upućen u sve poteškoće koje dijete ima kako bi mogao reagirati na pravilan način. Udomitelji se susreću s nizom poteškoća te bi dodatne edukacije i pomoć stručnjaka trebale biti neophodne.Every child has the right to live in community, whether it is a biological, foster, foster family or educational institution, it is only the responsibility of the experts to separate the child from biological family if it is the best interest of the child. Foster care is the best choice for accommodation if there is separation from the biological family, which can be found out from many researches. Foster family will accept the child as their member and provide him with everything he needs and the utmost understanding, warmth, love and support until the institution can provide it. The primary goal of foster care is to provide the child with everything he needs until the separation problem is not solved, if there is deprivation of parental care, the final decision should be adoption, and at the earliest age of the child. The foster parent cannot act alone, he has the help of his family, professionals, associonates and if it is necessary the health profession. It is very important for the educator of the adopter and his family to be able to help the child in the adequate way. The concept of specialized fostering is not well known in the Republic of Croatia, it is the care of a foster child with multiple difficulties and the foster parent can have only one child in their care, exceptionally in some cases two if they are brothers. The foster parent must be educated and knowedable about all the difficulties the child has to able to react in the right way. Foster parent face a number of difficulties and additional education and help from experts should be necessary
KINESITHERAPY IN THE REHABILITATION OF ACHILLES TENDON RUPTURE
No full textRuptura Ahilove tetive nagla je ozljeda koja se događa najčešće profesionalnim i rekreativnim sportašima. Zahtjeva hitnu intervenciju medicinskog tima. Prilikom ozljede osoba osjeća naglu i tupu bol, te se često čuje zvuk sličan udarcu bičem. Dijagnosticira se ultrazvukom ili magnetskom rezonancom, a jedan od najpouzdanijih testova za utvrđivanje rupture tetive je Thompsonov test. Nakon dijagnostike nastupa liječenje. Ono se izvodi operativno ili konzervativno. Konzervativno liječenje traje duže te je iznimno važna imobilizacija. Operativno liječenje je puno češće, a oporavak i povratak u sportske aktivnosti traju nešto kraće. Od fizioterapijskih procedura često se primjenjuju krioterapija i terapija ultrazvukom. Fizioterapijska procjena iznimno je važna kako bismo pratili napredak rehabilitacije. Procjenjujemo bolnost, jakost mišića i pokretljivost gležnja.
Kineziterapija je važan i nezaobilazan dio rehabilitacije. Primjenjuje pokret u svrhu liječenja. Jako je važno da se odvija u etapama koje prate zacjeljivanje operirane tetive kako ne bi došlo do ponavljanja ozljede. Postoji određeni protokol koji se prati, te se po njemu kineziterapija i odvija. Primjenjuju se aktivne dinamičke vježbe, statičke, hidrokineziterapija, aktivne potpomognute vježbe, vježbe snaženja te proprioceptivne vježbe.A ruptured Achilles tendon is a severe injury that occurs mostly in professional and recreational athletes and requires immediate medical intervention. When the injury occurs, a person feels a sudden, sharp pain, often accompanied by a whip-like sound. It is diagnosed by ultrasound or magnetic resonance imaging and one of the most reliable tests to determine tendon rupture is the Thompson test. After diagnosis, treatment begins and can be either surgical or conservative. Conservative treatment takes longer, with immobilization being extremely important. Surgical treatment is more common, allowing a faster recovery and return to sporting activities. Cryotherapy and ultrasound therapy are commonly used in physiotherapy procedures. Physiotherapy evaluation is crucial for monitoring the progress of rehabilitation. Pain, muscle strength, and mobility of the ankle joint are assessed. Kinesiotherapy, which uses movement for healing, is an essential part of rehabilitation. It must be done in stages that accompany the healing of the operated tendon to prevent the recurrence of the injury. Kinesiotherapy is conducted according to a specific protocol that is followed. It includes active dynamic exercises, static exercises, hydro kinesitherapy, active assisted exercises, strengthening exercises, and proprioceptive exercises
ASSESSMENT OF FUNCTIONAL ACTIVITIES IN PATIENTS WITH CERVICAL SPINE INJURY
Get PDFOzljeda vratne kralježnice je zahtjevna i kompleksna ozljeda koja ometa funkciju između mozga i tijela te uzrokuje niz posljedica osobi kojoj se dogodi. Ozljeda vratnog dijela kralježnice uzrokuje tetraparezu ili tetraplegiju, a najčešće je traumatskog porijekla. Uzroci mogu biti lom, nagnječenje ili iskakanje kralježaka, a kao najčešći uzroci mogu se navesti prometne nezgode, padovi s visine, sportske ozljede, skok u vodu. Ozljedu vratne kralježnice karakterizira gubitak funkcije kretanja, ravnoteže i kontrole sfinktera, raznih osjeta, spazam, bolovi u leđima te teškoće pri disanju. Osnovno načelo liječenja ozljeda vratne kralježnice jest konzervativno i operacijsko liječenje. Proces liječenja je dug i uz posljedice pacijentu donosi niz psiholoških problema. Stupanj ozljede kralježnične moždine određuje se prema američkoj AISA ljestvici, a sam stupanj ozljede već otprilike može dati prognozu i intenzitet ozljede. Pacijent se suočava s potpuno novim načinom života, prilagodbom na novonastalo stanje, dugotrajnom i cjeloživotnom rehabilitacijom pa je jako važno što prije započeti sa kvalitetnom rehabilitacijom koja se provodi pod nadzorom multidisciplinarnog tima. Rehabilitacija pacijenta započinje planom i programom. Bitna karika rehabilitacije su funkcionalni testovi procjene za funkcionalnost gornjih ekstremiteta, tonus muskulature, ravnoteže, snage, pokretljivosti, mobilnosti i samozbrinjavanja, edukacijom i tehnikama za sprečavanje komplikacija. Rehabilitacijski tim sakuplja bitne podatke o pacijentu opservacijom, palpacijom, testovima, mjerenjem i upitnicima o fizičkom stanju. Rehabilitacija robotikom uz kombiniranje konvencionalnih pristupa pokazuju poboljšanje u funkcionalnosti gornjih ekstremiteta kod osoba sa ozljedom vratne kralježnice. U ovom radu raspravljat će se o važnosti procjene funkcionalne aktivnosti kod pacijenata s ozljedom vratne kralježnice, metodama koje se koriste za procjenu funkcionalne aktivnosti i izazovima pri provođenju tih procjena. Za procjenu početnog i završnog stanja korišteni su testovi Box and blocks (BB) i Functional independence measure (FIM).Cervical spine injury is a demanding and complex injury that interferes with function in between
brain and body and causes a series of consequences for the person to whom it happens. An injury to the cervical spine causes tetraparesis or tetraplegia, and is most often of traumatic origin. The causes can be fracture, contusion or dislocation of vertebrae, and the most common causes are traffic accidents, falls from a height, sports injuries, jumping into water. Cervical spine injury is characterized by loss of movement function, balance and sphincter control, various sensations, spasm, back pain and breathing difficulties. The basic principle of treating cervical spine injuries is conservative and surgical treatment. The treatment process is long and, in addition to the consequences, brings a series of psychological problems to the patient. The degree of spinal cord injury is determined according to the American AISA scale, and the degree of injury itself can roughly give the prognosis and intensity of the injury. The patient faces a completely new way of life, adaptation to the new condition, long-term and lifelong rehabilitation, so it is very important to start quality rehabilitation as soon as possible, which is carried out under the supervision of a multidisciplinary team. Patient rehabilitation begins with a plan and program. An essential link of rehabilitation is functional evaluation tests for the functionality of the upper extremities, muscle tone, balance, strength, mobility, mobility and self-care, with education and techniques to prevent complications. The rehabilitation team collects essential data about the patient through observation, palpation, tests, measurements and physical condition questionnaires. Robotic rehabilitation combined with conventional approaches show improvement in upper limb functionality in persons with cervical spine injury. This paper will discuss the importance of assessing functional activity in patients with cervical spine injury, the methods used to assess functional activity, and the challenges in conducting these assessments. Box and blocks (BB) and Functional independence measure (FIM) tests were used to assess the initial and final state
REHABILITATION AFTER BRAIN TUMOR SURGERY
Get PDFOvaj rad govori o vrstama tumora mozga i njegovom operacijom i rehabilitacijskom procesu. Navodi odnose između pacijenta, medicinskog osoblja i obitelji tokom rehabilitacijskog procesa. Također govori o načinima rehabilitacije te ulozi liječnika, fizioterapeuta, medicinske sestre, logopeda i psihologa u rehabilitacijskom procesu nakon operacije tumora mozga. Navode se bitne točke svakog pojedinca u medicinskom timu te važnosti sklada funkcioniranja medicinskog tima u rehabilitacijskom procesu. Također govori se o životu pacijenta tokom i nakon rehabilitacije nakon operacije tumora mozga.This paper talks about the types of brain tumors and its operation and rehabilitation process. It states the relationships between the patient, the medical staff and the family during the rehabilitation process. He also talks about rehabilitation methods and the role of doctors, physiotherapists, nurses, speech therapists and psychologists and the rehabilitation process after brain tumor surgery. The important points of each individual in the medical team and the importance of the harmonious functioning of the medical team in the rehabilitation process are listed. It also talks about the patient's life during and after rehabilitation after brain tumor surgery
VISUAL STIMULATION IN THE RECOVERY OF MOTOR FUNCTIONS IN CHILDREN
No full textRehabilitacija motoričkih funkcija kod djece s neurološkim poremećajima predstavlja izazov kako za kliničare tako i za istraživače. Tradicionalne metode fizikalne terapije često uključuju vježbe i aktivnosti usmjerene na poboljšanje snage, koordinacije i ravnoteže. Međutim, sve veći interes izaziva upotreba vizualne stimulacije kao dodatnog terapijskog sredstva. Vizualna stimulacija obuhvaća različite tehnike, uključujući upotrebu svjetla, boja, slika i virtualnih stvarnosti, koje su osmišljene kako bi potaknule neuroplastičnost i time unaprijedile motoričke funkcije. Cilj istraživanja ovog diplomskog rada je utvrditi utjecaj vizualne stimulacije na poboljšanje motoričkih funkcija, kao što su koordinacija i fine motoričke vještine, kod djece s neurološkim poremećajima. Istraživanje je obuhvatilo djecu u dobi od 6 do 18 godina s dijagnosticiranim neurooškim poremećajima te određenom vrstomi stupnjem oštećenja vida. Sva djeca su korisnici Centra za pružanje usluga u zajednici Mali dom. Djeca su uključena u svakodnevne programske aktivnosti koje se provode u skupinama od 4 do 10 korisnika koje su formirane prema dobi i razvojnim potrebama djeteta. Na temelju individualnih potreba svakog djeteta, svakodnevno su provedene različite vrste vizualnih stimulacija. Kroz program vizualne stimulacije neka su djeca bila stimulirana svjetlosnim podražajem, neka s različitim materijalima pod ultraljubičastim (UV) svjetlom, a neka s materijalima u jarkim bojama i visokim kontrastom. Ciljevi i metode terapije određivani su individualno, na temelju promatranja djetetovih mogućnosti i potreba, a sve su uključivale oporavak motoričkih funkcija. Nakon četiri tjedna programa, provedena je anketa. Rezultati su pokazali kako je korištenje različitih vrsta vizualne stimulacije tijekom neurorehabilitacijskog procesa pridonijelo vidljivom napretku u oporavku motoričkih funkcija kod djece.The rehabilitation of motor functions in children with neurological disorders presents a challenge for both clinicians and researchers. Traditional methods of physical therapy often include exercises and activities aimed at improving strength, coordination, and balance. However, there is growing interest in the use of visual stimulation as an additional therapeutic tool. Visual stimulation encompasses various techniques, including the use of light, colors, images, and virtual reality, designed to promote neuroplasticity and thereby enhance motor functions. The aim of this thesis research is to determine the impact of visual stimulation on the improvement of motor functions, such as coordination and fine motor skills, in children with neurological disorders. The research included children aged 6 to 18 years with diagnosed neurological disorders and a certain type and degree of visual impairment. All the children are users of the Community Service Center Mali dom. The children participated in daily program activities conducted in groups of 4 to 10 participants, formed according to the child's age and developmental needs. Based on the individual needs of each child, various types of visual stimulation were carried out daily. Through the visual stimulation program, some children were stimulated with light stimuli, some with different materials under ultraviolet (UV) light, and some with bright colors and high-contrast materials. The goals and methods of therapy were determined individually, based on the observation of the child's abilities and needs, all of which included the recovery of motor functions. After four weeks of the program, a survey was conducted. The results showed that the use of different types of visual stimulation during the neurorehabilitation process contributed to visible progress in the recovery of motor functions in children
PHYSICAL EXERCISE IN THE PREVENTION OF CARDIOVASCULAR DISEASES
No full textPrimarni cilj ovog rada je utvrditi proučavanjem dostupne literature kako i na koji način redovito tjelesno vježbanje utječe na organizam čovjeka u cjelini s posebnim naglaskom na pozitivne aspekte učinka na srčano-žilni odnosno kardiovaskularni sustav. Sekundarni cilj je prezentirati najnovije spoznaje iz područja utjecaja tjelesnog vježbanja na srčano-žilni odnosno kardiovaskularni sustav zainteresiranoj javnosti. Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu, odgovorne za 18,6 milijuna smrtnih slučajeva u 2019. godini. Sjedilački način života i smanjena tjelesna aktivnost glavni su čimbenici rizika za razvoj ovih bolesti, a tijekom pandemije COVID-19 je stanje postalo zabrinjavajuće. Redovita tjelesna aktivnost značajno smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i opće smrtnosti pa čak i ako se provodi u minimalnoj mjeri. Preporučuje se svakodnevno vježbanje za optimalne zdravstvene benefite, što podrazumijeva poboljšanje mentalnog zdravlja i smanjenje stresa. Tijekom srčanog ciklusa tlak je promjenjiv, povećava se tijekom kontrakcije srca (sistola) i smanjuje tijekom opuštanja srca (dijastola). Hipertenzija, koja može biti esencijalna ili sekundarna, uglavnom nepoznatog uzroka, ima simptome poput glavobolje i umora. Testovi poput Systematic Coronary Risk Evaluation (SCORE) su namijenjeni za procjenu kardiovaskularnih bolesti. Redovita tjelesna aktivnost će smanjiti tlak kod hipertenzije, a liječnik treba savjetovati odabir vježbi i napomenuti mjere opreza. Nadalje, srčani udar nastaje zbog naglog prekida cirkulacije u arteriji što može izazvati tromb, a posljedica može biti odumiranje mišića srca. Hodanje je pristupačan oblik aktivnosti koji promovira program „Hodanjem do zdravlja“. Istraživanje u Sjevernoj Kareliji i Kuopio je pokazalo da umjerena i intenzivna tjelesna aktivnost značajno smanjuje rizik i smrtnost od kardiovaskularnih bolesti kod oba spola. Mali postotak populacije je fizički aktivan što predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju. Drugo istraživanje objašnjava povezanost kardiovaskularnih bolesti, infarkta miokarda, moždanog udara i razina lipida s tjelesnom aktivnošću, sjedilačkim ponašanjem i trajanjem sna. Dokazano je da intenzivno vježbanje utječe na pad stope kardiovaskularnih bolesti.The primary aim of this paper is to determine, through a review of available literature, how and in what ways regular physical exercise affects the human body as a whole, with a special focus on the positive effects on the cardiovascular system. The secondary aim is to present the latest findings on the impact of physical exercise on the cardiovascular system to the interested public. Cardiovascular diseases are the leading cause of mortality worldwide, responsible for 18.6 million deaths in 2019. A sedentary lifestyle and reduced physical activity are major risk factors for the development of these diseases, and the situation became particularly concerning during the COVID-19 pandemic. Regular physical activity significantly reduces the risk of cardiovascular diseases and overall mortality, even when done minimally. Daily exercise is recommended for optimal health benefits, including improved mental health and reduced stress. During the cardiac cycle, blood pressure varies, increasing during heart contraction (systole) and decreasing during heart relaxation (diastole). Hypertension, which can be essential or secondary, is usually of unknown cause and presents symptoms such as headaches and fatigue. Tests like the Systematic Coronary Risk Evaluation (SCORE) are designed to assess cardiovascular disease risk. Regular physical activity will reduce blood pressure in cases of hypertension, and a doctor should advise on appropriate exercises and necessary precautions. Furthermore, a heart attack occurs due to the sudden interruption of circulation in an artery, which can lead to a thrombus, potentially resulting in the death of heart muscle tissue. Walking is an accessible form of activity promoted by the "Walking for Health" program. Research in North Karelia and Kuopio has shown that moderate and intense physical activity significantly reduces the risk and mortality from cardiovascular diseases in both sexes. A small percentage of the population is physically active, which poses a serious health threat. Another study explains the connection between cardiovascular diseases, myocardial infarction, stroke, and lipid levels with physical activity, sedentary behavior, and sleep duration. It has been proven that intense exercise reduces the rate of cardiovascular diseases
THE EFFECT OF THE BOBATH CONCEPT ON CHILDREN WITH CEREBRAL PALSY
No full textBobath koncept predstavlja jedan od najvažnijih i najpriznatijih pristupa u fizioterapiji djece s cerebralnom paralizom. Ovaj pristup se temelji na holističkom razumijevanju razvoja i funkcije neurološkog sustava te nudi sveobuhvatne strategije za rehabilitaciju djece s različitim vrstama motoričkih poremećaja koji proizlaze iz oštećenja mozga. Bobath koncept primjenjuju educirani terapeuti koji kontinuirano unapređuju svoja znanja i vještine kroz specijalizirane edukacije. Cerebralna paraliza (CP) je stanje uzrokovano oštećenjem mozga koje se može dogoditi prije, za vrijeme ili nakon rođenja. Djeca s cerebralnom paralizom često imaju probleme s motoričkom kontrolom, koordinacijom i ravnotežom. Bobath koncept se usredotočuje na poboljšanje tih aspekata kroz facilitaciju pokreta, manipulaciju položajima i upotrebu različitih pomagala kako bi potaknuli pravilne motoričke odgovore i spriječili razvoj sekundarnih komplikacija poput kontraktura i deformacija. Postati certificirani Bobath terapeut zahtijeva visoku razinu stručnosti i dugotrajnu edukaciju. Nakon završetka fakultetskog obrazovanja, terapeuti moraju imati najmanje dvije godine iskustva rada s djecom prije nego što započnu specijaliziranu obuku u Bobath konceptu. Sama edukacija je kontinuirana i trajna, budući da se koncept stalno razvija i prilagođava novim znanstvenim spoznajama. Edukacija uključuje teorijske i praktične module, gdje terapeuti uče specifične tehnike facilitacije, analizu pokreta i metode procjene djetetovih sposobnosti. Kroz kontinuirane seminare, radionice i praktične sesije, terapeuti usvajaju nova znanja i unapređuju svoje vještine, osiguravajući najviši standard skrbi za djecu s cerebralnom paralizom. Jedna od značajnih prednosti Bobath koncepta je njegova otvorenost i kompatibilnost s drugim terapijskim pristupima. Educirani Bobath terapeuti često kombiniraju tehnike i znanja stečena iz drugih rehabilitacijskih metoda kako bi optimizirali rezultate terapije. Na primjer, koncept se može integrirati s metodama kao što su Vojta terapija, senzorna integracija, te razne oblike fizikalne terapije i radne terapije. Terapeuti prilagođavaju intervencije individualnim potrebama svakog djeteta, koristeći najbolje prakse iz različitih terapijskih disciplina.The Bobath concept represents one of the most important and recognized approaches in the physiotherapy of children with cerebral palsy. This approach is based on a holistic understanding of the development and function of the nervous system and offers comprehensive strategies for the rehabilitation of children with various types of motor disorders resulting from brain damage. The Bobath concept is applied by trained therapists who continuously improve their knowledge and skills through specialized training. Cerebral palsy (CP) is a condition caused by brain damage that can occur before, during or after birth. Children with cerebral palsy often have problems with motor control, coordination and balance. The Bobath concept focuses on improving these aspects through the facilitation of movement, manipulation of positions and the use of various aids to stimulate proper motor responses and prevent the development of secondary complications such as contractures and deformities. Becoming a certified Bobath therapist requires a high level of expertise and long-term education. After completing their college education, therapists must have at least two years of experience working with children before starting specialized training in the Bobath concept. The education itself is continuous and permanent, since the concept is constantly developing and adapting to new scientific knowledge. The education includes theoretical and practical modules, where therapists learn specific facilitation techniques, movement analysis and methods of assessing the child's abilities. Through continuous seminars, workshops and practical sessions, therapists acquire new knowledge and improve their skills, ensuring the highest standard of care for children with cerebral palsy. One of the significant advantages of the Bobath concept is its openness and compatibility with other therapeutic approaches. Trained Bobath therapists often combine techniques and knowledge gained from other rehabilitation methods to optimize therapy results. For example, the concept can be integrated with methods such as Vojta therapy, sensory integration, and various forms of physical therapy and occupational therapy. Therapists adapt interventions to the individual needs of each child, using best practices from different therapeutic disciplines
KNEE INJURIES IN ATHLETES
No full textLjudsko tijelo je u današnjem svijetu sporta podvrgnuto velikim opterećenjima i brojnim treninzima. Nažalost, ozljede su sastavni dio sporta. Koljeno je jedan od najčešće ozljeđenih zglobova tijekom bavljenja nekom sportskom aktivnošću, bilo to na rekreativnoj ili na profesionalnoj razini. Pokreti koji se mogu izvoditi u zglobu koljena su fleksija i ekstenzija te vanjska i unutarnja rotaciju koje za razliku od fleksije i ekstenzije imaju vrlo mali opseg pokreta. Upravo zbog malog opsega pokreta rotacija koljeno trpi snažne napore tijekom aktivnosti u kojima se susreću nagle promjene smjera kretanja, skokove i doskoke pogotovo kod kontaktnih sportova. Tako dolazi do ozljeda kao što su luksacije, prijelomi i rupture ligamenata i meniska te ozljede zglobne hrskavice koje mogu udaljiti sportaša sa terena na kraći ili duži period ovisno o vrsti ozljede. Teže ozljede koljena su rupture ligamenata (prednjeg ili stražnjeg križnog ligamenta, kolateralni ligamenti),ozljede zglobnih tijela koljena (medijalni i lateralni menisci, zglobna hrskavica). Ozljede mogu biti i lakšeg tipa pa je za njih nekad dovoljno samo mirovanje i fizikalna terapija, dok teže ozljede zahtijevaju kirurški postupak. Postoje i specifične ozljede koljena koje su tipične kod određenih sportova u kojima se zglob koljena susreće sa velikim brojem ponavljanja jednog pokreta kao što je slučaj kod skakača u dalj i vis, košarkaša, odbojkaša, kod kojih se javlja sindrom prenaprezanja „skakačko koljeno“. Slična ozljeda je i „plivačko koljeno“ koje se pojavljuje kod plivača i vaterpolista. Degenerativne bolesti zgloba također mogu uzrokovati ozljedu prilikom opterećenja koljena za vrijeme sportske aktivnosti, kao osteoartritis koji je prvenstveno uzrokovan starenjem, ali i drugim čimbenicima koji ga uzrokuju kao što su posljedice prijašnjih ozljeda, urođene deformacije (X i O noge), prekomjerna opterećenja (pretilost), i metabolički poremećaji.In today's world of sports, the human body is subjected to heavy training and numerous exercises. Unfortunately, injuries are an integral part of sports. The knee is one of the most frequently injured joints during sports activity, be it at a recreational or professional level. Movements that can be performed in the knee joint are flexion and extension, and external and internal rotation, which unlike flexion and extension have very little range of motion. It is precisely because of the small range of motion of rotations that the knee suffers strong strains during activities in which sudden changes in the direction of movement are encountered, for instance, jumps and landings, especially in contact sports. This is how injuries such as luxations, fractures, and ruptures of ligamenst occur, which can remove the athlete from the field for a shorter or longer period depending on the type of injury. More serious knee injuries are ligament ruptures (anterior or posterior cruciate ligament or collateral ligament), and injuries of the articular bodies of the knee (medial and lateral meniscus or articural cartilage). Injuries can also be of a minor type, so rest and physical therapy is sometimes enough for them, while more severe injuries require a surgical procedure. There are also specific knee injuries that are typical of certain sports in which the knee joint encounters a large number of repetitions of one movement, as with long and high jumpers, basketball players, and volleyball players, in which the "jumper's knee" overuse syndrome occurs. A similar injury is the "swimmer's knee" that occurs in swimmers and water polo players. Degenerative joint diseases can also cause injuries when the knee is strained during sports activities, such as osteoarthritis, which is primarily caused by aging, but also by other factors that cause it such as the consequences of previous injuries, congenital deformities (X and O legs), excessive loads (obesity), and metabolic disorders
IMPACT OF ANKLE DISTORTION OF QUALITY OF LIFE ON PROFESSIONAL FUTSAL PLAYERS
No full textDistorzije gležnja među profesionalnim futsal igračima mogu imati neposredne učinke na njihovu izvedbu i sudjelovanje na utakmicama. Ove ozljede, koje često zahtijevaju odsustvo igrača dulje od četiri tjedna, mogu značajno utjecati na ukupnu izvedbu momčadi i konkurentnost na terenu. Priroda futsala, s njegovim brzim i dinamičnim igranjem, postavlja visoke zahtjeve na agilnost i rad nogu igrača, zbog čega je stabilnost gležnja ključna za optimalnu izvedbu. Iskrivljenja gležnja mogu dovesti do smanjene pokretljivosti, boli i ograničenja u kretanju, utječući na sposobnost igrača da izvodi precizne manevre i aktivno se uključi u igru. Opasnost od ovakvih ozljeda, kao i dugoročne posljedice koje one izazivaju, oduvijek usko povezuje sport i medicinu, u ovom slučaju fizioterapiju. Proces rehabilitacije, na čelu s fizioterapeutom i njegovim stručnim timom, može uvelike utjecati na prevenciju distorzije gležnja kao i na brzinu oporavka i povratak igrača nakon ozljede, kako na teren tako i u aktivnosti svakodnevnog života.
Ne mogu se zanemariti dugoročne posljedice distorzije gležnja na fizičko i psihičko zdravlje te dobrobit profesionalnih futsal igrača. Dok trenutni učinci mogu utjecati na izvedbu, neriješene ili nepropisno rehabilitirane ozljede gležnja mogu dovesti do kroničnih problema kao što su nestabilnost zgloba, smanjeni raspon pokreta i povećana osjetljivost na ponovnu ozljedu. Osim navedenih posljedica na profesionalnom području sportaša, ova ozljeda značajno utječe i na njihovo psihičko stanje kao i na kvalitetu svakodnevnog života. Rehabilitacija time znatno olakšava moguće posljedice distorzije gležnja i ima ključnu ulogu u postavljanju zdravih navika koje će dugoročno poboljšati kvalitetu i stil života svakog profesionalnog igrača.Ankle distortion among professional futsal players can have immediate effects on their performance and participation in matches. These injuries, which often require a player to be out for more than four weeks, can significantly affect a team's overall performance and competitiveness on the field. The nature of futsal, with its fast and dynamic play, places high demands on the player's agility and footwork, making ankle stability crucial for optimal performance. Ankle sprains can lead to reduced mobility, pain and restricted range of motion, affecting a player's ability to perform precise maneuvers and actively engage in play. The danger of such injuries, as well as the long-term consequences they cause, has always closely linked sports and medicine, in this case physiotherapy. The rehabilitation process, led by a physiotherapist and his professional team, can greatly influence the prevention of ankle distortion as well as the speed of recovery and return of players after injury, both on the field and in activities of daily life.
The long-term consequences of ankle distortion on the physical and mental health and well-being of professional futsal players cannot be ignored. While immediate effects can affect performance, unresolved or improperly rehabilitated ankle injuries can lead to chronic problems such as joint instability, reduced range of motion, and increased susceptibility to re-injury. In addition to the aforementioned consequences in the professional field of athletes, this injury significantly affects their psychological state as well as the quality of their daily life. Rehabilitation thus significantly eases the possible consequences of ankle distortion and plays a key role in establishing healthy habits that will improve the quality and lifestyle of every professional player in the long term