Repository of University of Applied Sciences Ivanić-Grad
Not a member yet
184 research outputs found
Sort by
POSTOPERATIVE REHABILITATION AFTER TOTAL HIP REPLACEMENT
No full textUgradnja totalne endoproteze (TEP-a) kuka jedan je od najčešćih i najuspješnijih ortopedskih
zahvata koji se izvodi kod pacijenata s teškim degenerativnim promjenama zgloba kuka. Ova
operacija značajno poboljšava kvalitetu života pacijenata. U ovom radu će se obraditi ključni
aspekti anatomije i biomehanike kuka, kirurški postupci, rehabilitacija te utjecaj fizioterapije
na kvalitetu života pacijenta nakon operacije. Kada se opisuje anatomija zgloba kuka, naglašava
se njegova složena struktura i funkcija uključujući sve komponente koje omogućuju stabilnost
i pokretljivost. Zglob kuka omogućuje širok raspon pokreta stoga je njegov pravilan rad od
velike važnosti. Kod same biomehanike kuka naglasak se stavlja na raspodjelu opterećenja, sile
koje djeluju na zglob te prilagodbe pri hodu i drugim svakodnevnim aktivnostima. Pravilno
funkcioniranje kuka presudno je za očuvanje lokomotorne funkcije i sprečavanje dodatnih
oštećenja. Kirurški zahvati kod ugradnje TEP-a kuka mogu se razlikovati prema operativnim
pristupima i vrstama implantata koji se koriste. Sama rehabilitacija nakon ovakvog zahvata
ključna je za uspješan oporavak pacijenta i povratak svakodnevnim aktivnostima. Proces
rehabilitacije odvija se kroz nekoliko faza, a cilj je smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti i
jačanje mišića kako bi se osigurala stabilnost i funkcionalnost operiranog zgloba. Početna faza
rehabilitacije uključuje kontrolu boli, prevenciju tromboze i ranu mobilizaciju, dok se kasnije
uvode vježbe jačanja mišića, poboljšanja hoda i ravnoteže. Pravilno provedena rehabilitacija ne
samo ubrzava povratak normalnom životu i svakodnevnim aktivnostima, već dugoročno
pridonosi očuvanju funkcionalnosti zgloba i prevenciji mogućih komplikacija. Pacijenti koji
redovito provode vježbe i pridržavaju se uputa terapeuta postižu bolje rezultate i imaju manji
rizik od javljanja postoperativnih komplikacija.Total hip arthroplasty (THA) is one of the most common and successful orthopedic procedures
performed in patients with severe degenerative changes in the hip joint. This surgery
significantly improves patients quality of life. This paper will address key aspects of hip joint
anatomy and biomechanics, surgical procedures, rehabilitation and the impact of physiotherapy
on patients quality of life after surgery. When describing the anatomy of the hip joint, emphasis
is placed on its complex structure and function, including all the components that provide
stability and mobility. The hip joint allows for a wide range of motion, making its proper
function crucial. In terms of hip biomechanic, the focus in on load distribution, the forces acting
on the joint and adaptations during walking and other daily activities. Proper hip function is
essential for maintaining locomotor function and preventing further damage. Surgical
procedures for total hip arthroplasty can vary depending on the surgical approach and the type
of implants used. Rehabilitation following this procedure is crucial for a successful recovery
and a return to daily activities. The rehabilitation process occurs in several phases, with the
primary goal being pain reduction, improved mobility and muscle strengthening to ensure the
stability and functionality of the operated joint. The initial phase of rehabilitation includes pain
control, thrombosis prevention and early mobilization, while later phases introduce muscle
strengthening exercises, gait improvement and balance training. Properly conducted
rehabilitation not only accelerates the return to normal life and daily activities but also
contributes to the long-term preservation of joint functionality and the prevention of possible
complications. Patients who regularly perform exercises and follow the therapists instructions
achieve better outcomes and have a lower risk of developing postoperative complications
PHYSIOTHERAPY REHABILITATION FOLLOWING COMPLETE ANKLE LIGAMENT RUPTURE
No full textRuptura ligamenata skočnog zgloba jedna je od najčešćih ozljeda donjih ekstremiteta, osobito kod sportaša i osoba koje se bave rekreativnim aktivnostima. Potpuna ruptura predstavlja ozbiljan problem jer dovodi do gubitka stabilnosti, smanjene pokretljivosti i značajnog smanjenja funkcionalnih sposobnosti, što može otežati obavljanje svakodnevnih aktivnosti i produžiti vrijeme povratka sportu. Neadekvatno liječenje i nepravilno vođena rehabilitacija često uzrokuju komplikacije poput kronične nestabilnosti zgloba, učestalih recidiva i razvoja degenerativnih promjena. Skočni zglob, kao složena anatomska i funkcionalna cjelina, zahtijeva sustavan i dobro planiran rehabilitacijski proces kojim se obnavlja stabilnost, smanjuje rizik od ponovnih ozljeda i omogućuje postupno vraćanje uobičajenim opterećenjima. Fizioterapija pritom ima ključnu ulogu jer uključuje različite metode i postupke usmjerene na kontrolu boli i edema, povratak opsega pokreta, jačanje muskulature te razvoj propriocepcije i neuromuskularne kontrole. Pravovremena i pravilno vođena rehabilitacija ne samo da ubrzava oporavak, već pridonosi očuvanju dugoročne funkcionalnosti zgloba i sprječava nastanak trajnih posljedica. Osim fizičkih aspekata, rehabilitacija obuhvaća i edukaciju pacijenta, što dodatno smanjuje mogućnost pogrešaka u procesu oporavka. Istraživanja posljednjih godina potvrđuju važnost strukturiranih i individualiziranih programa rehabilitacije te korištenje suvremenih fizioterapijskih metoda koje osiguravaju optimalne rezultate. Razumijevanje mehanizama ozljede, biomehanike zgloba i principa oporavka ključno je za uspješnu primjenu terapijskih postupaka i povratak pacijenata u svakodnevni život i sport. Fizioterapijska rehabilitacija, stoga, predstavlja nezamjenjiv segment cjelokupnog procesa liječenja potpune rupture ligamenata skočnog zgloba, s naglaskom na prevenciju budućih ozljeda i održavanje kvalitete života.Ankle ligament rupture is one of the most common lower limb injuries, particularly among athletes and physically active individuals. A complete rupture poses a significant challenge as it leads to instability, restricted mobility, and substantial loss of functional capacity, which can impair daily activities and prolong the return to sports. Inadequate treatment and poorly managed rehabilitation often result in complications such as chronic ankle instability, frequent recurrences, and degenerative changes. The ankle joint, being a complex anatomical and functional unit, requires a systematic and well structured rehabilitation process to restore stability, reduce the risk of re injury, and enable a gradual return to normal loading. Physiotherapy plays a key role in this process, utilizing various methods and techniques aimed at pain and edema control, restoring range of motion, strengthening muscles, and improving proprioception and neuromuscular control. Timely and properly guided rehabilitation not only accelerates recovery but also helps preserve long term joint function and prevents the development of permanent impairments. In addition to physical aspects, rehabilitation includes patient education, which further reduces the likelihood of errors during recovery. Recent research confirms the importance of structured and individualized rehabilitation programs and the application of modern physiotherapeutic methods to achieve optimal outcomes. Understanding the injury mechanisms, joint biomechanics, and recovery principles is essential for the successful implementation of therapeutic strategies and the safe return of patients to everyday life and sports activities. Physiotherapeutic rehabilitation therefore represents an indispensable part of the overall treatment of complete ankle ligament ruptures, with a strong emphasis on injury prevention and maintaining quality of life
Application of the Bobath Concept in a case of a Person with Multiple Sclerosis - A Case Study
No full textOvaj diplomski rad prikazuje primjenu Bobath koncepta na rehabilitaciju bolesnika s
multiplom sklerozom (MS), neurološkom bolešću koja uzrokuje rašireno kretanje i kognitivno
oštećenje. Svrha ovog diplomskog rada je prikazati učinkovitost Bobath metode u poboljšanju
funkcionalne sposobnosti, mobilnosti i kvalitete života bolesnika s multiplom sklerozom. U
teorijskom dijelu rada predstavljena je multipla skleroza i Bobath koncept, njegov povijesni razvoj
te osnovni principi i metode rehabilitacije bolesnika s neurološkim poremećajima. Poseban
naglasak stavljen je na prilagodbu ovog pristupa specifičnim potrebama bolesnika s multiplom
sklerozom, uključujući tretmane usmjerene na smanjenje spastičnosti, poboljšanje ravnoteže i
koordinacije te poboljšanje pokretljivosti i svakodnevnog života. Empirijski dio ovog rada sastoji
se od prikaza slučaja koji detaljno opisuje tretmane terapeuta i bolesnika s multiplom sklerozom
nakon liječenja temeljenog na Bobath konceptu. Prilikom rada s pacijentom analizirani su početni
klinički simptomi, postavljeni ciljevi liječenja, primijenjene intervencije i postignuti rezultati.
Rezultati prikaza slučaja pokazuju da je nakon primjene Bobath metode poboljšana motorička
funkcija, smanjen umor i povećana samostalnost u svakodnevnim aktivnostima. Nadalje,
poboljšana je fizička i psihička kvaliteta života, što pokazuje široku primjenjivost i korisnost
Bobath koncepta u rehabilitaciji bolesnika s multiplom sklerozom. Na temelju provedenog prikaza
slučaja zaključeno je da Bobath koncept može biti učinkovit alat u neurorehabilitaciji za
poboljšanje funkcionalne sposobnosti i kvalitete života bolesnika s multiplom sklerozom.
Međutim, preporučuju se daljnja istraživanja s većim brojem sudionika kako bi se potvrdili ovi
nalazi i istražili dugoročni učinci ovog tretmana.This thesis examines the application of the Bobath concept to the rehabilitation of patients
with multiple sclerosis (MS), a neurological disease that causes widespread movement and
cognitive impairment. The purpose of this article is to analyze the effectiveness of the Bobath
method in improving the functional ability, mobility and quality of life of patients with multiple
sclerosis. In the theoretical part of the book, Multiple Sclerosis and the Bobath concept, its
historical development and the basic principles and methods of rehabilitation of patients with
neurological disorders are presented. Special emphasis is placed on adapting this approach to the
specific needs of patients with multiple sclerosis, including treatments aimed at reducing spasticity,
improving balance and coordination, and improving mobility and daily life. The empirical part of
this article consists of a case report detailing the treatments of therapists and patients with multiple
sclerosis after treatment based on the Bobath concept. Initial clinical symptoms, set treatment
goals, applied interventions and achieved results were analyzed. The results of the research show
that after the application of the Bobath method, motor function is significantly improved, fatigue
is reduced and independence in daily activities is increased. Furthermore, the physical and
psychological quality of life has improved, which shows the wide applicability and usefulness of
the Bobath concept in the rehabilitation of patients with multiple sclerosis. Based on the conducted
research, it was concluded that the Bobath concept can be an effective tool in neurorehabilitation
for improving the functional ability and quality of life of patients with multiple sclerosis. However,
further studies with a larger number of participants are recommended to confirm these findings
and investigate the long-term effects of this treatment
INFLUENCE OF DIET AND PHYSICAL ACTIVITY IN WOMEN WITH POLYCYSTIC OVARIES
Get PDFSindrom policističnih jajnika (PCOS) najčešći je endokrini poremećaj koji pogađa žene u reproduktivnoj dobi. PCOS dijagnoza temelji se na prisutnosti dva od tri kriterija: klinički ili biokemijski hiperandrogenizam, oligoovulacija ili anovulacija i morfološki izgled policističnih jajnika. Žene oboljele od policističnih jajnika pate od niza reproduktivnih i metaboličkih abnormalnosti uključujući pretilost i inzulinsku rezistenciju. Često je udružen s debljinom i hiperiznulinemijom. Klinički nalazi obično uključuju anovulaciju koja rezultira nepravilnim krvarenjem iz maternice i neplodnošću, višak androgena koji rezultira hirzutizmom i aknama te pretilost. Patofiziologija uključuje promijenjene funkcije hipotalamusa, hipofize, jajnika i nadbubrežnih žlijezda, što rezultira neuspjehom folikulogeneze da redovito nastavi ovulaciju. Nakon što se dijagnosticira sindrom policističnih jajnika, valja ga liječiti i trajno nadzirati. Liječenje ovisi o dobi pacijentice, simptomima i znakovima te reprodukcijskim željama. Provođenje zdravog načina života i smanjenje tjelesne težine pretilih pacijentica uz redovitu tjelesnu aktivnost su u kombinaciji s ostalim terapijskim postupcima najučinkovitiji načini liječenja pri čemu se osigurava kvalitetan način života.Polycystic ovary syndrome (PCOS) is the most common endocrine disorder that affects women of childbearing age. PCOS diagnosis is based on the presence of two of three criteria: clinical or biochemical hyperandrogenism, oligoovulation or anovulation, and morphological appearance of polycystic ovaries. Women with polycystic ovaries suffer from a range of reproductive and metabolic abnormalities, including obesity and insulin resistance. It is often associated with obesity and hyperisnulinemia. Clinical findings usually include anovulation resulting in irregular uterine bleeding and infertility, excess androgens resulting in hirsutism
and acne, and obesity. Pathophysiology involves altered functions of the hypothalamus, pituitary gland, ovaries, and adrenal glands, resulting in a failure of folliculogenesis to resume ovulation regularly Once polycystic ovary syndrome is diagnosed, it should be treated and monitored permanently. Treatment depends on the patient's age, symptoms and signs, and reproductive thirst. Leading a healthy lifestyle and reducing the body weight of obese patients with regular physical activity are in combination with other therapeutic procedures the most effective ways of treatment while ensuring a quality lifestyle
THE RELATIONSHIP BETWEEN THE QUALITY OF FAMILY RELATIONSHIPS AND ALCOHOL CONSUMPTION
Get PDFOvisnost o alkoholu ili alkoholizam je bolest koja nastaje dugotrajnom i prekomjernom uporabom alkoholnih pića. Karakteriziran je poremećenim ponašanjem koje uključuje potrebu za alkoholom i slabu kontrolu pijenja uz razvoj psihičke i fizičke ovisnosti te pojavu zdravstvenih i socijalnih poteškoća. Alkoholizam ne utječe samo na osobu koja ga konzumira već i na cijelu njegovu okolinu. Probleme s alkoholom najčešće prvo primjećuje obitelj, a funkcioniranje takvog pojedinca u obitelji i okolini je otežano. Istraživanja su utvrdila da je kvaliteta obiteljskih interakcija povezana s raznim poteškoćama kod djece. U istraživanjima provedenim u Hrvatskoj utvrđeno je da je očevo odbacivanje aspekt roditeljskog ponašanja koji je najviše povezan s različitim oblicima agresivnog, delinkventnog i ovisničkog ponašanja, depresivnosti, anksioznosti i somatizacijom te prilagodbe u školskom okruženju među vršnjacima i formiranjem stavova prema zlostavljanju.
Cilj ovog rada bila je provjeriti utječe li percipirana kvaliteta odnosa u obitelji na konzumaciju alkohola. Rad se temeljio na hipotezama da niža percipirana kvaliteta odnosa u obitelji i očevo odbacivanje utječu na konzumaciju alkohola. Istraživanje se provelo među 100 studenata 1., 2. i 3. godine Studija fizioterapije Veleučilišta u Ivanić-Gradu. Korišten je upitnik općih sociodemografskih podataka sastavljen za potrebe istraživanja, AUDIT upitnik te Skala kvalitete obiteljskih interakcija (KOBI), pomoću kojih smo došli do podataka o percepciji kvalitete obiteljskih odnosa, prihvaćanju/odbacivanju oca i majke te podacima koji upućuju na rizično i štetno pijenje i moguću ovisnost o alkoholu. Rezultati su pokazali da je većina studenata zadovoljna kvalitetom odnosa u obitelji te da se pretjerana konzumacija alkohola među ispitivanom populacijom ne može dovesti u vezu s odbacivanjem oca ili loših obiteljskih odnosa.Alcohol addiction or alcoholism is a disease caused by long-term and excessive use of alcoholic beverages. It is characterized by disordered behavior that includes the need for alcohol and poor control over drinking with the development of psychological and physical dependence and the appearance of health and social difficulties. Alcoholism affects not only the person who consumes it, but also the entire environment. Problems with alcohol are usually first noticed by the family, and the functioning of such an individual in the family and environment is difficult. It was established that the quality of family interactions is associated with various difficulties in children. In research conducted in Croatia, it was determined that the father's rejection is the aspect of parental behavior that is most associated with various forms of aggressive, delinquent and addictive behavior, depression, anxiety and somatization, as well as adjustment in the school environment among peers and attitudes towards bullying.
The aim of this research was to check whether the perceived quality of family relationships affects alcohol consumption. The work was based on the hypotheses that the lower perceived quality of relationships in the family and the father's rejection affect alcohol consumption. The research was conducted among 100 students of the 1st, 2nd and 3rd year of Physiotherapy School at Veleučilište Ivanić-Grad. We used a questionnaire of general socio-demographic data compiled for research purposes, an AUDIT questionnaire and the Scale of Quality of Family Interactions, which were used to obtain data on the perception of the quality of family relationships, acceptance/rejection of father and mother, and data indicating risky and harmful drinking and possible alcohol dependence.
The results showed that the majority of students are satisfied with the quality of family relationships and that excessive alcohol consumption among the studied population cannot be linked to rejection of the father or bad family relationships
PHYSIOTHERAPY PROCESSES IN THE TREATMENT OF FLAT FEET
No full textStopala predstavljaju anatomske strukture koja su vrlo složene građe. Poznato je kako su smještena na najizloženijim dijelovima tijela te su izložena brojnim ozljedama. Mnoge se bolesti odražavaju upravo na stopalima te je nužno njihovo rano otkrivanje. Ovaj rad opisuje i definira deformitet spuštenih stopala. Spuštena stopala deformitet su kojega karakterizira gubitak uzdužnog svoda. Postoje brojni uzroci koji uzrokuju nastanak ovog deformiteta. Prekomjerna težina, genetske predispozicije, slabost mišića stopala i drugo neki su od čimbenika koji pogoduju nastanku navedenog deformiteta. Pojava spuštenih stopala najčešće je prisutna u dječjoj dobi. Smatra se kako je najčešći uzrok tome manjak tjelesne aktivnosti te slabost muskulature. Bolnost te otečenost zgloba stopala najčešći su simptomi spuštenih stopala. Važan je pravilan pregled stopala. Postoje različiti načini liječenja deformiteta spuštenih stopala. Ovaj rad opisuje važnost fizioterapijskih procesa u liječenju navedenog deformiteta stopala. U prevenciji i liječenju naglasak se stavlja i na provođenju raznih vježbi.The feet represent anatomical structures that are very complex in structure. It is known that they are located on the most exposed parts of the body and are exposed to numerous injuries. Many diseases are reflected precisely on the feet, and their early detection is necessary. This paper describes and defines the deformity of flat feet. Flat feet is a deformity characterized by the loss of the longitudinal arch. There are numerous causes that cause the appearance of this deformity. Overweight, genetic predispositions, weakness of the foot muscles and others are some of the factors that favor the development of the flat feet deformity. The appearance of flat feet is most often present in childhood. It is believed that the most common cause is a lack of physical activity and weakness of the muscles. Pain and swelling of the foot joint are the most common symptoms of flat feet. A proper foot examination is important. There are different ways to treat foot drop deformities. This paper describes the importance of physiotherapy processes in the treatment of the mentioned foot deformity. In prevention and treatment, emphasis is also placed on performing various exercises
PHYSIOTHERAPY PROCEDURES IN PERSONS WITH DISC HERNIATION
No full textKralježnica kao centralni koštani stup ljudskog tijela obavlja vrlo važne zadaće pri kretanju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Broj osoba sa bolovima u predjelu kralježnice svakodnevno je u porastu. Jedno od čestih oboljenja kralježnice je hernija diska, odnosno oštećenje jednog od intervertebralnih diskova koji se nalaze u prostorima između kralješaka. Hernija diska oboljenje je koje se zbog modernog sjedilačkog načina života sve češće pojavljuje kod pacijenata svih dobnih skupina. Prekomjerno sjedenje, nepravilna postura, ali i prevelika opterećenja kralježnice najčešći su uzroci pojave hernije diska. Navedeno oboljenje klasificirano je kroz četiri stupnja ili razine oštećenja diska: prvi stupanj odnosi se na najmanji stupanj oštećenja, dok je četvrti stupanj vrlo visoka razina oštećenja diska prilikom koje meka jezgra diska ističe u koštani kanal. Prvenstveno je vrlo važno odrediti i postaviti točnu dijagnozu te provjeriti trenutno stanje diska. Zatim se za svaki pojedini stupanj hernije diska propisuje određena individualna terapija koja odgovara potrebama pacijenta. Hernija diska može se liječiti konzervativnim metodama ili operativnim liječenjem nakon kojeg slijedi program rehabilitacije. Najčešće korištene konzervativne metode su termoterapija, elektroterapija, elektromagnetska terapija, elektrostimulacija mišića i živaca, mehanoterapija, hidroterapija, mobilizacijska tehnika, trakcija te primjena ortoze. S druge strane, nakon operativnog liječenja hernije diska slijedi postupak rehabilitacije u okviru kojeg se ponovno provode konzervativni postupci liječenja hernije diska. Kako bi se provjerila učinkovitost korištenih postupaka i metoda potrebno je kontinuirano provoditi istraživanja. Jedno takvo istraživanje autora Erdogmus, Resch, Sabitzer, Müller i suradnika unutar kojeg je proučavana kratkoročna i dugoročna korist fizioterapeutskih postupaka u liječenju hernije diska prikazano je u posljednjem poglavlju rada. Njihovo istraživanje potvrdilo je kratkoročne pozitivne učinke u procesu liječenja hernije diska.The spine, as the central bony pillar of the human body, performs very important tasks in movement and daily activities. The number of people with back pain is increasing every day. One of the common spinal disorders is a herniated disc, which is the damage of one of the intervertebral discs located between the vertebrae. Herniated disc is a condition that is increasingly appearing in all age groups of patients due to modern sedentary lifestyles. Excessive sitting, improper posture, and excessive spinal load are the most common causes of herniated disc. This condition is classified into four stages or levels of disc damage: the first stage refers to the least severe damage, while the fourth stage refers to a very high degree of disc damage where the soft disc nucleus protrudes into the bone canal. It is primarily important to determine and establish an accurate diagnosis and check the current condition of the disc. Then, a specific individual therapy is prescribed for each stage of herniated disc that corresponds to the patient's needs. Herniated disc can be treated with conservative methods or surgical treatment followed by a rehabilitation program. The most used conservative methods are thermotherapy, electrotherapy, electromagnetic therapy, muscle and nerve electrostimulation, mechanotherapy, hydrotherapy, mobilization technique, traction, and the use of orthosis. On the other hand, after the surgical treatment of herniated disc, a rehabilitation procedure follows in which conservative treatment methods for herniated disc are re-implemented. To verify the effectiveness of the used procedures and methods, continuous research is necessary. One such study by authors Erdogmus, Resch, Sabitzer, Müller, and colleagues, in which the short-term and long-term benefits of physiotherapeutic procedures in the treatment of herniated disc were examined, is presented in the final chapter of this paper. Their research confirmed positive effects in the process of treating herniated disc
DIFFERENCES IN SOME INDICATORS OF SITUATIONAL EFFICIENCY BETWEEN MEDAL WINNERS AT THE MOST IMPORTANT WORLD HANDHAND COMPETITIONS AND THE MEN'S HANDHAND REPRESENTATION OF CROATIA IN THE PERIOD 2017-2023.
No full textCilj ovog rada bio je utvrditi razlike u situacijskoj efikasnosti Hrvatske muške rukometne reprezentacije i osvajača medalja na svjetskim rukometnim natjecanjima u periodu od 2017. do 2023. godine. Rukomet je kompleksan, ekipni sport u kojem prevladavaju varijabilni oblici kretanja visokog intenziteta. Zbog visoke varijabilnosti kretanja smatra se jednim od najkompleksnijih sportova. Neki od najranijih oblika rukometa pronađeni su na arheološkim nalazištima u Grčkoj. Danas se smatra da moderni rukomet potječe iz Skandinavskih zemalja. U Hrvatskoj ocem rukometa se smatra dr. Franjo Bučar koji je u svojem časopisu prvi puta upotrijebio naziv rukomet. Do tada je u Hrvatskoj postojala slična igra pod nazivom hazena. Negativni rezultati unazad zadnjih 6 godina Hrvatske muške rukometne reprezentacije na velikim natjecanjima bila je poticaj za provođenje ovog istraživačkog rada. U ovom radu je 301 utakmica uzeta u obzir koja se odigrala između Hrvatske i osvajača medalja na Europskom i Svjetskom prvenstvu. Podaci su preuzeti sa službenim stranica europske i svjetske rukometne federacije. U istraživanje su uključeni podaci s utakmica grupne i završne faze natjecanja. Prikupljeni su podaci o parametrima situacijske efikasnosti 23 osvajača medalja na ukupno osam odigranih turnira koji su uspoređeni s podacima parametara situacijske efikasnosti reprezentacije Hrvatske koja je u navedenom periodu osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 2020. godine. Podaci su sistematizirani, uneseni i obrađeni putem programa Microsoft Excela. U deskriptivnoj analizi varijabli korištene su mjere centralne tendencije: aritmetička sredina i standardna devijacija. Mann-Whitney U test je korišten s ciljem utvrđivanja statističkih razlika između Hrvatske i osvajača medalja. Obradom prikupljenih podataka došlo se do zaključka kako nema statistički značajnije razlike između situacijske efikasnosti Hrvatske muške rukometne reprezentacije i osvajača medalja, ali je utvrđeno kako se javio negativni trend među Hrvatskim vratarima. Ovaj negativni trend činio je razliku između Hrvatske reprezentacije i osvajača medalja na svjetskim i europskim prvenstvima.The aim of this paper was to determine the differences in the situational efficiency of the Croatian men's handball national team and medal winners at world handball competitions in the period from 2017 to 2023. Handball is a complex, team sport in which variable forms of high-intensity movement prevail. Due to the high variability of movement, it is considered one of the most complex sports. Some of the earliest forms of handball have been found at archaeological sites in Greece. Today, it is considered that modern handball originates from the Scandinavian countries. In Croatia, Dr. Franjo Bučar is considered the father of handball, who first used the name handball in his magazine. Until then, there was a similar game called hazena in Croatia. The negative results of the Croatian men's handball national team over the past 6 years at major competitions was the impetus for conducting this research. In this paper, 301 matches were taken into account, which took place between Croatia and the winners of medals at the European and World Championships. The data were taken from the official website of the European and World Handball Federation. The research included data from the matches of the group and final stages of the competition. Data were collected on the situational efficiency parameters of 23 medal winners in a total of eight tournaments played, which were compared with the data on the situational efficiency parameters of the Croatian national team, which won the silver medal at the 2020 European Championship in the specified period. The data were systematized, entered and processed using the Microsoft Excel program. In the descriptive analysis of variables, measures of central tendency were used: arithmetic mean and standard deviation. The Mann-Whitney U test was used to determine the statistical differences between Croatia and the medalists. The processing of the collected data led to the conclusion that there is no statistically significant difference between the situational efficiency of the Croatian men's handball team and the medal winners, but it was determined that there was a negative trend among the Croatian goalkeepers. This negative trend made the difference between the Croatian national team and the medalists at the world and European championships
BOBATH AND VOJTA CONCEPT IN REHABILITATION OF CHILDREN AFTER A STROKE
Get PDFU ovom radu su analizirani Bobath i Vojta koncepti kao metode rehabilitacije djece nakon moždanog udara. Moždani udar je gubitak funkcije mozga uslijed poremećaja dotoka krvi u njega. Rijedak je slučaj kod djece, ali sa sobom donosi poremećaje i oštećenja motoričke funkcije. Stoga su uz ostale fizikalne i rehabilitacijske metode Bobath i Vojta koncept vrlo važni za brzu i uspješnu rehabilitaciju djece. Bobath koncept se temelji na načelu plastičnosti mozga i ideji facilitacije voljnog pokreta. Ova se metoda primjenjuje individualno, te se prilagođava specifičnim potrebama djeteta. Cilj ovog koncepta je poboljšati motoričku funkciju, koordinaciju i ravnotežu djeteta. Drugi koncept koji ima važnu ulogu u rehabilitaciji je Vojta koncept koji se zasniva na pojmu plastičnosti mozga. Vojta koncept omogućuje djetetu ponovno učenje pokreta koji su nakon oštećenja ˝zaboravljeni˝, te poboljšava funkcionalnost i izvedbu pokreta. Uloga fizioterapeuta u ova dva koncepta rehabilitacije je pravilno vođenje, facilitiranje i poticanje izvedbe normalnog pokreta i blokiranje nepravilnih obrazaca pokreta. Od velike je važnosti edukacija roditelja u provođenju vježbi u kući i važno je što ranije krenuti sa rehabilitacijom zbog načela plastičnosti mozga. Cilj ovog rada je prikazati i opisati Bobath i Vojta koncept te njihovu integraciju u rehabilitaciji djece nakon moždanog udara.In this paper, the Bobath and Vojta concepts are analyzed as methods of rehabilitation of children after a stroke. A stroke is a loss of brain function due to disruption of blood flow to it. It is a rare case in children, but it brings with it disorders and impairment of motor function. Therefore, along with other physical and rehabilitation methods, the Bobath and Vojta concept are very important for the rapid and successful rehabilitation of children. The Bobath concept is based on the principle of brain plasticity and the idea of facilitation of normal movements. This method is applied individually and is adapted to the specific needs of the child. The goal of this concept is to improve the child's motor function, coordination and balance. Another concept that plays an important role in rehabilitation is the Vojta concept, which is based on the notion of brain plasticity. The Vojta concept allows the child to re-learn movements that were "forgotten" after damage, and improves the functionality and performance of movements. The role of the physiotherapist in these two concepts of rehabilitation is to properly guide, facilitate and encourage the performance of normal movement and block irregular movement patterns. It is of great importance to educate parents in carrying out exercises at home, and it is important to start rehabilitation as early as possible due to the principle of brain plasticity. The aim of this paper is to present and describe the Bobath and Vojta concept and their integration in the rehabilitation of children after a stroke
EFFECTS OF THERAPEUTIC EXERCISES IN IDIOPATHIC SCOLIOSIS: A CASE PRESENTATION
No full textSkolioza se definira kao trodimenzionalna deformacija kralježnice koja uključuje
zakrivljenost u frontalnoj, sagitalnoj i horizontalnoj ravnini. Fizioterapija je korisna u liječenju
skolioze, posebno kod djece i adolescenata koji se još uvijek razvijaju, pomaže u smanjenju boli,
poboljšanju držanja tijela i smanjenju zakrivljenosti kralježnice. Fizioterapija kod skolioze
uključuje različite terapijske tehnike, kao što su vježbe za jačanje mišića leđa, trbuha i zdjelice,
istezanje i manualna terapija. Ovisno o težini skolioze, fizioterapeut može preporučiti nošenje
ortopedskih pomagala i korektivnih naprava. Rana dijagnoza i intervencija mogu biti ključne za
uspješno liječenje skolioze. Integrirani pristup u liječenju adolescenske idiopatske skolioze
podrazumijeva temeljitu početnu procjenu stanja, uključujući mjerenje kutova zakrivljenosti
kralježnice putem rendgenskih snimaka kako bi se utvrdila ozbiljnost i tip skolioze. Na temelju
procjene, stručnjaci mogu prilagoditi terapijski plan individualnim potrebama djeteta, s ciljem
usporavanja napretka bolesti i poboljšanja posturalnog statusa. U radu su prikazane terapijske
vježbe i njihov učinak kod muškog djeteta sa skoliozom u razdoblju od 6 mjeseciScoliosis is defined as a three-dimensional deformity of the spine involving curvature in
the frontal, sagittal, and horizontal planes. Physiotherapy plays a beneficial role in the treatment
of scoliosis, especially in children and adolescents who are still in the developmental phase. It
aids in reducing pain, improving posture, and decreasing spinal curvature. Physiotherapy for
scoliosis encompasses various therapeutic techniques, including exercises to strengthen the back,
abdominal, and pelvic muscles, stretching, and manual therapy. Depending on the severity of
scoliosis, a physiotherapist may recommend orthopedic aids or corrective devices. Early
diagnosis and intervention can be crucial for successful scoliosis treatment. An integrated
approach to the management of adolescent idiopathic scoliosis involves a comprehensive initial
assessment, including measuring the angles of spinal curvature through X-ray imaging, to
determine the severity and the type of scoliosis. Based on the assessment, experts can tailor a
therapeutic plan that suits the individual needs of the child, with the goal of slowing disease
progression and improving postural status. In this final paper, we present the physiotherapeutic
effect on a male child with scoliosis over a period of 6 months