Repository of University of Applied Sciences Ivanić-Grad
Not a member yet
184 research outputs found
Sort by
REHABILITATION OF CHILDREN WITH BRACHIALIS PLEXUS LESION
No full textLezija plexusa brachialisa pri rođenju najčešće nastaje zbog manipulacije glavom tijekom poroda. Klinički znakovi su kriteriji po kojima se određuje konzervativno ili operativno liječenje. Porođajna paraliza plexusa brachialisa javlja se kod 0.38 do 3 na 1000 porođaja u razvijenijim državama, a u nerazvijenim državama i zemljama koje se razvijaju, javlja se kod 5 na 1000 živorođene djece. Faktori za nastanak oštećenja su uglavnom prenatalni i majka ne može utjecati na njih. Ozbiljnost lezije ovisi o broju živaca koji su zahvaćeni i količini oštećenja pojedinog živca. Na tijek i brzinu oporavka znatno utječe pravovremena dijagnostika oštećenja. Većina oboljele djece oporavi se kroz primjenu fizioterapijskih postupaka, koje je potrebno početi primjenjivati što ranije. Uz razne postupke oporavka, bitno je i educirati roditelje, kako bi oni nastavili kontinuirano raditi s djecom.A lesion of the brachial plexus at birth most often occurs due to manipulation of the head during childbirth. Clinical signs are the criteria by which conservative or operative treatment is determined. The incidence of birth defects of the plexus brachialis ranges from 0.38 to 3 per 1000 live births in developed countries, and in underdeveloped and developing countries 5 per 1000 births. A nerve injury's severity is determined by how many nerves are involved and how much each nerve has been damaged. In most cases, children recover trough physiotherapy intervention that should be started as soon as possible. Education of parents is also important, in addition to various recovery procedures, in order to continue working with children continuously
PHYSIOTHERAPEUTIC PROCEDURES IN PEOPLE WITH MULTIPLE SCLEROSIS
Get PDFMultipla skleroza je upalna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava čija je
glavna manifestacija nastanak skleroza (lezija) u SŽS-u koje su rezultat gubitka mijelinske
ovojnice oko aksona neurona, ali i oštećenja demijeliziranih aksona. Živčani sustav se dijeli
na središnji i periferni živčani sustav. Središnji živčani sustav čine mozak i kralježnična
moždina, dok periferni tvore živci i gangliji. Neuron je jedina stanica u ljudskome organizmu
koja ima svojstvo podražljivosti i provodljivosti podražaja. Sastoji se od tijela živčane stanice
(soma), dendrita, aksona i presinpatičkih aksonskih završetaka. Multipla skleroza je
idiopatska upalna autoimuna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava. Dolazi do
propadanja mijelinskih ovojnica produžetaka živčanih stanica koje služe za prijenos podražaja
između živčanih stanica. Multipla skleroza nastaje interakcijom genskih i okolišnih čimbenika
koji oštećuju imunološku toleranciju i uzrokuju demijelinizacijska oštećenja središnjeg
živčanog sustava aktiviranjem autoreaktivnih upalnih stanica. Multipla skleroza je najčešći
uzročnik neurološkog deficita u mladih odraslih osoba. Procjenjuje se da u svijetu boluje oko
2,5 milijuna osoba. Najčešće je dijagnosticirana u dobi između 20. i 40. godine života, no ipak
se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Razlikuju se četiri osnovna oblika multiple skleroze
podijeljenih na temelju kliničkih kriterija, uključujući učestalost kliničkih relapsa, vrijeme do
progresije bolesti i razvoja lezija: Relapsno-remitirajući oblik (RRMS), sekundarnoprogresivni oblik (SPMS),
primarno-progresivni oblik (PPMS), progresivno-relapsirajući
oblik (PRMS)Multiple sclerosis is an inflammatory demyelinating disease of the central nervous
system whose main manifestation is the development of sclerosis (lesions) in the CNS, which
are the result of loss of myelin sheath around the axons of neurons, but also damage to
demyelinated axons. The nervous system is divided into central and peripheral nervous
system. The central nervous system is made up of the brain and spinal cord, while the
peripheral ones are made up of nerves and ganglia. A neuron is the only cell in the human
body that has the property of stimulating and conducting stimuli. It consists of the body of a
nerve cell (soma), dendrites, axons and presynpathic axon endings. Multiple sclerosis is an
idiopathic inflammatory autoimmune demyelinating disease of the central nervous system.
There is a deterioration of the myelin sheaths of nerve cell extensions that serve to transmit
stimuli between nerve cells. Multiple sclerosis is caused by the interaction of genetic and
environmental factors that impair immune tolerance and cause demyelinating damage to the
central nervous system by activating autoreactive inflammatory cells. Multiple sclerosis is the
most common cause of neurological defects in young adults. It is estimated that there are
about 2.5 million people in the world. It is most commonly diagnosed between the ages of 20
and 40, but can still occur at any age. There are four basic forms of multiple sclerosis divided
according to clinical criteria, including the frequency of clinical relapses, time to disease
progression and lesion development: Relapsing-remitting form (RRMS), secondaryprogressive form (SPMS), primary-progressive form (PPMS), progressive-relapsing form
(PRMS)
CERVICAL PAIN SYNDROME
No full textKralježnica daje potporu tijelu te se sastoji 33-34 kralješka, a od toga njih sedam pripada cervikalnom dijelu. Kralješke povezuju intervertebralni diskovi. Pokreti cervikalne kralježnice mogu se izvoditi u sve tri ravnine te je ona najpokretljivija regija kralježnice. Zbog sjedilačkog načina života javljaju se bolni sindromi, jedan od najčešćih je cervikalni bolni sindrom na čiji nastanak utječe niz čimbenika poput manjka tjelesne aktivnosti, prekomjernog naprezanja mišića, nepravilne posture, posttraumatskih ozljeda, upalnih reumatskih bolesti. Simptomi koji se pojavljuju su: ukočenost vrata, glavobolja, oštra bol. Cervikalni bolni sindrom ima tri faze, akutnu, subakutnu i kroničnu. Važno je napraviti temeljitu procjenu po SOAP metodi. Neck Disability Indeks je test pomoću kojega se procjenjuje koliki utjecaj ima bol na izvođenje svakodnevnih aktivnosti. Uz pregled se provode i radiološke pretrage poput rendgenskog snimanja, magnetske rezonancije i kompjutorizirane tomografije. Za neurološki pregled koristi se elektromioneurografija. Nakon obavljene pretrage slijedi fizioterapijska intervencija koja započinje metodama za smanjenje bolova. U akutnoj fazi je bitan dozirani odmor i primjenjuje se krioterapija. U kasnijim fazama korisna je termoterapija parafinom. U svrhu smanjenja bolova i spazma mišića provodi se terapija ultrazvukom. Od elektroterapije najčešće se koristi galvanizacija, TENS i dijadinamske struje. Od manualnih metoda koristi se trakcija i masaža. Cilj fizioterapijskih vježbi je vratiti puni opseg pokreta vratne kralježnice te ojačati mišiće. U radu su navedeni primjeri statičkih i aktivnih vježbi. Kako bi terapije dale pozitivan rezultat potrebno je educirati pacijenta. Osoba koja duže vremena sjedi ili radi na računalu treba raditi kratke pauze i prilagoditi radni prostor kako ne bi došlo do pojave novih tegoba.The spine provides support to the body and consists of 33-34 vertebrae, seven of which belong to the cervical part. The vertebrae are connected by intervertebral discs. The movements of the cervical spine can be performed in all three planes and it is the most mobile region of the spine. Due to a sedentary lifestyle, pain syndromes occur and one of the most common is cervical pain syndrome, which is influenced by a number of factors such as lack of physical activity, excessive muscle tension, improper posture, post-traumatic injuries, inflammatory rheumatic diseases. Symptoms of cervical pain syndrome are: neck stiffness, headache, sharp pain. Cervical pain syndrome has three phases, acute, subacute and chronic. It is important to make a thorough assessment according to the SOAP method. The Neck Disability Index which used to assess the impact of pain on daily activities. In addition to the examination, radiological examinations such as X-rays, magnetic resonance imaging and computed tomography are performed. Electromyoneurography is used for neurological examination. The examination is followed by a physiotherapeutic intervention which begins with methods to reduce pain. In the acute phase, dosed rest is important and cryotherapy is applied. In the later stages, paraffin thermotherapy is important. Ultrasound therapy is used to reduce pain and muscle spasms. Electrotherapy most often uses galvanization, TENS and diadynamic currents. Of the manual methods, traction and massage are described. The goal of physiotherapy exercises is to restore the full range of motion of the cervical spine and strengthen muscles. There will be also represented examples of static and active exercises. In order for therapies to give a positive result, it is necessary to educate the patient. A person who sits or works on a computer for a long time should take short breaks and adjust the work space to avoid new problems
Psychological stress and physical illness
Get PDFStres je neizbježan dio životne svakodnevice i svaka osoba se na svoj način suočava s njime. Stres je odgovor organizma na vanjski podražaj. Naravno, ista vrsta stresora neće na svaku osobu djelovati isto jer ljudi imaju različite osobine. Ono što za jednu osobu predstavlja stres, za drugu osobu možda neće predstavljati isto. Postoje dvije vrste stresa, akutni i kronični. Akutni stres djeluje pozitivno, a to je, naprimjer, sudjelovanje u sportskim događajima. On traje kratko i priprema tijelo za akciju. S druge strane, kronični stres, kao što je, naprimjer, svakodnevni stres na poslu kontinuiran je i dugotrajan, negativno utječe na osobu psihički i fizički. Kronični stres dovodi do depresije i fizičkih oboljenja. Ako osoba neku situaciju smatra stresnom, dolazi do toga da stresni podražaj preko imunološkog i neuroendokrinološkog sustava djeluje negativno na organizam čovjeka te uzrokuje poremećaj homeostaze. Najčešće bolesti koje se pojavljuju kao posljedica stresa jesu želučani ulkus, kožne bolesti, crijevni poremećaji, maligne bolesti, problemi sa srcem, problemi sa spavanjem... Ako osoba neku situaciju procijeni kao gubitak, izazov ili prijetnju, događa se reakcija organizma u terminu općeg adaptacijskog sindroma. Važno je procijeniti situaciju. Kako će stres djelovati na osobu, ovisi o subjektivnoj percepciji te osobe. Postoje dvije procjene događaja, a to su primarna i sekundarna. Primarna procjena odnosi se na situaciju u kojoj pojedinac procjenjuje je li neka situacija ugrožavajuća, a sekundarna procjenjuje što bi se moglo učiniti kako bi se smanjio loš utjecaj situacije na osobu. Čovjek bi se sa stresom trebao suočiti na tri načina: usredotočiti se na plan za rješavanje problema, na emocije ili izbjeći stresni podražaj. Puno ljudi ima problema s percipiranjem problema i to im stvara stres i loše životne navike, što često dovodi do bolesti.Stress is an inevitable part of daily life and each person encounters stress in his or her own way. Stress is the body's response to an external stimulus. Of course, the same type of stressor does not affect each person in the same way because people have different personality traits. What is stress for one person may not be the same for another. There are two types of stress: acute and chronic. Acute stress has a positive effect, such as participating in sporting events. Acute stress lasts a short time and prepares the body for an action. Chronic stress, on the other hand, such as daily stress at work, is a permanent condition that lasts for a long time and has a negative effect on a person's psyche and body. Chronic stress leads to depression and physical ailments. When a person perceives a situation as stressful, the stressful stimulus negatively affects the human body through the immune system and the neuroendocrine system, causing a disruption of homeostasis. The most common diseases that occur as a result of stress are: stomach ulcers, skin diseases, intestinal diseases, malignant diseases, heart problems, sleep problems... When a person assesses a situation as a loss, challenge or threat, the body reacts in terms of a general adaptation syndrome. It is important to assess the situation. How stress affects a person depends on that person's subjective perception. There are two assessments of events, primary and secondary. The primary assessment refers to a situation where a person assesses whether a situation is threatening, and the secondary assesses what could be done to reduce the bad effects of the situation on the person. There are three ways to deal with stress: focus on a plan to solve the problem, focus on emotions, or avoid the stressful stimulus. Many people have trouble perceiving problems and this creates stress and poor lifestyle habits that often lead to illness
THE IMPACT OF RECREATIONAL EXERCISE ON BACK PAIN
No full textTjelesna aktivnost ima puno pozitivnih učinaka na ljudsko tijelo. Utječe na brojne organske sustave poput mišićnog, kardiovaskularnog, respiratornog, endokrinog te utječe i na mentalno zdravlje pojedinca. Bol je neugodno iskustvo koje nastaje obradom živčanih signala na perifernim receptorima. Brojni su uzroci boli u kralježnici no činjenica je da je sjedilački način života uvelike utjecao na povećanje broja ljudi koji pate od križobolje te su sve veće potrebe njenog liječenja. Kako bi liječenje boli u kralježnici bilo uspješno, izrazito je važan multidisciplinaran tim a primjenjuje se farmakoterapija, invazivni i minimalnoinvazivni postupci liječenja, komplementarne metode liječenja, kognitivno-bihevioralna terapija i fizikalna terapija. Cilj fizikalne terapije je smanjiti bol, povećati kvalitetu života i radnu sposobnost te educirati pacijenta. Kod boli su uključeni tjelesni, emocionalni i kognitivni procesi a svaka osoba proživljava bol na drugačiji način. Za smanjenje boli mogu se koristiti TENS, laser, magnetoterapija, masaže, postupci hlađenja, grijanja, ultrazvuk, metode električne struje te naročito provođenje određenih vježbi. Osim što utječe na smanjenje boli, vježbanje pozitivno utječe i na razvoj funkcionalnih, psihofizičkih i motoričkih sposobnosti, smanjuje stres, pozitivno utječe na raspoloženje i motivaciju, dovodi do pozitivnih emocija i poboljšava vlastitu sliku o sebi. Razlikuju se tri faze boli: akutna, subkronična i kronična faza. U akutnoj fazi se provode opuštajući položaji kako bi se popustio pritisak i rasteretila kralježnica. U subakutnoj fazi se izvode vježbe istezanja, mobilnosti, disanja, vježbe stabilnosti, vježbe za razvoj jakosti i koordinaciju, a u kroničnoj fazi se provode iste vježbe no mijenja se opterećenje i intenzitet vježbanja. Ovisno o fazi boli, fizioterapeut odabire vježbe te odlučuje o načinu njihovog provođenja.
Cilj ovog rada je opisati i prezentirati osnovne modele i spoznaje utjecaja tjelesne aktivnosti na smanjenje boli u kralježnici.Physical activity has many positive effects on the human body. It affects numerous organ systems such as muscular, cardiovascular, respiratory, endocrine and also affects the mental health of the individual. Pain is an unpleasant experience that arises from the processing of nerve signals at peripheral receptors. There are numerous causes of pain in the spine, but the fact is that a sedentary lifestyle has greatly influenced the increase in the number of people suffering from low back pain, and the need for its treatment is increasing. In order for the treatment of spinal pain to be successful, a multidisciplinary team is extremely important and pharmacotherapy, invasive and minimally invasive treatment procedures, complementary treatment methods, cognitive-behavioral therapy and physical therapy are applied. The goal of physical therapy is to reduce pain, increase quality of life and work ability, and educate the patient. Physical, emotional and cognitive processes are involved in pain, and each person experiences pain in a different way. TENS, laser, magnetotherapy, massages, cooling and heating procedures, ultrasound, electric current methods, and especially certain exercises can be used to reduce pain. Except for reducing pain, exercise has a positive effect on the development of functional, psychophysical and motor skills, reduces stress, positively affects mood and motivation, leads to positive emotions and improves one's self-image. There are three phases of pain: acute, subchronic and chronic phase. In the acute phase, relaxing positions are performed to relieve pressure and decompress the spine. In the subacute phase, stretching exercises, mobility, breathing, stability exercises, exercises for developing strength and coordination are performed, and in the chronic phase, the same exercises are performed, but the load and intensity of the exercises are changed. Depending on the stage of the pain, the physiotherapist selects exercises and decides on the way to perform them.
The aim of this work is to describe and present the basic models and knowledge of the impact of physical activity on the reduction of pain in the spine
Therapeutic exercises in pregnancy and after childbirth
Get PDFU ovom radu su opisane anatomske i fiziološke promjene koje se pojavljuju tijekom
prvog, drugog i trećeg tromjesečja u trudnoći, ali i nakon poroda. Trudnoća je drugo stanje u
kojem se stvara novi život i u kojem samu ženu prate brojne promjene. U prvom tromjesečju
naglasak je na hormonalne promjene koje se manifestiraju kroz kožne promjene, jutarnje
mučnine i slično. Posturalne promjene najviše su vidljive u drugom tromjesečju zbog rasta
ploda i naginjanja zdjelice prema naprijed, treće tromjesečje je specifično, jer se tijelo
prilagođava sve skorijem dolasku djeteta na svijet. Noge postaju edematozne i kretanje je
otežano. Da bi kretanje i normalno funkcioniranje svakog dana bilo što lakše, u tome pomažu
terapijske vježbe koje su prilagođene ovom ženinom razdoblju – trudnoći. Na temelju
istraživačkih radova koji su korišteni za stvaranje ovog rada, utvrđen je pozitivan učinak
tjelovježbe i njihove pozitivne uloge koje pomažu trudnicama u prihvaćanju svoje fizičke pa
tako i psihičke slike o sebi. Preporuke su prilagođene samoj trudnoći i potrebama trudnice koje
utvrđuje ginekolog koji prati trudnoću, ako je trudnoća kao i zdravstveno stanje uredno, s
vježbanjem se može odmah započeti, jer će ono preventivno usporiti tijek promjena koje mogu
ostaviti trajne i bolne posljedice. Promjene koje se manifestiraju kod žena tijekom trudnoće i
nakon poroda, iziskuju potrebu fizikalne terapije. To se posebno odnosi na zadnje tromjesečje
i prva tri mjeseca postporođajnog doba.This paper describes the anatomical and physiological changes that occur during the first, the
second and the third trimester of pregnancy, as well as the period after the childbirth. Pregnancy
is a condition when a new life is created and when the womans body is accompanied by
numerous changes. In the first trimester, the emphasis is on hormonal changes. Those changes
are manifested through skin changes, morning sickness, etc. Postural changes are most visible
in the second trimester due to the growth of the fetus and the forward tilting of the pelvis. The
third trimester is specific, because the womans body adapts to the imminent arrival of the child.
The legs are scattered with edema and movement tends to be difficult. Therapeutic exercises
adapted for women in pregnancy are applied to make movements and every-day functioning
easier. Based on the research papers used to write this paper, the positive effect of exercise and
their positive role in helping pregnant women to accept their physical and psychological selfimage was determined.
The recommendations are adapted to the pregnancy itself and the needs
of the pregnant woman are determined by the gynecologist monitoring the pregnancy. If the
pregnancy and the general health are in order, exercise can be started immediately. It will
therefore prevent the course of changes that can leave long lasting and painful consequences.
Changes that occur during the pregnancy as well as after childbirth require phyisical therapy to
better the phyisical state of the woman. Physical therapy is most important during the last
trimester as well as in the first three months after the childbirth
NEUROREHABILITATION OF CHILDREN WITH HEMIPARESIS IN CEREBRAL PALSY
No full textCerebralna paraliza jedan je od najčešćih oštećenja kod djece. Glavni uzroci i čimbenici rizika kod cerebralne paralize jesu: višestruki porod, ekstremna nedonoščad, problemi s hranjenjem, produljena hospitalizacija ili postnatalna infekcija. Najučestaliji tip cerebralne paralize je spastični tip. Pogađa oko 75% djece. Gruba motorička funkcija djece i mladih s cerebralnom paralizom može se kategorizirati u 5 različitih razina pomoću alata nazvanog gross motor function classification system. Neurorehabilitacija je ključna stavka kako bi rehabilitacija djece bila što uspješnija. Neurorehabilitacija se po mnogo stvari razlikuje od ostalih grana neurologije. Rehabilitacija je proces edukacije osobe s invaliditetom kojem je krajnji cilj pomoći pacijentu da se samostalno nosi sa svakodnevnicom kao što su posao, obitelj, prijatelji i slobodno vrijeme. Najveći značaj na način liječenja i rehabilitacije cerebralne paralize prepisuje se B. i K. Bobath i V. Vojta. Oni su svojim metodama uvelike pridonijeli kvaliteti liječenja pacijenata. Kao nova metoda rehabilitacije djece s neurološkim oštećenjima pojavljuje se terapija temeljena na robotima. Ova rehabilitacijska terapija potpomognuta robotom sastoji se od mehatroničkog uređaja koji autonomno potpomaže repetativnom izvođenju specifičnih pokreta. Korištenje robota u rehabilitacijskim terapijama donosi prednosti u odnosu na tradicionalne terapije. Istraživanaj pokazuju da roboti u fizioterapiji ne koriste samo pacijenata već i samanjuju opterećenje na mišićno-koštani sustav terapeuta. Roboti za rehabilitaciju često se klasificiraju prema njihovoj mehaničkoj strukturi i općenito se dijele na krajnje efektore i egzoskelete. Lokomat je robotski uređaj koji je dizajnirala Hocoma AG za liječenje odraslih i djece. Lokomat se sastoji od egzoskeleta s 2 ortoze s motornim pogonima, potporom za tjelesnu težinu i sinkroniziranom trakom za trčanje. Studija razvijena sa 16 korisnika koji su prethodno imali moždani udar pokazala je da su nakon liječenja svi pacijenti poboljšali performanse hoda i motoričke funkcije. Uređaj za neuromotoričku rehabilitaciju gornjih ekstremiteta. Gloreha Sinfonia je najnaprednija verzija Gloreha uređaja za rehabilitaciju gornjih udova. Provedena istraživanja dokazuju da gloreha robot ima pozitivne učinke na funkciju distalnog djele gorenjeg uda kod oboljelih od cerebralne paralize.Cerebral palsy is one of the most common lesions in children. The main causes and risk factors for cerebral palsy are: multiple births, extreme prematurity, feeding problems, prolonged hospitalization or postnatal infection. The most common type of cerebral palsy is the spastic type. It affects about 75% of children. Rough motor function of children and adolescents with cerebral palsy can be categorized into 5 different levels using a tool called gross motor function classification system. Neurorehabilitation is a key item to make the rehabilitation of children as successful as possible. Neurorehabilitation differs in many ways from other branches of neurology. Rehabilitation is a process of educating a person with a disability whose ultimate goal is to help the patient cope with everyday life such as work, family, friends and leisure. The greatest importance in the way of treatment and rehabilitation of cerebral palsy is attributed to B. and K. Bobath and V. Vojta. They have greatly contributed to the quality of patient care with their methods. Robot-based therapy is emerging as a new method of rehabilitating children with neurological impairments. This robot-assisted rehabilitation therapy consists of a mechatronic device that autonomously assists in the repetitive performance of specific movements. The use of robots in rehabilitation therapies brings advantages over traditional therapies. Research shows that robots in physiotherapy not only benefit patients but also reduce the burden on the therapist's musculoskeletal system. Rehabilitation robots are often classified according to their mechanical structure and are generally divided into end effectors and exoskeletons. Lokomat is a robotic device designed by Hocoma AG for the treatment of adults and children. The locomotive consists of an exoskeleton with 2 orthoses with motor drives, weight support and a synchronized treadmill. A study developed with 16 users who had previously had a stroke showed that after treatment, all patients improved gait performance and motor function. Device for neuromotor rehabilitation of the upper extremities. Gloreha Sinfonia is the most advanced version of Gloreha upper limb rehabilitation device. Studies have shown that the gloreha robot has positive effects on the function of the distal part of the upper limb in patients with cerebral palsy
Rehabilitation exercises after injury of rotator cuff
No full textRuptura rotatorne manšete jedna je od češćih ozljeda ramenog obruča. Najpodložniji rupturi su m. supraspinatus i m. infraspinatus, dok nešto rjeđe dolazi do ruptura m. teres minor i m. subscapularis.
Cilj ovoga rada je ustanoviti razloge zbog kojih dolazi do rupture te prikazati proces rehabilitacije za osobu koja je bila podvrgnuta artroskopskoj rekonstrukciji rupture rotatorne manšete.
Kroz podjelu ruptura na posteriornu (koja se još dijeli na potpunu i parcijalnu) i anteriornu skupinu vidljivi su uzorci zbog kojih dolazi do rupture pojedinih mišića rotatorne manšete. Od rupture rotatorne manšete pate najčešće osobe starije životne dobi te osobe koje rade teške fizičke poslove ili sportaši koji se bave sportovima s loptom.
Ozljeda se utvrđuje dijagnostičkom metodom ultrazvuka i na temelju provedenih testova nakon što pacijent da uvid u poteškoće i bol s kojima se susreće u dnevnim aktivnostima. Najčešće se pacijent žali na bol prigodom podizanja ruke koja se može širiti duž nadlaktice te je vidljiv smanjen opseg pokreta u ramenom zglobu te mišićna slabost.
Liječenje rotatorne manšete provodi se korištenjem konzervativne i/ili operativne metode liječenja. Važno je svakom pacijentu pristupiti individualno i pomoći mu u smanjenju boli te vratiti ili povećati opseg pokreta. U svrhu toga koristi se krioterapija, interferentne struje, TENS i ultrazvuk.
Fizioterapijske vježbe nakon artroskopske rekonstrukcije provode se sukladno fizioterapijskom protokolu po tjednima. U radu će biti spomenute vježbe koje pacijent provodi te će primjeri tih vježbi slikovno biti potkrijepljeni.Rotator cuff tear is one of the most common shoulder injuries. The most susceptible ruptures are ruptures of m. supraspinatus and m. infraspinatus, while ruptures of m. teres minor and m. subscapularis are somewhat less common.
The aim of this final paper is to establish the reasons for the rupture and design a rehabilitation protocol for a person who has undergone arthroscopic reconstruction.
Through the division of ruptures into posterior (which is also divided into complete and partial) and anterior groups, the patterns that cause rupture of individual muscles of the rotator cuff will be listed. Furthermore, the conclusion is that the rupture of the rotator cuff most often affects the elderly and people who do hard physical work or athletes who play ball sports.
The injury of the rotator cuff is determined by a diagnostic ultrasound and method based on tests performed after the patient provides insight into the difficulties and pain in daily activities. Most often, the patient complains of pain by raising the arm, which can spread along the upper arm, and there is a reduced range of motion in the shoulder joint and muscle weakness.
Rotator cuff treatment is performed using conservative and/or operative treatment methods. It is important to approach each patient individually and help reduce pain and restore or increase range of motion. For this purpose, cryotherapy, interference currents, TENS device, and ultrasound are used.
Physiotherapy exercises after arthroscopic reconstruction are performed according to the rehabilitation protocol for weeks. The therapy exercises will be mentioned and examples of these exercises will be illustrated
QUALITY OF LIFE OF PEOPLE WITH PSORIATIC ARTHRITIS
Get PDFPsorijatični artritis pripada kroničnoj upalnoj bolesti zglobova koja je povezana s bolesti kože – odnosno psorijazom. Može zahvatiti jedan ili više zglobova, a najčešće oko 30% osoba koje boluju od psorijaze razviju i psorijatični artritis. Kod oboljelih se u početku javlja bol i zakočenost zglobova koji su zahvaćeni artritisom, a karakteristična je i pojava psorijatičnih promjena na noktima i koži. Najčešće se pojavljuje između 20. – 40. godine života, a neovisno o spolu zahvaća istodobno oba spola. Jedno od najvažnijih obilježja psorijatičnog artritisa su „kobasičasti prsti“ ili daktilitis koji su uobičajeni za stopala, a u nešto rjeđem slučaju na šakama. Uz daktilitis, tipično je i pojavljivanje entezitis (najčešće Ahilove tetive). Liječenje ovisi u kojoj se fazi nalazi bolest, te se na temelju toga određuje medikamentozna terapija koja je najčešće u kombinaciji s fizioterapijom kako bi liječenje bilo uspješnije. Ono se također odvija odvojeno, posebno se liječi psorijaza te posebno artritis, a dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike bolesti te obavljenih pregleda i nalaza. Postavljanje dijagnoze kod psorijatičnog artritisa puno je zahtjevnije jer ne postoje određeni dijagnostički kriteriji kao što je to slučaj kod ostalih reumatskih bolesti. S obzirom na dobivenu klinički sliku, osim dijagnoze može se odrediti i o kojoj vrsti psorijatičnog artritisa je riječ. Postoje klasični i mutilirajući, a u teži oblik ubrajamo mutilirajući ili razarajući. Osim nabrojanih vrsta liječenja, također je od velike važnosti educirati pacijenta o samoj vrsti bolesti te ga uputiti na promjenu dosadašnjeg načina života i prilagodba života vezanog za psorijatični artritis. Ukoliko se bolest shvati ozbiljno te se terapiji i liječenju pristupa svakodnevno, terapije će biti uspješnija.Psoriatic arthritis belongs to a chronic inflammatory disease of the joints that is associated with skin diseases – psoriasis. It can affect one or more joints, and about 30% of psoriasis members develop psoriatic arthritis. At first, the sufferer suffers from pain and stiffness with arthritis, and the appearance of psoriatic changes on nails and skin is also typical. It most often appears between the ages of 20 and 40, and regardless of gender, it affects both sexes at the same time. One of the most important features of psoriatic arthritis is the ‘ sausage fingers ’ or dactylitis, which are common in the feet and, in a more rare case, on the hands. In addition to dactylitis, the occurrence of entesitis (usually Achilles ’ tendons) is common. The treatment depends on what stage the disease is, and on this basis it is determined by the medial therapy that is the most common in combination with physiotherapy to make the treatment more successful. It shall also be carried out separately, in particular with psoriasis and especially arthritis, and diagnosis is made on the basis of clinical picture of the disease and the examinations and findings made. Diagnosis of psoriatic arthritis is much more difficult because there are no certain diagnostic criteria, as is the case with other rheumatic diseases. Given the clinical picture obtained, in addition to the diagnosis, it is possible to determine what type of psoriatic arthritis is involved. There are classical and mutilating, and in the heavier form we include mutilating or destructive. In addition to the listed types of treatment, it is also important to educate the patient about the type of disease itself and to instruct him to change his way of life and adapt his life to psoriatic arthritis. If the disease is taken seriously and the treatment is treated on a daily basis, the treatment will be more successful
NEUROREHABILITATION IN CHILDREN WITH BOBATH CONCEPT AND ROBOTICS
No full textNeurorehabilitacija kod djece je od velike važnosti te je potrebno što ranije provođenje. Djeca mogu biti rođena s neurološkom bolesti ili je steći tijekom ili nakon poroda. Do neuroloških poremećaja dolazi kada se pojave abnormalnosti u mozgu, živčanom sustavu ili mišićnom sustavu. Također, uzroci mogu biti genetska predispozicija, infekcije, traume i metabolički poremećaji. Tijekom rehabilitacijskog pristupa djeci s neurološkim oboljenjima najčešće se primjenjuje Vojta terapija, Bobath koncept i robotika. Djeca s neurološkim oboljenjima zahtijevaju individualan pristup rehabilitacijskog stručnog tima neurologa, fizijatra, ortopeda, fizioterapeuta, psihologa. Roditelji su isto tako bitni faktori tima za rehabilitaciju. Tijekom trajanja rehabilitacije Bobath tehnikom dijete se uči pravilnom obrascu izvođenja pokreta. Uz Bobath koncept primjenjuje se i Vojta terapija koja za cilj ima stimuliranje i poticanje mozga na pravilne geste pomoću živaca. Robotikom se ostvaruje povećanje sposobnosti spoznaja mozga i daje se povratna informacija. Proučavanjem istraživanja utjecaja Bobath koncepta i robotike u neurorehabilitaciji djece dolazi se do zaključka da najbolje rezultate imaju osobe kojima su tijekom rehabilitacije bile omogućene obje terapije.Neurorehabilitation with children is of great importance and it sholud start implementing as soon as possible. Children could be born with neurological disease or they could acquired it during or after childbirth. Neurological disorders occur when there are abnormalities in the brain, nervous sistem or muscular system. Genetic predisposition, infections, trauma and metabolic disorder can also be the cause. Most commonly applied in rehabilitation approach with whildren who have neurological diseases are Bobath approach, Vojta-Therapy and robotics. Children with neurological diseases require an individual approach from rehabilitation team who consists of neurologist, phisiatrist, orthopedist, physiotherapist and psychologist. Parents are extremely important members of rehabilitation team. During rehabilitation with Bobath technique child is learning proper movement management pattern. With Bobath concept Vojta therapy is also used whose goal is provoking and stimulating the brain to proper movements trough the nerves. Robotics increases the cognitive ability of the user and provides feedback. By studying research into the impact of Bobath concept and robotics in neurorehabilitation the conclusion is that the best results are in children which were enabled both therapys