Repository of University of Applied Sciences Ivanić-Grad
Not a member yet
184 research outputs found
Sort by
Hand neurorehabilitation of patients after stroke
No full textMoždani udar je naglo nastali neurološki deficit uzrokovan cerebrovaskularnim poremećajem.
Simptomi ovise o zahvaćenom području i veličini oštećenja, brzim prepoznavanjem simptoma
i početkom rehabilitacije se smanjuje invaliditet. Poboljšanje funkcije gornjih udova ključni je
element rehabilitacije nakon moždanog udara koji je potreban za maksimiziranje ishoda za
pacijenta i smanjenje invaliditeta. Najčešće posljedice moždanog udara su slabost ili utrnutost
jedne strane tijela, poremećaj vida, poremećaj govora, smetnje ravnoteže i koordinacije.
Najčešći problem nakon moždanog udara su smanjene funkcije ruke; oštećenja gornjih udova
najčešće uključuju poteškoće u pokretu i koordinaciji ruke, šake i prstiju. Funkcija ruke
nezaobilazna je stavka u svakodnevnoj aktivnosti pojedinca, odsutnost aktivnosti ruke dovodi
do pojave raznih kompenzacijskih mehanizma koje narušavaju pacijentovo stanje. Razvijeno je
mnogo postupaka i tehnika kojima se pacijentu vraća funkcija, a uključuje različite vježbe i
treninge, specijaliziranu robotsku opremu i tehniku koji pomažu pri povećanju funkcionalnosti
ruke. Fizioterapija nakon moždanog udara uključuje razne fizioterapijske postupke. Postupci
ovise o pacijentovom stanju, ali najčešće se koriste vježbe kojima se nastoji dobiti najveća
samostalnost u pacijentovim svakodnevnim aktivnostima. Koriste se koncepti Vojta,
PNF, Bobath, kao i vježbe svakodnevnih aktivnosti sa ciljanim aktivnim pokretom. Samo
izvođenje aktivnih pokreta dovodi do neuroplastičnosti mozga, gdje zdravi dijelovi mozga
preuzimaju funkciju oštećenih dijelova pogođenih moždanim udarom. Izvođenjem vježbi
znatno se pospješuje držanje tijela, kretanje, obnova mišića, ravnoteža i koordinacija, dok se
aktivno smanjuje spasticitet i nastanak bolova.
Rehabilitacija ruke nakon preboljenog moždanog udara uključuje velik broj intervencija i
podrazumijeva obaveznu zajedničku suradnju između pacijenta, obitelji i multidisciplinarnog
(rehabilitacijskog) tima.A stroke is a sudden onset neurological deficit caused by a cerebrovascular disorder. The
symptoms depend on the affected area, extent of damage, timely recognition, and
rehabilitation. Improving upper limb function is the key to stroke rehabilitation since it
maximizes patient outcomes and reduces the degree of disability. The most common symptoms
of a stroke are weakness or numbness on one side of the body, impairments of vision and
speech, and loss of balance and coordination. Upper limb impairments affect the movement
and coordination of the arm, hand, and fingers. Reduced hand function is common after a
stroke. Hand function is crucial in daily activities, the damage of which leads to various
detrimental compensatory mechanisms. A multitude of procedures and techniques, including
exercise programs and specialized equipment, have been developed to rehabilitate hand
function. The type of physiotherapeutic procedures used in stroke rehabilitation are informed
by the patient’s condition, however the exercise programs that give the patient the most
independence in daily activities are paramount. These include specialized concepts such as
Vojta, PNF, Bobath and the practice of daily activities with targeted active movement. Only
active movement leads to brain neuroplasticity, where undamaged parts of the brain take over
the function of the stroke affected parts. The exercise intensity is congruent with improvements
in body posture, movement, muscle recovery, balance and coordination, and actively reduces
spasticity and the pain occurence.
Hand rehabilitation following a stroke involves various interventions and requires cooperation
between the patient, family and multidisciplinary (rehabilitation) team
Endurance development in handball players in the annual trainining cycle
No full textSuvremeni moderni rukomet je polistrukturalna kompleksna aktivnost koja se igra na terenu dimenzije 40 x 20m. To je sport u kojem prevladavaju trčanja visokog intenziteta, promjene smjera kretanja, bacanja i jednonožni te sunožni skokovi. Sadržava prirodne oblike kretanja poput trčanja, skakanja, bacanja, padanja i sl. Zbog visoke varijabilnosti kretanja, rukomet je jedna od najkompleksnijih sportskih aktivnosti. Dominantni faktori uspjeha u rukometu su snaga, izdržljivost, brzina i koordinacija. S obzirom na sportske specifičnosti, izdržljivost možemo podijeliti na opću i specifičnu izdržljivost. Opća izdržljivost je izvođenje neke aktivnosti kroz duži period pri čemu su uključene brojne mišićne skupine i sustavi. Specifična izdržljivost ovisi o karakteristikama određenog sporta ili motoričkim akcijama koje ponavljamo tijekom njegovog izvođenja. Ljudi posjeduju velike kapacitete izdržljivosti i mi je možemo povećati tako što utječemo na volju za prevladavanjem slabosti koji može biti posljedica umora. Izdržljivost je karakteristika sportaša da održava radnu sposobnost kroz duže vrijeme. Možemo je definirati kao sposobnost izvođenja aktivnosti duže vrijeme gdje pojava umora ne utječe značajnije na intenzitet rada. Stoga je važno na treningu sportaša psihološki pripremiti da može tolerirati bol treniranja i natjecanja. Trening izdržljivost se temelji na dvama metodama treninga: kontinuirana i intervalna metoda treninga. Osnovne varijante treninga kontinuirane metode su sa standardnim i promjenjivim opterećenjem. Standardno opterećenje se u povijesnom smislu pojavilo prvo. Kasnije se pojavila kontinuirana metoda s promjenjivim opterećenjem odnosno fartlek. Intervalna metoda treninga ima veliku prednost u odnosu na kontinuiranu metodu treninga. Time se misli na mogućnost preciznijeg doziranja i reguliranja parametra opterećenja. Time je omogućeno kvalitetnije programiranje treninga. Sportski trening se provodi u fazama koje zovemo ciklusi. Godišnji ciklus treninga planira se u okviru jednog ili više trenažnih makrociklusa. Svaki mikrociklus sastoji se od pripremnog, natjecateljskog i prijelaznog perioda. Pripremni period je mezociklus u kojemu postižemo trenažne efekte primjenom odgovarajućih programa za razvoj svih čimbenika uspješnosti u sportu. Osnovni cilj natjecateljskog perioda je usavršavanje i unaprjeđenje tehničko-taktičke forme i razvoj izdržljivosti. To postižemo optimalnim doziranjem opterećenja uz adekvatno vrijeme odmora. Prijelazni period je najkraće razdoblje svakog makrociklusa. Cilj u ovom periodu je regeneracija organizma sportaša nakon natjecateljske sezone. Dolazi do smanjenja trenažnog opterećenja, a prevladava aktivni odmor.Modern handball is a polystructural complex activity that is played on a field measuring 40 x 20 m. It is a sport in which high-intensity running, changes of movement direction, throws and one-legged and two-legged jumps prevail. It contains natural forms of movement such as running, jumping, throwing, falling, etc. Due to the high variability of movement, handball is one of the most complex sports activities. The dominant factors of success in handball are strength, endurance, speed and coordination. With regard to sports specifics, endurance can be divided into general and specific endurance. General endurance is the performance of an activity over a long period of time in which numerous muscle groups and systems are involved. Specific endurance depends on the characteristics of a particular sport or the motor actions we repeat during its performance. Humans have a great capacity for endurance, and we can increase it by influencing the will to overcome the weakness that can result from fatigue. Endurance is the characteristic of an athlete to maintain working ability for a long time. We can define it as the ability to perform activities for a long time where the occurrence of fatigue does not significantly affect the intensity of work. Therefore, it is important to psychologically prepare athletes during training so that they can tolerate the pain of training and competition. Endurance training is based on two training methods: continuous and interval training methods. Basic variants of training are continuous methods with standard and variable load. Standard load historically came first. Later, a continuous method with a variable load, or fartlek, appeared. The interval method of training has a great advantage over the continuous method of training. This means the possibility of more precise dosing and regulation of load parameters. This enables better training programming. Sports training is carried out in stages called cycles. The annual training cycle is planned within one or more training macrocycles. Each microcycle consists of a preparatory, competitive and transitional period. The preparatory period is a mesocycle in which we achieve training effects by applying appropriate programs for the development of all factors of success in sports. The main goal of the competition period is the improvement and improvement of the technical-tactical form and the development of endurance. We achieve this by optimal dosage of workload with adequate rest time. The transition period is the shortest period of each macrocycle. The goal in this period is the regeneration of the athlete's organism after the competition season. There is a reduction in the training load, and active rest prevails
Biology and function of lungs
Get PDFČovjek bez pluća ne bi mogao živjeti jer naše tijelo ne može preživjeti bez kisika duže od pet do deset minuta. Pluća su organ koji se sastoji od dva plućna krila, koja su u zdravog odraslog čovjeka blijedo-ružičaste. Njihov anatomski oblik podsjeća na stablo koje je puno plodova, a plodovi su male vrećice koje nazivamo alveole i one „donose“ plod, tj. u njima se događa izmjena plinova, kisik ulazi u naše tijelo i ugljikov dioksid se izbacuje iz našeg tijela procesom difuzije. Zrak dišnim putevima otrese prašinu i štetne tvari prije nego dođe do pluća. U procesu disanja sudjeluje mnogo mišića. Dijafragma je najveći dišni mišić i izuzetno važnu ulogu ima pri pravilnom načinu disanja. Dijafragmalno disanje je najefektivnije, najekonomičnije i najzdravije. Disanje kontrolira produžena moždina i most (pons). Živčani sustav održava metabolizam u balansu prije, tijekom i za vrijeme mišićnog rada i sinkronizira rad svih sustava u tijelu. Plućni volumeni i kapaciteti služe za postavljanje dijagnoza u pulmologiji. Jedna od mnogih dijagnostičkih metoda koje se koriste u pulmologiji je spirometrija. Spirometrija je ukratko mjerenje daha i funkcije pluća. U sportu je jako bitno da su osobe koje upravljaju trenažnim procesima educirane o fiziologiji disanja općenito pa onda i o tome što se događa s našim tijelom, a posebno s dišnim sustavom za vrijeme rada mišića, odnosno trenažnog procesa.Without lungs, a person could not live because our body cannot survive without oxygen for more than five to ten minutes. The lungs are an organ consisting of two lung wings. They are pale pink in color in a healthy adult. Anatomically, their shape resembles a tree that is full of fruits. These fruits are small bags that we call alveoli and they "bear" fruit, i.e. gas exchange takes place in them: oxygen enters our body and carbon dioxide is expelled from our body through a process called diffusion. The air passing through the respiratory tract gets rid of dust and harmful substances before it reaches the lungs. Many muscles are involved in the breathing process. The diaphragm is the largest respiratory muscle and plays an extremely important role in proper breathing. Diaphragmatic breathing is the most effective, the most economical and the healthiest. Breathing is controlled by the medulla oblongata and the pons. The nervous system keeps the metabolism in balance before and during muscle work and synchronizes the work of all systems in the body. Lung volumes and capacities are used to make diagnoses in pulmonology. One of the many diagnostic methods used in pulmonology is spirometry. Spirometry is simply the measurement of breath and lung function. In sports, it is very important that people who manage training processes are educated about the physiology of breathing in general, and what happens to our body, and especially to the respiratory system, during muscle work, that is, during the training process
PHYSIOTHERAPY AFTER VAGINAL DELIVERY AND CAESAREAN SECTION
Get PDFPorođaj se događa u vremenskom razdoblju od 37. do 42. tjedna trudnoće te se definira kao
čin istiskanja fetusa i ostalih produkata začeća. Mehanizam vaginalnog poroda sastoji se od
četiri porođajna doba dok je carski rez operacija prilikom koje se otvara prednji dio trbušne
stjenke i maternice. Postoje razne komplikacije koje se mogu javiti nakon porođaja, a najčešće
su urogenitalne disfunkcije poput urinarne ili fekalne inkontinencije te pojava dijastaze m.
rectus abdominis. Glavni cilj fizioterapijske intervencije je prevencija navedenih
komplikacija. Intervencija kreće odmah nakon poroda, radi se fizioterapijska procjena rodilje
te se određuju ciljevi terapije. Plan terapije sastoji se od vježbi disanja, vježbi cirkulacije,
edukaciji rodilje o pozicioniranju u krevetu, ustajanju i hodanju nakon carskog reza te vježbi
za jačanje trbušne muskulature i mišića zdjeličnog dna. Uz sve navedeno radi se i na
motivaciji rodilje da se što prije oporavi i da se što lakše brine za svoje dijete.Childbirth occurs in the time period from the 37th to the 42nd week of pregnancy and is
defined as the mechanism of pushing out the fetus and other products of conception. The
mechanism of vaginal birth consists of four stages of labor, while a caesarean section is an
operation during which the front part of the abdominal wall and uterus is opened. There are
various complications that can occur after childbirth, and some of the most common are
urogenital dysfunctions such as urinary or fecal incontinence and the occurrence of diastasis
of the rectus abdominis muscle. The main goal of physiotherapy intervention is the prevention
of the mentioned complications. The intervention begins immediately after childbirth, a
physiotherapeutic assessment of the mother is performed and the goals of the therapy are
determined. The therapy plan is to do breathing exercises, circulation exercises, education of
the mother about positioning in bed, getting up and walking after a caesarean section, and
exercises to strengthen the abdominal musculature and pelvic floor muscles. In addition to all
of the above, it is important to motivate the mother to recover as soon as possible so she can
easily take a care of her child
PHYSIOTHERAPY FOR CHILDREN WITH NEURORISK
No full textU ovom radu opisan je normalan razvoj djeteta, razvoj neurorizičnog djeteta i primjena fizioterapije kod istog. Normalan motorički razvoj djece definira se kao proces učenja obrazaca kretanja i motorička znanja kod djece te ga je nužno poznavati kako bi se lakše i bolje prepoznala odstupanja od istoga. Neurorazvojno odstupanje može biti nisko ili blago neurorizično (usporen neuromotorni razvoj, nespretnost fine i grube motorike, poremećaj komunikacije - smetnje pamćenja, govora, specifične smetnje učenja) te visoko ili teško neurorizično (cerebralna paraliza, mentalna retardacija, epilepsija, oštećenje senzorike-vida i sluha). Visoka neurorizičnost klinički se dijagnosticira već u dojenačkoj dobi, a niska neurorizičnost očituje se iza prve godine pa do školske dobi. Neurorizičnost se definira kao neprogresivno stanje koje može dovesti do odstupanja u razvoju nastalo za vrijeme trudnoće, tijekom poroda i nakon poroda. U terapiji sudjeluje multidisciplinarni tim stručnjaka kojima je zadatak prevenirati stvaranje patoloških obrazaca pokreta i ponašanja, promicati zdravlje i dobrobit djeteta, smanjenje razvojnog kašnjenja, uklanjanje postojećih i sprečavanje nastanka novih teškoća u razvoju, sprečavanje funkcionalnog pogoršanja te ubrzanje procesa razvoja kako bi dijete bilo na razini svojih vršnjaka. Klinički ishod može završiti kao potpuni oporavak ili neurorazvojno odstupanje. Cilj ovoga rada je upoznati i prikazati problematiku neurorizičnosti, važnosti rane fizioterapijske intervencije, kao i terapijskih metoda koje se koriste kod djece s neurorazvojnim rizikom. Pravovremeno, valjano i dobro usmjerena intervencija može spriječiti komplikacije u razvoju i probleme u svakodnevnom funkcioniranju djeteta. Uz rad s djetetom, nužan je rad i s roditeljima. U današnje vrijeme sve se više uključuje roditelje i ostatak obitelji u intervenciju jer provode puno više vremena sa djetetom od terapeuta. To zahtijeva njihovu veliku upornost, kao i upornost terapeuta koji ih informiraju i educiraju.This paper contains description of a normal child development, neurorisk child development and phisical therapy description with neurorisk child. Normal child motor development is defined as a proces of learning movement pattern and motor skills of a child. The necessity is to be aware of a childs behavior so we can recognize deviations in behaviour. Neurodevelopmental deviation can be low or mildly neurorisky (slow neuromotor development, clumsiness of fine and gross motor skills, communication disorder - memory and speech disorders, specific learning disorders) and high or heavily neurorksky (cerebral palsy, mental retardation, epilepsy, sensory-vision and hearing impairment). Highly neurorisky children can be clinickly detected even in infants and mildly neurorisky children from one year of age untill school age. Neurorisk is defind as a non progressive state that can lead to deviations in a childs development originated during pregnancy, during labour and after birth. The therapy involves multidisciplinary team of experts whos task is to prevent creation of pathological patterns of movement and behaviour, promote health and child wellfair, decrease in developmental delays, removeing existing and preventing new problems in development, preventing funcional deterioration and to speed up the proces of development so the child reaches development stage of its peers. Clinical outcome can be as a full recovery or as a neurodevelopment deviation. The goal of this paper is to familiarize and present the problems of neurorisks children, importance of an early physiotherapy, and different methods that are used with neurorisky children. Timly, properly and correctly directed intervention can prevent complications in development and problems in childs every day operations. It is necessary not just to work with a child, but with parents too. Today, it is important to involve parents and the rest of the family in the intervention because they spend much more time with a child then the therapist. That demands parents persistance, as well as persistance of a therapist that informs and educates the family
PHYSIOTHERAPY PROCEDURES AFTER RUPTURE ACHILLES TENDON
No full textNaziv Ahilova tetiva potječe od grčkog junaka Ahileja. Ahilova tetiva se definira kao najsnažnija i najdeblja tetiva u ljudskom tijelu. Nalazi se sa stražnje strane potkoljenice te proizlazi iz troglavog mišića triceps surae. Ahilova tetiva je konstruirana da izdržava velike sile. Njena funkcija je vrlo važna zbog toga što sudjeluje u izvođenju mnogih svakodnevnih aktivnosti kao što su: skakanje, trčanje i hodanje. Iako je Ahilova tetiva izuzetno čvrsta, podložna je rupturama, te su ozljede nezaobilazne kod prevelikih sila i težina te naglih pokreta koje tetiva ne može izdržati. Postoje mnogi klinički znakovi koji nam otkrivaju da je došlo do rupture. Najčešće mjesto rupture je 2-6 centimetara od hvatišta tetive za petnu kost. Ova ozljeda liječi se konzervativno ili operativno. Ako se ozljeda ne može sanirati na konzervativan način potrebno je učiniti operativni zahvat. Prvi korak zbrinjavanja ozljede je Protection, Rest, Ice, Compression and Elevation odnosno PRICE metoda. U okviru rehabilitacije primjenjuju se fizioterapijski postupci, a to su: terapijski ultrazvuk, laser, elektrostimulacija te kineziterapija koja je najvažnija sastavnica prema brojnim istraživanjima. Kod postavljanja cilja i programa terapijskih vježbi bitan je individualan pristup te sudjelovanje pacijenta radi postizanja što boljih rezultata. Proces rehabilitacije može trajati od 6 tjedana do čak 12 mjeseci. U okviru rehabilitacije važno je educirati pacijenta o njegovom trenutnom stanju i mogućnostima, kako bi pacijent naučio prevenirati ozljede te nastavio provoditi vježbe i kod kuće.The name Achilles tendon came from the Greek hero Achilles. Achilles tendon is defined as the strongest and thickest tendon in the human body. It is located on the back side of the lower leg and it comes from the muscle triceps surae, Achilles tendon is constructed in a way so that it can endure great force. Its fuction is very important because it participates in performing many everyday actions such as: jumping, running and walking. Even though the Achilles tendon is the extremely strong, it is still very subject to ruptures, which are unavoidable in tendons because of great forces, weight and sudden movements, which the tendon can not endure. Many clinical symptoms indicate that a rupture has occurred. The most common position of rupture is 2-6 centimeters from the heel tendon grip. This injury is treated conservatively or operatively. If the injury can not be fixed in a conservative way, we must resort to surgery. The first step of injury care is Protection, Rest, Ice, Compression and Elevation or the PRICE method. In the frame of rehabilitation, we consider every physiotherapy procedure, that includes therapy ultrasound, laser treatment, electrostimulation and kinesitherapy, the most important component according to research. When setting up therapeutic exercises and a goal, individual approach and the patients engagement in order to achieve the best results, are key. The process of rehabilitation can last anywhere from 6 weeks to 12 months. At the end of rehabilitation, it is crucial to educate the patient of their current state and capabilities. Education is conducted so that the patient learns to prevent injury and continue to exercise at home
Use of therapeutic ultrasound and TENS for pain reduction
No full textBol se prema Međunarodnom udruženju za istraživanje boli može definirati kao neugodan senzorni i emocionalni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili se doživljava na način na koji bi se očitovalo takvo oštećenje. Iskustvo boli različito je za svakog pojedinca, zbog toga postoje različiti načini opisivanja i osjećaja boli. Bol većinom značajno utječe na kvalitetu života te je zbog toga važno identificirati uzroke nastanka boli, puteve prijenosa bolnog podražaja, patofiziološka zbivanja u organizmu i načine liječenja boli.
Cilj ovog rada je prikazati mehanizam djelovanja terapijskog ultrazvuka i transkutane električne stimulacije živaca (TENS), te mogućnosti korištenja obje terapijske metode u svrhu ublažavanja boli.
Terapijski ultrazvuk djeluje kao konverzivna terapijska metoda koja pretvara mehaničke oscilacije u toplinu. Termoterapija povećava ekstenzibilnost kolagena čime se pokret lakše izvodi i smanjuje se zakočenost. Često je korišten od strane fizioterapeuta za povećanje tonusa muskulature, povećanje cirkulacije i smanjenje boli.
TENS se može opisati kao modalitet koji koristi električnu struju za stimulaciju živčanog sustava u svrhu ublažavanja boli. TENS aktivira mehanizme živčanog sustava kroz kožu s ciljem da tijelo blokira signale boli koji putuju prema mozgu. Ova metoda ima široku primjenu u smanjenju boli kod neuroloških bolesti, mišićno-koštanih bolesti i niza sindroma prenaprezanja.
Na temelju prikazanih mehanizama djelovanja i istraživanja, zaključuje se kako je korištenje terapijskog ultrazvuka i TENS-a učinkovito u smanjenju boli.According to International Association for the Study of Pain, pain can be defined as an unpleasant sensory and emotional experience associated with actual or potential tissue damage, or it can be experienced in a way that would manifest such damage. The experience of pain is different for every person, therefore there are various ways of describing and feeling pain. Pain significantly affects the quality of life, which is reason why it is important to discover the causes of pain, the pathways of pain stimulus transmission, pathophysiological processes and methods of pain treatment.
The purpose of this paper is to describe mechanism of action of therapeutic ultrasound and transcutaneous electrical nerve stimulation (TENS), and also to state the possibilities of using both therapeutic methods in reducing pain.
Therapeutic ultrasound acts as a conversion therapy method that converts mechanical oscillations into heat. Thermotherapy increases the extensibility of collagen, which makes movement easier and reduces stiffness. It is often used by physiotherapists to increase mobility of soft tissue, increase circulation and reduce pain.
TENS is a modality that uses electric current to activate nerves for therapeutic reasons. TENS activates the mechanisms of nervous system through the skin with aim of the body to block pain signals that travel to the brain. This method is widely used in reducing pain of neurological diseases, musculoskeletal diseases and a number of overuse syndromes.
Based on the presented mechanisms of action and researches, it can be concluded that the use of therapeutic ultrasound and TENS is effective in reducing pain
Therapeutic procedures in working with psoriatic arthritis
Get PDFOvaj rad primarno se bavi fizioterapijskim postupcima u radu s psorijatičnim artritisom, ali i općim informacijama koji se tiču same bolesti poput definiranja kliničke slike, informacija o vrstama intervencije i osvrta na kvalitetu života osoba oboljelih od psorijatičnog artritisa.
Metode korištene u izradi ovog rada pretežno uključuju pretraživanje stručne literature i izvođenje zaključaka na temelju dostupnih informacija. Fizioterapijski postupci u liječenju psorijatičnog artritisa ovise o kliničkoj slici bolesti, najboljoj metodi intervencije s obzirom na stanje bolesti (aktivno ili u remisiji), zahvaćeno područje i očekivani ishod terapije. Pri planiranju intervencije važno je pravilno dijagnosticiranje, a zatim i pravilna fizioterapijska procjena kojom terapeut saznaje pojedinosti važne za daljnji rad. Tijekom rada važna je pravilna i opetovana evaluacija terapije kako bi se osigurali optimalni rezultati.This paper primarily deals with physiotherapeutic procedures in working with psoriatic arthritis, but also general information related to the same diseases such as defining clinical pictures, information on types of interventions and reviews of the quality of life of people with psoriatic arthritis.
The methods used in the preparation of this paper mainly include searching the professional literature and drawing conclusions based on the available information. Physiotherapeutic procedures in the treatment of psoriatic arthritis depend on the clinical picture of the disease, the best method of intervention with regard to the state of the disease (active or in remission), the affected area and the expected outcome of therapy. When planning an intervention, it is important to properly diagnose, and then the correct physiotherapy assessment by which the therapist learns the details important for further work. Proper and repeated evaluation of therapy during work is important to ensure optimal results
WITH RHEUMATOID RTHRITISAPHYSIOTHERAPEUTIC PROCEDURES IN THE TREATMENT OF PATIENTS
No full textReumatoidni artritis je neizlječiva bolest koja zahvaća osobe mlađe životne dobi. Ženska populacija je više zahvaćena od muške populacije. Etiologija ove bolesti nije poznata, ali naziv sistemska znači da zahvaća više sustava u tijelu. Od dijagnostičkih pretraga najčešće se koriste laboratorijske pretrage i ultrazvuk. Može se liječiti farmakološki i nefarmakološki koje uključuje primjenu fizičke aktivnosti. Smatra se da od farmakološke terapije najbolje djelovanje imaju biološki lijekovi, ali se upotrebljavaju i nesteroidni antireumatski lijekovi kao i lijekovi koji mijenjaju tijek bolesti (engl. disease modifying anti-reumatic drugs - DMARD). Područje koje zahvaća su zglobovi na kojima se stvaraju razne deformacije. Neke od karakteristika su simetričnost, jutarnja zakočenost, reumatoidni čvorići i oteklina. Za poboljšanje kvalitete života postoje pomagala koja uvelike pomažu u kućanstvu, obavljanju higijene i hobijima. S druge strane, depresija je bolest koja u današnjici donosi povećani broj mortaliteta zbog čega je važno raditi na izlječenju te bolesti. Bavljenje fizičkom aktivnosti je bitno za smanjenje komplikacija i poboljšanja svakodnevnog života. Cilj je spriječiti i nastanak kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Potrebno je i kroz dan rasporediti odmore koji će poboljšati funkcioniranje kroz dan. Isto tako, zaštita zglobova smanjuje opterećenje na zglobove. Preedukacija i mijenjanje poslova bi bilo poželjno ako posao iziskuje previše opterećenja za oboljelu osobu. Svaki fizioterapijski plan se radi individualno prema potrebama bolesnika. Postoje razni fizioterapijski postupci koji ublažavaju promjene koje donosi RA, a neki od njih su hidroterapija, krioterapija, termoterapija, parafin i drugi. Veliki problem predstavlja udaljenost od ustanova gdje bi pacijenti trebali vježbati zbog loše financijske situacije. Bilo kakvo bavljenje s aktivnosti pridonosi zdravlju i boljoj kvaliteti života. Promjena stila života je neophodna za bolesnika koja se tiče prehrane, zdravstvenog stanja i nastavak vježbanja nakon završenih terapija. Aktivnost bolesnika u rehabilitaciji daje bolje rezultate. Dakako, da je bitna edukacija i savjetovanje bolesnika kako bi mu što više olakšali život.Rheumatoid arthritis is an incurable disease that affects young people. The female population is more affected than the male population. The etiology of this disease is not known, but the name systemic means that it affects several systems in the body. Laboratory tests and ultrasounds are the most common diagnostic tests. It can be treated pharmacologically and non-pharmacologically involving the application of physical activity. Biological drugs are considered to have the best effect on pharmacological therapy, but non-steroidal anti-rheumatic drugs, as well as disease-modifying anti-rheumatic drugs (DMARDs), are also used. The area it affects is the joints where various deformations are created. Some of the characteristics are symmetry, morning stiffness, rheumatoid nodules, and swelling. To improve the quality of life, there are aids that greatly help in the household, hygiene, and hobbies. On the other hand, depression is a disease that brings increased mortality today, which is why it is important to work on curing the disease. Engaging in physical activity is essential for reducing complications and improving daily life. The goal is to prevent the development of cardiovascular and respiratory diseases. It is also necessary to schedule breaks throughout the day that will improve functioning throughout the day. Also, joint protection reduces the load on the joints. Pre-education and changing jobs would be desirable if the job requires too much workload for the sick person. Each physiotherapy plan is done individually according to the needs of the patient. There are various physiotherapy procedures that alleviate the changes brought about by RA, and some of them are hydrotherapy, cryotherapy, thermotherapy, paraffin, and others. A big problem is a distance from institutions where patients should exercise due to poor financial situations. Any activity contributes to the health and a better quality of life. Lifestyle change is necessary for the patient in terms of diet, health, and continued exercise after the completion of therapies. The patient's activity in rehabilitation gives better results. Of course, it is important to educate and counsel the patient in order to make his life as easy as possible
NEUROREHABILITATION OF THE ARM IN CHILDREN WITH SPASTIC CEREBRAL PALSY
No full textCerebralna paraliza je stanje izazvano ozljedama mozga koje nastaju prenatalnim ili postnatalnim uzročnicima. Dijagnoza se postavlja uz pomoć: električne aktivnosti mišića, biopsije mišića i kompjutorizirane tomografije (CT), nuklearne magnetske rezonance mozga (MR). Nakon provedenih dijagnostičkih metoda neuropedijatar ili fizijatar postavljaju završnu, ključnu dijagnozu. Postoje različiti oblici cerebralne paralize, a najčešći je spastični oblik. Hod i pokreti rukama su otežani što uvelike utječe na samostalnost djeteta, a time i na njegov razvoj. Ne postoji lijek kojim se liječi cerbralna paraliza, ona je cjeloživotno stanje koje je specifično po neprogresivnosti, ali promjeni kliničke slike. Iako nema lijeka, čim se određene nepravilnosti uoče dijete započinje sa fizikalnom terapijom, koja se može sastojati od: kineziterapije, terapije jahanjem, hidroterapije. Uz klasične oblike rehabilitacije sve se više uvodi i uvelike se razvija neurorehabilitacija. Neurorehablitacija je novija metoda terapije koja je specifična po nekim od tretmana: Vojta terapijom, Bobath terapijom, robotikom. Cilj svake od navedenih je facilitirati pravilno izvođenje pokreta i smanjenje kompenzatornih radnji. Sve se više ispituju rezultati djelovanja neurorehabilitacije ruke. Cilj je dodatno potaknuti dijete na provođenje terapije pomoću videoigara što ostavlja pozitivan trag i volju za odrađivanjem terapija. Bobath je smatrao da je mozak organ reakcije, a ne akcije te da ga stoga treba „obnavljati“ zahvaljujući neuroplastičnosti. Preko periferije se šalju informacije o pravilnom obrascu pokreta, a mozak šalje odgovor na podražaje.Cerebral palsy is a condition caused by brain injuries caused by prenatal or postnatal causes. Diagnosis is made with the help of: electrical muscle activity, muscle biopsy and computed tomography (CT), nuclear magnetic resonance imaging of the brain (MR). After the diagnostic methods have been performed, the neuropediatrician or physiatrist makes the final, key diagnosis. There are various forms of cervical paralysis, the most common being spastic. Gait and hand movements are difficult, which greatly affects the child's independence, and thus his development. There is no cure for cerebral palsy, it is a lifelong condition that is specific in its non-progressiveness but changes in the clinical picture. Although there is no cure, as soon as certain irregularities are noticed, the child begins physical therapy, which may consist of: kinesitherapy, riding therapy, hydrotherapy. In addition to classical forms of rehabilitation, neurorehabilitation is being introduced and developed. Neurorehabilitation is a newer method of therapy that is specific to some of the treatments: Vojta therapy, Bobath therapy, robotics. The goal of each of these is to facilitate the proper performance of movements and reduce compensatory actions. The results of the neurorehabilitation of the hand are increasingly being examined. The goal is to further encourage the child to conduct therapy with the help of video games, which leaves a positive mark and the will to do the therapy. Bobath believed that the brain is an organ of reaction, not action, and that it should therefore be "renewed" thanks to neuroplasticity. Information about the correct pattern of movement is sent through the periphery, and the brain sends a response to stimuli