SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Neverbalna komunikacija u rehabilitaciji afazije – verbotonalni pristup
No full textMnoga psihološka istraživanjima zaključuju kako neverbalna komunikacija odnosno govor tijela, mimika lica, gestikulacija rukama i drugi načini, čini preko 65% ukupne komunikacije. Prema postavkama verbotonalne metode značenje onoga što je izrečeno prenosi se samo dijelom putem leksičkih sredstava izražavanja (10% je informativno zahvaljujući samim riječima), a čak 90% naše govorne komunikacije dobiva jasno značenje i razumljivost na temelju neleksičkih sredstava izražavanja, odnosno “vrednota govornog jezika“ (Guberina, 2010). Većina osoba s afazijom ima očuvana neleksička sredstva izražavanja unatoč narušenom jezičnom izražavanju i/ili razumijevanju zato što su pokretljivost tijela i percepcija prostora primitivniji mehanizmi te time i otporniji na ozljedu i podložniji oporavku (Guberina i Asp, 1981). Mnoga istraživanja pokazala su učinkovitost uporabe neverbalne komunikacije kod osoba s afazijom i u prizivanju riječi i komunikaciji općenito (Feyereisen, 2006), ali isto tako postoje i slučajevi kada njihovu uporabu treba terapijski poticati kao što su osobe sa semantičkim teškoćama, težim oblicima afazije i apraksijom (Cocks i sur., 2018). U radu će se prikazati vrste neverbalne komunikacije, neuralna podloga povezanosti verbalne i neverbalne komunikacije te hipoteze koje objašnjavaju kompenzacijsku, nadopunjujuću i facilitairajuću ulogu gestikulacije u komunikaciji osoba s afazijom (kao što su MAM - Mutually Adaptive Modalities hypothesis, de Ruiter, 2006 ; Lexical Retrieval Hypothesis, Krauss i sur., 2000). Prikazom video isječaka logopedske terapije osoba s afazijom objasnit će pozitivna uloga neverbalne komunikacije i njena učinkovitost u prizivanju riječi i upotpunjavanju sadržaja prenesene poruke, kao i slučajevima u kojima je učinkovitost uporabe pokreta tijela i gestikulacije u svrhu komunikacije smanjena. Geste ili neverbalna komunikacija općenito, jedan je od primjerenih načina prijenosa poruke kod osoba s afazijom, a njena uporaba u logopedskoj terapiji čini rehabilitaciju osoba s afazijom učinkovitijom i bržom. S obzirom na to da osobe s afazijom često imaju potrebu za alternativnim komunikacijskim sredstvom, bez obzira radi li se o potpunoj leksičkoj zamijeni ili o podršci koja prati i potiče izrečeno, upotreba neverbalne komunikacije bi trebala biti jedan od uobičajenih postupaka tijekom logopedske terapije osoba s afazijom
Primjena asistivne tehnologije kod osoba koje mucaju- STUEY uređaj
No full textAsistivna tehnologija termin je koji obuhvaća svu opremu, dijelove opreme, softverske programe i uređaje koji se primjenjuju s ciljem održavanja ili unapređivanja funkcionalnih sposobnosti te povećanje samostalnosti osoba s teškoćama. Osim što omogućava bolje svakodnevno funkcioniranje i uključivanje u aktivnosti, značajno doprinosi i kvaliteti života. Jedno od temeljnih ljudskih prava upravo je pravo na komunikaciju, odnosno na primanje i slanje poruka. Prema ASHA-i (American Speech- LanguageHearing Association) svi ljudi imaju pravo na maksimalnu moguću komunikaciju. Danas je za većinu ljudi život bez računala, računalnih programa, visoke tehnologije, interneta i obavljanja telefonskih poziva nezamisliv. Upravo razgovor telefonom poznata je situacija koja utječe na veću pojavnost mucanja i stresa kod osoba koje mucaju. The Stuttering Foundation of Amerika navodi neke oblike asistivne tehnologije koji se mogu primijeniti pri obavljanju telefonskih poziva kod osoba koje mucaju, ali i savjete kako se suočiti sa strahom od telefoniranja. Dosadašnja pomagala pri obavljanju telefonskih poziva osoba koje mucaju uglavnom se temelje na slušanju vlastitog govora uz zakašnjenje sa ciljem poboljšanja tečnosti govora (Delay). Uređaj STUEY jedinstveni je elektronički uređaj u svijetu, osmišljen u Hrvatskoj. STUEY omogućava korištenje vlastitog govora uz primjenu naučenih logopedskih govornih tehnika te ga kombinira sa snimljenim glasovnim zapisima u dijelovima telefonskog razgovora koje osobe koje mucaju smatraju najzahtjevnijima i uzrokuju pojačanu napetost, stres, tugu i nezadovoljstvo te na taj način nastoji povećati kvalitetu života osoba koje mucaju. Broj znanstvenih radova o primjeni asistivne tehnologije kod osoba koje mucaju je malobrojan. Cilj ovog rada je prikazati rezultate učinkovitosti STUEY uređaja kod osoba koje mucaju koji su prikupljeni u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG Zagreb u periodu od rujna-studenog 2021. godine u suradnji sa tvrtkom Etobico j.d.o.o. Podaci su prikupljeni u sklopu Europskog projekta EIT Health Regional Innovation Scheme. U diskusiji rada će se razmotriti daljnja primjena i poboljšanje tehničkih karakteristika
Verbotonalni razred
No full textPoliklinika SUVAG je zdravstvena ustanova u kojoj se provodi specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita osoba s teškoćama u govorno - jezičnoj komunikaciji. Polaznici rehabilitacije i odgoja i obrazovanja Osnovne škole Poliklinike SUVAG su djeca oštećena sluha i/ili govora. Posebnost rada u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG provođenje rehabilitacije i nastave po načelima verbotonalne metode, u posebnim uvjetima koji podrazumijevaju svakodnevnu rehabilitaciju slušanja i govora po verbotonalnoj metodi, kako individualnu, tako i grupnu, te provođenje posebnih verbotonolnih postupaka kao što su stimulacije pokretom i glazbene stimulacije. U verbotnalnom razredu logopedi i verbotonalni učitelji provode strategije i metode poučavanja koje kroz afektivnost i iskustveno učenje razvijaju govorno – jezične vještine koje utječu na kognitivne vještine koje pak razvijaju šire i dublje komunikacijske vještine. Iako u procesu učenja težimo multisenzoričnom pristupu u verbotonalnom razredu svaka aktivnost započinje slušanjem. Tijekom rane rehabilitacije, ali i kasnije, najveća pozornost posvećuje se stimuliranju i razvijanju slušnih sposobnosti, kao osnovnoj pretpostavci uspješnog razvoja govora. U model verbotonalnog obrazovanja, odgojno obrazovnu strukturu u višim razredima čine i izborni predmeti kao što su Kultura govora i Medijska i vizualna kultura kojima se dodatno uz rehabilitacijske postupke potiču komunikacijske vještine ali s dodanom estetskom i kreativnom vrijednošću. Na poster prezentaciji će biti prikazan verbotonalni model odgoja, obrazovanja i rehabilitacije učenika oštećena sluha i/ili govora koji podrazumijeva specifični logopedski rehabilitacijski pristup s obzirom na rad u skupini
Učestalost orofacijalnih odstupanja kod djece s jezično - govornim i komunikacijskim poremećajima u Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG
No full textOrofacijalni razvoj uključuje temeljne životne funkcije kao što su disanje i hranjenje. Nalazi se u temelju društvenih interakcija, izražavanja emocija, izraza lica i govorne komunikacije. Razvojne studije su često usredotočene na razvoj jezika i govora zanemarujući orofacijalni motorički razvoj. Poznavanje obilježja orofacijalnog razvoja nužno je u kliničkom radu u kojem razlike urednog razvoja i odstupanja određuju potrebu za intervencijom. U ovom radu istraživanje se provodi s ciljem uvida u učestalost orofacijalnih odstupanja kod djece starije od 5 godina s jezično- govornim i komunikacijskim poremećajima u Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG. Ispitivanje će se provesti primjenom Skandinavskog orofacijalnog testa NOT – S, probirnim testom koji se primjenjuje ukoliko su kod osobe prisutne teškoće u govoru, žvakanju i gutanju. Kliničko iskustvo i znanstvena istraživanja ukazuju na porast kompleksne govorno jezične patologije praćene teškoćama u orofacijalnoj motorici. Cilj istraživanja je utvrditi pokazuju li djeca s jezično – govornim i komunikacijskim poremećajima veća odstupanja na NOT-S testu u odnosu na djecu urednog razvoja. Uzorak ispitanika obuhvaća približno 100 djece starije od 5 godina, uključene u kompleksni rehabilitacijski postupak u Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG i njihove roditelje. Mjerni instrument sadrži dvije ljestvice: NOT -S intervju te NOT – S procjenu. Svrha istraživanja je utvrditi prisutnost orofacijalne patologije unutar jezično- govornih i komunikacijskih poremećaja te kroz analizu odstupanja ponuditi smjernice za terapiju navedenih poremećaja u logopedskoj praksi u Hrvatskoj
Izloženost ekranskom sadržaju djece s poremećajima komunikacije, jezika i govora u predškolskoj dobi
No full textOdrastanje u 21. stoljeću podrazumijeva izloženost digitalnim medijima i ekranskom sadržaju. Stručnjaci različitih profila upozoravaju o utjecaju na dječji razvoj i o mogućim neurobiološkim rizicima poput smanjenih izvršnih funkcija, teškoća spavanja i kašnjenja u govorno jezičnom razvoju. Hutton i suradnici su pronašli smanjeni mikrostrukturalni integritet bijele tvari koja utječe na razvoj jezika, izvršnih funkcija i vještina rane pismenosti, kod djece s povećanom izloženošću ekranskom sadržaju (Hutton i suradnici, 2020). Mnoga novija istraživanja naglašavaju povezanost između kašnjenja u jezičnom razvoju i povećane izloženosti ekranskom sadržaju (van den Heuvel i suradnici, 2019, Asikainen i suradnici 2021). Prema prvom nacionalnom istraživanju o „predškolskoj djeci pred malim ekranima“ (Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba) postotak djece u Republici Hrvatskoj koja su izložena ekranima više od dva sata dnevno raste s dobi ; od 50% u dobi od 2 godine do 82% u dobi od 7 godina. Cilj ovog istraživanja je prikupiti informacije o izloženosti ekranskom sadržaju kod djece predškolske dobi s poremećajima komunikacije, jezika i govora. Uzorak ispitanika će obuhvatiti 150 djece uključene u kompleksnu rehabilitaciju u Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG. Njihovi će roditelji ispuniti anonimni upitnik sa 13 pitanja zatvorenog i kombiniranog tipa. S obzirom na specifičan oblik rehabilitacije koji podrazumijeva česte susrete i savjetovanja roditelja te sadrži posebne programe u svrhu promicanja manje izloženosti ekranskom sadržaju, postavljena je hipoteza da će u slučaju djece s poremećajima komunikacije, jezika i govora ; izloženost biti manjeg intenziteta, da će sadržaj biti prezentiran pretežno na hrvatskom jeziku i da će roditelji biti aktivno uključeni u vrijeme izloženosti ekranskom sadržaju. Rezultati će biti dobiveni deskriptivnom statističkom analizom prikupljenih podataka. Istraživanje je provedeno sa svrhom promicanja svijesti o rizicima izloženosti ekranskom sadržaju u predškolskoj dobi, s naglaskom na povećani rizik kod djece s poremećajima komunikacije, jezika i govora
WHTR metoda za utvrđivanje pretilosti u primarnim pedijatrijskim ordinacijama u Zagrebu
No full textUvod: Bolesti srca i krvnih žila glavni su uzrok smrti u Hrvatskoj. Abdominalna pretilost jedan je od čimbenika rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Prema dosadašnjim istraživanjima problem debljine počinje već od 5. godine života. U novije vrijeme kao pouzdanija metoda za utvrđivanje abdominalne pretilosti koristi se omjer opsega struka i visine, tzv. WHtR kriterij. Cilj rada: Provođenjem ispitivanja roditelja i mjerenja 1418 djece u dobi od pet do 15 godina, korištenjem WHtR metode odredili smo rizike kardiovaskularnih bolesti u odrasloj dobi te pokazali stanje u nekoliko ordinacija primarne pedijatrijske zdravstvene zaštite (Specijalističke pedijatrijske ordinacije dr. Dragica Šakić, izv. prof. Milivoj Jovančević, dr. Giovana Armano) te predložili daljnje smjernice za prevenciju debljine i kardiovaskularnih bolesti odrasle dobi. Metode rada: U tri primarne pedijatrijske ordinacije proveli smo ispitivanje o stavovima roditelja o statusu uhranjenosti njihove djece. Upitnik se sastojao od 26 pitanja. Izvršena su mjerenja djece te je WHtR metodom određivana predilekcija za debljinu i rizike od kardiovaskularnih bolesti. Ispitano je 1418 roditelja djece od 5 do 15 godina, 730 dječaka i 688 djevojčica te smo koristili WHtR metodu predilekcije rizika od kardiovaskularnih bolesti. Statistički su obrađeni upitnici paketom SPSS Statistic Version 23. Obrađeni su rezultati mjerenja WHtR metodom, prema spolu i dobnoj skupini djece. Rezultati rada: 79, 6% roditelja ne prepoznaje čimbenike rizika za pojavu kardiovaskularnih bolesti kod vlastite djece te pogrešno procjenjuje stupanj uhranjenosti svoje djece, a samim time i njihov kardiovaskularni rizik. Prema WHtR kriteriju ≥ 0, 5, povećan zdravstveni rizik za kardiovaskularne bolesti ima 8, 8% djevojčica i 7, 3% dječaka. Međutim, prema najnovijim WHtR kriterijima, takvih je 25, 1% djevojčica i 21, 4% dječaka. Zaključak: U istraživanju se pokazalo da većina roditelja pogrešno procjenjuju stanje uhranjenosti vlastite djece. Promjena životnih navika trebala bi biti integrirana u edukacijske programe koji bi se mogli koristiti u svakodnevnoj kliničkoj praksi te u ordinacijama primarne pedijatrijske skrbi. Mogućnost ranog prepoznavanja preventabilnih čimbenika rizika u pedijatrijskoj populaciji te pravodobna i efi kasna intervencija očekivano bi doprinijeli smanjenju pobola i smrtnosti u odrasloj dobi od kardiovaskularnih bolesti
Kvantitativna i kvalitativna analiza teškoća čitanja riječi kod osoba nakon moždanog udara i traumatskog oštećenja mozga – preliminarno istraživanje
No full textPoremećaj čitanja je jedan od čestih posljedica stečenog oštećenja mozga. Vrsta teškoće u čitanju ovisi od lokalizaciji poremećaja unutar procesa jezične obrade i kako osobe koriste narušene i očuvane pravce čitanja (Whitworth i sur., 2005). Proces čitanja riječi se sastoji od nekoliko komponenti unutar logogen modela: 1) vizualna ortografska analiza, 2) vizualni/ortografski ulazni leksikon, 3) semantički sustav, 4) fonološki izlazni leksikon, 5) fonološki izlazni međuspremnik te 6) podleksička razina ortografsko-fonološke pretvorbe (Morton i Patterson, 1980). Ovisno o tome koje komponente modela sudjeluju u procesu čitanja riječi razlikujemo tri pravca čitanja: 1) semantičko-leksički pravac, 2) direktan leksički i 3) podleksički pravac pretvorbe ortografsko u fonološko. Smatra se da kod osoba sa stečenim oštećenjem mozga pravci nisu u potpunosti narušeni već pojedini funkcionira manje ili više učinkovito od drugoga. Cilj ovoga rada je identifikacija narušenog i korištenog pravca čitanja te lokalizacija poremećaja unutar komponenti logogen modela kod osoba nakon moždanog udara i nakon traumatskog oštećenja mozga. Funkcionalnost pojedine razine čitanja prema logogen modelu i pravca čitanja ispitana je dijelovima CAT-HR testa za afazije (Swinburn i sur., 2020 ; zadatci razumijevanja izgovorene i napisane riječi ; zadatci čitanja riječi, pseudoriječi, složenih riječi i funkcionalnih riječi) te dijelovima PALPA testa (Kay i sur., 1992 ; čitanje liste riječi različite predočivosti, čestotnosti, duljine i morfološke složenosti, zadatak leksičke odluke, čitanje pseudoriječi, prepoznavanje i imenovanje grafema, grafemska i glasovna raščlamba i stapanje). U radu je prikazana kvalitativna i kvantitativna analiza slučajeva 5 osoba nakon moždanog udara i 5 osoba nakon traumatskog oštećenja mozga te deskriptivna analiza razlika među skupinama. Osim teorijskog prikaza modela i postupka procjene, u radu su dane i preporuke za terapijske postupke u rehabilitaciji pojedinog narušenog pravca čitanja kod osoba s stečenim oštećenjem mozga
Revision and weeding of library materials in the library software Metel: an example of implementation in the Library of the SUVAG Polyclinic
No full textCilj je ovog rada prikazati proces računalne revizije i otpisa knjižnične građe s posebnim osvrtom na zahtjevnost, ali i neophodnost provođenja revizije knjižnične građe u cjelini. Rad donosi pregled čitavog revizijskog postupka te daje opis nekih programskih karakteristika knjižničnog softvera Metel kroz koji je provedena računalna revizija i otpis u Knjižnici Poliklinike SUVAG u 2020. godini. U radu se naglašavaju i prednosti redovito obavljene revizije na cjelokupno poslovanje knjižnice. Ističe se i praktičnost te efikasnost provođenja revizije kroz knjižnični softver
What to except from binaural listening?
No full textCilj rada je prikazati razvoj bilateralnog i bimodalnog slušanja na primjerima praćenja nekih naših pacijenata audiometrijskim ispitivanjima, ispitivanjima razumijevanja govora Reynell testom i pokazatelja slušnog i govorno-jezičnog razvoja prema nalazima audiorehabilitatora
Povezanost mjera pokreta očiju i vidnih evociranih potencijala tijekom čitanja
No full textMjerenje pokreta očiju, kao bihevioralna i fiziološka mjera kognitivne obrade, provodi se uređajem za praćenje pokreta oka, a temelji se na “pretpostavci oko-um” (eng. “eye-mind hypothesis”). Suprotno subjektivnom doživljaju, tijekom čitanja oči se pomiču brzim, skokovitim i dobro koordiniranim pokretima (sakade) koji su prekinuti periodima mirovanja (fiksacije) za vrijeme kojih se vizualna informacija prima. Istraživanja su pokazala da postoji povezanost između trajanja i broja fiksacija na određenom tekstu i njegovog vizualnog i jezičnog procesiranja.S obzirom da se veličina sakade mijenja s godinama, metoda praćenja pokreta očiju korisna je za razvojne studije te pomoć u dijagnostici jezičnih teškoća kao i teškoća čitanja (Galić Jušić i Palmović, 2011 ; Benfatto i sur., 2016). Loši čitatelji i djeca s disleksijom, bez obzira na dob, rade dulje fiksacije, kraće sakade i veći broj regresija (Ekstrand i sur., 2021. ; Isaki i sur., 2020). Vidni evocirani potencijali (VEP), s istovremenim kartografskim prikazom aktivacije kore mozga, neurofiziološka su tehnika ispitivanja vidnog puta u vremenskom prozoru. Ispitivanje se vrši stimulacijom vidnog puta strukturiranim vidnim podražajem (Odom i sur., 2016 ; Nezamfar i sur., 2018). Cilj ovoga istraživanja je utvrditi povezanost različitih mjera pokreta očiju s mjerama vidinih evociranih potencijala. Uzorak obuhvaća 57 sudionika, 22-oje odraslih, urednih čitatelja, u dobi između 25 i 48 godina i 35-erodjeces razvojnim jezičnim poremećajima (RJP) u dobi između 9 i 14 godina. Sva djeca su prije ispitivanja pokreta očiju, imala učinjen oftalmološki pregled te je učinjeno ispitivanje vidnih evociranih potencijala sa cerebralnom kartografijom. Ispitanici s RJP su uključeni u rehabilitaciju u Poliklinici SUVAG. Rezultati istraživanja usmjereni su na procjene prosječnog trajanja fiksacija tijekom čitanja kod odraslih i djece s razvojnim jezičnim poremećajima ; kvalitativnom opisu fiksacija, razvojnim promjena obilježja očiju tijekom čitanja te odnosu nalaza VEP-a na trajanje i broj fiksacija. Dobiveni rezultati su razmotreni u svjetlu njihovih kliničkih implikacija