SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Speed of invocation of mother tongue and foreign language nouns in children with developmental language disorder
No full textRazvojni jezični poremećaj se manifestira u fonološkim, sintaktičkim, morfološkim, semantičkim i pragmatičkim sastavnicama jezika. Novija istraživanja pokazuju da se javlja u oko 7% djece što bi značilo da se javlja kod svakog 14 djeteta. Etiologija samog poremećaja je još uvijek nejasna, a raznolikost simptomatologije čini ovu skupinu pacijenata izrazito heterogenom. Istraživanja koja su proučavala procesiranje različitih vrsta riječi upućuju na sporiju obradu i sporije vrijeme reakcije kod djece s jezičnim poremećajima. Cilj ovog pilot istraživanja bio je ispitati točnost imenovanja i brzinu prepoznavanja stimulusa prezentiranog u E-prime računalnom programu. Stimulus su bile imenice iz materinskog i stranog jezika koji su djeca formalno učila (engleski jezik). Razlog ovako kreiranog eksperimenta bila je teza da će riječi iz stranog jezika biti sporije procesirane nego riječi iz materinskog jezika. U istraživanju je sudjelovalo ukupno tridesetoro djece u tri skupine: skupina s dijagnosticiranim jezičnim poremećajem, skupina izjednačena s njima po kronološkoj dobi i skupina izjednačena po jezičnoj dobi s djecom s jezičnim poremećajem. Istraživanje je pokazalo, usprkos velikom ograničenju koje je povezano uz mali uzorak ispitivanja i mogućnost vršnog učinka (eng. "ceiling effect"), je tendencija sporijem procesiranju i vremenu reakcije kod djece s jezičnim poremećajima. Budućim istraživanjima potrebna je bolja kontrola riječi koje su služile kao podražaj kao i veći uzorak ispitanika uz njihovo longitudinalno praćenje kako bi se s većom preciznošću moglo diskutirati o brzini procesiranja kao mogućem etiološkom čimbeniku kod jezičnim poremećaja.Developmental language disorder manifests itself in phonological, syntactic, morphological, semantic and pragmatic components of language. Recent research shows that it occurs in about 7% of children, which would mean that it occurs in every 14 children. The etiology of the disorder itself is still unclear, and the diversity of symptomatology makes this group of patients extremely heterogeneous. Studies that have studied the processing of different types of words indicate slower processing and slower reaction time in children with language disorders. The aim of this pilot study was to examine the naming accuracy and speed of recognition of the stimulus presented in the E-prime computer program. The stimulus were nouns from the mother tongue and the foreign language that the children formally learned (English). The reason for the experiment created in this way was the thesis that words from a foreign language will be processed more slowly than words from the mother tongue. A total of thirty children in three groups participated in the study: a group with a diagnosed language disorder, a group equal to them by chronological age, and a group equal by language age with children with a language disorder. The research has shown, despite the large limitation associated with the small sample size of the trial and the possibility of ceiling effect, is a tendency to slow processing and reaction time in children with language disorders. Future research requires better control of the words that served as a stimulus as well as a larger sample of subjects with their longitudinal follow-up in order to be able to discuss processing speed as a possible etiological factor in language disorders with greater precision
Rana intervencija iz perspektive roditelja - snage i izazovi
No full textPoster prikazuje rezultate istraživanja o iskustvima roditelja djece uključenih u ranu intervenciju (RI) pri Poliklinici SUVAG. Istraživanje je provedeno online, na uzorku od 115 roditelja (uglavnom majki), čija su djeca uključena u Centar za ranu rehabilitaciju. Većina djece uključena je u RI između treće i četvrte godine, a roditelji su prve teškoće uočili već između prve i treće godine. Informacije o intervenciji najčešće dolaze od okoline, dok su pedijatri najčešći prvi stručni kontakt. Roditelji ističu logopeda kao stručnjaka koji im pruža najveću podršku te redovito surađuju s terapeutima, posebno u vezi s razvojem govora i ponašanjem djeteta. U svakodnevici primjenjuju razne strategije poput uključivanja u igru, prilagođenog čitanja i potpomognute komunikacije. Većina se osjeća kompetentno i ugodno u provedbi preporuka, iako je najveći izazov nedostatak vremena. Roditelji se smatraju aktivnim sudionicima terapijskog procesa, često uključuju i druge članove obitelji, što ukazuje na obiteljski usmjeren pristup. Unatoč visokom stupnju zadovoljstva, istaknuta je potreba za boljom dostupnošću informacija, međusektorskom suradnjom i emocionalnom podrškom. Teškoće djece mogu utjecati na obiteljsku dinamiku kroz stres, narušene odnose ili odluke o proširenju obitelji
The relationship between emotional competence and dimensions of parental behavior in parents of children with language disorder
No full textRoditeljski stil ima ključnu ulogu u djetetovu razvoju, uključujući emocionalnu i socijalnu kompetentnost. Emocionalna kompetentnost igra ključnu ulogu u oblikovanju podržavajućeg roditeljskog stila, osobito u obiteljima s djecom koja imaju specifične razvojne potrebe, što djeca s jezičnim poremećajem jesu. U ovom istraživanju ispitan je odnos emocionalne kompetentnosti roditelja i njihovih roditeljskih ponašanja, s fokusom na roditeljsku podršku, restriktivnu kontrolu i popustljivost. U istraživanju je sudjelovao prigodni uzorak od 71 roditelja djece predškolske dobi s dijagnozom jezičnog poremećaja, koja su uključena u kompleksni rehabilitacijski postupak Dječjeg vrtića Poliklinike SUVAG.
Rezultati pokazuju da je emocionalna kompetentnost roditelja značajno pozitivno povezana s roditeljskom podrškom, što potvrđuje pretpostavku da emocionalno kompetentniji roditelji češće primjenjuju toplinu, autonomiju i otvorenu komunikaciju. Međutim, nisu pronađene značajne povezanosti emocionalne kompetentnosti s restriktivnom kontrolom ili popustljivošću, što upućuje na kompleksniju interakciju emocionalnih sposobnosti i disciplinskih strategija. Analiza demografskih varijabli otkrila je da majke procjenjuju višu razinu roditeljske podrške od očeva, dok roditelji s više djece iskazuju nižu emocionalnu kompetentnost i veću popustljivost. Unatoč određenim metodološkim ograničenjima, rezultati ovog istraživanja pružaju vrijedne uvide za razvoj holističkih interdisciplinarnih programa usmjerenih jačanju emocionalnih vještina roditelja.Parenting style plays a key role in a child’s development, including their emotional and social competence. Emotional competence is crucial in shaping a supportive parenting style, especially in families with children who have specific developmental needs, such as those with Language Disorder. This study examined the relationship between parental emotional competence and their parenting behaviors, with a focus on parental support, restrictive control, and permissiveness. A convenience sample of 71 parents of preschool children with Language disorder enrolled in the complex rehabilitation program of the SUVAG Polyclinic Kindergarten participated in the study.
The results showed that parental emotional competence was significantly positively associated with parental support, confirming the assumption that emotionally competent parents are more likely to demonstrate warmth, autonomy, and open communication. However, no significant associations were found between emotional competence and either restrictive control or permissiveness, indicating a more complex interaction between emotional abilities and disciplinary strategies. An analysis of demographic variables revealed that mothers reported higher levels of parental support than fathers, while parents with more children showed lower emotional competence and higher permissiveness. Despite certain methodological limitations, the results of this study offer valuable insights for developing holistic, interdisciplinary programmes that strengthen parents’ emotional skills
The impact of digitalization on enhancing business processes in accounting firms. The case of Croatia
No full textPurpose: The push to digitalize accounting firms is driven partly by legislative requirements, which mandate the submission of financial and other reports using digital certificates and signatures as stipulated by laws and regulations. Additionally, accounting firms are proactively adopting various technological solutions to optimize their business processes, reduce costs, and expand the range of services they offer to clients. This research aims to determine the extent to which accounting firms are digitizing their busi-ness processes and whether they recognize the benefits of this digitalization. Methodology/approach: Data on the digitalization of accounting firm operations was collected through an online questionnaire. Multiple regression analysis with IBM SPSS v27 software were used to test the correlation of variables. The methodology also incorporated Wilcoxon signed-rank test and descriptive statistics. Findings: The research indicates a correlation between digitalization and improved business processes in accounting firms. Despite efforts to fully digitize their operations, accounting firms are still more focused on digitizing the services they provide to their clients rather than their own internal business processes. Research limitations/implications: The subjectivity inherent in questionnaires can pose a limitation to this research, as responses may be influenced by the respondents' personal perceptions and biases. To address this, we carefully designed the questionnaire to reduce ambiguity and ensure clarity. Originality/value: The results indicate a continuous process of implementing technologi-cal innovations in the accounting industry. The research emphasizes the need for legislative involvement in simplifying digital transformation and integrating legislative databases
Gabi lives healthy
No full textEdukativna slikovnica nastala u okviru preventivnog projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih
A Novel Clinical Feature in NOG Gene Mutation-Associated Syndrome
No full textIntroduction: Noggin encoding (NOG) gene plays a critical role in early embryogenesis and development of bones, joints, cartilage, eyes, and neural tissue. The NOG gene encodes the noggin protein. Noggin is the only secreted inhibitor of bone morphogenetic protein (BMP) that is associated with abnormal phenotypes in humans. The most commonly observed manifestations of NOG gene mutations include bilateral conductive hearing loss, proximal symphalangism, broad thumbs, hyperopia, and a distinct facial appearance. This genetic disorder was first reported in 1990 by Teunissen and Cremers. Since then, various phenotypic presentations of NOG mutation have been reported, leading to the introduction of the term NOG-related symphalangism spectrum disorder (NOG-SSD). Case report: In this report, we describe a family (mother and daughter) with bilateral mixed hearing loss. Both patients had hyperopia, distinct facial appearance with hemicylindrical nose, broad thumbs, and syndactyly of the second and third toes. Genetic testing confirmed a NOG gene mutation. Bilateral stapedotomy was successfully performed, resulting in significant hearing improvement. However, due to sensorineural component of hearing loss, complete hearing recovery was only achieved with the use of hearing aids. Discussion: The etiology of the sensorineural component of hearing loss in NOG-SSD remains unclear. In animal models, the NOG gene is essential for inner ear development, while in humans, only middle ear malformations have been reported. The phenotypic variability observed in individuals with NOG mutations is very wide, suggesting that the sensorineural component of hearing loss could represent one of the possible manifestations. Conclusions: Conductive hearing loss is the primary manifestation of the NOG-SSD, and all previously reported cases of NOG gene mutations have presented exclusively with conductive hearing loss. It is possible that additional genetic factors, not necessarily directly related to the NOG gene but present in this family, contribute to the development of the sensorineural component of hearing loss, although thorough genetic testing did not reveal any additional mutation. This is, to our knowledge, the first report of mixed hearing loss associated with a NOG mutation confirmed preoperatively. Further studies are needed to determine whether the sensorineural component represents a primary manifestation or arises from secondary mechanisms
Brošura za roditelje djece s teškoćama u razvoju komunikacije, jezika i govora
No full textBrošura za roditelje djece s teškoćama u razvoju komunikacije, jezika i govora nastala je kao plod svakodnevne komunikacije logopeda s roditeljima djece koji pohađaju terapijske postupke u Poliklinici SUVAG. Roditelji u terapijskom procesu imaju neprocjenjivu i nezamjenjivu ulogu kako bi naučeno u ambulantnim uvjetima postalo funkcionalno u svakodnevnom djetetovom kontekstu. Ova brošura izrađena je kako bi se ojačale roditeljske kompetencije u poticanju djetetova komunikacijskog i jezično-govornog razvoja. U svakom poglavlju navedeni su razvojni miljokazi i odstupanja za pojedino razvojno područje. Također, na kraju svakog poglavlja dani su konkretni primjeri igara i vježbi koje roditelji mogu provoditi u svakodnevnom druženju sa svojom djecom
Therapy Dog in Supporting the Emotional Aspect of Reading in Children with Speech and Language Disorders and Hearing Impairment
No full textOpći je cilj istraživanja - ispitati u kojoj mjeri vježbanje čitanja u društvu terapijskog psa učenici s govorno-jezičnim poremećajima i oštećenjem sluha doživljavaju ugodnim i poticajnim okruženjem. Dodatna svrha ovog istraživanja bila je utvrditi zadovoljstvo verbotonalnih učitelja provedenom edukacijom o psima pomagačima s namjerom proširenja osobnih i profesionalnih znanja.
U istraživanju je sudjelovalo 12 učenika (5 djevojčica i 7 dječaka, prosječne dobi M=8,10; sd=0,474) s govorno-jezičnim poremećajima i oštećenjem sluha iz OŠ Poliklinike SUVAG, odabranih prema kriteriju nedovoljno svladane tehnike čitanja, te izražene nelagode i odbijanja čitanja naglas u razredu. Uz učenike, istraživanje je obuhvatilo i 12 roditelja djece sudionika, koji su bili detaljno informirani o ciljevima i aktivnostima istraživanja. Uz ove dvije skupine, u istraživanju je sudjelovalo i 36 verbotonalnih učitelja uključenih u edukaciju o ulozi pasa pomagača u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Svi su podaci prikupljeni tijekom projekta „Čitam s Gabi“, koji se provodio od siječnja do lipnja 2023. U prikupljanju podataka od roditelja, učenika i učitelja, korištene su ankete i upitnici, formirani isključivo za potrebe ovog istraživanja. Dodatno, u samoprocjeni emocija učenika, korištene su slike lica koja izražavaju različite emocije.
Rezultati istraživanja pokazuju da uključivanje terapijskog psa u proces vježbanja čitanja učenika s govorno-jezičnim teškoćama i oštećenjem sluha dovodi do stvaranja ugodnog okruženja i pozitivnih emocija kod učenika do razine da promjene uočavaju sami učenici, njihovi roditelji i stručni suradnici. Verbotonalni učitelji provedenu edukaciju o psima pomagačima ocjenjuju visokokorisnom za njihov osobni i profesionalni rad. Usprkos brojnim ograničenjima, ovo istraživanje pruža osnovu za dalja istraživanja s naglaskom na preciznijem kvantificiranju specifičnih učinaka terapijskih pasa i razumijevanju mehanizama koji stoje iza tih učinaka.The main aim of this research was to examine the extent to which reading practice in the presence of a therapy dog provides students with speech-language disorders and hearing impairments with a pleasant and encouraging environment. The additional purpose of this research was to determine the satisfaction of verbotonal teachers with the conducted training on assistance dogs, aiming to expand their personal and professional knowledge.
Twelve students (5 girls and 7 boys, mean age M=8.10, sd=0.474) from SUVAG Polyclinic Primary School participated in the study, all with speech-language disorders and hearing impairments. These students were selected based on insufficient mastery of reading techniques and a marked discomfort and resistance to reading aloud in class. Alongside the students, 12 parents of participating children were also included, having been fully informed about the research’s objectives and activities. Additionally, 36 verbotonal teachers took part in the study, participating in training on the role of assistance dogs in working with children with developmental difficulties. All data were collected during the “Reading with Gabi” project, conducted from January to June 2023. Data collection from parents, students, and teachers utilized surveys and questionnaires specifically designed for this research. Furthermore, students’ emotional self-assessments were facilitated by images of faces expressing various emotions.
The research results indicated that the inclusion of a therapy dog in reading practice for students with speech-language disorders and hearing impairments creates a comfortable environment and positive emotions, noticeable to students, their parents, and professionals alike. Verbotonal teachers rated the training on assistance dogs as highly beneficial for their personal and professional work. Despite numerous limitations, this research provides a foundation for further studies focused on precisely quantifying the specific effects of therapy dogs and understanding the mechanisms behind these effects
Sposobnost obrade riječi u osoba koje su doživjele moždani udar ili traumatsku ozljedu mozga
No full textAcquired language disorder is a common consequence of stroke and traumatic brain injury (TBI). Following the logogen model, this study investigated word processing abilities of post-stroke and post-TBI patients. Within- and between-group differences in word comprehension, naming, and reading were observed, as well as predominant errors in performance. Twenty-two post-stroke and 22 post-TBI patients were tested using tasks from the Comprehensive Aphasia Test-HR
(CAT-HR). Post-TBI patients outperformed post-stroke patients in naming and reading. Both groups exhibited neologisms, phonological, semantic and unrelated errors, although in different proportions.
In word comprehension and naming, post-TBI patients primarily exhibited semantic errors, whereas post-stroke patients had equally distributed phonological and semantic errors. In reading, both groups predominantly produced phonological errors. Error distribution differed only in naming, with post-TBI patients exhibiting more semantic errors than post-stroke patients. Therefore, performance in naming differentiated these groups most. Although error analysis is rather insightful, one cannot
expect a particular profile of language disturbances in post-stroke and post-TBI patients. The findings obtained bear concrete clinical implications, especially those related to the role and meaning of the errors produced by the patient to determine the exact location of the processing deficits.Stečeni jezični poremećaj uobičajena je posljedica moždanog udara (MU) i traumatske ozljede mozga (TOM). Slijedeći model logogen ovaj rad je istraživao jezičnu obradu na razini riječi osoba nakon MU i TOM. Promatrajući razlike u razumijevanju, imenovanju i čitanju riječi unutar i između ovih dviju skupina, jedan od ciljeva bio je definirati pogreške koje prevladavaju u njihovoj izvedbi. Dvadesetdvije osobe nakon MU i 22 osobe nakon TOM ispitane su zadatcima iz sveobuhvatnog testa za procjenu afazije (CAT-HR). Osobe s TOM nadmašile su one s MU u imenovanju i čitanju. Obje su skupine proizvele neologizme, fonološke, semantičke i nepovezane pogreške, iako u različitim omjerima. U razumijevanju i imenovanju riječi osobe s TOM proizvodile su prvenstveno semantičke pogreške, dok su one s MU proizvodile i fonološke i semantičke pogreške. Tijekom čitanja obje skupine proizvodile su pretežito fonološke pogreške. Distribucija pogrešaka razlikovala se samo u imenovanju; osobe s TOM proizvodile su više semantičkih pogrešaka nego one s MU. Može se zaključiti da je sposobnost imenovanja najviše razlikovala ove dvije skupine. Analiza pogrešaka vrijedan je izvor informacija, ali dominantnost pojedine vrste pogreške ne može se pripisati samo jednoj skupini ispitanika. Dobiveni rezultati imaju konkretne kliničke implikacije, osobito one povezane s ulogom i značenjem pogrešaka koje bolesnik proizvodi, kako bi se utvrdilo točno mjesto narušene obrade
Glasovi L i R - vježbenica za uvježbavanje izgovora glasova
No full textUvod
Dijete vrlo rano počinje komunikaciju sa svojoj okolinom signalizirajući tako svoje potrebe. U početku je ta komunikacija predintencijska, tj. dijete nije svjesno učinka koji ima na sugovornika. Vremenom se to mijenja i komunikacija postaje intencijska, namjerna. Dijete shvaća da svojim reakcijama mijenja i usmjerava reakcije sugovornika.
Prva riječ javlja se u dobi od oko godine dana. To je vrlo intenzivno razdoblje u djetetovom razvoju gledano sa strane fonološkog razvoja. Slušajući svoju okolinu i sebe dijete usvaja fonološki sustav svoje okoline, on usvaja materinski jezik. U to vrijeme razvija se i sposobnost kategorizacije fonema omogućavajući tako djetetu da dobro usvoji i pohrani čvrste slike svih glasova uzevši u obzir sve varijacije glasova (alofone) koji nastaju utjecajem koartikulacije.
Artikulacijski poremećaji su najčešća skupina poremećaja u logopediji i nastaju kao posljedica narušene motoričke izvedbe glasa. U hrvatskom jeziku bi svi glasovi trebali biti usvojeni do 5,5 god. Postoje tri podskupine poremećaja izgovora i to omisije, supstitucije i distorzije.
Omisija je nečujno ispuštanje glasa i djeca najčešće produžuju glas koji prethodi tom glasu ili slijedi iza njega (npr. ukoliko dijete nije usvojilo izgovor glasa /r/ tada se u riječi trava produljuje i zvuči taava).
Supstitucija je zamjena glasova i to najčešće glasom iz skupine iz koje je i glas koji je supstituiran (npr. lopta postaje wopta ili ljeto postaje jeto).
Distorzija je nepravilan izgovor glasova i taj raspon je jako veliki. Izgovor može biti distorziran s obzirom na mjesto artikulacije, način artikulacije, zvučnost.
U najvećem broju slučajeva ne nalaze se odstupanja na razini građe i pokretljivosti govornih organa (primarno anatomske nepravilnosti zubi, nepca, podjezične vezice ili usana) i tada kažemo da se radi o funkcionalnim poremećajima artikulacije. Pri tom je jako važno razlikovati fonološke od artikulacijskih (fonetskih) poremećaja. Fonološki poremećaji su problem mentalne slike glasa, njegove pohranjenosti i našem fonološkom sustavu i često su kasnije povezani s teškoćama razvoja predvještina i vještina čitanja i pisanja.
Ova vježbenica primarno je usmjerena na vježbanje izgovora glasova, tj. na pravilnu motoričku realizaciju glasa.
Glas /r/ u pravilu se usvaja u dobi od 4 - 4,5 god. U toj dobi bi dijete trebalo pravilno izgovarati sve vokale, prijelazni glas /j/; okluzive, frikative /f,h/ i sonante /l,lj, v, r, m, n, nj/. Poremećaj glasa /r/ se naziva rotacizam. Ovisno o tipu pogreške rotacizam može biti omisija glasa /r/, supstitucija ili distorzija koja može biti prednja i stražnja. Prednja se lakše korigiraju, a često i same spontano nestaju. Stražnje su vrlo otporne na terapiju i patologija su bez obzira koja je djetetova dob. Na žalost, upravo te stražnje distorzije ostaju i u odrasloj dobi. Prednje distorzije su svi oni poremećaji kada se glas /r/ izgovara u prednjem dijelu usne šupljine tj. na dijelu od usana do alveola. Stražnje distorzije se ostvaruju u stražnjem dijelu usne šupljine, tj. od hrpta jezika prema grlu.
Glas /r/ je jako čujan glas, rekli bi moćan glas jer je njegova učestalost u hrvatskom jeziku 4,55%, tj. osmi glas po učestalosti pa je i njegov pogrešan izgovor zato tako čujan slušaču (Vuletić, 1987). Osim toga, on je i jako auditivan pa se svako odstupanje u njegovom izgovoru jako čuje zbog čega roditelji prije uoče nepravilan izgovor glasa /r/ nego nekih drugih, manje učestalih glasova. Iako je auditivan, on je u isto vrijeme i jako ekstraauditivan tj. osjeća se i kontrolira taktilno i proprioceptivno, a ne samo slušnim putem. Spada u skupinu apikoalveolarnih glasova kao i glas /l/. Glas nastaje brzim vibriranjem vrha jezika na alveolarnom grebenu tvoreći tako vibracije koje mi akustički doživljavamo kao glas /r/. Uredan broj vibracija kod glasa /r/ je 2-3 puta, tj. toliko puta vrh jezika zavibrira dok mi izgovaramo taj glas (Zorić, Pavičić, 2007). Ukoliko ga dijete izgovara na dobrom mjestu, ali nema taj potreban broj vibracija, tada kažemo da je glas /r/ nedovoljno vibrantan. Slogotvorni /r/ ima veći broj vibracija nego glas /r/ izgovoren u intervokalskoj poziciji, zvonkiji je (sonorniji) i dulje traje. Zato je njegova pogrešna artikulacija tako i uočljiva. Učestalost treptaja, vibracija je pod utjecajem opće mišićne napetosti koja je zadana fiziološkom konstitucijom osobe (Zorić, Pavičić, 2007) zbog čega je napetost cijelog tijela povezana s načinom izgovora ne samo glas /r/ nego i svih ostalih glasova. Glas /r/ je glas koji spada u skupinu zvučnih i bezvučnih glasova tj. pripada i skupini samoglasnika i skupini suglasnika. Zato kažemo da /r/ može biti slogotvorni /r/ i konsonantski /r/. Već smo ranije naglasili da /r/ nastaje brzim pokretima vrha jezika na aleveolama (apikalni glasovi. U istu skupinu spadaju i glasovi /l, t, d, n, č, dž/. Zato se i korekcija glasa /r/ uvijek provodi u kombinaciji s ovim glasovima. Kako se glas /r/ tvori tako da vrh jezika dotiče alveole jako je važno da je cijeli taj proces potpomognut zračnom strujom.
Dijete mora biti uključeno u logopedsku terapiju jer će logoped pratiti je li korekcija u skladu s pravilima koja se primjenjuju kod glasa /r/. Nestručno izvedena korekcija može pozicionirati glas na krivo mjesto i na taj način dovesti do automatizacije izgovora opet na krivi način. Ova vježbenica je napravljena tako da Vas vodi, da u svakom trenutku možete procijeniti koliko vaše dijete može, ali to dalje ne znači da vi možete biti logoped. Vježbenica je pomoćno sredstvo da bi terapiji, uz stručno vođenje logopeda, trajala što kraće.
Jedan od glavnih preduvjeta za uspješno usvajanje glasa /r/ je dobro usvojen glas /l/. U razvojnoj liniji usvajanju glasa /r/ prethodi dobro usvojen glas /j/, /w/ i onda /l/. Sve su to glasovi s kojima se može supstituirati glas /r/. Na taj način pratimo i razvojnu liniju jer je za očekivati da će u terapiji korekcije glasa /r/ prije napredovati dijete koje koristi /l ili /w/ u odnosu na dijete koje koristi /j/.
Lambdacizam je naziv za poremećaj glasova /l, lj/. Kao i kod glasa /r/, nepravilan izgovor sastoji se od omsijija, supstitucija i dostorzija. Omisije su vrlo rijetke i umjesto glasa /l/ koji dijete ne može izgovoriti ostaje vremensko produženje ili jedna vrst napetosti u izgovoru. Ono što je pozitivno je da dijete vrlo brzo popunjava taj prazan prostor glasom koji je nedostajao. Supstitucija ili zamjena glas /l/ je glas /j/ jer oba glasa spadaju u skupinu sonanta (likvida). Najčešća distorzija je izgovor glasa /l/ u obliku poluvokala /w/. Poluvokal /w/ je prijelazni glas, dio je razvojne linije usvajanja glasa. Djeca glas /l/ mogu distorzirati na različite načine: lateralno, interdentalno, tvrdo izgovaranje uz savijanje jezika prema unatrag, izgovaranje uz smanjenu razinu napetosti što rezultira nazalnim prizvukom i sl.
Glas /l/ usvaja se u dobi od 3 do 3,5 god. (Vuletić, 1990). U to doba dijete bi trebalo pravilno izgovarati sve vokale (a, e, i, o, u), okluzive /b, d, g, p, t, k/, frikative /f, h/, sonante /l, v, m, n/. Dopuštene su blaže distorzije glasova /s, z, c, š, ž, č, dž, đ/ kao i nedovoljna vibrantnost konsonantskog i vokalskog /r/ te supstitucija sonanata /lj i nj/ što u postotcima iznosi 4,95% narušene artikulacije glasova.
Glas /l/ se pravilno artikulira tako da se vrh jezika podigne prema gore i naslanja se na gornje sjekutiće. Bočne strane jezika se podignu prema lateralnim dijelova tj. kutnjacima, ali se ne spajaju s njima omogućavajući tako prolaz izdisajnoj zračnoj struji. On je dentalan ili postdentalan glas. Prilikom njegovog izgovora donja usnica je opuštena, prednji dio jezika je slobodan, on se lagano podiže i dotiče prednje sjekutiće. Dodirna površina je uska jer se poprečni mišići prednjeg dijela jezika blago kontarhiraju, sužavajući jezik. Djeca vole vizualnu podršku dok vježbaju artikulacija ovog glasa, a kod jako tromih pokreta jezikom ponekad je u samom inicijalnom dijelu potrebno malo špatulom pokretnutu, poduprijeti vrh jezika kako bi dijete osjetilo pravilno mjesto artikulacije. U takvim slučajevima je jako dobro imati vizualnu podršku (ogledalo). Kasnije se, sukladno razvoju govoru, najveća pozornost usmjerava na slušanje vlastite akustičke realizacije uz ekstraauditivni osjet (doticaj jezikom na sjekutiće). Podignuti jezik širi rezonatore (obrazi djeteta se šire), a zadnji dio jezika je spušten. Glas /l/ je zvučni glas, spada u skupinu poluvokala (sonanata), a za vrijeme izgovora zračna struja nesmetano struji usprkos pregradi koju čini vrh jezika.
Vrlo često je prekratak frenulum, tj. jezična opna razlog zbog čega dijete nije u mogućnosti u potpunosti podignuti vrh jezika prema alveolama. Tada je poremećena artikulacija i glasa /l/ i glasa /r/ jer prekratka anatomska struktura ne dozvoljava puni pokret jezikom. U tom slučaju je potrebno otići kod otorinolaringologa koji će napraviti inciziju (rezanje) frenuluma. To je kratak, bezbolan i brz zahvat koji omogućava potpunu funkcionalnost pokreta.
Govor je isprekidani signal jer ga tvore glasovi različiti po svojim osobinama. Glasovi se stapaju, djeluju jedni na druge u procesu koji se zove koartikulacija. To stapanje glasova i međusobni utjecaj glasova jako su važni kod određivanja terapijske optimale tj. izbora kombinacija glasova u kojima ćemo vježbati glas koji želimo ispraviti. Riječ je jedinstvena akustička cjelina i glasovi se unutar nje mijenjaju da bi se mogli povezati. Zato je važno dobro izbalansirati fonetski konetskt, tj. okolne glasove kako bi glasovi koji okružuju glas koji korigiramo bili što sličniji željenom glasu i tako olakšali korekciju. Tako npr. ako izgovaramo slog /TRI/ onda nam glas /t/ i volak/i/ pomiču mjesto izgovora glasa /r/ na nama željeno mjesto, naprijed na alveole. To je posebice važno ukoliko nam osoba glas /r/ izgovara s pomakom prema stražnjem dijelu usne šupljine. Znači, uvježbavanje na samom glasu nije dobar put jer je glas uvijek stopljen sa svojom okolinom. Govor poznaje strukture i to je onaj važan elementa na putu uspješne korekcije. Govorni se organi ne smiju namještati, osoba sama pronalazi svoj put ovisno o svojim sposobnostima koje ne ovise samo o položaju izgovornih organa (usana, jezika, zubi i sl) nego o cijelom tijelu. Zato su i predvježbe govornih organa važne ukoliko su uklopljene u ono što nazivamo funkcionalni pokret. Ako djetetu damo uputu da obliže usnice može se dogoditi da dijete na razumije što od njega tražimo, no ukoliko mu kažemo da mu je čokolada iznad usnice, dijete će spontano oblizati usnice. Zato je igra u koju su uklopljene vježbe artikulatora jako važna za uspješno provođenje ovih predvježbi.
Osim okolnih glasova i njihovog utjecaja na izgovor, jako je važno mjesto u riječi na kojem se korigirani glas nalazi. Glasovi u početnoj, inicijalnoj fazi riječi su uvijek napetiji, za razliku od glasova koji se nalaze na kraju riječi. Znači, ukoliko je artikulacija napeta onda se korekcija uvijek počinje s glasom u finalnoj poziciji kako bi uravnotežili napetost na razini riječi. Taj princip u Verbotonalnoj metodi se naziva „korekcija suprotno od greške pacijenta“. Često puta je artikulacija glasa /l/ nedovoljno napeta i zvuči kao /w/. U tim slučajevima je ponekad prisutna i nazalni prizvuk glasa /l/ koji se javlja također kao posljedica nedovoljne napetosti zbog čega dolazi do opuštenosti velofaringealne porte pa struja zraka ulazi u nosnu šupljinu. U takvim slučajevima je glas /l/ potrebno korigirati u inicijalnoj poziciji uz konsonante koji cijeloj strukturi daju dodatnu napetost.
No, najbitnija stvar u korekciji je slušanje. Svoj govor moramo slušati da bi dobro uočili nepravilnosti te da bi ih nakon toga mogli pravilno uvježbavati i automatizirati.
Automatizacija je najzahtjevniji dio procesa i on podrazumijeva da osoba u svakodnevnim situacijama počne koristiti novonaučeni glas. Tek tada možemo reći da je terapija uspješno privedena kraju. I tu je najbitnija uloga roditelja, ukućana, okoline u kojoj osoba živi. I naravno, same osobe. U slučaju da dijete poslije nekoliko pokušaja ne uspijeva pravilo izgovoriti glas korigirani glas, treba privremeno prekinuti vježbe izgovora glasa u slogovima i osobito u riječima, da se ne bi izazvala stara navika neispravnog artikuliranja. Sve je to važno na vrijeme uočiti i ukloniti svaki pogrešan način izgovora jer na taj način osobu vodimo iz jedne greške u drugu.
Naglasili smo već ranije koliko je slušanje važno. No, isto tako važan je i način emisije osobe koja vježba s osobom čiji glas korigiramo. Kako bi osoba u samom početku dobro uočila obilježja glasa kojeg korigiramo, korekcija se uvijek počinje u slogovima (logatomima kako se oni nazivaju u verbotonalnoj metodi). Emisija nekog glasa (način na koji osoba koja uvježbava govori) se može mijenjati ovisno o napetosti, frekvencijskoj visini, trajanju i mjestu artikulacije glasova. Najnapetiji su bezvučni okluzivi, a najmanje su napeti vokali (i to vokal /a/).
Glasovi su najnapetiji na početku riječi, a u kombinaciji konsonant-konsonant-vokal je najnapetiji drugi konsonant. Zato djeca često kažu /tica/ umjesto /ptica/ jer napeti drugi konsonant „izbaci“ prvoga. Inicijalni je položaj, osim što je napet, jako i uočljiv. No, kod korekcije glasa /R/ nikada nećemo krenuti s inicijalnim položajem u kombinaciji konsonant-vokal nego u kombinaciji s glasovima /t/ i /d/ iza kojih će biti glas /r/ jer je to način „držanja“ glasa /r/ na željenom mjestu artikulacije.
Druga važna stvar je frekvencijska visina glasa, tj. njegovo optimalno frekvencijsko područje koje uz najmanji intenzitet omogućava najbolje uočavanje svih bitnih karakteristika glasa. Najnapetiji vokal je / i/ , a najmanje napeti vokal je /u/. Ono što je važno, uvijek u korekciji idemo suprotno od greške djeteta.
Različiti glasovi imaju različito vrijeme trajanja. Trajni, dulji glasovi su vokali i frikativi (s, š, z, ž, f, v). To su glasovi koje možemo produžavati, a da oni pri tom ne izgube svoja temeljna obilježja. Među sonantima se može produžiti glas /r/ povećanjem broja vibracija. U inicijalnom se položaju uz kraće trajanje postiže dodatna napetost kod izgovora. Što se intenziteta tiče, nije ga potrebno posebno mijenjati jer nepotrebnim glasnim govorom možemo dovesti do distorzije.
Važno je naglasiti da glas /l/ razvojno prethodi glasu /r/. To znači da se ne može krenuti s korekcijom glasa /r/ ukoliko glas /l/ nije usvojen. Naša klinička iskustva pokazuju da djeca koja imaju usvojen glas /r/, a nemaju glas /l/ u svom fonetskom opusu su djeca koja imaju rizik na neke druge poremećaje (vizuo-motorne teškoće i sl.). Takvu djecu logoped u pravilu uvijek upućuje na dodatnu psihologijsku obradu i prema potrebi na pregled neurologa.
Literatura:
Vuletić, D. (1987). Govorni poremećaji : izgovor. Zagreb: Školska knjiga.
Vuletić, D. (1990). Test artikulacije. Zagreb: Fakultet za defektologiju.
Zorić, A., & Pavičić Dokoza, K. (2007). Kako D postaje R [logopedski priručnik]. Zagreb: Alinea