SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Assessment of early hearing, communication and language development of children with cochlear implants
No full textProcjena ranog slušnog, komunikacijskog i jezičnog razvoja omogućava praćenje djetetovog napretka, ali je važna i prilikom planiranja terapijskih ciljeva. Prema istraživanju Pearcy-Smith (2009) postoji pozitivna i jaka korelacija između razvijenosti slušanja, jezičnog razumijevanja, govora i komunikacijskih vještina, a roditeljska procjena razvijenosti slušanja i govora pozitivno korelira s rezultatima objektivnih ispitivanja. Za provedbu određenih instrumenata koji se koriste u procjeni nužne su informacije roditelja te je zbog toga važno razlikuju li se njihove procjene u odnosu na procjene rehabilitatora. Cilj ovog istraživanja je ispitati postoje li razlike u procjeni ranog slušnog, komunikacijskog i jezičnog razvoja djece s umjetnom pužnicom od strane roditelja i rehabilitatora. Uzorak ispitanika obuhvaća desetero djece s umjetnom pužnicom kod koje je od prve prilagodbe procesora prošlo od osam do trideset mjeseci. Uzorak obuhvaća djecu u dobi od tri do četiri godine koja se prate ili su uključena u rehabilitaciju slušanja i govora u Centru za umjetnu pužnicu i ranu rehabilitaciju djece s oštećenjem sluha Poliklinike SUVAG. U svrhu provedbe istraživanja koristit će se Komunikacijske razvojne ljestvice (KORALJE) te upitnik o razvijenosti slušanja koji je konstruiran za potrebe ovog istraživanja, a iste će ispunjavati i roditelji i rehabilitatori. Istraživanja o slaganju roditelja i rehabilitatora u procjeni djetetovog razvoja navode na hipotezu da se procjene roditelja i rehabilitatora neće statistički značajno razlikovati. Statistička analiza će uključivati deskriptivnu i inferencijalnu statistiku. Svrha ovog istraživanja je doprinijeti spoznajama o procjeni ranog slušnog, komunikacijskog i jezičnog razvoja djece s umjetnom pužnicom te pouzdanosti procjene djetetovog razvoja od strane roditelja
Logopedski postupci u poučavanju hrvatskog jezika u razrednoj nastavi
No full textOvaj stručni rad ima za cilj prikazati sadržaje i aktivnosti koje provodi logoped u obrazovnom kontekstu u sklopu redovnog programa i to na predmetu Hrvatski jezik. U OŠ Poliklinike SUVAG školuju se djeca s jezično- govornim teškoćama i djeca s oštećenjem sluha. Provodi se redovan nastavni program u posebnim uvjetima, koji je obogaćen programima rehabilitacije slušanja i govora. Primjenjuju se načela verbotonalne metode koja ujedinjuje fonetske, lingvističke i audiološke spoznaje te suvremena tehnička rješenja. VT metoda potiče usvajanje odgojno- obrazovnih sadržaja pomoću više osjetilnih kanala. Kao logopedi u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG u ulozi smo razrednih učitelja. Koristimo različite metode i oblike rada, kako bi učenici oštećena sluha i/ili učenici s poremećajima jezika i govora na što lakši i zorniji način usvojili ishode zadane kurikulumom Hrvatskog jezika. Učenje hrvatskog jezika obuhvaća četiri jezične vještine: slušanje, govorenje, čitanje i pisanje. Čitanje i pisanje su složeni procesi. Učenici trebaju uočiti razliku među glasovima, savladati analizu i sintezu glasova, razviti fonematski sluh. Fonematskim sluhom dijete razlikuje glasove i pretvara ih u vizualne simboleslova. Svakodnevnim vježbanjem uz pomoć jezičnih igara i elektroakustičke opreme učenici usvajaju tehniku čitanja i razvijaju zanimanje za pročitano, a to je temelj za cjelokupni razvoj djeteta kao aktivnog sudionika u obrazovnom procesu. Za učenje čitanja i pisanja učenici moraju imati dobro razvijenu vizualno – prostornu percepciju i vizualno pamćenje. Zato u našem radu primjenjujemo postupke poput pljeskanja slogova, igre dan/ noć, vokalizacije otvornika pomoću pokreta, igre slogovima u prostoru i na papiru, dramatizaciju, vježbe slušne pažnje i diferencijacije. Početno ovladavanje vještinama čitanja provodimo na način da posebnu pažnju pridajemo globalnom čitanju kao i poticanju predvještina potrebnih za razvoj čitanja.Kako bismo djecu što više privukli čitanju, koristimo se slikopričama i slikovnim materijalima. Proces usvajanja vještine čitanja uvježbavamo na građi laganoj za čitanje, mnogim jednostavnijim tekstovima, često praćenim slikovnim materijalom i s jasno strukturiranim dijelovima te jasnom porukom. Jako puno pažnje polažemo razumijevanju pročitanog. Stoga često radimo na zadatcima odabira točnih odgovora i dopunjavanja rečenica. Posebnu pozornost obraćamo bogaćenju rječnika kod djece s RJP i djece oštećena sluha. To radimo uz puno slikovnog materijala, kao i uvježbavanjem upotrebe sintakse u različitim igrama. Verbotonalnom metodom i logopedskim radom učenici oštećena sluha i/ ili učenici s poremećajima jezika i govora jednostavnije i brže ovladavaju vještinama čitanja i pisanja, a samim time i lakše usvajaju obrazovne sadržaje
To discharge or not to discharge? – exploring therapists’ decision making on discharge of children with developmental language disorder
No full textOdluka o otpuštanju s terapije stresna je i konfliktna odluka te predstavlja jedan od najvećih izazova u logopediji. Unatoč tome, vrlo je mali broj istraživanja na ovu temu, postojeća istraživanja uglavnom promatraju emocionalni utjecaj ove odluke na logopeda koji ju donosi, a ne sam proces odlučivanja i faktore koji utječu na donošenje odluke. Otpuštanje s terapije djece s razvojnim jezičnim poremećajem (RJP) osobito je zanimljivo u kontekstu novih spoznaja o RJP-u i odmaka od medicinskog modela poremećaja prema holističkim funkcionalnim modelima. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koji faktori utječu na odluku o otpuštanju u sustavu zdravstva, kako ovi faktori međusobno utječu jedni na druge, te opisati iskustvo otpuštanja s terapije i samo razumijevanje ovog koncepta. Ovo je istraživanje dio većeg istraživanja usmjerenog razumijevanju donošenja odluka u kliničkom kontekstu, u sklopu projekta COST ACTION IS1406. Korišten je kvalitativni fenomenološki dizajn. Sudionici istraživanja bili logopedi iz Hrvatske koji rade s djecom s RJP-om u sustavu zdravstva, različite dobi i godina stručnog iskustva. Istraživanje je provedeno u dvije faze: individualni polustrukturirani intervjui (10 logopeda) i fokus grupa (11 logopeda). Materijali su analizirani induktivno i deduktivno. Tijekom izlaganja bit će predstavljene tri skupine rezultata: faktori koji dovode do otpuštanja s terapije, model otpuštanja s terapije te razumijevanje otpuštanja. Analizom su otkrivena četiri faktora koja logopedi uzimaju u obzir pri odluci o otpuštanju djeteta s RJP-om s terapije: plato tj. izostanak napretka, djetetova postignuća, motivacija za terapiju i podrška. Svaki od ovih faktora podrazumijeva niz subfaktora i heuristika koji opisuju proces odlučivanja. Identificirane su tri središnje teme koje opisuju odluku o otpuštanju s terapije. Logopedi otpuštanje s terapije razumiju kao proces, a ne iznenadnu odluku. Ipak, konačnost ove odluke za logopeda predstavlja izazov i unutarnji konflikt. Naposljetku, prepoznat je i emocionalni utjecaj ove odluke na roditelje i dijete u terapiji
Digitalna tehnologija u logopedskoj praksi
No full textNove tehnologije i digitalno okruženje menjaju ustaljenu pradigmu logopedske dijagnostike i terapije. Pandemija SARS-CoV-2 virusa dodatno je ubrzala process digitalne transformacije i primenu digitalnih tehnologija suočavajući logopede s brojnim izazovima za koje nisu bili pripremljeni. Različite web aplikacije te brzina prenosa informacija uz upotrebu 5G mreže, dodatno podstiče razvoj novih web aplikacija koje omogućavaju rad sa pacijentima u realnom vremenu i digitalnom okruţenju. 5G tehnologija u deliću sekunde šalje i prima podatke između pametnih uređaja i internetske mreže. Razvoj novih web aplikacija te asistivne tehnologije nalazi primenu u radu sa osobama sa različitim govorno-jezičkim poremećajima. Implementacija Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rešenja za pokretne uređaje tela javnog sektora iz 2019. koji je donešen sa ciljem osiguranja ravnopravnog uključivanja i ostvarivanja aktivne ulogu u društvu svih osoba bez obzira na vrstu i nivo njihovog invaliditeta i/ili njihove smanjene sposobnosti za korišćenje digitalnih sadržaja tela javnog sektora, dodatno olakšava pristup informacijama osobama sa jezičko-govornim poremećajima. Niskotehnološka, srednjetehnološka i visokotehnološka pomagala olakšavaju učenicima svladavanje nastavnih sadržaja. Asisitivne tehnologije omogućavaju veću samostalnost kod učenja i/ili obavljanja različitih zadataka. Informacijsko-komunikacijska tehnologija (IKT) pojam je koji uključuje raznolike tehnološke naprave i izvore koji se koriste u svrhu komunikacije i/ili u svrhu stvaranja, distribucije, prikupljanja i obrade informacija. IKT su različiti programi, aplikacije i mreže s podacima u obliku teksta, zvuka, slike ili video-materijala, a može im se pristupiti preko računara, tableta, mobilnih uređaja i sličnih tehnoloških sprava. Cilj ovog rada je ukazati na različite vrste pomagala koja se najčešće koriste kod dece sa razvojnim poremećajima čitanja i pisanja
5,5 po Richteru, utjecaj potresa na mucanje
No full textMucanje je poremećaj tečnosti govora čiji simptomi su vidljivi na govornoj, fizičkoj, emocionalnoj, fiziološkoj i socijalnoj razini. Govor osoba koje mucaju praćen je pojavom nemucajućih netečnosti i mucajućih netečnosti koje se pojavljuju u vidu blokada, napetih pauza, ponavljanja i produživanja riječi ili dijelova riječi (Guitar, 2013). Etiologija može biti psihološke ili biološke podloge te se mucanje može javiti kao razvojni ili stečeni poremećaj (Yairi i Seery, 2015). Cilj ovog rada je ispitati percipirani utjecaj potresa na mucanje. Problem istraživanja je istražiti utjecaj razornih potresa, koji su 2020. godine pogodili Republiku Hrvatsku, na osobe koje mucaju. Život većine hrvatskih građana popraćen je stresom, nervozom i strahom uslijed događaja te se nastoji istražiti kako je potres utjecao na jačinu i simptome mucanje ta na emocionalno stanje i obilježja mucanja prije i poslije potresa kod osoba koje mucaju. Za potrebe istraživanja korišten je neprobabilistički uzorak, odnosno uzorak dobrovoljaca. Ispitane su osobe koje mucaju te koje su bile na lokaciji na kojoj su se mogli osjetiti potresi koji su pogodili Zagreb i Petrinju 2020. godine. Ukupno je ispitano 18 osoba. Ispitivani uzorak sastoji se od 10 odraslih osoba (55.6%), 5 adolescenata (27.8%) i 3 djece (16.7%), od kojih je 13 muškog spola (72.2%), a 5 ženskog spola (27.8%). Za potrebe istraživanja kreiran je upitnik pod nazivom „Utjecaj potresa na mucanje“ s ukupno 16 čestica u elektronskoj verziji na hrvatskom jeziku, također je kreiran upitnik za djecu koji sadrži 15 čestica. U upitniku za djecu stil pisanja i postavljanja pitanja prilagođen je kako bi se osiguralo razumijevanje djece tokom ispunjavanja. Upitnik je kreiran pomoću online platforme „Google obrazac“. Prilikom statističke obrade prikupljenih podataka korišten je IBM SPSS Statistics 22, softwerski program. Sukladno dobivenim rezultatima možemo zaključiti kako je prisutan učinak potresa na mucanje u vidu povećanja jakosti mucanja. Zanimljivo je spomenuti kako neke osobe primjećuju i promjenu obrasca mucanja. Ispitanici također navode kako su primijetili više sekundarnih ponašanja. No ispitujući varijable kao što su to izbjegava li osoba češće komunikaciju te varijablu utjecaja potresa na emocionalno stanje osoba koje mucaju, možemo zaključiti kako potres nije doveo do značajnijih promjena u emocionalnom ponašanju. Također, ispitanici nisu izrazili potrebu za logopedskom intervencijom nakon potresa što se može prepisati tome što je većina ispitanika odgovorila potvrdno na pitanje jesu li pohađali te pohađaju li logopedsku terapiju prije potresa. No s obzirom da se u vrijeme potresa odvijala i pandemija uzrokovana virusom COVID-19, ne možemo isključiti djelovanje koje su imali isključivo potresi od ostalih negativnih čimbenika koji su također imali utjecaj na osobu koja muca. Istraživanje je provedeno u svrhe bolje spoznaje utjecaja prirodne katastrofe kao što je to potres na osobe koje mucaju, odnosno procjena njihovog subjektivnog doživljaja promijene vlastitih simptoma mucanja
Dizartrija kod amiotrofične lateralne skleroze – prikaz slučaja
No full textAmiotrofična lateralna skleroza (ALS) je neuromuskularna bolest koja uzrokuje brzo propadanje motornih neurona u korteksu, moždanom deblu, leđnoj moždini i kortikobulbarnom traktu. Ujedno je i jedna od najčešćih neuromuskulanih bolesti (Plowman, 2015). Češće se pojavljuje u muškaraca nego u žena, a simptomi započinju najčešće između 40 i 70 godine života (Hanson i sur., 2011). Jedan od najčešćih simptoma ALS-a je i dizartrija, što čini logopeda važnim čimbenikom u terapiji osoba s ALS-om. Različiti autori navode cijeli spektar promjena u govoru koji se javljaju kod pacijenata – akustičke promjene glasa, velofaringealna disfunkcija, fascikulacije jezika, usporen tempo, narušena artikulacija, hipernazalnost i dr. (Hanson i sur., 2011). Uz ove teškoće, u uznapredovalim stadijima bolesti javlja se i potreba za logopedskom intervencijom zbog teškoća gutanja i upotrebe AAK (Morris i sur., 2006). Cilj ovoga rada je video isječcima prikazati slučaj 68-godišnje pacijentice kojoj je unatrag tri godine dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza. Pacijentica je uključena u logopedsku terapiju u Poliklinici SUVAG od početka 2020.godine. Pacijentica je upućena na logopedsku terapiju od strane neurologa, odmah prilikom donošenja dijagnoze. Budući da je pacijentica uključena u logopedsku terapiju u prvoj fazi bolesti, kada su odstupanja u govoru najmanja, cilj logopedske terapije bio je zadržati postojeću razumljivost govora i pokretljivost govornih organa što dulje. U logopedskoj terapiji naglasak je stavljen na modifikaciju govornog disanja, pokretljivost govornih organa, preciznost artikulacije, jačinu i razumljivost govora, repetitivnog, kao i spontanog. Pacijentica je kombinacijom navedenih vježbi i rada kod kuće prema uputama logopeda, uspjela zadržati zadovoljavajuću razinu razumljivosti svakodnevnoga govora, količinu socijalnih kontakata, razumljivost telefonskoga govora i općenito zadovoljstvo kvalitetom života. Iz svega navedenoga, vidljivo je da rana logopedska intervencija u neuromuskularnim bolestima, uz primjerenu podršku drugih stručnjaka, omogućuje duži period kvalitetnog svakodnevnog života i zadovoljstvo pacijenata
The role of speech and language pathologists in a multidisciplinary team
No full textLogopedija je mlada znanost koji se intenzivno počela razvijati tijekom dvadesetog stoljeća iako njen razvoj, kroz prizmu oštećenja sluha i audiorehabilitacije, možemo pratiti od 16. st. i pojave prvih rehabilitacijskih centara koji su rehabilitairali slušno oštećene osobe. Nakon drugog svjetskog rata Aleksandar Romanovič Lurija postavlja temelje moderne neuropsihologije ujedinjujući znanja iz fiziologije središnjeg živčanog sustava i ponašajnih osobina pacijenta, a njegov interes za područje jezika značajno je unaprijedio praktičnu primjenu logopediju, posebice na području traumatskih ozljeda mozga, afazija. Područje djelovanja logopeda pokriva različitu kazuistiku u različitoj kronološkoj dobi. Razvoj medicinske prakse kao i razvoj novih tehnologija u medicini i rehabilitaciji zahtijevaju usvajanje novih znanja i vještina kod svih profesija pa tako i logopeda. Translacijska znanost i praksa temelji se na konceptu koji potiče razmjenu znanja između sudionika procesa kako kliničkih istraživanja, tako i svakodnevne dijagnostičke i terapijske prakse. U sustavu zdravstva, nju provode stručnjaci koji povezuju rezultate temeljnih znanstvenih istraživanja u različitim područjima rada i novonastale inovacije s kliničkim istraživanjima uključujući podatke iz područja socijalnih, odgojnih i drugih znanosti. Poremećaji gutanja često su dio kliničke slike kod neurorizične djece kao i kod djece s karniofacijalnim malformacijama te je i uloga logopeda na odjelima neonatologije jako važna. No, multi i transdisciplinarni pristup podrazumijeva holističko zahvaćanje samog pacijenta u sinergiji s njegovom okolinom. Složenost kliničke slike često podrazumijeva različiti tim stručnjaka te je sklonost i sposobnost rada u multidisciplinarnom timu imperativna vještina koju svaki član tima mora imati. No, rad u timu podrazumijeva širenje opsega znanja i ishoda koji temeljno obrazovanje mora obuhvatiti svojim programima. Osim rane intervencije te rada s pacijentima s neurogenom kazuistikom, demografske promjene mijenjaju strukturu pacijenata. Udio starije populacije povećava se u ukupnom udjelu pacijenata obuhvaćenih logopedskom dijagnostikom i terapijom. Cilj ovog rada je prikazati različita područja rada logopeda koja zahtijevaju rad u multidisciplinarnom timu
Funkcija pokreta u korekciji glasova kod dječje govorne apraksije - verbotonalni pristup
No full textU populaciji djece rane dobi koja godišnje prođe kroz Centar za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici Poliklinike SUVAG, sve je više onih s dijagnozom dječje govorne apraksije. Dječja govorna apraksija je neurološki dječji govorni poremećaj u kojem su oštećene preciznost i konzistentnost govornih pokreta bez prisutnih neuromišićnih oštećenja. Ono što ju karakterizira jest problem u planiranju i/ ili programiranju prostorno-vremenskih parametara pokreta koji dovode do pogrešaka u izgovoru i prozodiji (ASHA, 2007). Time potaknuti, ovdje smo napravili prikaz rada s djevojčicom s govornom apraksijom u kojem su se primjenjivali posebni verbotonalni postupci koji uključuju sudjelovanje cijelog tijela u rehabilitacijskom procesu. Stručnjaci Poliklinike SUVAG od svojih početaka koriste pokret u prostoru kao poticaj govornog jezika kao sastavni dio verbotonalne metode. Akademik Petar Guberina (1995) govor smatra rezultatom strukturalnih pokreta cijelog tijela, a ne samo rezultatom rada govornih organa u užem smislu riječi. Budući da su pokreti govornih organa (mikromotorika) vrlo složeni i precizni, u sklopu verbotonalne metode stimulira ih se onim većim, manje diferenciranim (makromotorika). Pokret u funkciji tijela korišten je s ciljem izazivanja i korekcije glasova slijedeći njihovu razvojnu liniju, kojima djevojčica do tada nije ovladala. Uloga makromotoričkog pokreta koji potencira napetost svojstvenu pojedinom glasu jest polisenzorička stimulacija jezično- govornog razvoja, što je jedna od temeljnih postavki verbotonalne metode. Koristeći cijelo tijelo u prostoru uz bogatstvo afektivnih izraza, profesionalni izazov bio je pronalazak optimalnog terapijskog djelovanja koje će, kroz djetetu ugodne aktivnosti, stvoriti optimalne uvjete za usvajanje novih znanja. Logopedsku intervenciju podijelili smo na tri etape (inicijalnu, medijalnu i finalnu) te nakon svake proveli evaluaciju orofacijalne motorike i jezične proizvodnje radi praćenja napretka djevojčice. U etapama terapijskog djelovanja, vodili smo računa o individualnim mogućnostima djevojčice. Korištenjem ovih metoda u rehabilitaciji djece s dječjom govornom apraksijom, želimo istaknuti mogućnosti korištenja funkcionalnog pokreta koji omogućava prirodno i spontano učenje
Problematika obrade lektire za djecu s govorno-jezičnim poremećajima: primjer suradnje knjižničara i učitelja
No full textCilj je ovog rada prikazati zajedničku suradnju učitelja razredne nastave i knjižničara koji su zajednički prilagodili i obradili lektiru za drugi razred osnovne škole za djecu s govorno-jezičnim poremećajima u Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG. Isto tako, namjera nam je ukazati na činjenicu da kroz takve zajedničke suradnje lektira može postati djeci zanimljiva i ugodna aktivnost koja će izazvati želju za čitanjem, pojačati interes prema knjizi i ojačati čitalačke kompetencije.
Čitanje lektire za djecu školske dobi postaje sve teži i zahtjevniji zadatak. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da je lektira djeci sve manje atraktivna i da je smatraju nepoželjnim školskim zadatkom. Razlog tome leži u činjenici okrenutosti djece i mladih prema suvremenim medijima, poput društvenih mreža, playstationa i ostalih videoigara. Manjak interesa za knjigu još je više izražen kod djece koja su razvila govorno-jezični poremećaj i kod kojih su čitalačke kompetencije znatno smanjene. U radu s takvom djecom učitelj treba uložiti dodatne napore kako bi kod djece potaknuo interes za čitanje uz nužnu prilagodbu u načinu obrade lektire. Nužno je i poželjno da učitelj ili nastavnik u proces planiranja i prilagodbe lektirnih naslova uključi što je moguće češće školskog knjižničara koji svojim znanjima i vještinama može pridonijeti stvaranju zanimljivijeg ozračja pri primjeni novih metoda u obradi lektirne građe. Zajednička suradnja može rezultirati zanimljivom izvanučioničkom aktivnošću koja za rezultat ima nastanak nekog novog materijala, poput plakata, igrokaza i tome slično. Uvođenje takve učestale suradnje u proces obrade lektire izuzetno je poželjan oblik rada, a poseban benefit ima za učenike
Quality of Life and Social Support among Mothers of Children with Developmental Language Disorder
No full textNa kvalitetu života djeteta s teškoćama u razvoju, njegovih roditelja i obitelji, velik utjecaj ima socijalna
podrška - i formalna i neformalna.
Cilj je ovoga istraživanja procjeniti je li kvaliteta života kod majki djece s razvojnim jezičnim poremećajem
narušena i je li povezana s različitim vrstama socijalne podrške, te utvrditi kojim su izvorima socijalne
podrške sudionice najviše, a kojima najmanje zadovoljne.
U istraživanju je sudjelovalo 88 majki djece s dijagnozom razvojnog jezičnog poremećaja, koja su
uključena u Program kompleksne rehabilitacije u predškolskom i osnovnoškolskom odjelu Poliklinike
SUVAG. Istraživanje je uključivalo upitnike kojima se procjenjuju različite dimenzije kvalitete života i
socijalne podrške, kao i sociodemografske podatke.
Rezultati istraživanja pokazuju da je kvaliteta života majki djece s razvojnim jezičnim poremećajem znatno
narušena i povezana s raznim aspektima socijalne podrške. Sudionice su iskazale najveće zadovoljstvo
neformalnom socijalnom podrškom koju dobivaju od prijatelja, zatim od partnera i obitelji. Najmanje
su zadovoljne formalnom socijalnom podrškom koju dobivaju od specijaliziranih ustanova.
Na osnovi rezultata zaključujemo da kvaliteta života majki djece s razvojnim jezičnim poremećajem
nije na zadovoljavajućoj razini, te da je potrebno osmisliti i provoditi sveobuhvatne programe formalne
socijalne podrške usmjerene na obitelj, holističke i individualizirane.The purpose of this study was to investigate quality of life among mothers of children with developmental
language disorder and its correlation with social support.
The study included 88 mothers of children with language disorders who were enrolled in the
Comprehensive rehabilitation programme of the SUVAG Polyclinic, its preschool and elementary school
department. Data were collected using questionnaires that assessed various dimensions of quality of life
and social support, as well as socioeconomic information. Results indicate that mothers of children
with developmental language disorder report significantly lower quality of life which is correlated with
different aspects of social support. Participants indicated they were the most satisfied with informal
sources of support (friends, spouse and family) and least satisfied with formal support (specialised
institutions).
In conclusion, it would appear that quality of life among mothers of children with developmental language
disorder is not satisfactory. Terefore, a key policy priority should be the creation and implementation of
comprehensive social support programmes which will be family-centered, holistic and individualised