SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Frequently asked questions
Posljednjih 26 godina, od početka programa ugradnji umjetnih pužnica u Republici Hrvatskoj, U Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb se provodi prijeoperacijska dijagnostička obrada prelingvalno i postlingvalno gluhih pacijenata, utvrđuju se indikacije za operaciju, provodi prijeoperacijska rehabilitacija, a potom i priključivanje i prilagodba procesora govora te poslijeoperacijska rehabilitacija i dijagnostičko praćenje. Trenutačno Poliklinika pruža usluge za više od 600 pacijenata s ugrađenom umjetnom pužnicom. Cilj ovog rada je istaknuti učestalo postavljana pitanja i ponuditi odgovore na njih. Pitanja se odnose na tijek razvoja slušanja i govora (preko slušanja) te na funkcioniranje sustava umjetne pužnice. Odgovori na pitanja proizašli su iz iskustava Poliklinike SUVAG u radu s pacijentima s umjetnom pužnicom. Nakon postavljanja indikacije za ugradnju umjetne pužnice, pacijenti se uključuju na prijeoperacijsko rehabilitacijsko savjetovanje i praćenje. Najniža kronološka dob djece uključene u rehabilitaciju je 4 mj., a najviša ovisi o trenutku utvrđivanja indikacije za ugradnju umjetne pužnice (npr. kod progresivnih oštećenja kronološka dob djeteta je viša). Nakon ugradnje umjetne pužnice, pacijenti se uključuju u individualnu rehabilitaciju, uz redovite prilagodbe procesora govora i nastavak audiološkog praćenja. Rehabilitacijski se ciklusi formiraju prema individualnim potrebama i mogućnostima djeteta (uzimajući u obzir obiteljske prilike svakog pojedinog pacijenta). Prosječno, u prve dvije godine poslijeoperacijskog razdoblja, učestalost dolazaka je 3-5 puta tjedno. Odrasli, novoimplantirani pacijenti, dolaze prosječno jednom tjedno. Prilagodbe procesora govora su u početku učestalije, a ovise o individualnom napretku razvoja slušanja svakog pacijenta te eventualnim potrebama za provjerom funkcionalnosti komponenti sustava umjetne pužnice. Redovite audiološke kontrole, koje su također učestalije u ranom poslijeoperacijskom razdoblju, služe kao indikator razvoja slušanja, te, uz nalaz rehabilitatora, psihiloga te po potrebi i drugih stručnjaka (neurologa, neuropedijatra, fizijatra), daju širu sliku napretka u razvoju slušanja kod pacijenata. Rehabilitacija novoimplantirane djece se provodi, kad god je to moguće, uz sudjelovanje roditelja kako bi im se dale upute za rad kod kuće. Rehabilitacija se provodi primjenom verbotonalne metode. Kod odabira termina rehabilitacije, uvijek se vodi računa o rehabilitacijskim optimalama, tj. o izboru najprikladnijih verbotonalnih postupaka primjerenih individualnim mogućnostima, sposobnostima i sklonostima. Rehabilitacijske optimale u slučaju djece niske kronološke dobi, sadrže više tjelesne stimulacije, dramatizacije i situacijskog učenja. Također se vodi računa o vremenu rehabilitacije (prijepodne, kad je dijete odmorno, sito i čisto) te o osiguravanju optimalnih slušnih uvjeta. Tijekom svakodnevnog rada s pacijentima, uočili smo tipične momente u procesu razvoja slušanja preko umjetne pužnice iz kojih proizlaze pitanja koja zahtijevaju opširnija i detaljnija objašnjenja i na koja je, vrlo često, nužno višestruko odgovarati te odgovore stalno potkrjepljivati konkretnim primjerima tijekom samog rada s pacijentima. Podijelili smo pitanja u dvije kategorije ; ona koja se odnose na sam tijek razvoja slušanja i govora preko slušanja te na pitanja o funkcioniranju sustava umjetne pužnice. Iako se ponekad ta pitanja isprepliću. Prikazat ćemo neka od najučestalijih pitanja te ona koja se, unatoč prijašnjim objašnjenjima, nakon određenog vremena ponavljaju. U ovom radu ćemo, na prikazana pitanja, ponuditi odgovore proizašle iz iskustava Poliklinike SUVAG te se također nadamo potaknuti druge stručnjake da podijele s nama svoja iskustva
Review of speech and language therapy diagnoses in preschool children involved in rehabilitation at the SUVAG Polyclinic
Logopedija je relativno mlada znanstvena disciplina koja se počela razvijati dvadesetih godina prošlog stoljeća. Postojeći klasifikacijski sustavi još uvijek nisu dovoljno jasno razrađeni u području logopedske kazuistike zbog čega se u praksi često susrećemo s različitim nazivima za iste dijagnostičke entitete. Nastojanja skupine eksperata rezultirala su ujednačavanjem terminologije u području jezičnih poremećaja čime se značajno olakšalo i statističko praćenje prevalencije i incidencije razvojnih jezičnih poremećaja. Posljednjih godina bilježi se povećan broj djece s komunikacijskim poremećajima kao i djece s govornom apraksijom, a logopedi sve više koriste Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (DSM - 5) i njegove klasifikacijske okvire. U pripremi je i nova Medicinska klasifikacija bolesti i srodnih stanja (MKB - 11) koja se, prema trenutno dostupnim informacijama, naslanja na strukturu DSM - 5. No, svaki de novo dijagnostički entitet otvara prostor novim terminološkim debatama jer je većina jezično-govornih i komunikacijskih poremećaja produkt različitih faktora. Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG Zagreb najveća je zdravstvena ustanova za rehabilitaciju u kojoj se godišnje obavi veliki broj logopedskih pregleda, dnevno je preko 1000 pacijenata svih dobnih skupina u tretmanu, a preko 4500 osoba je na godišnjoj razini uključeno u terapijske postupke. Analiza statističkih podataka vezanih uz broj pacijenta, njihovu kronološku dob i dijagnoze omogućava dobro praćenje trendova u području logopedske djelatnosti u Republici Hrvatskoj. U ovom radu prikazani su podatci vezani uz organizaciju Službe za medicinsku rehabilitaciju djece predškolske dobi u okviru DV Poliklinike SUVAG te uočene trendove pojavnosti dijagnostičkih entiteta. Uočeni trendovi razmatrani su kroz prizmu dijagnostičkih postupaka i terapijskih pristupa
Razvoj binauralnog slušanja kod osoba s oštećenjem sluha
Većina pacijenata s ugrađenom umjetnom pužnicom u Republici Hrvatskoj operirana je unilateralno ( jednostrano). Prva bilateralna operacija bila je u travnju 2000. godine kod odraslog pacijenta, a prva bilateralna implantacija kod djeteta u siječnju 2017. godine. Cilj bilateralne ugradnje UMP kao i bimodalnog slušanja (jednostrana ugradnja UMP uz korištenje slušnog pomagala na neoperiranom uhu) je razvoj binauralnog slušanja. Bilateralna operacija može biti simultana (istovremena ugradnja dvije umjetne pužnice) ili sekvencionalna (postoji vremenski odmak između dviju ugradnji). U Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG se od početka programa ugradnji umjetnih pužnica (već 25 godina) provodi prijeoperacijska dijagnostička obrada prelingvalno i postlingvalno gluhih pacijenata, utvrđuju indikacije za operaciju, provodi prijeoperacijska rehabilitacija, a potom i priključivanje i prilagodba procesora, poslijeoperacijska rehabilitacija i dijagnostičko praćenje. Trenutačno Poliklinika pruža usluge 591-om pacijentu s ugrađenom umjetnom pužnicom, od kojih 34 bilateralno. Cilj ovog rada je analiza razvoja bilateralnog i bimodalnog slušanja temeljem audiometrijskih nalaza, ispitivanja razumijevanja govora Reynell testom i pokazatelja slušnog i govorno-jezičnog razvoja prema nalazima audiorehabilitatora. Kao što je od početka očekivano, dosezi slušanja s UMP ovise o brojnim čimbenicima što rezultira ( i nekad i danas) velikom raznolikošću ishoda. Svaki čimbenik koji odstupa od optimalnog je tema za sebe i utječe na doseg individualno, kako prije 25 godina, tako i danas te, iz tog razloga, procjeni rezultata uvijek treba pristupiti individualno. Dosezi razvoja slušanja s jednostrano ugrađenom UMP i kod djece i kod odraslih već su na početku programa ugradnji UMP u RH bili izvrsni, te se isto tako postižu i danas ukoliko su pacijenti izloženi istim ili boljim uvjetima. Bimodalno slušanje se poticalo kod pacijenata koji su za to imali uvjete od samog početka programa, pa tako i danas, te prikazujemo slučajeve pacijenata koji ga posebno rado i uspješno prihvaćaju. Iskustva s razvojem slušanja i govora kod djece s bilateralnom UMP u Poliklinici SUVAG su za sada kratkotrajna i malobrojna, no očekujemo, na temelju ranih pokazatelja koje u ovom radu prikazujemo, da će nadmašiti dosege onih s jednostranom
Od sumnje do dijagnoze – poremećaj iz spektra autizma u Poliklinici SUVAG
Poliklinika SUVAG osnovana je 1961. godine, kao ustanova za rehabilitaciju i edukaciju osoba s oštećenjem govora i sluha po verbotonalnoj metodi akademika Petra Guberine. Poliklinika zapošljava različite profile stručnjaka čiji timski rad omogućava multidisciplinarni pristup obradi pacijenata, postavljanju dijagnoze te planiranju terapijskih postupaka. Kao jedan od odjela Poliklinike SUVAG djeluje Centar za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici, koji je ustrojbena jedinica Odjela medicinske dijagnostike i rehabilitacije slušanja i govora. Djelovanje Centra obuhvaća mnoga područja rane intervencije, pa tako i ranu rehabilitaciju djece s poremećajem iz spektra autizma (PSA). Nove klasifikacije objašnjavaju autizam kao stanje s čitavim dijapazonom simptoma različite razine. ASHA opisuje autizam kao neurorazvojni poremećaj čiji su glavni simptomi deficiti u socijalnoj komunikaciji te vrlo stereotipna i repetitivna ponašanja. Deficiti u socijalnoj komunikaciji mogu uključivati teškoće u združenoj pažnji i socijalnoj odgovorljivosti kao i izazove verbalne i neverbalne komunikacije. Kako bi se dijagnosticirao poremećaj iz spektra autizma kod djeteta koje dolazi na obradu u Polikliniku Suvag, a kod kojeg postoji sumnja na isti, potrebno je proći inicijalnu logopedsku i psihološku procjenu te obaviti ORL i neuropedijatrijski pregled. Logopedi zaposleni u Centru za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici između ostalog, educirani su za primjenu Opservacijskog protokola za dijagnostiku autizma ADOS–2, koji je 2019. godine i nabavljen za potrebe Poliklinike SUVAG. Opservacijski protokol za dijagnostiku autizma ADOS-2 je standardizirani polu- strukturirani protokol za procjenu komunikacije, socijalne interakcije, igre/maštovite uporabe materijala te ograničenih i ponavljajućih ponašanja za osobe koje su upućene na procjenu sa sumnjom na PSA (Lord, 2012). Ovaj će rad pokazati put od postavljanja sumnje do postavljanja dijagnoze poremećaja iz spektra autizma u Poliklinici SUVAG. Također, naglasit će važnost multidisciplinarnog pristupa u obradi djeteta te postavljanju dijagnoze. Pregledom rezultata provedenog Opservacijskog protokola za dijagnostiku autizma ADOS-2 na uzorku od 42 ispitanika prikazat će dobrobiti uporabe standardiziranog protokola te kvalitativne pomake u postavljanju dijagnoze Poremećaj iz spektra autizma u Poliklinici SUVAG
Utjecaj dupliciranih logopedskih terapija na motivaciju i ponašanje djeteta
Jedno od osnovnih načela rane intervencije u djetinjstvu je pružanje usluga od strane više stručnjaka djelovanjem transdisciplinarnog tima. Takav pristup podrazumijeva dijeljenje stručnih uloga kako bi komunikacija, interakcija i suradnja bile ostvarene među članovima tima (King i sur., 2009). Transdisciplinarni tim obilježen je predanošću njegovih članova za podučavanjem, učenjem i zajedničkim radom kako bi se izvršile koordinirane usluge (Fewell, 1983 i Peterson, 1987 ; prema King i sur., 2009.). Primarna uloga stručnjaka u okviru pružanja terapijskih usluga je pružiti razumljive, značajne, nepristrane i objektivne informacije o djetetu i usluzi koju pruža (Moeller i sur., 2013.), ali i očekivati istu razinu informacija od roditelja vezano uz dijete i različite usluge koje dobiva. Osim toga, potrebno je pružiti intervenciju koja je funkcionalna i odgovara potrebama i prioritetima djeteta i cijele obitelji. Međutim, što se dogodi kada s jednim djetetom uistinu radi više stručnjaka, posebice stručnjaka istog profila, no oni nisu međusobno usklađeni? Rizici koji se postavljaju pred dijete uključuju: nepodudaranje terapijskih ciljeva koji međusobno mogu dovesti do interferencije, zasićenost dupliciranim, istovjetnim terapijama koje dovode do manjka djetetove motivacije i otpora, a produžavaju terapijski tijek te istovremeno dovode do preopterećivanja djeteta, obitelji i sustava, dok su potrebe djeteta nezadovoljene. Cilj ovog istraživanja je, stoga, utvrditi utjecaj dupliciranih logopedskih terapija na motivaciju i ponašanje djeteta pruženih od stručnjaka koji međusobno ne dijele informacije. Prema ekološko-sistemskoj teoriji, suradnja roditelja i stručnjaka te stručnjaka međusobno, kao i tvorba zajedničkih ciljeva koji su djetetu funkcionalni i individualno primjenjeni i koji povezuju sve bitne faktore u djetetovom razvoju (kognitivni, emocionalni, psihološki, jezični i fizički) je od ključne važnosti za ostvarenje optimalnog napretka (Bronfenbrenner, 1979). Istraživanje se provodi putem ankete koju ispunjavaju logopedi zaposleni unutar svih sustava koji pružaju individualnu terapijsku podršku djeci predškolske dobi i njihovim obiteljima. Očekuje se kako će djeca, koja su uključena u terapijski rad s više logopeda istovremeno, koji međusobno ne dijele informacije, pokazivati veći otpor i zasićenost radom te manjak motivacije, od djece koja su uključena u terapijski rad s više logopeda istvoremeno, koji međusobno dijele informacije i surađuju. Osim toga, očekuje se da će logopedi za uključenost u drugu logopedsku terapiju saznati indirektno, umjesto putem informativnog razgovora s roditeljima. Istraživanje se provodi s posebnim stručnim doprinosom poticanja stručnjaka i roditelja na otvorenu komunikaciju i stručnjaka logopeda na međusobnu suradnju te zajedničko donošenje terapijskih ciljeva za isto dijete sa svrhom pružanja valjane, razvojno prikladne i individualizirane podrške djetetu i obitelji
The Risk (COVID–19) Society — Between Instrumental and Axiological Rationality
COVID–19 pandemija prouzročila je sveobuhvatne promjene socijalnoga, ali i socijetalnoga života uzrokujući “globalni eksperiment prekida”. U potrazi za elementima onoga društvenoga u doba COVID–19 pandemije svakako valja krenuti od onih fenomena koji su temelj za uspostavu racionalnosti. Naš rad kao okosnicu realnosti u doba COVID–19 pandemije uzima fenomen rizika, medikalizacije društva te aksiološke i instrumentalne racionalnosti. Kako bismo ispitali navedene fenomene, proveli smo empirijsko istraživanje u kojem je sudjelovalo 185 sudionika. Ispitivali smo razne stavove sudionika prema COVID–19 pandemiji i cijepljenju te njihovu povezanost s dimenzijom religioznosti, posljedice COVID–19 pandemije na psihički život sudionika te zaštitne čimbenike koji pomažu u nošenju s tim posljedicama. Rezultati indiciraju da su stavovi polarizirani. Religioznost nije statistički značajno povezana s raznim stavovima o pandemiji i cijepljenju, ali je značajno povezana sa statusom cijepljenosti, sugerirajući da su religioznije osobe sklonije aksiološkoj racionalnosti. Većina je sudionika zbog pandemije proživjela razne negativne posljedice, u najvećoj mjeri socijalnu izolaciju, povećan stres i smanjenu kvalitetu života. Religiozne osobe izvještavaju o većoj duhovnosti, religioznosti, češćoj molitvi i češćim odlascima u bogomolju, što za njih predstavlja i zaštitne čimbenike u nošenju s negativnim posljedicama.The COVID–19 pandemic has elicited comprehensive changes in our social lives, moreover societal factors have been affected as well. We are witnesses to a „global experiment of discontinuation“ which has divided our society into two eras — the time preceding the pandemic and the time needed to re–establish a meaningful existence in a new form. In determining social elements pertaining to the age of the COVID pandemic, we should commence with phenomena which are the foundation of rationality and which we consider to be as follows: risk society, medicalization of society, axiological rationality and instrumental rationality. In order to examine these phenomena, an empirical study was conducted involving 185 participants. Attitudes towards the COVID–19 pandemic and vaccination, the correlation between attitudes and religiosity, the consequences of the pandemic and protective factors were studied. Results show polarized attitudes in regard to the COVID pandemic and vaccination. A significant correlation between attitudes and religiosity was not found. The correlation between religiosity and vaccination status was tested and found to be significant, suggesting that higher levels of religiosity are associated with axiological rationality. Most participants reported that the COVID–19 pandemic has had a strong impact on many aspects of their life, including social isolation, increased stress level and decreased quality of life. Data also revealed that participants with a higher level of religiosity reported increased spirituality and religiosity, more frequent prayer and more frequent visits to places of worship during the pandemic. Findings suggest that such consequences serve as protective factors for religious participants
Procjena nazalnosti u govoru djece s rascjepom
Karakteristike nazalnosti, poremećaja rezonancije, najučestalijeg kod osoba s orofacijalnim rascjepima, do sada su u dijagnostičke i terapijske svrhe najčešće opisivane na temelju subjektivnog auditivnog dojma procjenitelja. Ograničenja takve procjene, poput razlika među procjeniteljima (McWilliams i sur., 1990 ; prema Sweeney, 2000) te potencijalnog utjecaja pojedinih fonetskih faktora i artikulacijskih teškoća na percepciju nazalnosti (Bzoch, 1989 ; prema Sweeney, 2000.), mogu dovesti do nedovoljno dosljedne i sustavne dijagnostike. Iz navedenog razloga, poželjno je upotpuniti ju objektivnim metodama. Pneumotaktografska metoda snimanja omogućuje objektivno bilježenje postotka protoka zraka prilikom govora, zasebno kroz usnu i nosnu šupljinu. Cilj ovoga istraživanja jest prikupiti podatke o prosječnoj nazalnosti i protoku nazalne zračne struje u različitim govornim uzorcima kod djece s orofacijalnim rascjepima i onih urednog kraniofacijalnog razvoja, u svijetlu objektivizacije postupka procjene nazalnosti i korištenja dotičnih sustava u terapijske svrhe. Uzorak ispitanika čine skupina djeca s različitim tipovima orofacijalnih rascjepa, koja su uslijed nazalnosti uključena u logopedsku terapiju u Poliklinici SUVAG Zagreb, i onih urednog kraniofacijalnog razvoja. Metoda prikupljanja podataka odnosi se na analizu različitih govornih uzoraka sustavima Nasalance i Nasal Emission (Glottal Enterprises). Govorni uzorak korišten za analizu sastojao se od logatoma /apa/ i više kraćih rečenica različite fonetske strukture, podijeljenih u tri kategorije. Prvu kategoriju činile su rečenice uobičajenog govora, drugu kategoriju rečenice zasićene glasovima visokih frekvencija, a treću rečenice zasićene labijaliziranim glasovima. Tehnika prikupljanja govornih uzoraka bila je ponavljanje za ispitivačem. Podaci su obrađeni statističkim metodama, a dobiveni podatci o prosječnoj nazalnosti i protoku nazalne zračne struje u različitim govornim uzorcima prodiskutirani su u svijetlu objektivizacije postupka procjene nazalnosti
Poremećaj iz spektra autizma – izazovi diferencijalne dijagnostike
Poremećaj iz spektra autizma definiran je kao neurorazvojni poremećaj čiji su glavni simptomi deficiti u socijalnoj komunikaciji te stereotipna i repetitivna ponašanja. Zbog svoje kompleksnosti ovaj poremećaj iz dana u dan zaokuplja pažnju sve većeg broja istraživača, ali i javnosti. Tako danas svjedočimo nizu radova iz različitih disciplina koji u središte svog zanimanja stavljaju upravo ovu problematiku. Paralelno sa porastom svijesti i dostupnih spoznaja, izranjaju i pitanja određenih teškoća koje se manifestiraju sličnom kliničkom slikom. Sve češće se u svom radu stručnjaci susreću s djecom kod koje su prisutna odstupanja u domeni senzorne integracije, poremećaji neurološkog funkcioniranja (patološki EEG) te poremećaji funkcioniranja izazvani pretjeranim izlaganjem modernim tehnologijama. Odstupanja u navedenim područjima mogu površinski stvarati kliničku sliku PSA, no u dubini mogu imati sasvim različit uzrok. Stoga je opravdano upitati se: Gdje završava jedan, a počinje drugi poremećaj ili još točnije – Gdje se poremećaji isprepliću? Polazeći od činjenice da je svaka osoba individua za sebe, i kao takva zahtijeva jedinstveni pristup, razumijevanje pozadine određene teškoće nužno je u radu svakog stručnjaka. Navedena problematika u praksi se odražava na izazove u procesu postavljanja dijagnoze te posljedično odabiru optimalnog terapijskog pristupa. Cilj ovog istraživanja je prikazati djecu s inicijalno sličnom kliničkom slikom koja je ukazivala na poremećaj iz spektra autizma, a kod koje su u konačnici postavljene različite dijagnoze. Uzorak čini četvero djece koja su pohađala logopedsku terapiju pri Centru za ranu rehabilitaciju i podršku u zajednici. Prikazane kliničke slike obuhvaćaju odstupanje u senzornom procesiranju, neurološko odstupanje, posljedice izloženosti modernim tehnologijama te PSA. U radu su prikazani rezultati procjena i mišljenja različitih stručnjaka kroz vrijeme – od sumnji do postavljanja konačnih dijagnoza, a djeca su prikazana u dva konteksta - spontana interakcija i strukturirani zadatak. Ovaj rad ukazuje na izazove s kojima se stručnjaci susreću u praksi kao i na iznimnu važnost diferencijalne dijagnostike i multidisciplinarnog pristupa u svrhu valjanog definiranja dijagnoza i postavljanja rehabilitacijske optimale za svakog pojedinca
How the pressure throws us off balance, fame about otological symptoms and manifestations of high BP
Hearing and balance problems significantly reduce persons functioning, important subject of public health. Prevention is important as treatment is often long, difficult and expensive. Regulating BP is one of the factors to keep a good function
Socioekonomska obilježja roditelja djece uključene u Dječji vrtić Poliklinike SUVAG i vrijeme uključivanja u dijagnostičko rehabilitacijski sustav
Istraživanja navode niži stupanj obrazovanja majke kao jedan od potencijalnih rizika za razvoj govornih i jezičnih teškoća (Campbell i sur., 2003 ; Hammer i sur., 2001 ; Stanton-Chapman i sur., 2002. Prvi cilj ovog istraživanja je ispitati postoje li razlike u stupnju obrazovanja roditelja djece uključene u Dječji vrtić Poliklinike SUVAG u odnosu na roditelje djece uključene u redovan predškolski sustav. Uzorak ispitanika će se sastojati od dvije skupine ; 219 djece s prebivalištem u gradu Zagrebu uključene u kompleksnu rehabilitaciju u Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG u posljednje dvije godine te jednak broj djece uključene u redovan sustav predškolskog odgoja i obrazovanja, izjednačenih po dobi. Za djecu uključenu u Dječji vrtić Poliklinike SUVAG analizirat će se dio anamnestičkih podataka priloženih prilikom upisa, a podaci o roditeljima djece uključene u redovan sustav predškolskog odgoja i obrazovanja prikupit će se iz pet vrtića iz različitih dijelova grada Zagreba nasumičnim odabirom djece koja odgovaraju po kronološkoj dobi. S obzirom da je niži stupanj obrazovanja majke potencijalno rizičan faktor za razvoj jezično govornih teškoća postavljena je hipoteza kojom se želi provjeriti imaju li roditelji djece uključene u DV Poliklinike SUVAG niži stupanj obrazovanja u odnosu na roditelje djece uključene u redovan sustav predškolskog odgoja i obrazovanja. Drugi cilj je ispitati u kojoj se kronološkoj dobi djeca s poremećajima komunikacije, jezika i govora uključuju u dijagnostičko-rehabilitacijski postupak u Poliklinici SUVAG s obzirom na prethodnu uključenost u redovan sustav predškolskog odgoja i obrazovanja. U te svrhe obradit će se anamnestički podaci djece uključene u DV Poliklinike SUVAG koji obuhvaćaju informacije o prethodnoj uključenosti u redovan sustav te kronološkoj dobi uključivanja ukoliko je dijete bilo uključeno u isti. Istraživanja o dobrobiti predškolskog odgoja i obrazovanja navode na hipotezu da će djeca koja su prethodno bila uključena u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja ući u dijagnostičko-rehabilitacijski sustav u nižoj kronološkoj dobi jer sustav obuhvaća stručnjake educirane za uočavanje odstupanja u dječjem razvoju. Statistička analiza će uključivati deskriptivnu i inferencijalnu analizu. Svrha istraživanja je doprinijeti spoznajama o stupnju obrazovanja roditelja djece s poremećajima komunikacije, jezika i govora te vremenu uključivanja u dijagnostičko-rehabilitacijski sustav s obzirom na prethodnu uključenost u redovan sustav predškolskog odgoja i obrazovanja