SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Vestibular dysfunctions and their impact on gait in primary school children: a review of research from 2010 to 2024
No full textThe vestibular system plays a key role in maintaining balance and coordinating movement, and its optimal function is especially important for children in development. In elementary school-aged children, vestibular dysfunction can result in various di culties in maintaining balance and proper gait, which can further impact their physical activities and overall quality of life. Research shows that vestibular dysfunction can lead to serious motor skill disturbances, including unsteady gait, frequent falls, and poor postural control. These symptoms are often associated with issues in spatial perception, reduced coordination between the visual and motor systems, as manifested by challenges in maintaining static and dynamic balance. The aim of this scienti¬c paper is to provide an overview of the latest insights into the relationship between vestibular dysfunction and gait and balance disorders in children of elementary school age. Through the review and analysis of existing studies from 2010 to 2024, we aim to clarify the impact of vestibular dysfunction on children's motor development, identify the latest diagnostic procedures, and the most recent scienti¬c and professional insights applicable in kinesiology. By better understanding this connection, we can develop more e ective methods for early detection and treatment of children with vestibular disorders, signi¬cantly improving their health and encouraging them to lead a more active and healthier lifestyle
Uloga knjižnice u slobodnom vremenu djece na primjeru Knjižnice Poliklinike SUVAG
No full textPružajući pristup raznovrsnoj literaturi i
programima, knjižnice potiču ljubav prema
čitanju i učenju te razvijaju socijalne vještine kod djece. Unatoč izazovima kao što su smanjeno financiranje i okrenutost djece medijima koji su im atraktivniji od knjiga, knjižnice se prilagođavaju novim generacijama i razvijaju kreativne i dobro osmišljene programe kako bi ostale relevantne i privlačne. Primjeri uspješnih
programa pokazuju kako knjižnice mogu pozitivno utjecati na razvoj djece i potaknuti
ljubav prema čitanju i pisanoj riječi. Cilj je ovog rada istražiti ulogu knjižnica u provođenju slobodnog vremena djece te pokazati kako knjižnični programi i aktivnosti mogu poticati njihov razvoj i stvaranje ljubavi prema čitanju i učenju. Namjera je osvijestiti važnost knjižnica kao kulturnih centara koji pružaju ne samo pristup informacijama, već su i prostor za kreativnost, socijalizaciju i osobni razvoj djece. Također, želi se naglasiti potreba za prilagodbom knjižničnih usluga i programa novim generacijama, poput generacije Z i generacije Alfa, te istaknuti pristupe koje knjižnice mogu primijeniti kako bi ostale relevantne i privlačne za mlade korisnike u digitalnom dobu
The interconnection of speaking skills and occupational self-efficacy of educators
No full textGovorničke vještine omogućavaju odgojno-obrazovnim djelatnicima da izraze svoje misli, ideje i kreativne potencijale te da znanja i iskustva koja su stekli u različitim područjima djelovanja prenesu drugima na najučinkovitiji način. U odgojno-obrazovnom procesu je uloga izravne komunikacije od posebne važnosti jer svojim osobnim primjerom djelatnici utječu na više od 450 000 učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske. Pri tome je potrebno uzeti u obzir radnu samoefikasnost kao djelatnikovu percepciju vlastitih kapaciteta potrebnih za nošenje sa izazovima koje sa sobom nosi rad u odgoju i obrazovanju. U ovom istraživanju cilj je bio ispitati povezanost različitih aspekata govorničkih vještina s radnom samoefikasnošću. U istraživanju je sudjelovalo 1537 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja iz gotovo svih županija Republike Hrvatske. Ispitanici su procijenili vlastite govorničke vještine i radnu samoefikasnost putem online ankete. Rezultati su pokazali da djelatnici koji smatraju da su vješti u debatama, govore
jasno, razgovjetno i tečno, dobro upravljaju vlastitim glasom, nemaju strah od javnih i medijskih nastupa, a stavove iznose argumentirano, pokazuju najvišu razinu radne samoefikasnosti.
Dobivenim podacima još se jednom stavlja naglasak na važnost razvoja govorničkih vještina kod odgojno-obrazovnih djelatnika kao alata za učinkovito obavljanje odgovornog zadatka kao što je odgoj i obrazovanje djece i mladih.Speaking skills enable educators to express their thoughts, ideas and creative potential and to convey the knowledge and experience they have gained in different fields of activity to others in the most effective way. In the educational process, the role of direct communication is of particular importance, since through their personal example, employees influence more than 450,000 students of primary and secondary schools in the Republic of Croatia. In doing so, it is necessary to consider
occupational self-efficacy as an employee’s perception of his own capacities necessary to deal with the challenges that work in education entails. The aim of this research is to examine the connection between different aspects of speaking skills and occupational self-efficacy. Primary and secondary school teachers, professional associates, and principals (N=1537) from all counties of the Republic of Croatia participated in the research. Respondents assessed their own public speaking skills and occupational self-efficacy through an online survey. The results showed that those employees who consider themselves skilled in debates, speak clearly, articulately and fluently, manage their own voice well, are not afraid of public and media appearances, and present their views with arguments, show the highest level of work self-efficacy. The obtained data once again emphasize the importance of the development of speaking skills in educational workers as a tool for the effective performance of a responsible task such as the upbringing and education of children and young people
Uloga logopeda u srednjoškolskom obrazovanju iz perspektive odgojno-obrazovnih djelatnika srednjih škola
No full textCilj ovog istraživanja je ispitati mišljenje nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja srednjih škola Republike Hrvatske o ulozi logopeda u inkluzivnom obrazovanju. Rezultati istraživanja prezentirani su kroz tri istraživačka pitanja: suradnja i upoznatost odgojno-obrazovnih djelatnika srednjih škola s logopedskom djelatnošću, vrste teškoća iz logopedske djelatnosti s kojima su se djelatnici srednjih škola susreli u svome radu te povezanosti logopedske djelatnosti s uspješnošću inkluzivnog obrazovanja. Ispitivanjem je obuhvaćeno 517 odgojno-obrazovnih djelatnika srednjih škola RH. Od tog broja, u istraživanju je sudjelovalo 77.4% nastavnika, 14.1% stručnih suradnika i 8.5% ravnatelja. Mjerni instrument konstruiran za svrhu ovog istraživanja sastoji se od dva dijela od kojeg prvi obuhvaća sociodemografske varijable, a drugi 27 čestica. Od statističkih analiza, korištena je jednosmjerna analiza varijance, koeficijent korelacije i faktorska analiza. Analize su pokazale da su s radom logopeda najviše upoznati stručni suradnici, potom ravnatelji, a najmanje nastavnici. Od teškoća koje spadaju u logopedsku djelatnost, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji najviše su prepoznali nečitak rukopis, teškoće u čitanju i razumijevanju pročitanih sadržaja i teškoće u komunikaciji i nedostatak razvijenih socijalnih vještina. Pokazalo se da logopedi imaju najveću ulogu u određivanju individualizacije ili prilagodbe na maturi, dijagnostičkoj procjeni i terapiji vezanoj za teškoće pismenog izražavanja. Odgojno-obrazovni djelatnici mišljenja su da je logopedski rad statistički značajno povezan s uspješnošću inkluzivnog obrazovanja. Na temelju rezultata istraživanja vidljivo je da u srednjoškolskom obrazovanju logopedi imaju značajnu ulogu u rehabilitaciji adolescenata posebno kada se radi o komunikacijskim teškoćama i razvijanju vještina pismenog izražavanja
Indicators of Speech-Language Pathologists' Work Quality – Performance Measures in the Diagnostic and Therapeutic Process
No full textStandardi kvalitete rada predstavljaju osnovu za definiranje, učinkovito praćenje i unapređenje kvalitete rada. Određivanje pokazatelja kvalitete rada, a u cilju kvantitativnog vrednovanja kvalitete dijagnostičkog i terapijskog procesa, važan je segment rada svake profesije, a posebice profesija koje se bave pružanjem usluga. Važnost zaštite struke kako od strane konkurentnih struka i drugih neovlaštenih davatelja pojedinih usluga, tako i od pogrešnih odluka, postupanja i tretmana od strane logopeda, a gdje je moguće da bude nanesena šteta korisniku usluga ili radnoj organizaciji kao davatelju usluge, nameće potrebu izrade jasnih protokola. Kako bi odgovorili na ove izazove, potrebno je jasno definirati suvremena temeljna mjerila kvalitete usluga logopeda. Standard je mjera kvalitete koju je uspostavioneki autoritet ili dogovorena pravila koja je usvojila većina. Svaka profesija postavlja standarde za svoje stručnjake, a koji su praćeni zakonom i zakonskim aktima. Standardi su razvojni dokument koji se stalno usavršavaju i mijenjaju prateći i usklađujući dostiguća u znanosti i struci. Mjerljivi indikatori daju mogućnost praćenja i uspoređivanja kvalitete profesionalne aktivnosti. Indikatori i postupci vrednovanja omogućuju precizne, jasne i mjerljive te dostižne i stvarno izvedive i vremenski određene ciljeve. U cilju poboljšanja kvalitete logopedskih usluga nužno je pristupiti izradi postupnika kojima bi se temeljem definiranih indikatora vrednovala uspješnost dijagnostičkog i terapijskog postupka. Cilj ovakvih dokumenata je da se uz pomoć pokazatelja utvrđenih primjenom metodologije najbolje prakse izmjeri učinkovitost rada logopeda kako bi se na taj način pružile donositeljima odluka informacije utemeljen na dokazima. Pri tom je najveći fokus na postupnike kojima se definira trajanje terapije vrednovano ključnim pokazateljima njene uspješnosti. Pri njihovoj izradi nužno je i definirati strukturu postupaka tijekom pružanja podrške. Izrada postupnika o trajanju intervencije/terapije je kontinuiran i interaktivan proces. Određivanje strukture definirano je specifičnim kontekstom za svakog pacijenta zbog čega postupnici moraju predviditi varijacije u kontekstu čime postaju fleksibilni i prilagodljivi budućim promjenama. Osim toga, u svjetlu povećanja broja djece kod kojih se nalaze razvojne teškoće, definiranje indikatora praćenja uspješnosti terapije omogućit će i bolju prohodnost sustava na svim razinama stvarajući tako temelje za pružanje pravovremene i pravovaljane usluge
Vidljivost Knjižnice Poliklinike SUVAG u poslovima vezanim uz istraživanje i razvoj matične ustanove
No full textMain Concepts in the Spoken Discourse of Persons with Aphasia: Analysis on a Propositional and Linguistic Level
No full textIndividuals produce discourse for various purposes as part of their daily functioning. Therefore, the ability to form a discourse should be one of the main goals of functional speech-language therapy for persons with aphasia (PwA). In addition to assessing the language skills required to form a discourse, it is important to analyse how PwA form general ideas that need to be narrated. This study had two specific aims: (1) to investigate the ability of PwA, with special consideration to the stage of their recovery—the acute and the chronic phase—to form main concepts in a discourse, and (2) to examine the relationship between the number of main concepts and different types of language measures related to productivity, informativeness, and grammaticality in all tested groups. Participants included a total of 38 persons with mild and moderate aphasia (19 in the acute and 19 in the chronic phase of recovery) and 38 healthy speakers (HS) who were matched in age, gender, and level of education. In order to effectively compare the discourse produced by the groups, a single structured stimulus was used, whereby all participants were asked to orally describe a picture from the Croatian version of the Comprehensive Aphasia Test. Compared to the HS, the main concepts produced by PwA were different in number, as well as in terms of their accuracy and completeness. However, when analysing the success in the production of the main concepts with regard to the time post-stroke—acute and chronic—the difference was not confirmed, indicating great individual differences between PwA that undermine the differences on a group level. Linguistic measures of informativeness (CIUs and CIU/words) and only one measure of grammaticality (number of clauses) showed a significant correlation with the number of main concepts in PwA. When analysing correlations for PwA in the acute and chronic phases, only CIU showed a significant association with MC, confirming it as a robust measure of discourse production in PwA. PwA did not produce long and complex sentences, and they showed difficulties in the use of verbs and the marking of argument structures
Frequency of diagnosis of dyscalculia in speech therapy
No full textDijagnoza diskalkulije postavlja se ako djetetove sposobnosti usvajanja matematike zaostaju dvije godine za kronološkom dobi, a nisu posljedica intelektualnih teškoća ili neodgovarajuće poduke. S obzirom na nepostojanje standardiziranog mjernog instrumenta za diskalkuliju, opravdano je pitanje koliko se taj poremećaj dijagnosticira u logopedskom radu. Cilj ovog pilot-istraživanja je utvrditi udio dijagnoze
diskalkulije, kao i sumnje na istu kod pacijenata uključenih u logopedsku terapiju u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG Zagreb. Točnije, istraživanjem se nastojalo utvrditi - je li veći
broj djece kod koje postoji sumnja na postojanje poremećaja ili one koja imaju postavljenu dijagnozu diskalkulije. Podaci su prikupljeni upitnikom oblikovanim za potrebe ovog istraživanja, koji je ispunilo 45 logopeda zaposlenih u Poliklinici, koji su u trenutku istraživanja u terapiji imali ukupno 1350 pacijenata. Analiza odgovora pokazuje da je u ukupnom broju pacijenata samo 0,44 % onih kojima je postavljena dijagnoza diskalkulije (F81.2; MKB-10, 1994), dok kod 3,48% pacijenata u dobi od trećeg razreda nadalje postoji sumnja na diskalkuliju, ali ona nije izdvojena kao dijagnostički entitet. Rezultati ovog pilot-istraživanja pokazuju postojanje većeg broja djece kod koje nije dijagnosticirana diskalkulija (F81.2), iako za to postoje kliničke indikacije. Potrebna je dodatna edukacija, kao poticaj logopedima u postavljanju dijagnoze i kreiranju terapijskih postupaka.The diagnosis of dyscalculia is determined if a child’s ability to learn math is two years behind chronological age and is not the result of intellectual disability or inadequate instruction. Given the lack of a standardized measurement instrument for dyscalculia, it is reasonable to ask how much of this disorder is diagnosed in speech therapy. The aim of this pilot study was to determine the proportion of diagnosed and suspected cases of dyscalculia in patients involved in speech therapy at the Polyclinic SUVAG Zagreb. In accordance with the aim of the study, it is claimed that there is an increase in the number of children suspected of having the disorder compared to the current number of diagnoses of dyscalculia. More specifically, the study sought to determine whether there is a greater number of children suspected of having the disorder or those with the diagnosis of dyscalculia. The data were collected by a questionnaire created for the purpose of this study and filled by 45 speech therapists working at the Polyclinic. In total, they had 1350 patients included in speech therapy at the time of this study. Analysis of the responses showed that in the total number of patients, only 0.44% of those diagnosed with dyscalculia (F81.2; MKB-10, 1994) were diagnosed, while in 3.48% of patients aged from grade 3 onwards, dyscalculia was still suspected, but not isolated as a diagnostic entity. The results of this pilot study indicate the existence of a higher number of children with undiagnosed dyscalculia (F81.2), although there are clinical indications for this. This indicates the need for additional education to empower speech therapists in making diagnoses and in creating therapeutic procedures
Urođeni gubitak sluha i može li se nešto učiniti
No full textOštećenje sluha može biti nasljedno, no također može biti posljedica drugih čimbenika poput infekcija, sindromskih bolesti, poremećaja građe kosti glave i sličnog. Danas se već od prve godine života mogu koristiti odgovarajuća slušna pomagala