SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Notes on the History of Logopedics as the Science of Speech Therapy - Croatia in Relation to Europe and the World
Komunikacija govorom isključivo je ljudska sposobnost. Čovjek se ne služi govorom jedino za
sporazumijevanje, iako je evolucijom u tu svrhu vjerojatno nastao i s filogenetskoga i ontogenetskoga
gledišta. Jezik je značajni čimbenik koji je ljudima pružio veliku prednost u preživljavanju. Logopediji
je u središtu interesa čovjek kao biopsihosocijalno biće. Stoga logopediju, kao samostalnu znanstvenu
disciplinu, karakterizira interdisciplinarnost. Studiji logopedije u svojim programima uključuju
biomedicinske znanosti, psihologiju, lingvistiku, fonetiku, pedagogiju i dr. S obzirom na to da je
logopedija interdisciplinarna znanost, u ovom je tekstu opisan razvoj disciplina koje utječu na logopediju
kao znanost. Izrazito je važno i u javnom diskursu promovirati povijesno značajne događaje, osobe,
ustanove kojima je logopedija u fokusu, i to postaviti u odnos s drugim znanstvenim disciplinama,
raznim društvenim aspektima, te stvoriti poticajno okruženje za potpuno razumijevanje logopedske
djelatnosti u Hrvatskoj.Speech communication is exclusively a human ability. Humans do not use speech only for
communication, although it probably evolved for that purpose, both from a phylogenetic and an
ontogenetic point of view. Language is the key factor that gave humans great advantage in survival.
Logopedics is interested in humans as biopsychosocial beings. Therefore, logopedics, as an independent
scientific discipline, is characterized by interdisciplinarity. Logopedics studies include biomedical
sciences, psychology, linguistics, phonetics, pedagogy and other disciplines in their programs. Since
logopedics is an interdisciplinary science, this text describes the development of disciplines that have
influenced logopedics as a science. It is extremely important to promote historically significant events,
people and institutions that have logopedics in focus in public discourse and to relate them to other
scientific disciplines, various aspects of social life and create a stimulating environment for a thorough
understanding of logopedic activity in Croatia
Rani znakovi kašnjenja u govorno-jezičnom i komunikacijskom razvoju
Jezični razvoj složen je proces koji proizlazi iz interakcije bioloških, kognitivnih i okolišnih čimbenika.
Većina djece prolazi kroz prirodan razvojni put, usvajajući pravilne komunikacijske obrasce, kombinirajući produkciju gesta s verbalnom produkcijom, razvijajući razumijevanje konteksta i morfosintaktičke vještine. Općenito se smatra da je osnova materinskog jezika usvojena do četvrte godine života. Međutim, postoji podskup djece koja, unatoč urednom perifernom slušnom statusu, odsutnosti neuroloških deficita i poticajnom okruženju, pokazuju usporen jezični i komunikacijski razvoj. Ovaj rad pruža pregled istraživanja koja su istraživala rane simptome i tzv. rizične čimbenike koji doprinose jezično-komunikacijskom poremećaju, s ciljem rane identifikacije poremećaja i provođenja diferencijalno-dijagnostičkog postupka. Također se pružaju podatci o prevalenciji, preklapajućim simptomima između različitih poremećaja i vremenskim okvirima unutar kojih se očekuje pojava određenih ponašanja koja upućuju na dinamiku jezičnog i govornog razvoja. Svrha je rada pružiti dublje razumijevanje ove kompleksne teme te potaknuti rano prepoznavanje i pravilnu dijagnozu jezično-komunikacijskih poremećaja u djece
Bimodal hearing fitting
When taking into account of making hearing impaired patient’s life easier and more efficient, it is necessary to solve problems as better as possible. Taking into consideration the type and the stage of hearing impairment, the patient becomes a recipient of either hearing aid(s), cochlear implant(s) or bone conduction implant(s). A hearing aid is a device that could be useful for moderate hearing loss, but its primary role is to make sounds louder from the outside, so they can’t effectively treat more serious inner ear hearing loss. If there is a severe impairment within the sound-detecting hair cells in the cochlea, they do not respond efficiently to the amplified acoustic sounds from a hearing aid. In the case of progressive hearing loss, a cochlear implant could be a more effective treatment option. A cochlear implant uses tiny electrical pulses to bypass the non-working hair cells in the cochlea, where the implant signals are turned into nerve signals which than travel along the natural hearing pathways, through the auditory nerve - and to the brain. In the case of conductive or mixed hearing loss, outer or middle ear is damaged, so sounds cannot reach the inner ear effectively, then the patient could be a bone conduction implant recipient. picks up the sounds in the environment and then sends them directly to the inner ear through the bones of the skull, bypassing damaged outer and middle ear. When using bimodal hearing, the patient is using two types of devices - cochlear implant or bone conduction implant and hearing aid, which all work differently but work together. Bimodal hearing is very common when the patient is a candidate for bilateral cochlear implant, but they are often done sequentially, which means the surgery for each ear is done separately over several months or more. During the time period between first and second cochlear implant surgery, the patient keeps using his hearing aid in the non-implanted ear. There are many benefits of using bimodal hearing: binaural summation, squelch effect and the head shadow effect. When listening with both ears, there is significantly better speech understanding in noise, the patient has less listening effort, sound localization becomes better but the most important benefit for the patient is the reduction of social isolation and the improvement of quality of life. But every type of hearing device has a different strategy and rules when it comes to the fitting
Diagnostic Accuracy of Preoperative CT and Endoscopy Staging in Early Laryngeal Cancer
Objectives. This study aims to evaluate the diagnostic accuracy of preoperative computed tomography (CT) and intraoperative endoscopic tumor staging with regard to histopathologic staging in patients with early laryngeal cancer. Study Design. A retrospective nonrandomized single-institution comparative cohort study including 109 patients. Setting. A tertiary surgical center. Methods. Patients were treated for T1a, T1b, and T2a laryngeal squamous cell carcinoma by endoscopic laser surgery. The outcome measures were the presence of under- or overstaging in endoscopic and CT findings and positive postoperative margins. Results. Endoscopic overstaging as compared with histopathologic T category correlated with rising tumor category (P = .001; odds ratio [OR], 69.1) and CT findings showing anterior commissure involvement (P = .002; OR, 9.54), while endoscopic understaging correlated with rising tumor histologic grade (P = .039; OR, 4.28) and smaller tumor size (P = .011; OR, 6.39). Conclusion. Our results indicate that CT adds little valuable information in differentiating small superficial lesions in the glottis, while systematically overstaging cases of early laryngeal cancer. In T1a and T1b glottic tumors, endoscopy should be the preferred diagnostic method
Auditory Brainsteam Response Testing in Children with Speech and Language Pathology: A Non-Randomized Observational Study
Introduction: The aim of this study was to compare ABR findings of normal hearing preschool children with different types of speech and language pathology.
Methods: This retrospective, non-randomized, cohort study was conducted at a tertiary speech and hearing rehabilitation institution according to STROBE guidelines. The study enrolled 123 preschool children diagnosed with speech language pathology and normal hearing. The participants included children with developmental language disorder, autism spectrum disorder, isolated articulation pathology, organic brain lesions, cognitive delay and a group of very young children with clinically significant speech development delay. All patients underwent standard ABR procedures.
Results: The latencies were the longest in the group of children with organic lesion, followed by the group of children with ASD, then the group with DLD, and the young children group. In the group of children with articulation pathology and the cognitive delay group, the latencies were the shortest.
Discussion/Conclusion: This study showed a connection between several groups of children with language pathology that include comprehension problems and prolongation of ABR latencies
Involving parents in the assessment of children with cochlear implant
At the Center for Cochlear Implant and Early Rehabilitation of Children with Hearing Impairment at SUVAG Polyclinic, parents are present during the hearing and speech rehabilitation of children of low chronological age. The goal is to actively involve parents in the rehabilitation process so that they can apply what they learn during everyday activities. Assessment of early listening skills and language development enables monitoring of the child’s progress and creation of therapeutic goals. The assessment includes observation of the child, application of various questionnaires and standardized tests, and collection of information from parents. For the implementation of certain instruments used in the assessment, parents information is necessary, and therefore it is important whether their assessments differ from those of the therapist. The aim of this research is to examine whether there are differences in the assessment of early listening skills and language development of children with cochlear implants by parents and therapist. The sample of respondents includes nine children with a cochlear implant in whom twelve to sixteen months have passed since the first adjustment of the speech processor. The sample includes children between the ages of three and five who are monitored or involved in listening and speech rehabilitation at Center for Cochlear Implant and Early Rehabilitation of Children with Hearing Impairment at SUVAG Polyclinic. For the purpose of conducting the research, the Communication Development Inventories (CDI) and the listening development questionnaire, which was constructed for the purposes of this research based on the Little Ears questionnaire (MED-EL), were used. Questionnaires were filled out by parents and therapist in order to determine whether there was a statistically significant difference in their assessment. Statistical analysis included descriptive and inferential statistics. The results of this research show that there is no statistically significant difference in the assessment of early listening and language development by parents and rehabilitators. Through continuous counseling of parents and their active involvement in the rehabilitation process, therapist get reliable partners in rehabilitation, and regular evaluations enable the creation of rehabilitation according to the needs and capabilities of the child
Biti ili ne biti đak: što kaže fonološka svjesnost?
Uspješno ovladavanje vještinama čitanja i pisanja određeno je razinom usvojenosti predvještina
čitanja i pisanja. Fonološka svjesnost jedna je od najznačajnijih pretpokazatelja uspješnosti u
čitanju i pisanju te je neophodna za opismenjavanje i svladavanje obrazovnih zahtjeva. Odnosi se
na sposobnost prepoznavanja, izdvajanja i baratanja dijelovima manjim od riječi, a obuhvaća
raspoznavanje i proizvodnju rime, slogovno stapanje i raščlambu te fonemsko/glasovno stapanje
i raščlambu. Razvoj fonološke svjesnosti odvija se postepeno – prvotno od svjesnosti za veće
jedinice (rima i slog) prema manjim jedinicama (fonem). U predškolskom razdoblju očekuje se
da školski obveznici ovladaju svim razinama fonološke svjesnosti. U ovom istraživanju obrađeni
su podaci 20-ero školskih obveznika upućenih na logopedsku procjenu tijekom pregleda za školi.
Obrađeni su podaci o zadacima fonološke svjesnosti – raspoznavanje i proizvodnja rime,
raščlamba rečenice na riječi, slogovno stapanje i raščlamba te fonemsko stapanje i raščlamba.
Podaci su obrađeni deskriptivnom statistikom te Kruskal-Wallis testom. Dobivenim rezultatima
utvrđeno je da 70% školskih obveznika ostvaruje loše postignuće na zadacima fonološke
svjesnosti. Najmanja uspješnost ostvarena je u dijelu svjesnosti o rimi te u dijelu fonemske
svjesnosti. Dobivena je statistički značajna razlika između tri skupine ispitanika na zadatku
fonemske svjesnosti. Ovakvi podaci upućuju na potrebu ranijeg prepoznavanja djece rizične za
nastanak teškoća i/ili poremećaja u čitanju, kao i na potrebu ujednačavanja predškolskih
programa s ciljem sustavnog uvježbavanja predvještina čitanja i pisanja
Jesmo li zaboravili na važnost slušanja, govora i govorničkih vještina u obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju?
Vještine slušanja, govora i komunikacije bitne su za cjelokupan razvoj učenika, posebice onih s
poteškoćama u razvoju. One su važne za akademski uspjeh, kao i za izgradnju međuljudskih odnosa, izražavanje
emocija i snalaženje u svakodnevnim životnim situacijama. Kako smo naglo prešli iz auditivne kulture življenja
u vizualnu, poteškoće s obradom informacija i razumijevanjem složenih jezičnih struktura su vidljivije i prisutnije. Česta uporaba digitalnih tehnologija je dovela do promjena u načinu na koji komuniciramo i razumijemo
informacije. Usredotočujući se na vještine slušanja, govora i komunikaciju, odgojno – obrazovni djelatnici
mogu primjenom specifičnih metoda poboljšati sposobnosti slušanja i razumijevanja te posebice učeničkih
govorničkih vještina. U radu će se prikazati neki verbotonalni metodološki postupci koji potiči slušanje, govor
i govorničke vještine a koje odgojno-obrazovni djelatnici mogu primjenjivati u radu s učenicima u redovitim
školama u svrhu poboljšanja akademskog uspjeh učenika, razvoju alata koji su im potrebni za uspješnu komunikaciju u svakodnevnom životu
Digitalne zbirke na primjeru virtualne waldorfske knjižnice
Namjera je ovog rada prikazati uspješan primjer izgradnje i upravljanja digitalne knjižnične zbirke na primjeru Online waldorfske knjižnice. Navedene su i osnovne informacije o waldorfskoj pedagogiji i njenom osnivaču Rudolfu Steineru. Waldorfska pedagogija ima dugu povijest i specijalna je pedagogija koja se, kroz osnivanje vlastitih škola i vrtića, proširila po cijelom svijetu. Kako bi waldorfskim učiteljima i odgojiteljima, ali i ostaloj zainteresiranoj javnosti, stručnjacima i znanstvenicima, približio načela i metode waldorfske pedagogije, Istraživački institut za waldorfsko obrazovanje sakupio je i na World Wide Web postavio edukativne materijale i učinio ih javno dostupnim. Online waldorfska knjižnica okuplja tako na jednom mjestu većinu kako recentne, tako i povijesne, dokumentarne knjižnične građe vezane uz waldorfsku pedagogiju. Edukativne materijale čine elektroničke knjige, časopisi, radovi sa konferencije, kao i audio materijali. Svi izvori dostupni su u otvorenom pristupu te se mogu preuzeti za osobne i edukacijske potrebe. Online knjižnične zbirke okupljene u Online Waldorfskoj knjižnici predstavljaju primjer dobro organizirane digitalne zbirke koja ima važnu ulogu u promicanju ciljeva Istraživačkog instituta za waldorfsko obrazovanje
Tjelesno vježbanje u osoba s mentalnim poremećajima
Tjelesno vježbanje u osoba s mentalnim poremećajima predstavlja važan aspekt njihove skrbi i liječenja. Mentalni poremećaji, a posebno psihotični poremećaji poput shizofrenije, imaju ozbiljne posljedice na funkcioniranje pojedinca, uzrokujući radno onesposobljenje i negativne tjelesne učinke. Pravodobno otkrivanje i liječenje ovih poremećaja izazov su suvremene psihijatrije, s obzirom na njihovu prevalenciju i kronični tijek.
Vježbanje i/ili kineziološka rekreacija ima izuzetno važnu ulogu u poboljšanju zdravlja i kvalitete života osoba s mentalnim poremećajima. Tjelesna aktivnost pomaže podizanju razine serotonina i endorfina, što dovodi do osjećaja blagostanja i smanjenja emocionalnog disbalansa. Osim toga, vježbanje razvija tjelesnu kondiciju, funkcionalnost, motoričke vještine i kognitivne sposobnosti. Ono također smanjuje anksioznost, depresiju te pomaže u upravljanju stresom.
Domaći radovi, a posebno strana istraživanja naglašavaju važnost tjelesne aktivnosti kao komplementarnog pristupa medikamentoznoj terapiji koja je osnova liječenja takvih poremećaja, pružajući osnovu za daljnje istraživanje i primjenu vježbanja u skrbi za osobe s mentalnim poremećajima