SUVAG Polyclinic Repository
Not a member yet
327 research outputs found
Sort by
Načini hranjenja i roditeljska zabrinutost kod djece s različitim vrstama orofacijalnih rascjepa
No full textOrofacijalni rascjepi primarno su strukturalna malformacija, no zbog svoje prirode utječu i na određene razvojne funkcije i mogu uzrokovati teškoće u području jezika, govora, sluha, glasa, hranjenja i gutanja, dentalne probleme, kao i psihosocijalne teškoće (Kummer, 2013; Peterson-Falzone i sur., 2016). Upravo je hranjenje jedan od prvih izazova s kojim se roditelji djece s orofacijalnim rascjepima susreću, a čak 97 % roditelja informacije o hranjenju smatraju najvažnijima u razdoblju odmah nakon poroda (Young, 2001). Stoga je cilj ovog rada dati uvid u načine hranjenja kod djece s raznim vrstama rascjepa i ispitati povezanost između vrste rascjepa i roditeljske zabrinutosti. Istraživanje pokazuje da se uporaba specijaliziranih bočica povećava s opsegom i složenošću rascjepa, kao i hranjenje putem nazogastrične sonde, a roditelje najviše brine nazalna regurgitacija. A opažene frekvencije – koje mogu ukazivati na povezanost između vrste rascjepa i zabrinutosti roditelja zbog zagrcavanja, nemogućnosti dojenja, dehidracije djeteta, teškoća koordinacije disanja i gutanja tijekom hranjenja, te produljenog trajanja hranjenja – ne razlikuju se značajno od očekivanih, ali postoji tendencija veće zabrinutosti roditelja djece s kompletnim rascjepom
Prilog istraživanju nastavničkog stresa
No full textPovećanje obveza i očekivanja s kojima se učitelji svakodnevno susreću u svome poslu, stavlja učiteljsku profesiju među one s povećanom razinom stresa. Upravo spoznaja o povećanju dnevne razine stresa kod učitelja dovela je i do većeg broja istraživanja koja se bave ovom problematikom. Ovim je istraživanjem ispitana razina nastavničkog stresa, kao i odnos između doživljenog stresa i demografskih karakteristika te socijalne podrške i integriteta ličnosti. U istraživanju je sudjelovao 151 učitelj osnovnih škola u Hrvatskoj. Dobiveni rezultati upućuju na umjerenu razinu stresa kod učitelja izazvanu primarno percipiranim stresom vezanim uz neprimjereno ponašanje učenika i radno opterećenje.
Broj djece u razredu nije se pokazao povezanim s ukupnom razinom doživljenog stresa, no bio je povezan sa stresom uzrokovanim neprimjerenim ponašanjem učenika. Veći broj djece u razredu je bio povezan s višom razinom ovog oblika stresa. Ukupna razina stresa bila je statistički značajno negativno povezana sa svim aspektima socijalne podrške i integriteta ličnosti, odnosno doživljeni stres je niži što je socijalna podrška i integritet ličnosti viša. Socijalna podrška i integritet ličnosti u najvećoj mjeri služe kao zaštitni faktor od stresa.
Osnaživanje učitelja svakako treba biti jedna od sastavnica strategija usmjerenih na prevenciju nastavničkog stresa kod odgojno-obrazovnih djelatnika. Buduće edukacije svakako bi trebale uključivati kontinuirano osnaživanje djelatnika u smislu pružanja podrške te usvajanja tehnika suočavanja sa stresom
A comparative macrostructural analysis of narrative discourse in children with regular language development and children with developmental language disorder
No full textThe aim of this study is to compare the narrative ability of
children with developmental language disorder (DLD) and
children with typical language development (TLD) using new
material for narrative assessment – the Multilingual Assessment
Instrument for Narratives (MAIN). Twenty children with DLD
and twenty with TLD, mean age 6.6 years, all monolingual
speakers of Croatian, participated in the study. Results
demonstrated that children with TLD outperform children with
DLD at the macrostructure level in both conditions – story
generation and retelling. In addition, the type of elicitation was
shown to have an impact on narrative production
Verbotonal approach to increasing pre- mathematical and mathematical skills and understanding spatial-time relationships in children with disability and/or speech impairments
No full textVerbotonalni sustav već šezdeset godina razvija metode i rehabilitacijske postupke koji se odnose na razumijevanje matematičkih operacija i prostorno-vremenskih odnosa kod djece oštećena sluha i/ili govora. U predškolskoj verbotonalnoj rehabilitaciji slušanja i govora provode se aktivnosti za poticanje predmatematičkih sposobnosti koje podrazumijevaju razvrstavanje podataka i predmeta, uspoređivanje i ujednačavanje predmeta i skupova, nizanje predmeta i održavanje zadanog redoslijeda, slijeđenje niza uputa od više koraka, orijentiranje i organizaciju u prostoru, vizualizaciju, vizualno grupiranje predmeta, prepoznavanje obrazaca, procjenjivanje te deduktivno i induktivno mišljenje. Terapijski program je strukturiran da se većina aktivnosti provodi koristeći elemente fonetskih ritmova. U predškolskoj dobi se grupna i individualna rehabilitacija isprepliću sa stimulacijama pokretom i glazbenim stimulacijama iako se posebno fonetski ritmovi koriste i zasebno u usvajanje prostorno – vremenskih i količinskih odnosa. U školskoj dobi nastavlja se isti verbotonalni model koji u skladu s kurikulom razvija razumijevanje ili imenovanje matematičkih pojmova, operacija ili koncepata, te rehabilitacijskim postupcima radi na pretvaranju pismeno zadanih problema u matematičke simbole, „perceptualne“ vještine, vještine „pažnje“ i „matematičke“ vještine (npr. praćenje slijeda matematičkih koraka, brojenje objekata i učenje tablice množenja). U svim postupcima naglasak je uvijek na multisenzoričnom pristupu. Kako to izgleda u praksi prikazat ćemo u filmu koji će prikazati verbotonalnu kompleksnu rehabilitaciju u Dječjem vrtiću i Osnovnoj školi Poliklinike SUVAG s posebnim naglaskom na poticanja predmatematičkih i matematičkih vještina te razumijevanja prostorno-vremenskih odnosa kod djece oštećena sluha i/ili govora
Exploring speech and language therapists’ decision making with the focus on discharge
No full textBackground Professional practice is commonly systematised in practice guidelines and in text books. However, much practice knowledge is held at a tacit level and rarely documented in the research literature. It is therefore challenging to compare or to fully evaluate practice decisions. The aim of the study was to explore therapists’ understanding and experiences of common decisions. This poster focuses on discharge decisions. Methods The study used a qualitative, phenomenological design. Firstly, 10 therapists working in Suvag Polyclinic in Zagreb were interviewed using semi-structured interviews. Secondly, 11 therapists from across Croatia, attended a focus group. Participants were all qualified therapists with experience of working with children with Developmental Language Disorder. Interview participants were asked to describe their discharge decision in a recent case. Probe questions elicited further details and examples. Interviews were transcribed (three were translated into English). Questions to the focus group aimed to validate the preliminary findings and to pursue explanations and rationales. The analysis identified therapists’ definitions and understanding of discharge, the factors influencing their decision and theories of practice that shaped their discharge actions. Results Although discharge is mostly seen as a termination of therapy, understanding of discharge slightly varied across the sample. Therapists emphasized that discharge of children with DLD is mostly what Hersch (2010) phrased as ‘unideal’ where plateauing, child’s achievements, motivation for the therapy and support were seen as decisive factors leading to discharge decision, together with the length of the therapy, frequency and continuity of the therapy. Factor’s interactions and hierarchies shaped different patterns of clinician’s practice. Conclusions The findings provide a preliminary understanding of the tacit knowledge therapists use when discharging children from therapy. Further studies, using similar methodology across different countries and settings could give us full understanding of the decision-making process in discharge from SLT and support planning an optimal service delivery
Procjena i intervencija kod djece s poremećajem iz spektra autizma i poremećajima socijalne komunikacije
No full textU svojoj praksi svjedoci smo trenda povećanja broja djece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) i poremećajima socijalne komunikacije (PSK). Nerijetko se vode rasprave o činjenici što je doprinijelo toj situaciji – čimbenici rizika za pojavu razvojnih poremećaja, rana i bolja diferencijalna dijagnostika ili oboje. Posljednjih desetak godina, dijagnostički instrumenti koji olakšavaju logopedsku procjenu su standardizirani, a samim time diferencijalna dijagnostika postaje preciznija. Sukladno tome, porastao je i broj stručnjaka koji se bave navedenom problematikom te broj različitih intervencija u radu s djecom sa PSA-om i PSK- om. U svijetu se velika pažnja pridaje evaluaciji logopedske intervencije i evaluaciji ciljeva prilikom logopedske terapije. Zasićeni velikim brojem različitih intervencija za djecu sa PSA-om i PSK-om, zahvaljujući kojima dijete ostvaruje napredak u komunikacijskom i jezičnom statusu, znanstvenici redovito evaluiraju uspješnost istih (National Standard Report, 2015). Cilj je rada ispitati postojanje razlika u učestalosti korištenja mjernih instrumenata prilikom procjene komunikacijskog i jezičnog statusa djece sa PSA-om i PSK-om, učestalosti korištenja znanstveno utemeljenih, znanstveno neutemeljenih i intervencija u prodoru te učestalosti korištenja visokotehnoloških i niskotehnoloških sredstava u odnosu na godine iskustva logopeda, stupnja obrazovanja, regiju rada i ustanovu u kojoj rade. Uzorak čine logopedi s područja Republike Hrvatske, oba spola, različitih godina radnog iskustva i stupnja obrazovanja te ustanova u kojima rade
Chain Formation of Laryngeal Granulomas on the Epiglottis After Iatrogenic Trauma
No full textA previously healthy 65 year old woman presented in our clinic with voice problems including constant hoarseness and intermittent aphonia, preceded by intense throat pain. The patient’s symptoms started two months before, immediately after sedated colonoscopy accompanied with mechanical saliva aspiration in the upper respiratory tract. Endoscopy examination showed a presence of a series of granuloma in a chain formation located on the laryngeal side of the epiglottis and left aryepiglotic fold. After an excision done by cold instruments, the lesions were confirmed to be laryngeal pyogenic granulomas. In one year follow-up period there was no recurrence and the patient voice quality is optimal. This etiology, localization and formation of granuloma was never described in the literature to the best of our knowledge. The fact that the lesion was iatrogenic, warns the medical personnel to take extra caution during mechanical aspiration, or any kind of manipulation of the upper respiratory and digestive tract
Recognising risk factors in paediatric population for cardiovascular disease development in adulthood
No full textBolesti srca i krvnih žila glavni su uzrok smrti u Hrvatskoj. Jedan od čimbenika rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti je abdominalna pretilost. U novije vrijeme kao pouzdanija metoda za utvrđivanje te pretilosti primjenjuje se omjer opsega struka i visine, tzv. WHtR kriterij. Prema dosadašnjim istraživanjima problem debljine počinje već od pete godine života. Radovi koji su obuhvaćali i ovu dobnu skupinu primijenili su vrijednosti WHtR ≥ 0, 5 kao povišenu za sve dobne skupine i oba spola. No najnovija istraživanja ograničena su na djecu od 6. do 18. godine i definiraju WHtR graničnu vrijednost za djevojčice ≥ 0, 459, a za dječake ≥ 0, 473. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi u kojoj su mjeri kod djece prisutni čimbenici rizika, prepoznaju li ih njihovi roditelji te jesu li svjesni potrebe razvijanja zdravih životnih navika radi prevencije kardiovaskularnih bolesti u odrasloj dobi. Istraživanjem je obuhvaćeno 1418-ero djece, 730 dječaka i 688 djevojčica u dobi od 5 do 15 godina, koji se nalaze u pedijatrijskoj skrbi triju ordinacija Doma zdravlja Zagreb zapad. Prema WHtR kriteriju ≥ 0, 5, 7, 3% dječaka i 8, 8% djevojčica ima povećan zdravstveni rizik za kardiovaskularne bolesti. No prema najnovijim WHtR kriterijima takvih je 25, 1% djevojčica i 21, 4% dječaka. Čak 79, 6% roditelja ne prepoznaje čimbenike rizika za pojavu kardiovaskularnih bolesti kod vlastite djece. Rezultati našeg istraživanja slični su rezultatima drugih istraživanja te pokazuju kako većina roditelja nije svjesna problema pretilosti, pa samim time ni potrebe za odgovarajućom promjenom životnih navika vlastite djece. Iz svega ovoga zaključujemo da bi bilo nužno poduzeti dodatne edukacijske mjere kako u ordinacijama primarne pedijatrijske skrbi tako i u odgojno-obrazovnim ustanovama, radi pravodobne i učinkovite intervencije koja bi očekivano pridonijela smanjenju pobola i smrtnosti u odrasloj dobi
Attitudes and rules governing work with parents: an exploration of the perspectives of speech and language therapists
No full textCollaborative practice is a universal SLT aspiration, but each SLT has a personal skill and attitude range ; specific implementation is determined by characteristics of the individual family
Appliance of UN Convention Article 19 on the rights of persons with disabilities from perspective of persons with intelectual diasbilities
No full textČlanak 19. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (2006) „Neovisno življenje i uključenost u zajednicu“ priznaje pravo svim osobama s invaliditetom, uključujući i osobe s intelektualnim teškoćama, na samostalan život i uključenost u zajednicu, s izborom jednakim drugima. S obzirom na to da je Republika Hrvatska još 2007. godine ratificirala Konvenciju te kako do sada nije bilo znanstvenih evaluacija njene primjene u korist osoba s intelektualnim teškoćama, ukazala se potreba za analizom dosadašnje primjene djelotvornih mjera na ovom području te definiranjem preporuka za unapređenje postojećeg stanja. Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi kako same osobe s intelektualnim teškoćama kao korisnici u sustavu socijalne skrbi, njihovi zakonski zastupnici i stručnjaci koji im pružaju podršku doživljavaju i vrednuju postojeću situaciju te što smatraju važnim za potpunije oživotvorenje spomenutoga članka Konvencije u svakodnevnom životu osoba s intelektualnim teškoćama, kao i sustavu podrške. Kroz kvalitativan metodološki pristup, uz pomoć tehnika individualnog i fokus grupnog intervjua, prikupili su se podaci od 21 osobe na području grada Zagreba, od kojih je njih 9 s intelektualnim teškoćama, 5 roditelja/skrbnika/zakonska zastupnika te 7 stručnjaka zaposlenih na neposrednom pružanju usluga podrške osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim obiteljima. Individualni intervjui primijenjeni su kod 9 osoba s intelektualnim teškoćama od kojih su troje bili „novi“ korisnici programa organiziranog stanovanja u zajednici po modelu stanovanja uz podršku (deinstitucionalizirani korisnici), smješteni u okviru ustanove socijalne skrbi koja je u vlasništvu države; troje su korisnici programa organiziranog stanovanja u zajednici po modelu stanovanja uz podršku, a smješteni u okviru nevladine organizacije (postdeinstitucionalizirani korisnici) i troje koji žive u svom domu s obiteljima (s roditeljima/skrbnicima), a uključeni su u program dnevnog centra u okviru ustanove socijalne skrbi koja je u vlasništvu države. Fokus grupni intervjui primijenjeni su za 5 roditelja/skrbnika/zakonskih zastupnika osoba s intelektualnim teškoćama, za 7 stručnjaka koji im pružaju podršku te za članove Savjetodavnog odbora. Vodeći se istraživačkim ciljevima te opisima doživljaja i iskustava kroz tri različite perspektive vezane uz neovisno življenje i uključenost u zajednicu, odgovoreno je na pet istraživačkih pitanja. Svaka je perspektiva vrednovala postojeće mogućnosti neovisnog življenja i socijalnog uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama povezane s primjenom članka 19. Konvencije te dala djelotvorne mjere za daljnje i potpunije oživotvorenje odredaba navedenog članka. Također je dobiven uvid u kojoj se mjeri podudaraju ili razlikuju sve tri perspektive u vrednovanju postojećih mogućnosti neovisnog življenja i socijalnog uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama, povezanih s primjenom članka 19. Konvencije. Ovo je istraživanje primijenilo kvalitativnu metodologiju koristeći se inkluzivnim modelom koji razumijeva kombinaciju elemenata akcijsko-participacijskog i emancipacijskog sudjelovanja osoba s intelektualnim teškoćama. Za analizu podataka koristila se metoda tematske analize (Braun i Clarke, 2006, 2012; Mirosavljević, 2015). Usporedna analiza rezultata istraživanja iz triju ispitanih perspektiva pokazala je da su sličnosti među njima vrlo male, posebice između perspektive osoba s intelektualnim teškoćama i stručnjaka te između perspektive zakonskih zastupnika i stručnjaka. U interpretaciji nalaza istraživanja o perspektivi sudionika s intelektualnim teškoćama korišten je Maslowljev okvir hijerarhije potreba (Maslow, 1982), dok su perspektive roditelja/zakonskih zastupnika i stručnjaka dubinski analizirane kroz model indikatora kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama (Scahalock, 1997). Očekivanja i preporuke svih sudionika istraživanja promatrane su kroz ekološki model socijalne uključenosti (Simplican, Leader, Kosciulek i Leahy, 2015). Cjelokupni rezultati istraživanja upućuju na zaključak da u neposrednoj primjeni članka 19. Konvencije postoje brojna ograničenja i prepreke koje je potrebno prevladati te u postojećoj praksi mijenjati. Uz neosporna ograničenja, navedene su i preporuke za daljnja istraživanja na obuhvaćenom tematskom području. Nalazi ovog istraživanja izvor su preporuka koje mogu biti korisne u donošenju novih strategija i mjera aktivne politike s ciljem usklađivanja zakonodavstva i prakse s odredbama Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Ujedno, ovim se istraživanjem doprinosi osnaživanju osoba s intelektualnim teškoćama za samozastupanje u ostvarivanju svojih potreba i prava, promicanju značaja korisničke perspektive i doprinosa iskustvenih eksperata kao aktivnih sudionika mobilizacije i razvoja inkluzivne zajednice. Kao takvo, ono može predstavljati poticajan model i za daljnji razvoj inkluzivnog znanstvenog pristupa te provedbu većeg broja sličnih, ali neophodnih istraživanja.Article 19 of the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities (2006) “Living independently and being included in the community” acknowledges that all persons with disabilities, including persons with intellectual difficulties, have the right to independent living and social inclusion, with equal choices as everyone else. The Republic of Croatia has ratified the Convention in 2007, but no scientific evaluation of the Convention’s implementation has been done so far. Therefore, the need to analyze the measures currently in effect and to define recommendations for improving the current situation presented itself. The goal of the research was to determine how persons with intellectual difficulties as beneficiaries of social welfare, their legal representatives and experts who provide assistance to persons with disabilities, value the current situation and what they consider important for a full implementation of Article 19 in everyday life of persons with intellectual difficulties, as well as in the support system. A qualitative and methodological approach and the techniques of both individual and group interviews yielded information from 21 persons in the Zagreb city area. Nine of the interviewed persons have intellectual difficulties, five are parents/legal guardians/legal representatives, and seven are experts hired to aid persons with intellectual difficulties and their families. The nine persons with intellectual difficulties were interviewed individually, three of which were “new” beneficiaries of supported living and inclusion in the community (deinstitutionalized beneficiaries). Another three were in a non-government organized housing (post-deinstitutionalized beneficiaries) and the last three lived at their parental home (with parents/legal guardians), but were included in a daily program of a social welfare center owned by the government. The five parents/legal guardians/legal representatives and the seven experts, along with members of the Advisory board were involved in a focus group interview. Five research questions on living independently and being included in the community were answered, guided by the set research goals and descriptions of experiences through three distinct perspectives. Each perspective valued the current possibilities of independent living and social inclusion of persons with intellectual difficulties linked to Article 19 and provided effective measures for further improvements of the Article’s implementation. Also, further insight was gained into the similarities and differences of the three distinct perspectives on independent living and inclusion in the community of persons with intellectual difficulties. The research applied qualitative methodology with an inclusive model that understands the combination of action-participation and emancipation involvement of persons with intellectual difficulties. The method of thematic analysis was used to analyze the gathered data (Braun and Clarke, 2006, 2012; Mirosavljević, 2015). Parallel analysis of the research results of all three interview perspectives has shown very few similarities among them, especially between the perspectives of persons with intellectual difficulties and the experts, as well as between the perspectives of legal representatives and the experts. The Maslow’s hierarchy of needs (Maslow, 1982) was used in the interpretation of the results of the research on the perspective of participants with intellectual difficulties, while the perspectives of parents/legal representatives and experts were analyzed in-depth using Schalock’s Quality of life indicator for persons with intellectual difficulties (Schalock, 1997). The expectations and recommendations of all the research participants were viewed through an ecological model of social inclusion (Simplican, Leader, Kosciulek and Leahy, 2015). The research results point to the conclusion that there are numerous limitations and obstacles in the implementation of Article 19 of the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities. These obstacles and limitations need to be overcome and changed in day-to-day practice. Recommendations for further research in the field are given alongside of the undeniable limitations. The findings of this research are a source of recommendations that can be useful in defining and implementing new strategies and measures, with the aim of coordinating legislation and practice with the directives of the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities. This research also contributes to the empowerment of persons with intellectual difficulties in achieving their needs and rights, in promoting the significance of the user’s perspective and the contribution of experiential experts as active participants of mobilization and the development of an inclusive community. As such it can represent an encouraging model for further development of an inclusive scientific approach and the implementation of a greater number of similar, but essential research studies