7757 research outputs found
Sort by
Prehrambene navike mezolitsko-neolitskih zajednica centralnog Balkana: rezultati analize mikrostrija
Prehrambene navike su duboko kulturno ukorenjene i kao takve predstav
ljaju veliki potencijal za razumevanje procesa koji su zasnovani na promena
ma u ishrani, kao što je neolitizacija. Na prostoru centralnog Balkana, koji je
jedna od ključnih oblasti za proučavanje ovog procesa zbog svoje pozicije,
neolitski skeleti se nalaze u različitim ekološkim i kulturnim nišama, kao
što su Đerdapska klisura (9500–5500. god. p.n.e.) i Šumadija i južni deo Pa
nonske nizije (6200–5300. god. p.n.e.). Prva oblast predstavljala je okolinu
povoljnu za lov i ribolov, a potvrđen je i dug kontinuitet naseljavanja, od me
zolita do neolita. Druge oblasti bile su značajno pogodnije za poljoprivredu,
a dokazi o mezolitskom prisustvu tek izranjaju. Kako bi se istražile prehram
bene navike u različitim periodima i teritorijama, na 70 individua primenjena
je analiza bukalnih mikrostrija na zubima. Rezultati su ukazali da dolazi do
značajne promene u ishrani između mezolita, u kome je hrana bila izrazito
abrazivna, i neolita, gde se abrazivnost smanjuje. Uočene promene su najve
rovatnije posledica razvoja tehnologije pripreme hrane, do kog dolazi tokom
neolita, pre nego promene u sastavu ishrane. Dobijeni rezultati analiza mikro
strija pokazali su koliko veliki uticaj ekološka i kulturna pozadina imaju na
formiranje strategija ishrane i omogućili su bolje razumevanje kompleksnog
procesa neolitizacije na teritoriji centralnog Balkana.Srpsko arheološko društvo, Muzej Hercegovine 48. Skupština i godišnji skup Trebinje, 29 – 31. maj 2025. godine - Saopštenje štampano u izvod
Archaeological Research at the Site of Crkvina in Seništa – Preliminary Results of the 2024 Campaign
У раду су представљени резултати археолошких истраживања на лока
литету Црквине у селу Сеништа, општина Нова Варош, који су спроведени током
октобра 2024. године. Основни циљ истраживања био је да се провере остаци мо
гуће црквене архитектуре, међутим откривени налази и стратиграфија указују на
постојање праисторијских хумки са богатим налазима материјалне културе.During October 2024, archaeological research was carried out at the
site Crkvina in the village of Seništa (Nova Varoš municipality), with the
aim of verifying the existence of sacral architecture based on oral traditions. The research team from the National Museum of Užice, in cooperation with experts from Belgrade and Užice, identified remains of at least
two prehistoric burial mounds during the campaign. Numerous finds were
discovered inside mound 1: prehistoric ceramics, spectacle-shaped bronze
pendants, a bracelet, an amulet, buttons and remains of osteological material with traces of burning. The stratigraphy and findings indicate the practice of cremation and the ritual character of the site, with a chronological
framework in the Middle Bronze Age. Continued research will contribute
to a more detailed insight and more precise dating of this site
Eugenika, politike javnog zdravlja, nacionalizam i populizam u Jugoistočnoj Evropi (XVIII−XXI vek): Zbornik radova
Zbornik radova koji je pred vama nosi u sebi upravo rezultate pomenutih namera da se spoje međunarodni i nacionalni, opšti i konkretni problemi, ali nadasve da se temi pristupi naučno i interdisciplinarno. Tako zbornik otvara uvodno poglavlje profesora Turde koji podseća na važne istorijske tačke u razvoju eugenike i njenog institucionalizovanja i u medicini i u bavljenju ovom temom. Korak dalje odlazi jedan od urednika ovog zbornika Nikola Samardžić koji posmatra na makro nivou nekoliko vekova uticaja eugenike na ljudski život i složene procese u kojima postojimo kao pojedinci i društvo. Slede radovi Nevene Divac u kojima se tretira kontroverzna tema kliničkih istraživanja i eugenike, pri čemu se autorka dotiče znalački i medicinskog i eugeničkog diskursa. Na sličnom inovativnom tragu jeste i rad istoričara Miroslava Popovića koji se koncentriše na biopolitiku kao strategiju interpretacije u društvenim naukama. Širinom svog pogleda na biopolitiku, Popović daje i jasan istorijat biopolitičkog diskursa i istovremeno inspiraciju za buduća in-
terdisciplinarna istraživanja i pristupe. Kako se eugenika usko razvijala kroz razvoj modernog pojma nacije u kome se retko pronalazilo mesto za manjine, u ovom zborniku su publikovani i radovi o Jevrejima. Istoričar Miloš Đorđević posmatra manje poznatu istoriju Jevreja u 18.vekovnom Beogradu, a posebnu pažnju poklanja uporednom pogledu na status ove manjine u Svetom Rimskom carstvu. Još jedan rad u ovom zborniku donosi komparativnu sliku položaja Jevreja, a njegovi autori Haris Dajč i Maja Vasiljević donose analiz Jevreja u Srbiji i Rumuniji 1867. kada su njihov loš položaj pratili, pomagali i nastojali da poboljšaju međunarodna tela, kako o tome pišu autori na osnovu britanskih izvora. Pored jevrejske manjine, u ovom zborniku je lokalnom kontekstu posvećena pažnja i kroz tri rada koji tretiraju diskurse i prakse desničara i konzervativaca u prvoj polovini 20. veka. Opsežna i bogata analiza rasne teorije i eugenike na putu ka integralnom jugoslovenstvu, tema je rada istoricara Vasilija Dragosavljevića. Autor ne samo da prati tematski i hronološki ovu složenu temu, već obogaćuje eksplikaciju izborom najznačajnijih stavova i citata domaćih „eugeničara“ i teoretičara (dinarske i arijevske) rase. I naredna dva
rada, istoričara Ljubinke Škodrić i Radosava Tucovića predstavljaju insistiranje za koje se zalažemo u ovom zborniku – da se tema tretira na osnovu bogatih arhivskih i istraživanja periodike. Bez priklanjanja revizionizmu koji je čest na prostoru bivše Jugoslavije u odnosu prema kolaboraciji, Tucović i Škodrićka ostaju posvećeni analizi diskursa i prakse u Srbiji u vreme Drugog svetskog rata. Kako je tema eugenike primenjena i opstajuća u mnogim savremenim društvima, jedan od ciljeva ovog zbornika jeste i da ukaže na značaj učenja i savremenih primena eugenike.Tako zbornik zaokružuju radovi Marka i Hane Šuice o značaju učenja o eugenici i Aleksandra Weisnera o militarizmu kao jednom od mogućih primena eugenike u širem smislu na savremena društva i probleme nasilja
Relation to the Past in the Dynastic Ideology of Prince Miloš Obrenović (1815-1839/1858-1860)
Throughout history, the relation towards the past was significant in the
dynastic ideologies. One of the Serbian rulers of the modern period, Prince Miloš
Obrenović (1815-1839/1858-1860), used the past as part of his state-building activities
to emphasize his ruling legitimacy. He restored and donated medieval churches
and monasteries, connecting himself with Medieval Serbian dynasties; financed research
and collection of Serbian antiquities, emphasizing himself as a national and
enlightened ruler; and he used “Serbian medieval costume” during official events
and dynastic ephemeral spectacles to represent himself as national ruler
Obsidian Artefacts in Post-Neolithic Central Balkans: Exploring Assemblage Features and Regional Dynamics
The study of obsidian artefacts in the Central Balkans has predominantly focused on
the Neolithic period, leaving the role of this material in the subsequent Copper (Eneolithic) and
Bronze Ages largely underexplored. This paper presents the initial results of a detailed technotypological analysis of 39 obsidian artefacts recovered from four archaeological contexts dated
between 5th and 2nd millennium BC in Serbia. The study examines the features related to the
production and use of these artefacts and it is complemented by macroscopic observations of their
colour, texture, transparency, and banding. The analysis provides insights into the characteristics
of obsidian products, suggesting that they were most likely imported as ready-made products
(mainly blades) and thicker flakes or chunks, while highlighting evidence of further on-site full
exploitation towards exhaustion. The primary objective of this study is to contribute to our understanding of the post-Neolithic use of obsidian at sites in the central Balkans located far from
known sources, while also laying the groundwork for future provenance studies and broader interpretations of exchange systems
Перспективе целоживотног учења у дигиталном окружењу
Колико се учење мења под утицајем нових технологија, тако и само
учење мења дигитално окружење у коме се одвија, чинећи да се оно прилагођава нашим потребама. Овај рад анализира различите перспективе и могућности које
дигитално окружење пружа за целоживотно образовање. Дигиталне платформе,
ресурси и алати омогућавају флексибилност, доступност и персонализацију учења,
чиме доприносе развоју појединаца и њиховој професионалној адаптабилности. С
друге стране, рад се бави изазовима, попут дигиталне (не)писмености, коришћења
дигиталних технологија и креирањем окружења за дигитално целоживотно учење.
У теоријском оквиру разматрају се теорија конективизма у учењу одраслих и колаборативног учења, уз нагласак на нужност холистичког приступа који интегрише
техничке, педагошке и друштвене димензије учења у дигиталном окружењу. На основу теоријске анализе предлажу се препоруке за будуће концептуализације образовања у дигиталном окружењу са нагласком на развоју интерактивних виртуелних
окружења за учење конципираних на принципима педагогије друштвеног знања и колаборативне интелигенције, али и на креирању простора за учење кроз дијалошки
процес, те превазилажењу дихотомије између класичног и дигиталног окружења за
учење. Закључује се да дигитално окружење, упркос изазовима, представља кључну
платформу за оснаживање појединаца и заједница у контексту глобалних промена
и друштвеног напретка.As much as learning changes under the influence of new technologies, learning itself changes
the digital environment in which it takes place, making it adapt to our needs. The paper analyses different perspectives and options that digital environment provides for lifelong learning. Digital platforms, resources, and tools enable flexibility, availability, and personalisation of learning, contributing to personal development and professional adaptability of individuals. On the other hand, the
paper looks at the challenges, such as digital (il)literacy, the use of digital technologies, and the creation of the environment for digital lifelong learning. The theoretical part of the paper investigates the
theory of connectivism in adult learning and collaborative learning, with an emphasis on the necessity
of a hollistic approach which integrates technical, pedagogical, and social dimensions of learning in
digital environment. Based on the theoretical analysis, the authors offer recommendations for future
conceptualisations of educaction in digital environment, with an emphasis on the development of
interactive virtual learning environments based on the principles of the pedagogy of social knowledge
and collaborative intelligence, as well as on the creation of space for learning through the process of
dialogue, and overcoming the dichotomy between traditional and digital learning environment. Our
conclusion is that digital environment, despite the challenges, represents the key platform for the
empowerment of individuals and the community in the context of global changes and social progress
Toward an Evidence-Based Framework for Training Students’ Collaborative Problem-Solving Skills: Introducing and Testing the PEER Model
Taking into account the outcomes and constraints of past efforts aimed at enhancing students’ skills in collaborative problem-solving, in this article we introduce the PEER model—a novel synthesis of key components essential for effective peer collaboration. The PEER Model is an effort to address various influences that impact the quality of student collaborations by integrating four essential skill clusters—managing Personality differences, fostering Emotional intelligence, facilitating the Exchange of ideas, and utilizing Resources—forming the acronym PEER. Research focuses on investigating the impact of PEER training on the quality of adolescents’ collaboration (Hypothesis 1) and their ability to devise solutions for real-life problems (Hypothesis 2). This study used a pretest–posttest experimental design, with 192 secondary school students (16 years, 57.8% girls). In the pretest, triads of students were tasked with proposing a solution to a real-world problem. The experimental group underwent a 4-day PEER training, whereas the control group received no intervention. In the posttest, they reconvened in triads to address a similar problem. By analyzing recordings of group work in pre- and posttests, the researchers assessed the collaboration quality across four dimensions (sociocognitive, socioemotional, and task and relationship management), along with the quality of proposed written solutions. A comparison between the experimental group and control group in both pre and posttests revealed the training impacted all dimensions except for socioemotional aspects, as well as the quality of the solution. Results showed that the training effect on product quality was fully mediated by students’ improvement in the sociocognitive dimension of collaboration