University of Zagreb
Repository of Faculty of Pharmacy and Biochemistry University of ZgrebNot a member yet
2946 research outputs found
Sort by
Uloga ljekarnika u primjeni bezreceptnih analgetika s kodeinom
Cilj istraživanja: Cilj ovog preglednog rada temeljenog na analizi literature je sustavno i
kritički prikazati prednosti multikomponentnih analgetika s kodeinom u liječenju boli, kao i
rizike povezane s njihovom neracionalnom primjenom. Dodatno, cilj rada je naglasiti ulogu
ljekarnika u sprječavanju neracionalne primjene i zlouporabe takvih pripravaka.
Materijali i metode: Za potrebe ovog istraživanja pretražit će se znanstveni i stručni članci
prema kombinaciji ključnih riječi od interesa. Pregledavat će se stranice Američke agencije za
hranu i lijekove, Europske agencije za lijekove, Nacionalnog instituta za zdravlje Sjedinjenih
Američkih Država, Svjetske zdravstvene organizacije te drugi dostupni izvori podataka.
Reultati: Multikomponentni analgetici s niskom dozom kodeina (< 30 mg) u kombinaciji s
paracetamolom i/ili nesteroidnim protuupalnim lijekovima imaju određene prednosti pred
monokomponentnim pripravcima u liječenju različitih akutnih bolnih stanja blagog do
umjerenog intenziteta, zahvaljujući aditivnom ili sinergističkom djelovanju djelatnih tvari. To
omogućava uporabu nižih doza pojedinačnih lijekova, što dovodi do smanjenja nuspojava i
poboljšava sigurnost pacijenta. Međutim, unatoč očitim koristima, multikomponentni
analgetici s niskom dozom kodeina nose određene rizike, uključujući potencijal za
zlouporabu, razvoj sekundarne glavobolje i poremećaja zlouporabe kodeina. U ovom
istraživanju analizirana je uloga ljekarnika u sprječavanju neracionalne upotrebe
multikomponentnih analgetika s kodeinom. Prikupljeni su podaci o praksama propisivanja,
rizicima zlouporabe, te ključnim intervencijama ljekarnika. Rezultati pokazuju da ljekarnici
imaju važnu ulogu u edukaciji pacijenata o pravilnoj upotrebi ovih lijekova i sprječavanju
zlouporabe. Njihova aktivna uloga u prepoznavanju neracionalne primjene i zlouporabe
ključna je za prevenciju neželjenih ishoda i provođenje mjera minimizacije rizika, što
doprinosi pozitivnim ishodima liječenja. Kako bi ljekarnici kompetentno sudjelovali u
provođenu ljekarničke skrbi, kontinuirana profesionalna edukacija o prednostima i
nedostacima primjene multikomponentih analgetika s kodeinom, zatim ciljana edukacija o
zlouporabi, prepoznavanju rizičnih ponašanja i sindroma ustezanja neophodna je za
osiguravanje sigurne i učinkovite terapije boli.
Zaključak: Bez obzira na korist i određene prednosti kombiniranih analgetika s niskom dozom
kodeina u liječenju boli, njihova neracionalna primjena i zlouporaba su problemi s kojima se u
praksi susreću ljekarnici i zdravstveni sustavi u svijetu. Regulatorne mjere koje uključuju
restrikcije na prodaju i stroži nadzor nad distribucijom ovih lijekova značajno mogu doprinijeti
smanjenju rizika od zlouporabe. Edukativne inicijative usmjerene na širu javnost i zdravstvene
profesionalce ključne su za pravilno korištenje pripravaka s kodeinom te širenje svijesti o
potencijalnim opasnostima uslijed zlouporabe i nepridržavanja smjernica za pravilnu primjenu.
Pritom se ljekarnici ističu kao ključni dionici unutar zdravstvenog sustava, budući da je njihov
aktivni angažman u edukaciji i savjetovanju pacijenata, nadzoru nad izdavanjem i primjenom
lijekova te interveniranjem prema liječnicima i pacijentima u slučaju prepoznavanja nepravilne
primjene i zlouporabe ključan za osiguravanje sigurnog i učinkovitog liječenja boli
multikomponentnim analgeticima s kodeinom.Objectives: The aim of this review based on literature analysis is to systematically and
critically present the benefits of multicomponent analgesics with codeine in the treatment of
pain, as well as the risks associated with their irrational use. Additionally, the goal of the paper
is to emphasize the role of pharmacists in preventing the irrational use and abuse of such
preparations by proposing possible interventions.
Materials and methods: For the purposes of this research, scientific and professional articles
will be searched according to a combination of keywords of interest. The pages of the US Food
and Drug Administration, the European Medicines Agency, the US National Institute of
Health, the World Health Organization and other available data sources of interest will be
reviewed.
Results: Multi-component analgesics with low doses of codeine offer significant advantages in
treating various painful conditions, thanks to the synergistic effect of combining different
mechanisms of action of active substances in combination. This synergy allows the use of
lower doses of individual drugs, which leads to a reduction in the incidence of side effects and
improves the overall safety of patients. This study analyzed the role of pharmacists in
preventing the irrational use of multi-component analgesics containing codeine. The results
show that pharmacists play a vital role in educating patients about the proper use of these
medications and in preventing potential risks of abuse. Their active role in risk detection and
regulation implementation is crucial for minimizing adverse health outcomes. The study also
emphasizes the importance of continuous professional education for pharmacists to ensure the
safety and efficacy of using codeine and related analgesics.
Conclusion: Despite the obvious benefits, multi-component analgesics carry significant risks,
including misuse, abuse, an the potential for developing addiction. Therefore, measures that
contribute to the controlled and safe use of these analgesics are crucial, such as clear guidelines
on the rational prescribing, distribution, and consumption of codeine, the implementation of
stricter regulations, and better education of patients about the risks associated with improper
use. Regulatory measures that include restrictions on sales and stricter control over the
distribution of these drugs can significantly contribute to reducing the risk of abuse.
Educational initiatives aimed at the general public and healthcare professionals are key to
spreading awareness of potential dangers and proper methods of using codeine. At the same
time, pharmacists stand out as key stakeholders within the health system, since their active
involvement in patient education and counseling, monitoring the dispensing and administration
of drugs, and intervening with doctors and patients in case of recognition of improper use and
abuse is key to ensuring safe and effective pain treatment multicomponent analgesics with
codeine
Conservation of biological material and FTIR-ATR technique
Umjetničko djelo „Pribijeni kruh“ autora Dragoljuba Raše Todosijevića načinjen je od organskog materijala – kruha. Nakon gotovo 40 godina te postavljanjem u blizini drugog umjetničkog djela izrađenog od organskog materijala počeo se sušiti i raspadati. Kako bi očuvali djelo, restauratori su 2010. godine u kruh injektirali konsolidant prethodno potvrđene djelotvornosti - Paraloid B-72, i pričvrstili dijelove u početnu formu. Nakon 8 godina ponovno su primijećeni znakovi raspadanja te su znanstvenici procijenili učinkovitost drugih potencijalnih konsolidanata (Aquazol 200, Aquazol 500 i Mowilith 50) i ustanovili da su jednako učinkoviti u konzerviranju kruha, ali i da problem predstavlja neravnomjerna raspodjela svih ispitivanih konsolidanata u materijalu, što je i dovelo do ponovnog raspadanja kruha. Cilj ovog istraživanja bio je ustanoviti koji se od ranije spomenutih konsolidanata i kojom metodom apliciranja najbolje raspoređuje unutar materijala. U pripremi uzoraka korištene su metode injektiranja, umakanja u različitim vremenskim okvirima te apliciranja pomoću vakuum sustava. Za određivanje raspoređenosti konsolidanata u uzorku koristila se metoda snimanja spektara pomoću FTIR spektrometra s dijamantnom ATR tehnikom jednostruke refleksije na 13 različitih pozicija u uzorcima. Apsorpcijske vrpce u dobivenim spektrima uspoređeni su s apsorpcijskim vrpcama čistog konsolidanta čime se dobio postotak konsolidanta u određenom dijelu uzorka. Prema dobivenim rezultatima metoda umakanja konsolidanta kroz 15 minuta pokazala se kao najdjelotvornija metoda apliciranja, a najbolji postotak zadržavanja u kruhu i najhomogeniju raspoređenost pokazao je Aquazol 200.The artwork "Nailed Bread", whose author is Dragoljub Raša Todosijević, is made of organic material - bread. After 40 years and by positioning it near other artworks made of organic material, it began to dry and fall apart. In 2010, with the intention of preserving the artwork, the conservators injected Paraloid B-72, consolidant with previously confirmed efficacy, and glued the pieces together in their former form. After 8 years, new signs of degradation were observed, leading the scientists to investigate the effectiveness of other potential consolidants (Aquazol 200, Aquazol 500, and Mowilith 50) and confirm that they were all equally effective, but the problem with all of them was their inhomogeneous distribution, which led to new signs of degradation. The aim of this study was to find out which of the previously mentioned consolidants and which application method achieved the best distribution in the material. Injection methods, soaking for different periods of time, and application through a vacuum system were used to prepare the samples. FTIR spectrometry with diamond ATR technique was used to determine the distribution of consolidants in the samples by measuring the spectra at 13 different positions in the samples. The absorption bands of the obtained spectra were compared with the absorption bands of the pure consolidant, thus calculating the percentage of consolidant in a certain part of the sample. According to the results, the method of immersion in the consolidant for 15 minutes proved to be the most effective, and Aquazol 200 showed the highest percentage of retention in the bread and the most homogeneous distribution
Quality control of RNA and miRNA isolated from formalin-fixed paraffin embedded tissue and exosome sample of patients with colorectal carcinoma
Egzosomi su membranom omeđene izvanstanične vezikule promjera 30-150 nm. Iz ishodišnih stanica prenose različite biomolekule (proteine, lipide, nukleinske kiseline), uključujući i miRNA čija je uloga regulacija staničnih procesa i aktivnosti gena. Zbog tih svojstava, egzosomi su predmet istraživanja kao potencijalni cirkulirajući biomarkeri za maligne bolesti i druga patološka stanja. Izvor molekula RNA u dijagnostici malignih bolesti su i tkiva fiksirana formalinom i uklopljenja u parafin (FFPE, engl. formalin-fixed paraffin embedded). U postupku izrade FFPE tkiva može doći do degradacije molekula RNA uslijed fiksacije formalinom. Molekule RNA izolirane iz egzosoma i FFPE tkiva mogu sadržavati onečišćenja koja predstavljaju interferencije u molekularnim analizama, ali i pri tumačenju rezultata. Cilj ovog rada bio je odrediti kvalitetu RNA i miRNA pomoću Agilent 2100 Bioanalyzera metodom mikrokapilarne elektroforeze i procijeniti prihvatljivost za daljnje molekularne analize. Određene su koncentracija, kvaliteta i čistoća RNA i miRNA izoliranih iz uzoraka FFPE tkiva i egzosoma 13 pacijenata s dijagnosticiranim CRC-om. Određivanjem DV200 utvrđeno je da su 4 uzorka loše kvalitete i nisu adekvatna za daljnje primjene. Na dobivenim elferogramima nisu uočeni jasni vršci miRNA, a mogući uzroci su prisutnost više vrsta malih RNA ili niska koncentracija miRNA u uzorku.Više koncentracije RNA i miRNA izmjerene su u uzorcima FFPE tkiva nego u egzosomima. Izmjeren je veći udio miRNA u uzorcima FFPE tkiva nego u egzosomima. Očekivana degradacija RNA molekula iz FFPE tkiva potvrđena je izmjerenim niskim RIN vrijednostima, no uzroci su prihvatljivi za daljnje molekularne analize. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da su molekule RNA iz FFPE tkiva degradirane, ali dovoljnog prinosa za daljnje analize.Exosomes are membrane-bound extracellular vesicles with a diameter of 30-150 nm. Exosomes transport different biomolecules, such as proteins, lipids and nucleic acids, including miRNA, which regulates cellular processes and genes. Therefore, there is a lot of research of exosomes as potentional circulating biomarkers for malignant diseases and other pathological conditions. Formalin-fixed paraffin embedded (FFPE) tissues are another source of RNA molecules in diagnostics of malignancies. Degradation of RNA molecules could occur during the preparation of FFPE tissue due to formalin fixation. RNA molecules isolated from FFPE tissues and exosomes can contain contaminants that interfere in results interpretation and following molecular analysis. The aim of this study was to determine quality of RNA and miRNA isolated from exosomes and FFPE tissues using microcapillary electrophoresis on Agilent 2100 Bioanalyzer and evaluate their acceptability for further analysis. The concentration, quality and purity of RNA and miRNA isolated from 13 FFPE tissue and exosome samples of CRC patients were measured. The DV200 value showed that 4 of 13 samples had low quality and were inadequate for further analysis. Distinct miRNA peaks weren't detected on elpherograms, which could be a result of different sRNA molecules present, or very low miRNA concentration in sample. Higher concentrations of RNA and miRNA were determined in FFPE samples than exosomes. The percentage of miRNA was also higher in FFPE samples than exosomes. Expected RNA degradation was confirmed by low RIN-values, but samples were adequate for further analysis. The results showed that RNA molecules isolated from FFPE samples were degraded, but their yield was sufficient for further molecular analysis
Otkriće i razvoj lijekova za ciljanu razgradnju proteina
Cilj istraživanja:
Cilj ovog specijalističkog rada je provesti sustavan pregled saznanja o ciljanoj razgradnji proteina (TPD) kao novom terapijskom modalitetu. U radu su opisani molekularni principi TPD-a, dan je pregled razvoja molekula degradera te kliničkih ispitivanja degradera. Detaljno su obrađeni različiti pristupi ciljanoj razgradnji proteina koji iskorištavaju: UPS (kimere koje usmjeravaju ciljanu proteolizu (PROTAC), molekulska ljepila, selektivni degraderi estrogenih receptora (SERD), selektivni degraderi androgenih receptora (SARD) i dr.) i lizosomski put (kimere koje usmjeravaju lizosomsku proteolizu (LYTAC), PROTAC-i temeljeni na protutijelima (AbTAC), kimere koje usmjeravaju autofagiju (AUTAC, ATTEC i AUTOTAC) i dr.). Opisane su prednosti i mane TPD-a, mehanizam djelovanja degradera formiranjem ternarnog kompleksa, dizajn degradera, te optimiranje farmakokinetičkih (PK) i farmakodinamičkih (PD) svojstava degradera za oralnu primjenu.
Materijali i metode:
Za izradu ovog specijalističkog rada korišteni su originalni znanstveni radovi, stručni i pregledni radovi te ostala znanstvena i stručna literatura na engleskom jeziku koja obuhvaća informacije o tehnologiji TPD. Podaci su dobiveni pretraživanjem bibliografskih baza podataka PubMed i Science Direct te baze podataka kliničkih ispitivanja (clinicaltrials.gov).
Rezultati:
Provedeno istraživanje rezultiralo je sustavnim pregledom trenutnih saznanja o TPD-u. U ovom specijalističkom radu detaljno su opisane različite vrste molekula degradera (PROTAC-i, molekulska ljepila, destabilizacijske domene i destabilizatori – SERD i SARD te oznake za razgradnju, LYTAC, AbTAC, AUTAC, ATTEC, AUTOTAC, šaperonom posredovana autofagija (CMA) i dr.) te je opisan njihov mehanizam djelovanja, prednosti i mane. Detaljno je opisan razvoj PROTAC-a. Posebno je objašnjeno nastajanje ternarnog kompleksa i pojam kooperativnosti te dizajn, sinteza i evaluacija biološkog djelovanja PROTAC-a. Opisana su farmakokinetička svojstva PROTAC-a te njihova optimizacija. Dan je pregled aktivnih kliničkih ispitivanja i opis PROTAC-a, molekulskih ljepila i SERD-ova.
Zaključak:
Koncept TPD-a inovativna je terapijska strategija koja je posljednjih godina iznimno aktualna u farmaceutskoj industriji i akademskoj zajednici. Trenutno se u kliničkim istraživanjima nalazi više od 30 molekula degradera. Uspješne studije faza I i II kliničkih ispitivanja već su dokazale da se PROTAC-i mogu uspješno optimizirati za primjenu kod ljudi. Pojavom degradera otvorila se mogućnost djelovanja na mete koje su tradicionalnim lijekovima bile nepristupačne, što je posebno obećavajuće za liječenje raka, autoimunih i neurodegenerativnih bolesti. U narednim godinama sigurno ćemo svjedočiti razvoju novih kandidata za klinička ispitivanja, koji bi mogli donijeti značajne napretke u medicini.Objectives:
The aim of this research is to systematically review existing literature on targeted protein degradation (TPD) as a new therapeutic modality. The paper explains the molecular principles of TPD, discusses the development of degraders, and provides an overview of degraders in clinical trials. It explores various approaches to targeted protein degradation, including those that utilize the ubiquitin-proteasome system (proteolysis targeting chimeras (PROTACs), molecular glues, selective estrogen receptor degraders (SERDs), selective androgen receptor degraders (SARDs)) and the lysosomal pathway (lysosome targeting chimeras (LYTACs), antibody-based PROTACs (AbTACs), autophagy-targeting chimeras (AUTAC, ATTEC, and AUTOTAC, etc.). The thesis covers the advantages and disadvantages of TPD, the mechanism of action of degraders through ternary complex formation, degrader design, and optimization of pharmacokinetic and pharmacodynamic properties of orally available degraders.
Materials and methods:
The thesis was written using original scientific and review articles, professional papers, and other scientific and professional literature in English containing information on TPD technology. The data was gathered by searching bibliographic databases such as PubMed and ScienceDirect, as well as the clinical trials database (clinicaltrials.gov).
Results:
The conducted research resulted in a systematic review of current knowledge about TPD. This thesis discusses different types of degrader molecules (PROTACs, molecular glues, destabilizing domains, and destabilizers – SERD and SARD, as well as degradation tags, LYTACs, AbTACs, AUTACs, ATTECs, AUTOTACs, chaperone-mediated autophagy (CMA). Each type is described in detail, including their mechanisms of action, advantages, and disadvantages. The text provides a detailed explanation of the development of PROTACs, including ternary complex formation and cooperativity, design, synthesis, and biological evaluation. It also discusses the pharmacokinetic properties of PROTACs and their optimization. It provides lists and descriptions of PROTACs, molecular glues, and SERDs in active clinical trials.
Conclusion:
TPD is an innovative therapeutic strategy that has gained significant attention in the pharmaceutical industry and the academia in recent years. Currently, over 30 degraders are undergoing clinical trials. Successful Phase I and II trials have already demonstrated that PROTACs can be effectively optimized for human use. The emergence of degraders has opened up the possibility of targeting previously undruggable proteins, which holds great promise for the treatment of cancer, autoimmune and neurodegenerative diseases. It is anticipated that new clinical candidate degraders will emerge in the upcoming years, potentially leading to significant advancements in medicine
Molekularna, proteomska i ekstrolitska karakterizacija okolišnih i kliničkih izolata Fusarium kompleksa vrsta
Među 22 Fusarium kompleksa vrsta (KV), koji su uglavnom patogeni na biljkama, 10 KV je povezano s fuzariozama u ljudi. Među njima dominiraju F. solani, F. oxysporum i F. fujikuroi KV. Većina istraživanja pokazuje da fuzarije imaju intrinzičnu rezistenciju na antimikotike. Čimbenici virulencije fuzarioza u ljudi za sada su nepoznati. Fusarium vrste posjeduju skupine gena za biosintezu sekundarnih metabolita (ekstrolita) uključujući i mikotoksine, koji su čimbenici virulencije u biljkama. Međutim, uloga mikotoksina u virulenciji kod ljudi je nerazjašnjena. Ciljevi predloženog projekta su: 1) prikupljanje okolišnih (žitarice) i kliničkih (različiti tipovi fuzarioza) sojeva fuzarija i njihova detekcija do razine vrste korištenjem biološko-molekularnih metoda; 2) određivanje rezistencije na antimikotike u kliničkoj primijeni, u okolišnih i kliničkih sojeva fuzarija korištenjem CLSI (Clinical and Laboratory Standards Institute) protokola; 3) proteomska karakterizacija (proteomska analizu pomoću nano-LC u sprezi s spektrometrom masa TripleTOF 6600+, MALDI-TOF/MS analiza) fuzarija primjenom in vitro (podloge za uzgoj i identifikaciju) versus ex vivo (simulacija fizioloških uvjeta podlogama i temperaturom) uvjeta kako bi se odredila ekspresija virulentnih proteina, proteina vezanih za rezistenciju na antimikotike i enzima za proizvodnju ekstrolita; 4) ekstrolitska karakterizacija (LC-MS/MS analize) fuzarija uzgojenih in vitro u odnosu na ex vivo uvjete. Rezultati će pridonijet otkrivanju čimbenika virulencije u patogenezi fuzarioze koji bi mogli biti nova meta za razvoj antimikotika. Analiza ekstrolitskog profila fuzarija in vitro i ex vivo dopunit će proteomsku karakterizaciju, što će pridonijeti rasvjetljavanju uloge ekstrolita u virulenciji tijekom fuzarioze. Rezultati projekta omogućiti će kreiranje proteomske knjižnice fuzarija uzgojenih u in vitro i ex vivo uvjetima što bi moglo pridonijeti boljoj diferencijaciji vrsta unutar fuzarijskih KV, a time i dijagnostici i terapiji fuzarijskih mikoza
Comparison of methods for isolating circulating cell-free DNA from liquid biopsy samples of patients with colorectal adenoma
Kolorektalni karcinom (CRC) jedan je od vodećih uzroka smrtnosti povezanih s malignim bolestima u svijetu, pri
čemu rana dijagnostika predstavlja temeljni preduvjet za uspješno liječenje. Slobodna cirkulirajuća DNA (ccfDNA) je
dvolančana, fragmentirana DNA prisutna izvan stanica, koja se može detektirati i analizirati iz uzoraka tekuće
biopsije. Kod pacijenata s malignim oboljenjima, dio ccfDNA čini cirkulirajuća tumorska DNA, čija koncentracija i
specifične molekularne promjene odražavaju dinamiku bolesti, omogućujući primjenu analize ccfDNA kao
dijagnostičkoga, prognostičkoga i prediktivnoga biljega. S obzirom na nisku koncentraciju i izraženu fragmentiranost
ccfDNA u biološkim uzorcima, ključno je uspostaviti optimalnu metodu izdvajanja te provesti temeljitu
standardizaciju i validaciju svih postupaka tekuće biopsije. Cilj ovoga rada je usporediti tri komercijalno dostupne
metode za izdvajanje ccfDNA: NucleoSpin cfDNA XS Kit (Machery Nagel, Njemačka), QIAamp ccfDNA/RNA Kit
(Qiagen, Njemačka) i QIAamp Circulating Nucleic Acid Kit (Qiagen). Ispitivane metode izdvajanja temelje se na
selektivnoj adsorpciji ccfDNA na kolone od silikatnih čestica. Koncentracija izdvojene ccfDNA u svakom izolatu
određena je fluorimetrijskim mjerenjem, dok su kvaliteta i integritet ocijenjeni detekcijom fragmenata pomoću
automatizirane mikrovolumne gel-elektroforeze u kapilari na čipu. Metodom QIAamp Circulating Nucleic Acid Kit
dobivene su najveće koncentracije ccfDNA i jedina je od ispitivanih metoda kojom je u svim uzorcima detektiran
elektroforetski vršak koji odgovara ccfDNA, čime se ističe kao optimalna za daljnju primjenu.Colorectal cancer (CRC) is one of the leading causes of cancer-related mortality worldwide, and early diagnosis is a
crucial prerequisite for successful treatment. Circulating cell-free DNA (ccfDNA) is double-stranded, fragmented
DNA found outside cells, detectable and analysable from liquid biopsy samples. In patients with malignant diseases, a
portion of ccfDNA corresponds to circulating tumor DNA, whose concentration and specific molecular changes reflect
disease dynamics, allowing ccfDNA to serve as a diagnostic, prognostic, and predictive biomarker. Given the low
concentration and significant fragmentation of ccfDNA in biological samples, establishing an optimal isolation method
is essential, alongside thorough standardization and validation of all liquid biopsy procedures. This study compares
three commercially available methods for isolating ccfDNA: NucleoSpin cfDNA XS Kit (Machery Nagel, Germany),
QIAamp ccfDNA/RNA Kit (Qiagen, Germany), and QIAamp Circulating Nucleic Acid Kit (Qiagen). The extraction
methods examined here rely on the selective adsorption of ccfDNA to silica-based columns. The concentration of
isolated ccfDNA was determined by fluorimetric measurment, while quality and integrity were assessed by detecting
fragments using automated microvolume gel-electrophoresis on a chip. The QIAamp Circulating Nucleic Acid Kit
yielded the highest ccfDNA concentrations and was the only method among those tested to detect an electrophoretic
peak corresponding to ccfDNA in all samples, highlighting it as optimal for further application
Prirodni antipruritici s potencijalom primjene u topikalnoj terapiji atopijskog dermatitisa
Cilj istraživanja
Cilj ovog istraživanja je utvrditi potencijal primjene antipruritika u temeljnoj topikalnoj terapiji
atopijskog dermatitisa te provesti detaljnu pretragu literature o prirodnim tvarima s potencijalnim
antipruritičkim učinkom za topikalnu primjenu kod atopijskog dermatitisa, s izuzećem ljekovitih biljaka
tradicionalne kineske medicine.
Materijal i metode
Istraživanje u okviru ovog specijalističkog rada je teorijskog karaktera te uključuje pregled dostupne
literature o odabranoj temi. Pretražene su elektronske bibliografske baze podataka PubMed i
ScienceDirect te priručnik o atopijskom dermatitisu namijenjen stručnoj zajednici. Pregledane su sve
publikacije koje su se pojavile kao rezultat pretrage s dostupnim cjelovitim tekstovima, ili u iznimnim
slučajevima sažecima. Na temelju pregledane publikacije izvedena su vlastita razmatranja proučavane
problematike koja su sastavni dio ovog istraživanja.
Rezultati
Uspješno liječenje atopijskog dermatitisa trebalo bi, uz protuupalnu terapiju, uključivati i svakodnevnu
primjenu emolijensa plus - topikalnog pripravka emolijentnih svojstava uz dodatak tvari s
antipruritičkim učinkom. Istaknuto je ukupno 20 prirodnih tvari s potencijalnim antipruritičkim
djelovanjem kod atopijskog dermatitisa koji su prikladni za primjenu na koži.
Zaključak
Primjena emolijensa s dodatkom antipruritičkih sastojaka, emolijensa plus, dodatno može pospješiti
liječenje atopijskog dermatitisa i utjecati na kvalitetu života bolesnika. Za svaki identificirani
potencijalni prirodni antipruritik potrebna su dodatna istraživanja koja će potvrditi njihov antipruritički
učinak, utvrditi učinkovite doze u topikalnom pripravku te istražiti sigurnost njihove primjene u sklopu
emolijensa plus.Objectives
The objectives of this research is to determine the potential of using antipruritics in the basic topical
therapy of atopic dermatitis and to conduct a detailed literature review on natural substances with
potential antipruritic effect for topical application in atopic dermatitis, excluding medicinal plants of
traditional Chinese medicine.
Material and methods
The research within this specialist work is of a theoretical nature and includes a review of the available
literature on the selected topic. The electronic bibliographic databases PubMed and ScienceDirect, as
well as the manual on atopic dermatitis intended for the professional community, were searched. All
publications that appeared as a result of the search with available full texts, or in exceptional cases,
abstracts, were reviewed. Based on the reviewed publication, original considerations of the studied
issue were developed, which are an integral part of this research.
Results
Successful treatment of atopic dermatitis should include not only anti-inflammatory therapy but also
the daily use of emollient plus - a topical preparation with emollient properties with the addition of
substances with antipruritic effect. This study highlights 20 natural substances with potential
antipruritic activity suitable for topical application in atopic dermatitis.
Conclusion
The use of emollients with the addition of antipruritic ingredients, known as emollients plus, can
further enhance the treatment of atopic dermatitis and impact the patient's quality of life. Additional
research is needed for each identified potential natural antipruritic to confirm its effectiveness,
determine optimal doses in topical formulations, and assess its safety when used in emollient plus
Antihiperpigmentacijski učinak alga i njihovih metabolita
Cilj istraživanja
Na modernom tržištu kozmetičkih pripravaka raste potražnja za prirodnim kozmetičkim proizvodima, a sukladno tomu raste i potreba za učinkovitim i prirodnim sastojcima. Na tom polju alge sa svojim brojnim biološkim učincima predstavljaju potencijalno bogat izvor metabolita s potencijalnim pozitivnim učinkom na kožu. Neki od metabolita alga djeluju anihiperpigmentacijski te se smatra da bi alge i produkti izolirani iz njih mogli pronaći svoje mjesto u sastavu pripravaka za izbjeljivanje kože. Stoga, cilj ovog rada bio je proučiti antihiperpigmentacijski učinak alga i njihovih metabolita te procijeniti njihovu vrijednost kao izvora novih aktivnih tvari za kozmetičke pripravke.
Materijal i metode
Glavna baza za pretraživanje studija za rad je bila elektronička baza PubMed. Studije su pretražene na temelju kombinacije pojmova algae, seaweed, tyrosinase, pigmentation, hyperpigmentation, melanogenesis, skin-whitening, i drugih povezanih osnovnim logičkim operatorima AND, OR i NOT. U rad su uvrštene studije koje su istraživale anihiperpigmentacijski učinak ekstrakata alga i njhovih metabolita na in vitro, in vivo te ex vivo modelima kao i kliničke studije. Odabir znanstvenih radova je bio ograničen na one objavljene na engleskom jeziku. Radovi su bili odabrani neovisno o datumu njihove objave. Rezultati
Radom obuhvaćene studije pokazale su da su ekstrakti i metaboliti alga učinkoviti u topikalnom tretmanu hiperpigmentacija kože. Većina studija opisuje učinak ekstrakata smeđih alga, dok su studije zelenih alga, crvenih i modrozelenih alga manje zastupljene. Uz navedeno, opisan je učinak fukoidana i drugih sulfatiranih polisaharida kao aktivnih metabolita, obrađene su i studije s polifenolima kao i drugim metabolitima alga koji su dali određene pozitivne rezultate. Ti rezultati su očitovani kao inhibicija slobodne ili stanične tirozinaze, učinak izbjeljivanja na in vivo modelima poput zebrica ili na dobrovoljcima. Uz navedene rezultate uključene su i studije koje su ukazala ne dobar protuupalni, UV-protektivni i antioksidacijski učinak ispitivanih metabolita i ekstrakata alga koji bi u posretno mogli utjecati na hiperpigmentacije. Po učinkovitosti i brojnosti provedenih studija su se istaknuli ekstrakti smeđih alga, te njihov metabolit fukoidan.
Zaključak
Ekstrakti i metaboliti alga obuhvaćeni ovim radom pokazali su značajno antihiperpigmentacijsko djelovanje. Po djelotvornosti su se istaknuli ekstrakti smeđih alga i metabolit fukoidan, koji je karakterističan za smeđe alge. Unatoč tomu, potrebna su dodatna preciznije definirana ispitivanja uz dugoročno praćenje pacijenata, koja bi pridonijela boljem uvidu u učinkovitost i sigurnost primjene pojedinih ekstrakata i metabolita alga.Objectives
In the modern market of cosmetic preparations, the demand for natural products is growing, in line with the growth and the need for effective and natural ingredients. In this field, algae with their numerous effects represent a potentially rich source of metabolites potentially positive effect on the skin. One of the effects of algal metabolites is the antipigmentation activity, and it is believed that algae and products isolated from the mould find their place in the composition of whitening cosmetic preparations. Therefore, the aim of this work was to examine the antihyperpigmentation effect of algae and their metabolites and to evaluate their value as a source of new active substances for cosmetic preparations.
Matherial and Methods
The main database for searching studies for the paper was the electronic database PubMed. Studies were searched based on a combination of the terms algae, seaweed, tyrosinase, pigmentation, hyperpigmentation, melanogenesis, skin-whitening, and others connected by the basic logical operators AND, OR and NOT. The work included studies investigating the antihyperpigmentation effect of algae extracts and their metabolites on in vitro, in vivo and ex vivo models, as well as clinical studies. The selection of scientific papers was limited to those published in English. The studies were selected regardless of the date of their publication.
Results
The studies included in this work have shown that algal extracts and metabolites are effective in the topical treatment of skin hyperpigmentation. Most studies describe the effect
of brown algae extracts, while studies of green algae, red algae, and blue-green algae are less prevalent. In addition, the effect of fucoidan and other sulfated polysaccharides as activemetabolites is described. Furthermore, the work provides studies with polyphenols as well as other algal metabolites. Positive resultes observed in the studies were manifested as inhibition of free or cellular tyrosinase, a bleaching effect on in vivo models such as zebrafish or on volunteers. In addition to these results, studies good anti-inflammatory, UV-protective and antioxidant effect of the investigated metabolites and algal extracts, which could positively affect hyperpigmentation. By the effectiveness and number of conducted studies, most
notable resultes were displayed by brown algae extracts and their metabolite fucoidan.
Conclusion
Algae extracts and metabolites included in this work showed significant anti-hyperpigmentation activity. Extracts from brown algae and the metabolite fucoidan, which is characteristic for brown algae, stood out for their effectiveness. Despite this, additional more precisely defined tests with long-term follow-up of patients are needed, which would contribute to a better insight into the effectiveness and safety of the use of individual extracts and algal metabolite
The impact of climate change on mold contamination of cereal crops
Znanstvenici posljednjih desetljeća ukazuju na sve izraženije klimatske promjene. Povećane razine ugljikovog dioksida, povišenje temperature na globalnoj razini i velike količine oborina imaju utjecaj na pojavu novih vrsta plijesni koje proizvode mikotoksine, kao i na povećanu kontaminaciju usjeva. Razvoj preventivnih modela za sprječavanje kontaminacije plijesnima bitni su iz gospodarskog, ali i zdravstvenog aspekta. Prikupljeni su uzorci kukuruza, pšenice i ječma iz skladišta sjeverne, istočne i središnje Hrvatske na proljeće 2021. godine. Analizom koncentracije plijesni utvrđen je statistički značajan porast srednje vrijednosti koncentracija na uzorcima kukuruza i to s područja središnje Hrvatske (1,07 x 107 CFU/g na DG-18 podlozi i 9,1 x 106 CFU/g na DRBC podlozi). Plijesni s najučestalijom pojavom su one iz roda Penicillium, Aspergillus sekcija Aspergillus i rod Fusarium (koji prevladava na kukuruzu). Također, na nekoliko uzoraka se pojavljuju plijesni iz roda Aspergillus sekcije Flavi koje su poznate po produkciji izrazito toksičnih aflatoksina. Kako bi se spriječila kontaminacija u skladištima, potrebno je osigurati dobru proizvođačku praksu (GMP). Žitarice je potrebno sušiti na način da razina vlage bude ispod razine pogodne za razvoj plijesni (aw ≤ 0,65), potrebno je spriječiti prisustvo insekata koji bi oštetili zrno i važno je omogućiti adekvatno strujanje zraka. Važno je na globalnoj razini smanjiti emisiju stakleničkih plinova kako bi se ublažile sve izraženije klimatske promjene koje nepogodno mogu utjecati na razvoj plijesni.In the last decades scientists have been warning about negative effects of climate change. Increased carbon dioxide levels, rising global temperature and high rainfall have caused the appearance of the new types of molds which produce mycotoxin. Also, it has caused increased crop contamination. It is important to develop the models for the prevention of mold contamination in order to avoid negative impact on the economy and health. Samples of corn, wheat and barley were collected from warehouses in northern, eastern and central Croatia in the spring of 2021. The analysis of mold concentration have showed statistically significant increase in the average concentration on maize from the area of central Croatia (1,07 x 107 CFU/g on DG-18 agar and 9,1 x 106 CFU/g on DRBC agar). The most frequently detected genera included Penicillium, Aspergillus section Aspergillus and the genera Fusarium (dominant on the maize). Also, there were molds of the genera Aspergillus section Flavi on several samples which are known for the production of extremely toxic aflatoxins. Good manufacturing practice (GMP) plays an important role in prevention of growth of the molds in storages. It is important for the crop to be dried on low humidity level (aw ≤ 0,65). Also, it is important to prevent damage of the crops by insects and to ensure adequate airflow in warehouses.
Finally, efforts must be strengthened to ensure effective control of greenhouse gas emissions, otherwise it could lead to increase of climate change which has bad influence on mold growth
Synthesis of amide-type harmisinins in the positions O-7 and N-9 of the beta-carboline ring
Artemizinin i njegovi derivati predstavljaju najznačajniju skupinu lijekova u borbi protiv malarije. S obzirom da je pojava rezistencije na dosad poznatu terapiju protiv malarije veliki globalni problem, potrebno je kontinuirano istraživati nove potencijalne lijekove. Cilj ovog diplomskog rada bila je sinteza harmizinina, hibridnih spojeva dviju molekula poznatih antimalarijskih svojstava, artezunata i harmina, za koje se pretpostavlja da bi mogli pokazati pojačano antimalarijsko djelovanje. Sinteza hibridnih spojeva uključivala je reakciju povezivanja artezunata i amina harmina 2 ili 6, uz coupling reagens i bazu. Reakciji povezivanja prethodila je sinteza amina 2 i 6, pripravljenih u položajima N-9 i O-7 β-karbolinskog prstena u nekoliko koraka počevši od komercijalno dostupnog harmina. Novosintetizirani harmizinini karakterizirani su uobičajenim analitičkim i spektroskopskim metodama te su im pomoću programa SwissADME određene vrijednosti farmakokinetičkih parametara koji predviđaju lošu GIT apsorpciju i upitnu oralnu bioraspoloživost ovih molekula. Nadalje, program predviđa kako su harmizinini potencijalni supstrati P-glikoproteina i potencijalni inhibitori enzima CYP3A4. Daljnjim istraživanjima, koji nadilaze okvire ovog diplomskog rada, sintetiziranim harmizininima 3 i 7 bit će ispitano antimalarijsko i antiproliferativno djelovanje.Artemisinin and its derivatives are the most important drugs in the fight against malaria. Since the emergence of resistance to the known antimalarial drugs is a major global problem, new potential drugs need to be constantly explored. The aim of this diploma thesis was the sythesis of harmisinins, hybrid compounds prepared by covalently linking two molecules with known antimalarial properties, artesunate and harmine, which are thought to have antimalarial activity. The synthesis of hybrid compounds was carried out by coupling reaction of artesunate and harmine-based amine 2 or 6, with coupling reagent and base. The coupling reaction was preceded by the synthesis of amines 2 and 6, which were prepared starting from commercial harmine in several steps at the N-9 and O-7 positions of the β-carboline ring. Newly synthesized harmisinins were characterized by standard analytical and spectroscopic methods. The SwissADME program was used to determine values of their pharmacokinetic parameters, which predicted poor GIT absorption and questionable oral bioavailability of these molecules. In addition, the program predicted that harmisinins are potential substrates of P-glycoprotein and potential inhibitors of CYP3A4 enzyme. In further research, beyond the scope of this diploma thesis, synthesized harmizinins 3 and 7 will be evaluated for their antimalarial and antiproliferative activity