University of Zagreb
Repository of Faculty of Pharmacy and Biochemistry University of ZgrebNot a member yet
2946 research outputs found
Sort by
Comparison of atomic absorption spectrometry and energy dispersive X-ray fluorescence spectrometry for determining the content of selected metals in coffee samples
No full textKava je najčešće konzumirani funkcionalni napitak i određivanje mineralnog sastava zrna kave može biti od velikog interesa za potrošače i proizvođače. Mineralni sastav kave razlikuje se s obzirom na geografsko porijeklo i vrstu kave. Cink, bakar, mangan i željezo su esencijalni mikronutrijenti koji imaju važnu ulogu u mnogim fiziološkim procesima. Budući da ih ljudski organizam ne može sintetizirati potrebno ih je unositi hranom ili suplementima. Glavni cilj ovog istraživačkog rada je usporediti AAS i EDXRF tehnike za određivanje sadržaja ispitivanih metala u odabranim uzorcima kave. Specifični ciljevi su validirati metodu plamene atomske apsorpcijske spektrometrije i odrediti sadržaj ispitivanih metala primjenom validirane metode u uzorcima kave koji su pripremljeni mokrom i suhom digestijom. Rezultati dobiveni dvjema tehnikama su uspoređeni prema parametrima metode, vremenu potrebnom za analizu te ekonomskom kriteriju. Analizom je utvrđeno da se rezultati dobiveni dvjema različitim analitičkim tehnikama podudaraju. Mokra digestija je brža metoda pripreme uzoraka kod AAS tehnike. Priprema uzoraka u obliku rastresitih prašaka je brža od pripreme peleta kod EDXRF tehnike. Prednost rastresitih prašaka je i što se mogu višekratno koristiti u analizama. EDXRF tehnika pokazala se bržom i ekološki prihvatljivijom. Analizom odabranih uzoraka kave je utvrđeno da su koncentracije ispitivanih metala u korelaciji s rezultatima iz prethodnih istraživanja te da postoje razlike u sadržaju bakra, cinka, željeza i mangana među različitim uzorcima.Coffee is the most commonly consumed functional beverage and determining the mineral composition of coffee beans can be of great interest to consumers and producers. The mineral composition of coffee differs depending on the geographical origin and type of coffee. Zinc, copper, manganese and iron are essential micronutrients that play an important role in many physiological processes. Since the human body cannot synthesize them, it is necessary to take them in with food or supplements. The main goal of this research paper is to compare AAS and EDXRF techniques for determining the content of tested metals in selected coffee samples. The specific objectives are to validate the method of flame atomic absorption spectrometry and to determine the content of tested metals using a validated method in coffee samples prepared by wet and dry digestion. The results obtained by the two techniques were harmonized according to the parameters of the methods, the time required for analysis and the economic criteria. The analysis found that the results obtained by two different analytical techniques match. Wet digestion is a faster method of sample preparation in the AAS technique. The preparation of samples in the form of loose powders is faster than the preparation of pellets with the EDXRF technique. The advantage of loose powders is that they can be used multiple times in the analyses. The EDXRF technique has proven to be faster and more environmentally friendly. The analysis of selected coffee samples showed that the concentrations of the tested metals correlated with the results of previous studies and that there were differences in the content of copper, zinc, iron and manganese between different samples
Determination of minerals in dietary supplement therapies for inflammatory bowel disease by atomic absorption spectrometry
No full textBiljke i dodaci prehrani su važan izvor biološki aktivnih sastavnica koje pozitivno utječu na zdravlje ljudi. Osim toga, primjena dodataka prehrani u stalnom je porastu. Budući da se indijski tamjanovac, justicija i kurkuma koriste u ublažavanju simptoma upalnih bolesti crijeva, cilj ovog rada bio je procijeniti kvalitetu dodataka prehrani obzirom na sadržaj kalcija i magnezija. Sadržaj navedenih minerala u analiziranim dodacima prehrani određen je plamenom tehnikom atomske apsorpcijske spektrometrije nakon postupka mikrovalne digestije. Nadalje, u analiziranim uzorcima ispitan je gubitak sušenjem prema propisu Američke Farmakopeje. Rezultati istraživanja upućuju na visoki sadržaj ovih minerala te se analizirani dodaci prehrani mogu smatrati dobrim izvorom minerala. Osim toga, svi analizirani dodaci prehrani osim jednog uzorka koji sadrži suhi ekstrakt papra zadovoljavaju USP zahtjeve obzirom na gubitak sušenjem.Plants and dietary supplements are an important source of biologically active components that have a positive effect on human health. In addition, the use of dietary supplements is constantly increasing. Since Indian frankincense, Green chiretta and Turmeric are used to relieve the symptoms of inflammatory bowel diseases, the aim of this work was to evaluate calcium and magnesium content in dietary supplements. The content of the mentioned minerals in the analyzed food supplements was determined by the flame technique of atomic absorption spectrometry after the microwave digestion procedure. Furthermore, the analyzed samples were tested for drying loss according to the regulation of the U.S. Pharmacopoeia. The obtained results indicate a high content of these minerals, and the studied dietary supplements can be considered a good source of minerals. In addition, all analyzed dietary supplements except for one sample containing dry extract of pepper meet the USP criteria regarding drying loss
Total polyphenols and antioxidant activity of dietary supplements for the treatment of inflammatory bowel diseases
No full textUpalne bolesti crijeva, Chronova bolest i ulcerozni kolitis, su kronične relapsirajuće bolesti koje pogađaju milijune ljudi diljem svijeta te narušavaju njihov svakodnevni život. Budući da polifenoli, sekundarni metaboliti biljaka, imaju antioksidativni i protuupalni učinak, cilj ovog rada bio je procijeniti kvalitetu dodataka prehrani za liječenje upalnih bolesti crijeva obzirom na sadržaj polifenola te odrediti antioksidativnu aktivnost istih. Sadržaj ukupnih polifenola u analiziranim uzorcima određen je spektrofotometrijskom metodom korištenjem Folin-Ciocalteu reagensa, dok je antioksidativna aktivnost procijenjena DPPH testom. Sadržaj polifenola značajno je bio veći u jednom multipreparatu tri biljne vrste: kurkuma, indijski tamjnanovac i crni papar. Nadalje, sadržaj ovih biološki aktivnih tvari u monopreparatima kurkume bio veći nego kod ostalih analiziranih monopreparata. Dobiveni rezultati upućuju na iznimnu kvalitetu dodataka prehrani za liječenje upalnih bolesti crijeva te se analizirani uzorci mogu smatrati dobrim izvorom polifenolnih sastavnica, dok je antioksidativna aktivnost ispitivanih dodataka prehrani u skladu sa sadržajem ovih biološki aktivnih sastavnica.Inflammatory bowel diseases, Crohn's disease and ulcerative colitis, are chronic relapsing diseases affecting millions worldwide and disrupting their daily lives. Since polyphenols, the secondary metabolites of plants, have an antioxidant and anti-inflammatory effect, the aim of this work was to evaluate the quality of dietary supplements for the treatment of inflammatory bowel diseases with regard to the content of polyphenols and to determine their antioxidant activity. The content of total polyphenols in the analyzed samples was determined by the spectrophotometric method using the Folin-Ciocalteu reagent, while the antioxidant activity was assessed by the DPPH test. The content of polyphenols was significantly higher in a multi-botanical preparation of three plant species: turmeric, Indian frankincense and black pepper. Furthermore, the content of these biologically active substances in turmeric monopreparations was higher than in other analyzed monopreparations. The obtained results point to the exceptional quality of dietary supplements for the treatment of inflammatory bowel diseases, and the studied samples can be considered a good source of polyphenolic components, while the antioxidant activity of the tested dietary supplements is in accordance with the content of these biologically active components
Cryopreservation of hematopoietic stem cells
No full textTransplantacija hematopoetskih matičnih stanica koristi se u liječenju širokog raspona malignih
bolesti hematopoeze, ali i raznih nemalignih bolesti. Stanična terapija često zahtijeva stabilnu
pohranu stanica tijekom dugog razdoblja. Krioprotekcija se definira kao dugotrajno čuvanje živih
stanica i tkiva na ekstremno niskim temperaturama pri kojoj se stanični procesi privremeno
zaustavljaju. Osnovno načelo uspješne krioprotekcije stanica je sprječavanje stvaranja
unutarstaničnih i izvanstaničnih kristala leda tijekom zamrzavanja, jer je to primarni uzrok oštećenja
stanica. Kako bi se izbjegli nepovoljni učinci zamrzavanja, potrebno je koristiti krioprotektante koji
stupaju u interakciju s molekulama vode i snizuju točku ledišta vode. Dimetilsulfoksid (DMSO) je
daleko najčešće korišteni krioprotektant, unatoč njegovoj citotoksičnosti i razvojem nuspojava kod
pacijenata nakon infuzije staničnih proizvoda. Kako bi se smanjile neželjene reakcije povezane s
DMSO-om, istraživane su razne metode uklanjanja DMSO-a prije infuzije, kao i pronalazak novih
netoksičnih krioprotektanta. Osim dodavanja krioprotektanata stanicama, za uspješnu krioprotekciju
potrebno je regulirati i niz drugih parametara, kao što su koncentracija stanica, brzina zamrzavnja,
temperatura pohrane i brzina odmrzavanja. Na kraju, važno je procijeniti vijabilnost i funkcionalnost
odmrznutih stanica kako bi se provjerila kvaliteta proizvoda i procijenila uspješnost usađivanja.Hematopoietic stem cells transplantation is used in the treatment of a wide range of malignant
diseases of hematopoiesis, as well as various non-malignant diseases. Cell therapy often requires
stable storage of cells over a long period. Cryoprotection is defined as long-term preservation of
living cells and tissues at extremely low temperatures, during which cellular processes are
temporarily stopped. The basic principle of successful cryoprotection of cells is to prevent the
formation of intracellular and extracellular ice crystals during freezing, as this is the primary cause
of cell damage. In order to avoid the unfavorable effects of freezing, it is necessary to use
cryoprotectants which interact with water molecules and lower the freezing point of water.
Dimethylsulfoxide (DMSO) is by far the most commonly used cryoprotectant, despite its
cytotoxicity and the development of side effects in patients after infusion of cell products. In order
to reduce the adverse reactions associated with DMSO, various methods of removing DMSO prior
to infusion have been investigated, as well as the discovery of new non-toxic cryoprotectants. In
addition to adding cryoprotectants to cells, for successful cryoprotection it is necessary to regulate a
number of other parameters, such as cell concentration, freezing rate, storage temperature and
thawing rate. Finally, it is important to assess the viability and functionality of the thawed cells to
verify product quality and assess engraftment success
Plan upravljanja istraživačkim podacima za projekt "Nova bioanalitička rješenja za personalizaciju terapije raka dojke" (UIP-2019-04-8461)
No full textOdabir odgovarajuće doze takrolimusa u personaliziranom pristupu liječenja bolesnika s transplantiranim srcem
No full textCilj istraživanja
Cilj ovog rada je izložiti i dokumentirati najvažnije spoznaje o učinkovitoj i sigurnoj primjeni takrolimusa kod bolesnika nakon transplantacije srca te opisati najnovije smjernice i preporuke stručnih društava. Uz pomoć prikaza kliničkog slučaja cilj je detaljno objasniti interpretaciju farmakogenetičkog nalaza te implementaciju opisanih smjernica za doziranje takrolimusa. Hipoteza je da relevantna dosadašnja publicirana medicinska literatura ukazuje na važnost i klinički značaj farmakogenetičkog profila najbitnijih enzima citokroma P450 (CYP) i transportera ABC koji su uključeni u metabolizam imunosupresiva, što može zahtijevati drugačiji pristup u doziranju kako bi se postigao željeni klinički odgovor.
Materijali i metode
Metodologija pisanja ovog rada je dominantno zasnovana na prikupljanju podataka i pretraživanju dostupne relevantne literature, koju su činili članci iz stručnih i znanstvenih časopisa, udžbenika te smjernica različitih stručnih društava. Pretraživana je bibliografska baza podataka (PubMed) te baza podataka sintetiziranog znanja (PharmGKB) s pomoću jedne ili kombinacije sljedećih ključnih riječi: transplantacija srca, imunosupresivna terapija, takrolimus, ciklosporin, mikofenolat mofetil, everolimus, farmakogenetika, farmakogenomika, CYP3A4, CYP3A5, polimorfizam, interakcije lijekova, farmakoekonomika. U pregledu literature, fokus je bio na literaturi objavljenoj u razdoblju od 2010. do 2024., uz nekoliko iznimki koje uključuju pionirska istraživanja i studije na teme koje nisu bile često obrađivane u tom periodu. U svrhu prikaza slučaja bolesnika, podatci o bolesniku su uzeti iz njegove povijesti bolesti i bolničkog informacijskog sustava (BIS) Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb.
Rezultati
Predstavljeni su najčešće korišteni lijekovi za postizanje imunosupresije nakon transplantacije srca te njihov sigurnosni profil i ciljne koncentracije. Opisana je uporaba terapijskog praćenja lijekova (engl. therapeutic drug monitoring, TDM) u svrhu lakšeg postizanja ciljnih koncentracija takrolimusa. Sustavnim pregledom navedene literature postavljena je poveznica između polimorfizama gena koji kodiraju najbitnije enzime uključene u metabolizam imunosupresivnih lijekova. Raspravljeno je pitanje zamjene TDM-a s rutinskim farmakogenetičkim testiranjem za gene neophodne u metabolizmu takrolimusa kako bi se
omogućilo brže titriranje takrolimusa. Također, prikazano je podvojeno mišljenje različitih stručnih društava o potrebi rutinskog farmakogenetičkog testiranja prije uvođenja takrolimusa u terapiju. Nadalje, predstavljene su smjernice stručnih društava o doziranju takrolimusa prema fenotipu bolesnika u svrhu postizanja optimalnog kliničkog odgovara. Opisana je dostupnost informacija iz područja farmakogenetike te su predstavljeni trenutni problemi što se tiče rutinske integracije farmakogenetike u zdravstveni sustav uz rješenja za neke od tih problema. Implementacija spoznaja o kojima se raspravljalo u radu u kliničku praksu je prikazana uz pomoć opisa kliničkog slučaja bolesnika.
Zaključak
U daljnjem razvoju personalizirane medicine potrebno je raditi na studijama koje će omogućiti uvid u isplativost rutinskog farmakogenetičkog testiranja za sve bolesnike, imajući na umu posebnu korist za pojedinog bolesnika koja proizlazi iz sprječavanja pojavnosti nuspojava, nedjelotvornosti lijeka ili drugih komplikacija liječenja. Farmakogenetičko testiranje daje korisne informacije za doziranje lijeka i potrebi praćenja koncentracija. S obzirom na to da se većina lijekova metabolizira putem enzima natporodice citokroma P450, porodica 3, potporodica A, (engl. Cytochrome P450 Family 3 Subfamily A, CYP3A) svrha farmakogenetičkog nalaza koji trajno ostaje u medicinskoj dokumentaciji bolesnika dobiva na važnosti. Međutim, farmakogenetičko testiranje je samo jedan od alata u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Suradnja multidisciplinarnog tima, s bolesnikom u središtu, može poboljšati ishode liječenja, smanjiti troškove zdravstvene skrbi i omogućiti bolju kvalitetu života.Objectives
This paper aimed to present and document the most important insights into the effective and safe application of tacrolimus in patients after heart transplantation and to describe the latest professional societies' guidelines and recommendations. Using a clinical case presentation, the goal was to explain in detail the interpretation of pharmacogenetic findings and the implementation of described dosing guidelines for tacrolimus. The hypothesis was that relevant published medical literature indicates the importance and clinical significance of the pharmacogenetic profile of key cytochrome P450 (CYP) enzymes and ABC transporters involved in immunosuppressant metabolism, which may require a different dosing approach to achieve the desired clinical response.
Materials/Patients and Methods
The methodology of this paper was predominantly based on data collection and the search of available relevant literature, including articles from professional and scientific journals, textbooks and guidelines from various professional societies. Databases such as PubMed and the knowledge synthesis database PharmGKB were searched using one or a combination of the following keywords: heart transplantation, immunosuppressive therapy, tacrolimus, cyclosporine, mycophenolate mofetil, everolimus, pharmacogenetics, pharmacogenomics, CYP3A4, CYP3A5, polymorphism, drug interactions, pharmacoeconomics. In the literature review, the focus was on literature published between 2010 and 2024, with a few exceptions that include pioneering research and studies on topics that have not been frequently addressed during this period. To present a patient case, data was taken from the patient's medical history and the hospital information system (BIS) of the Department for Cardiovascular Diseases, University Hospital Centre Zagreb.
Results
The most commonly used drugs for achieving immunosuppression after heart transplantation, their safety profiles and target concentrations were presented. The use of therapeutic drug monitoring (TDM) to facilitate achieving target tacrolimus concentrations was described. A systematic review of the literature established a link between gene polymorphisms encoding key enzymes involved in the metabolism of immunosuppressive drugs. The issue of replacing TDM with routine pharmacogenetic testing for genes essential in tacrolimus
metabolism to enable faster titration of tacrolimus was discussed. Furthermore, the divided opinions of various professional societies on the need for routine pharmacogenetic testing before introducing tacrolimus therapy were presented. Guidelines from professional societies on tacrolimus dosing according to the patient phenotype to achieve optimal clinical response were outlined. The availability of information in the field of pharmacogenetics and current problems concerning the routine integration of pharmacogenetics into healthcare systems were described, along with solutions for some of these problems. The implementation of the theory discussed in the paper in practice was illustrated using a patient case.
Conclusion
In the further development of personalized medicine, it is necessary to conduct studies that will provide insight into the cost-effectiveness of routine pharmacogenetic testing for all patients, considering the specific benefits for individual patients that arise from preventing the occurrence of side effects, drug inefficacy or other treatment complications. Pharmacogenetic testing provides a lot of useful information about drug dosing and the need for their monitoring. Given that most drugs are metabolized by cytochrome P450 family 3 subfamily A (CYP3A) enzymes, the purpose of the pharmacogenetic findings, which remain permanently in the patient's medical records, gains significance. However, pharmacogenetic testing is only one of the tools in everyday clinical practice. Collaboration within a multidisciplinary team, with the patient in the center, can improve treatment outcomes, reduce healthcare costs and enable better quality of life
Istraživanje obrazaca medikacijskih pogrešaka: retrospektivna analiza duplikacije terapije u javnim ljekarnama
No full textCILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj ovog istraživanja bio je odrediti pojavnost medikacijskih pogrešaka duplikacije terapije, okarakterizirati ih te odrediti povezanost čimbenika: anatomsko-terapijsko-kemijske (ATK) skupine lijekova, dijagnoze po međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), broja lijekova u terapiji, dobi i spola pacijenata te urbanosti sredine kao potencijalnih čimbenika rizika za pojavnost medikacijske pogreške.
ISPITANICI I METODE
Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je od veljače do travnja 2024. godine u ljekarnama Zdravstvene ustanove (ZU) Ljekarna Šibenik, smještenim u gradovima: Šibenik, Vodice i Skradin. Edukacijski centar ZU Ljekarne Šibenik je od 2020. do 2023. godine proveo strategiju s ciljem poticanja dokumentiranja medikacijskih pogrešaka otkrivenih na recepturi. Analizirala se arhiva dokumentiranih medikacijskih pogrešaka u razdoblju od 01.01.2021. do 31.12.2023. Dokumentirani podaci su uključivali duplicirane lijekove prema ATK klasifikaciji i MKB dijagnozu za koju je propisan lijek, a iz arhive ljekarničkog programa Esculap 2000 verzija 4.0.4 (Information Systems d.o.o Majevička 42, Zagreb) od 100 pacijenata s dokumentiranim medikacijskim pogreškama duplikacije terapije prikupljeni su podaci o dobi u trenutku otkrivanja medikacijske pogreške, spolu, broju lijekova u kroničnoj terapiji i urbanosti sredine u kojoj se nalazi ljekarna gdje je otkrivena medikacijska pogreška. Veliko urbano područje je definirano člankom 14. Zakona o regionalnom razvoju RH NN 147/14, 123/17,118/18 kao gradovi koji imaju više od 35000 stanovnika prema posljednjem popisu stanovništva. U ovoj studiji se pretpostavilo da elektronički zapis ljekarničkog programa pruža kompletnu sliku farmakoterapije. Za statističku obradu podataka upotrijebljen je računalni program R 4.0.3 (R
6
Core Team, 2020). Statističko testiranje provedeno je na razini značajnosti od 95 %, tj. testovi su smatrani značajnim ukoliko je p<0,05. Proveden je dvosmjerni test hipoteza s ciljem procjene odstupanja promatranog udjela od hipotetskog udjela 0,5 što ukazuje na jednaku raspodjelu. Izračunat je z-test kako bi se kvantificiralo odstupanje uzorkovanog udjela od hipotetskog, s pripadajućom p vrijednošću koja određuje statističku značajnost rezultata. Provođenje ovog istraživanja odobrilo je Povjerenstvo za etičnost eksperimentalnog rada Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Etičko povjerenstvo Zdravstvene ustanove Ljekarne Šibenik.
REZULTATI
Rezultati su pokazali da su medikacijske pogreške duplikacije terapije najučestalije kod propisivanja lijekova ATK skupina A 34 % i C 28,3 %, za dijagnoze hipertenzije 18,9 % i šećerne bolesti 13,2 %, kod pacijenata koji piju pet i više lijekova i koji su stariji od 65 godina 61 %. Kod pacijenata s medikacijskom pogreškom duplikacije terapije utvrđena je povezanost između broja lijekova u terapiji i dobi, s 27 % većim omjerom izgleda za medikacijsku pogrešku duplikacije terapije kod dobi starije od 65 godina u odnosu na dob mlađu od 65 godina (OR 1,27; CI 1,07-1,54; p=0,006). Potvrđena je statistički značajna veća vjerojatnost medikacijske pogreške kod pacijenata starijih od 65 godina koji piju pet i više lijekova u odnosu na pacijente mlađe od 65 godina koji piju pet i više lijekova (z-test; p=0,002). Postoji statistički značajan povećani rizik za pojavu medikacijske pogreške duplikacije terapije kod pacijenata starijih od 65 godina kojima su propisani lijekovi ATK skupina A i C, odnosno lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sustav i lijekovi s učinkom na probavni sustav i mijenu tvari (z-test; p=0,048). Također, rezultati su pokazali da postoji statistički značajan povećani rizik za pojavu medikacijske pogreške duplikacije terapije kod pacijenata starijih od 65 godina kojima su propisani inhibitori protonske pumpe (IPP) (z-test; p=0,021). U ruralnoj
sredini ne postoji statistički značajan povećani rizik od pojave medikacijske pogreške duplikacije terapije u odnosu na urbanu sredinu (z-test; p=0,35).
ZAKLJUČAK
Pacijenti stariji od 65 godina koji boluju od hipertenzije i/ili šećerne bolesti te koji imaju više od pet lijekova u terapiji kao i pacijenti stariji od 65 godina kojima se propisuju inhibitori protonske pumpe su rizična populacija za pojavu medikacijskih pogrešaka duplikacije terapije. Ovoj skupini pacijenata potrebno je posvetiti posebnu pažnju prilikom propisivanja lijekova od strane liječnika i prilikom izdavanja lijekova od strane ljekarnika. Takav pristup će rezultirati unaprjeđenjem procesa propisivanja i izdavanja lijekova i smanjiti će pojavnost i neželjene posljedice medikacijskih pogrešaka duplikacije terapije.OBJECTIVES
The aim of this study was to determine the occurrence of medication errors of therapeutic duplication and to examine the relationship between parameters: Anatomical Therapeutic Chemical (ATC) group of prescribed drugs, diagnosis according to International Classification of Diseases (ICD-10), number of drugs in therapy, urbanity, gender and age of the patient as potential risk factors for occurrence of medication errors.
MATERIAL AND METHODS
This retrospective study was conducted from February to April 2024, in community pharmacies of the Health Institution Pharmacy Šibenik, located in the cities of Šibenik, Vodice and Skradin. The Educational Center of Pharmacy Šibenik has implemented a strategy from 2020 to 2023, of encouraging the pharmacists to detect and document medication errors. The archive of documented interventions in the period from 1st of January 2021 to 31st of December 2023 was analyzed. The data includes: ATC classification of drugs involved in therapeutic duplication and diagnosis according to ICD-10 classification for which the drug was prescribed. From the archives of the pharmacy software Esculap 2000 version 4.0.4 (Information Systems d.o.o Majevička 42, Zagreb), the following data were collected for 100 patients with detected and documented medication errors of therapeutic duplication: age of the patient at the time of detection of medication error, gender, number of drugs in chronic therapy and urbanity of area where pharmacy is located. A large urban area is defined by Article 14. of the Law on Regional Development of the Republic of Croatia Official Gazette 147/14, 123/17, 118/18 as cities with more than 35000 inhabitants according to the last census. In this study, it was assumed that the electronic record of the pharmacy software provides a complete pharmacotherapy of patient. The computer program R 4.0.3 (R Core
Team, 2020) was used for statistical data processing. Statistical testing was conducted at a significance level of 95 %, i.e. tests are considered significant if p<0.05. A two-way hypothesis test was performed to estimate the deviation of the observed proportion from the hypothetical fraction of 0,5 , indicating an equal distribution. A z-test was calculated to quantify the deviation of the sampled proportion from the hypothetical one, with a corresponding p value that determines the statistical significance of the result. The conducting of this research was approved by the Committee for the Ethics of Experimental Work of the Faculty of Pharmacy and Biochemistry of the University of Zagreb and by the Ethics Committee of the Health Institution Pharmacy Šibenik.
RESULTS
The results showed that medication errors of therapeutic duplication are most common when drugs from group A 34 % and C 28,3 % of ATC classification were prescribed, for diagnoses of hypertension 18,9 % and diabetes 13,2 %, and in patients who take five or more drugs and who are older than 65 years 61 %. In patients with medication error of therapeutic duplication, connection of number of drugs in therapy and age has been found, patients older than 65 years had 27% higher odds ratio for therapeutic duplication compared to the patients younger than 65 years. (OR 1,27; CI 1:07-1:54; p=0,006). The statistical test confirmed a statistically significant higher probability of medication error in patients older than 65 years of age who take 5 or more drugs compared to patients younger than 65 years of age who take 5 or more drugs (z-test; p=0,002). There is a statistically significant increased risk of medication error in patients over 65 years of age who were prescribed drugs of group A and C drugs of ATC classification, i.e. drugs that act on the cardiovascular system and drugs with an effect on the digestive system and metabolism (z-test; p=0,048). Also, the results showed that there is a statistically significant increased risk of medication error in patients over 65 years of 10
age who were prescribed proton pump inhibitors (z-test; p=0,021). In rural areas, there is no statistically significant increased risk of medication error, compared to urban environments (z-test; p=0,35).
CONCLUSION
The patients over 65 years of age who suffer from hypertension and/or diabetes and who have more than 5 drugs in therapy and patients over 65 years who are prescribed proton pump inhibitors are a population with significant risk for occurrence of medication errors of therapeutic duplication. Special attention should be given to that population by physician when prescribing and by pharmacist when dispensing medicines. Such approach will improve prescribing and dispensing of medicines, and reduce occurrence of medication errors of therapeutic duplication and their adverse effects in patients
Uloga ljekarnika u supstitucijskom liječenju ovisnika o opijatima
No full textCilj istraživanja
Cilj ovog specijalističkog rada je na temelju dostupnih podataka utvrditi primjenu supstitucijske terapije u liječenju opijatnih ovisnika u Zadarskoj županiji, usporediti dobivene podatke s podacima iz drugih država Europe i svijeta, te analizirati ulogu javnih ljekarnika u provođenju supstitucijskog liječenja.
Materijali i metode
Za potrebe ovog istraživanja pretraživani su znanstveni i stručni članci, pregledavane su mrežne stranice Američke agencije za hranu i lijekove, Europske agencije za lijekove, Nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a, Svjetske zdravstvene organizacije te drugi dostupni izvori podataka od interesa. Korišteni su podaci o izdavanju supstitucijske terapije iz ZU Ljekarna Zadar, ljekarnička jedinica Centar tijekom desetogodišnjeg razdoblja. Temeljem sličnih upitnika dostupnih u literaturi izrađen je online upitnik kojim su se ispitali stavovi ljekarnika o njihovoj ulozi u procesu izdavanja OST i liječenja ovisnika.
Rezultati
Potrošnja lijekova koji se koriste za liječenje ovisnosti o opioidima u porastu je posljednjih 10 godina u Republici Hrvatskoj i u Zadarskoj županiji, iako se ukupan broj pacijenata na liječenju, kao i broj onih koji se prvi put prijavljuju na liječenje konstantno smanjuje. Ispitivanje provedeno na uzorku ljekarnika pokazalo je da većina ljekarnika nije dovoljno dobro upoznata s problematikom ovisnosti o psihoaktivnim tvarima. 71 % ispitanika smatra da OST ne može izliječiti ovisnost, 51 % smatra da OST ne donosi korist društvu, a čak 81 % ispitanika ne smatra OST najboljim načinom liječenja ovisnosti.
Zaključak
Ljekarnici su visokoobrazovani i najdostupniji zdravstveni djelatnici koji svojim kompetencijama mogu doprinijeti boljim ishodima liječenja ovisnika o opijatiima. Kako bi to bilo moguće, potrebne su, između ostalog, kontinuirane usmjerene edukacije ljekarnika, poboljšanje
suradnje ljekarnika i drugih zdravstvenih djelatnika koji sudjeluju u liječenju ovisnika, omogućavanje pristupa zdravstvenim podacima pacijenata, osiguravanje prostora koji omogućuju privatnost u ljekarnama. Takvim bi se pristupom, a temeljem postojećih pozitivnih praksi u svijetu, mogla značajno unaprijediti skrb o ovisnicima i poboljšati terapijski ishodi ove osjetljive populacije bolesnika u Republici Hrvatskoj.Objectives
This study will determine the application of substitution therapy in the treatment of opiate addicts in Zadar County, compare obtained data with data from other countries in Europe and the world and analyze the role of community pharmacists in the implementation of substitution treatment.
Material and methods
For the purposes of this research, scientific and professional articles were searched, the websites of the US Food and Drug Administration, the European Medicines Agency, the US National Institutes of Health, the World Health Organization and other available sources of information of interest were reviewed. Data on the dispensing of substitution therapy from ZU Pharmacy Zadar, pharmacy unit Center during a ten-year period were used. On the basis of similar questionnaires available in the literature, an online questionnaire was created that examined the views of pharmacists on their role in the process of issuing OST and treating addicts.
Results
The consumption of drugs used to treat opioid addiction has been increasing for the last 10 years in the Republic of Croatia and Zadar County, although the total number of patients undergoing treatment, as well as the number of those applying for treatment for the first time, is constantly decreasing. A survey conducted on a sample of pharmacists showed that most pharmacists are not sufficiently familiar with the issue of addiction to psychoactive substances. 71% of respondents believe that OST cannot cure addiction, 51% believe that OST does not bring benefit to society, and even 81% of respondents do not consider OST as the best way to treat addiction.
Conclusion
Pharmacists are highly educated and the most accessible healthcare professionals who can contribute with their competence to better outcomes in the treatment of opiate addicts. In order for this to be possible it is necessary, among other things, to continuously educate pharmacists, improve the cooperation of pharmacists and other health professionals who participate in the
treatment of addicts, enable access to patients medical records and provide spaces that allow privacy in pharmacies. Such approach, based on existing positive practices in the world, could significantly improve the care of addicts and improve the therapeutic outcomes of this sensitive patient population in the Republic of Croatia
Mikrofluidički enzimatski reaktor s imobiliziranim humanim intestinalnim mikrosomima
No full textHuman intestinal metabolism is emerging to be more important than what was previously thought, especially in pharma industry when the inhibitory potential of a new drug candidate is being determined. It was shown that intestinal metabolism has a critical role in determining a need for clinical drug-drug interaction studies for weak CYP3A perpetrators.
On the other hand, conventional static in vitro enzymatic assays demand a high consumption of enzymes and other chemicals, the separation step is always needed before product detection, and without flow-through conditions, there are limitations in imitating conditions in human body.
In this work, the first in its kind immobilized enzyme microreactor (IMER) was developed by using human-derived intestinal microsomes and characterized in the terms of enzyme immobilization yield and stability of enzyme activity. The microreactor was made from off-stoichiometric thiol-enes and microsomes were immobilized by fusion with previously immobilized biotinylated fusogenic liposomes being held in place via biotin-streptavidin interaction.
A full potential of this platform was shown by enzyme inhibition mechanism determination, with performing only one experiment where feed solution containing different inhibitor concentrations in different time points was passing through the microreactor
In addition, it was shown that CYP1B1 could be more expressed in HIM than it was previously reported.Intestinalni metabolizam u ljudi sve više pridobiva na važnosti, pogotovo u farmaceutskoj industriji kada se određuje inhibitorni potencijal novih lijekova kandidata. Pokazano je da intestinalni metabolizam ima ključnu ulogu u određivanju potrebe za kliničkim lijek-lijek interakcija studijama za slabe CYP3A inhibitore.
Konvencionalni statički in vitro enzimatski eksperimenti zahtijevaju velik utrošak kemikalija pa tako i skupih kofaktora i enzima, prije detekcije potreban je korak odijeljivanja produkta, a bez prisutnosti protoka značajnija imitacija uvjeta ljudskog organizma nije ostvarena.
U ovom radu razvijen je mikrofluidički imobilizirani enzimatski reaktor s imobiliziranim humanim intestinalnim mikrosomima te je okarakteriziran u pogledu stabilnosti enzimatske aktivnosti. Mikroreakor je napravljen on tiol-ena u nestehiometrijskom omjeru, a mikrosomi su imobilizirani fuzijom mikrosoma s prethodnom imobiliziranim liposomima, koji su vezani biotin-streptavidin interakcijom.
Puni potencijal ove platforme pokazan je određivanjem mehanizma enzimatske inhibicije samo jednim eksperimentom u kojem supstrati reakcije teku preko imobiliziranih enzima u različitim koncentracijama tijekom eksperimenta.
Također, pokazano je i da bi CYP1B1 mogao biti više eksprimiran u humanim intestinalnim mikrosomima nego što je ranije bilo pokazano