Institute for Social Research
Institute for Social Research in Zagreb (ISRZ) RepositoryNot a member yet
1189 research outputs found
Sort by
Rodna tipičnost visokoškolskih obrazovnih aspiracija tijekom srednje škole: intenzifikacija, konvergencija ili stabilnost
Get PDFIN CROATIAN: Cilj je rada bio ispitati dolazi li do intenzifikacije, konvergencije ili stabilnosti u rodnoj tipičnosti visokoškolskih obrazovnih aspiracija djevojaka i mladića tijekom vremena provedenoga u srednjoškolskom obrazovanju. U istraživanju na uzorku od 13 301 učenika/ca četverogodišnjih i petogodišnjih srednjoškolskih programa ispitana je i uloga srednjoškolskog programa te učeničkih interesa i školskog uspjeha u objašnjenju rodne tipičnosti njihovih visokoškolskih aspiracija. Rezultati upućuju na to da, iako postoje razlike između djevojaka i mladića u rodnoj tipičnosti obrazovnih aspiracija, te su razlike stabilne kroz vrijeme, čime nije potvrđena ni hipoteza rodne intenzifikacije, niti rodne konvergencije. Odabiri djevojaka i mladića kroz godine školovanja ne postaju ni više niti manje rodno stereotipni u odnosu na početak srednjoškolskog obrazovanja. Rezultati regresijskih modela pokazuju da se rodna tipičnost visokoškolskih aspiracija razlikuje s obzirom na strukovno područje/gimnazijski program, i to u očekivanom smjeru: učenici i učenice tipično muških programa aspiriraju tipično muškim studijima i obratno. Školski uspjeh i interesi također su pridonijeli objašnjenju rodne tipičnosti visokoškolskih aspiracija. Uspjeh iz hrvatskog jezika kao i interesi za jezično i biomedicinsko područje predviđaju snažniju aspiraciju tipično ženskim studijima, dok uspjeh iz matematike i engleskog jezika te interesi za tehničko i informatičko područje pridonose aspiraciji tipično muškom studiju. Nalazi ovog istraživanja ukazuju na to da, uz utjecaj rodno obilježenih obrazovnih interesa i postignuća, diferenciranost srednjoškolskog obrazovanja može utjecati na rodno stereotipne obrazovne aspiracije. --------------- IN ENGLISH: The aim of the paper was to examine intensification, convergence, or stability in the gender typicality of girls' and boys' higher education aspirations during the time spent in secondary education. The study, conducted on a sample of 13,301 pupils of four- and five-year secondary education programmes, examined the roles of the secondary education programme, pupils' interests, and school success in explaining the gender typicality of their higher education aspirations. The results suggest that, although there are differences between girls and boys in the gender typicality of their educational aspirations, these differences are stable over time, whereby neither the gender intensification nor the gender convergence hypotheses were confirmed. The girls' and boys' choices become neither more, nor less gender-stereotypical, compared to the start of secondary education. The results of regression models show that the gender typicality of higher education aspirations differs with regard to vocational domain/grammar school programme: pupils in typically male programmes aspire towards typically male higher education programmes and vice versa. School success and interests have also contributed to the explanation of the gender typicality of higher education aspirations. Success in the Croatian Language and interest in linguistic and biomedical domains predict a stronger aspiration towards typically female higher education programmes, while success in Mathematics and the English Language, and interest in technical and ICT domains contribute to the aspiration towards typically male higher education programmes. The findings of this study suggest that, along with the influence of gendered educational interests and achievements, the differentiation of secondary education can influence gender-stereotypical educational aspirations
Assessing social, emotional, and intercultural competences of students and school staff: a systematic literature review
Get PDFIN ENGLISH: The inclusion of social, emotional, and intercultural competences (SEI) in academic contexts has been supported by international organizations, such as the European Union, the United Nations, and the OECD, since the early 2000s. However, little information is yet available regarding the assessment of these competences. This paper shares the findings of a systematic literature review that produced an inventory of existing tools for the assessment of SEI competences of students and school staff. This is the first time assessment tools for these three competences have been concurrently reviewed. An interdisciplinary and international research team conducted this systematic literature review in the databases of ERIC, PsycInfo, PSYNDEX, Scopus, and Web of Science. Out of 13,963 articles, 149 assessment tools were examined and processed. In addition to the instrument analysis and a detailed description of the procedure, this article shows the basic theoretical concepts, as well as the limitations, of such a review. It was found that 1) the majority of the discovered instruments rely on self-reported survey and inventory data, 2) of the three competences, intercultural competence had the fewest relevant instruments, and 3) very few tools have been created to assess all three competences together. From this review, it is apparent that a wider variety of assessment tools (other than self-reports), as well as more comprehensive tools (e.g. qualitative analysis of vignettes) for the assessment of all three SEI competences, should be developed to meet international demand. The results of the literature review are available and freely accessible in the form of an assessment catalogue. --------------- IN CROATIAN: Uključivanje socio-emocionalnih i interkulturalnih kompetencija u obrazovni kontekst podržavaju međunarodne organizacije poput Europske unije, Ujedinjenih naroda i OECD-a. Međutim, još je uvijek malo dostupnih informacija o mjerenju navedenih kompetencija. U ovom radu izloženi su nalazi pregleda literature koji je rezultirao inventarom postojećih instrumenata za ispitivanje socijalnih, emocionalnih i interkulturalnih kompetencija učenika i školskog osoblja. Ovo je prvi rad u kojemu se provodi pregled mjernih instrumenata za ove tri kompetencije istovremeno. Interdisciplinarni međunarodni istraživački tim proveo je sustavni pregled literature u bazama podataka ERIC, PsycInfo, PSYNDEX, Scopus i Web of Science. Sto četrdeset i devet mjernih instrumenata je izdvojeno i pregledano na temelju pretrage 13.963 radova. Osim analize mjernih instrumenata i detaljnog opisa procedure, ovaj rad opisuje i temeljne teorijske koncepte, kao i ograničenja ovakvog pregleda literature. Nalazi ukazuju na sljedeće spoznaje: 1) većina pronađenih instrumenata oslanja se na podatke iz anketa i inventara temeljenih na samoiskazu ispitanika, 2) od navedene tri kompetencije, za interkulturalnu kompetenciju postoji najmanje relevantnih instrumenata i 3) vrlo je malo instrumenata koji su osmišljeni kako bi ispitivali sve tri kompetencije zajedno. Temeljem ove pretrage literature, može se zaključiti da bi trebalo razviti širi spektar mjernih instrumenata (uz upitnike temeljene na samoiskazu) i sveobuhvatnije mjerne instrumente (npr. kvalitativnu analizu vinjeta) za ispitivanje socijalno-emocionalnih i interkulturalnih kompetencija, kako bi se odgovorilo na zahtjeve međunarodnih istraživanja. Rezultati ovog pregleda literature također su dostupni u obliku kataloga mjernih instrumenata
Ciljevi politika/e za mlade u Hrvatskoj u zamci horizontalnosti
Get PDFIN CROATIAN: Autori u radu opisuju i analiziraju princip horizontalnosti u politikama za mlade u Hrvatskoj na primjeru nacionalnog programa za mlade. Nakon inicijalne konceptualizacije politike za mlade autori pristupaju identifikaciji i segmentaciji ciljeva politike za mlade te ih smještaju u kontekst određenih aspekata javnopolitičke analize. Ciljevi javnih politika podijeljeni su u dvije kategorije oni koji se odnose direktno na mlade pa time spadaju u samu jezgru politike za mlade i one koji se indirektno odnose na mlade. Rad pokazuje da je pri kreiranju svih politika koje se sastoje o većeg broja tema i aktera nužno voditi računa o principu horizontalnosti, kao i policy koordinaciji. --------------- IN ENGLISH: The authors describe and analyse the principle of horizontality in youth policies in Croatia by using the example of the National Youth Programme. After the initial conceptualization of youth policy, authors approach the identification and segmentation of youth policy objectives and place them in the context of certain aspects of public policy analysis. Public policy objectives are divided into two categories: those relating directly to young people, and thus fall within the very heart of youth policy and those related indirectly to young people. The paper shows that when creating all policies consisting of a number of topics and actors, it is necessary to take into account the principle of horizontality and policy coordination
Učinci procesa privatizacije stanovanja u postsocijalističkoj Hrvatskoj
Get PDFIN CROATIAN: U radu će se prikazati neke od najvažnijih promjena u području stanovanja iz socijalističkog i postsocijalističkog razdoblja. Tranzicija iz 1990-ih prema demokratskom sustavu i tržišno orijentiranoj ekonomiji ojačala je privatizaciju vlasništva, posebno vlasništva nad stanom. Promjene su vidljive u kvaliteti stanovanja i stambenoj politici, ali i socioekonomskim i sociodemografskim okolnostima koje su s njima uzročno-posljedično povezane. Stanovanje se od nekadašnjega stambenog zbrinjavanja od države prebacuje na brigu građana samih te vlasništvo nad stanom postaje privilegija. Kroz procese otkupa i povrata nacionaliziranih stanova iz socijalizma dolazi do procesa privatizacije stanovanja te Hrvatska postaje jedna od postsocijalističkih zemalja koja ima među višim udjelima privatnog vlasništva. Iz takve će situacije proizaći mnogobrojne posljedice vidljive u svim aspektima života, posebno demografskim i gospodarskim, a utjecat će i na stambeni standard. U kontekstu jake privatizacije i financijalizacije stanovanja te reducirane uloge države, mnogi aspekti sprječavaju rješavanje stambenih prava i problema. Na njih se nadovezuju gospodarski problemi nastali forsiranjem tržišta i rastom privatnoga građevinskog sektora te eskaliranjem globalne financijske krize koja se prelila i na hrvatsko tržište. S druge strane, nepovoljni demografski trendovi vidljivi su u smanjenju prosječne veličine obitelji i porastu broja obitelji (kućanstava) bez djece što dovodi do drugačije stambene potražnje. --------------- IN ENGLISH: The paper deals with some of the most significant changes in the domain of housing during the socialist and post-socialist period. The transition from the 1990s towards the democratic system and market-oriented economy further empowered the privatization of ownership, and especially home ownership. The changes are especially visible in the quality of housing and housing policy, and in socio-economic and socio-demographic circumstances, which are related to them causally. The provision of housing was transferred from the state to the citizens, with home ownership becoming a privilege. In the process of repurchase and return of nationalized flats from socialism, there was the process of housing privatization and Croatia became one of the post-socialist countries with a greater share of home ownership. Such a situation resulted in numerous consequences, visible in all aspects of life, especially demographic and economic. They also influenced the housing standard. In the context of strong processes of privatization and financialization of housing and the reduced role of state, there are many new aspects hinder housing rights and problems from being resolved. They are followed by economic problems due to pushing of the market and increasing the private civil engineering sector, along with the escalation of the global financial crisis that affected the Croatian market, too. Moreover, country’s unfavourable demographic trends are visible in the reduction of the average family size, and the increase in the number of families without children, which leads to different housing demands
What are the key roles of education?
Get PDFIN ENGLISH: The position of education in society depends to a certain degree on the public opinion about what education should provide to an individual and the social community. In fact, in addition to the humanistic aim of education implying a versatile (complete, harmonious) or self-actualising development of an individual, the scientists often emphasise the social, political, and economic purpose of education. Thus, education, for example, has a very important role in ensuring economic and social progress and improving the distribution of income. In addition, the educational system is also viewed as a social agent that transfers the norms and values important for the preservation of a stable political system. Although there is abundant theoretical literature exploring these approaches and analysing them in detail, there is a lack of empirical research on how individuals perceive the importance of certain educational roles and what factors determine their points of view. It is particularly important to examine the opinion of preschool teachers and teachers on educational roles because they have an impact on the shaping of educational policies and pedagogical practices. Therefore, quantitative research was conducted on a sample of preschool teachers in the City of Zagreb (N = 481). The aim of this research is to examine which educational goals are prioritised by preschool teachers in terms of the main purpose of education and to provide empirical insights into the correlation of certain characteristics of the respondents (socio-demographic characteristics and religious affiliation) and their perception of the purpose of education. Thefindings show that the majority of respondents agree that education should primarily serve the development of a free and independent individual. Apart from the mentioned purpose of education, the respondents believe that the achievement of other goals through education (e.g., ensuring a healthy and stable family) is also important, while the meeting of economic and political interests (e.g. interests pertaining to capital and the European Union) is a less important educational goal. The results of the ANOVA test show that the respondents from smaller towns believe to a greater extent that education should serve the development of human resources of the local community and labour market interests, whereas the non-religious and religiously unaffiliated respondents emphasise the role of education in the development of a free and independent individual and the emancipation of individuals from discriminated social groups slightly more than the religious respondents. Older respondents believe, to a greater extent than the younger ones, that education should primarily serve the interests of capital. --------------- IN CROATIAN: Položaj obrazovanja u društvu nije neovisan o mišljenju javnosti o tome što obrazovanje treba pružiti pojedincu i društvenoj zajednici. Naime, uz humanistički cilj obrazovanja koji podrazumijeva svestrani (cjeloviti, harmonijski) ili samoostvarujući razvoj osobe često se naglašava društvena, politička i ekonomska svrha obrazovanja. Tako obrazovanje, primjerice, ima važnu ulogu u osiguravanju gospodarskog i društvenog napretka i poboljšanju raspodjele dohotka. Osim toga, obrazovni se sustav promatra i kao agent društva kojemu je jedna od glavnih uloga prenošenje normi i vrijednosti koje pridonose očuvanju stabilnog političkog sustava. Iako relevantna literatura obiluje teorijskim radovima u kojima se spomenuti pristupi detaljno analiziraju, uočava se nedostatak empirijskih istraživanja o tome kako pojedinci percipiraju važnost pojedinih zadaća obrazovanja te koji čimbenici određuju njihova stajališta. Posebno je važno ispitati mišljenje odgojitelja i nastavnika o glavnim zadaćama obrazovanja jer oni utječu i na oblikovanje obrazovnih politika i pedagoških praksi. Stoga je provedeno kvantitativno istraživanje na uzorku odgojiteljica u Gradu Zagrebu (N = 481). Cilj je ustanoviti čemu odgojiteljice daju prednost kada je riječ o interesima koje obrazovanje treba zadovoljiti te pružiti empirijske uvide o povezanosti određenih obilježja ispitanika (starost, mjesto odrastanja i religijska opredijeljenost) i njihove percepcije o svrsi obrazovanja. Nalazi pokazuju da se najveći dio ispitanica slaže da obrazovanje prvenstveno treba služiti razvoju neovisnog i slobodnog pojedinca. Osim spomenute svrhe obrazovanja, ispitanicama je važno i ostvarenje drugih ciljeva kroz obrazovanje (npr. osiguranje stabilne i zdrave obitelji), dok zadovoljenje ekonomskih i političkih interesa (kao što su interesi kapitala i interesi integrirane Europe) smatraju manje važnim zadaćama obrazovanja. Rezultati ANOVA testa pokazuju da ispitanice podrijetlom iz manjih sredina u većoj mjeri smatraju da bi obrazovanje trebalo služiti razvoju ljudskih resursa lokalne zajednice i interesima tržišta rada, nereligiozne i neopredijeljene ispitanice u odnosu na religiozne nešto više ističu ulogu obrazovanja u razvoju neovisnog i slobodnog pojedinca te u emancipaciji osoba koje pripadaju diskriminiranim društvenim skupinama, dok starije ispitanice u većoj mjeri od mlađih smatraju da bi obrazovanja trebalo prvenstveno služiti interesima kapitala
Pristup stručnom usavršavanju u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Get PDFIN CROATIAN: U poglavlju Pristup stručnom usavršavanju u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja analizirani su oblici usavršavanja koja su zaposleni u dječjim vrtićima pohađali, trajanje usavršavanja i prikladnost usavršavanja potrebama odgojno-obrazovnog rada u usporedbi s drugim stručnjacima/kinjama u javnom sektoru u Hrvatskoj. Također, prikazane su prepreke pristupu stručnom usavršavanju s obzirom na karakteristike dječjih vrtića. --------------- IN ENGLISH: The chapter Access to professional development in early childhood education and care analyzes the forms of training attended by employees in kindergartens, the duration of training and the suitability of training for the needs of educational work in comparison with other public sector professionals in Croatia. Also, obstacles to access to professional development with regard to the characteristics of kindergartens are presented
Raditi u dječjim vrtićima: rezultati istraživanja uvjeta rada u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju
Get PDFPotencijal međunarodnih komparativnih obrazovnih istraživanja velikih razmjera za sociologiju obrazovanja u Hrvatskoj
Get PDFIN CROATIAN: Republika Hrvatska se u proteklom desetljeću uključila u provedbu međunarodnih istraživanja velikih razmjera u području obrazovanja, najprije u OECD PISA-u 2006. godine, a potom 2011. godine u IEA PIRLS i TIMSS s ciljem kontinuiranog praćenja obrazovnih postignuća učenika iz triju temeljnih područja: čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti. U ovome prilogu nalaze se temeljne informacije o metodologiji, područjima i dosegu tih istraživanja, sve kako bismo potaknuli domaću znanstvenu zajednicu na njihovo korištenje u budućim istraživanjima i radovima. To je posebno relevantno s obzirom na to da se novi valovi ovih istraživanja provode svakih nekoliko godina te da su anonimizirani skupovi mikropodataka vrlo brzo dostupni svim zainteresiranim znanstvenicima i studentima za daljnje korištenje i analize
Mapping youth studies curricula: what is formal education in the field of youth studies saying about young people?
No full textIN ENGLISH: This chapter focuses solely on formal education with the objective to offer an overview of the landscape in terms of youth studies education. It is important to emphasize that the focus of this chapter is on youth studies rather than merely youth work programmes. In this chapter, youth studies are seen as a broader concept than youth work education, which includes different aspects such as youth research, youth policy, and finally - youth work. The main research objective of this research was to map the content of various youth studies programmes, by examining topics they cover and understand their position in relation to youth workers’ education. The analysis includes 100 programmes in total (65 BA and 35 MA programmes) from 16 EU countries. --------------- IN CROATIAN: Poglavlje je fokusirano na isključivo formalno obrazovanje s ciljem pregleda dostupnih mogućnosti u pogledu sadržaja vezanih uz mlade. Važno je naglasiti kako je fokus poglavlja na obrazovnim programima u čijem su središtu mlade, a ne isključivo programa usmjerenih na rad s mladima. U tom pogledu, obrazovni programi u čijem su središtu mladi se smatraju obuhvatnijim te uključuju različite aspekte poput istraživanja mladih, politika za mlade te rad s mladima. Glavni istraživački cilj je mapiranje sadržaja različitih programa usmjerenih na mlade kroz analizu tema kojima se bave te razumijevanje njihove pozicije u odnosu na obrazovanje osoba koje rade s mladima. Analiza uključuje 100 programa (65 preddiplomskih i 35 diplomskih) iz 16 država Europske unije
Students’ social, emotional and intercultural competencies and their development in school settings
Get PDFIN ENGLISH: Over the last few decades, there has been a significant rise in the number of programmes aimed at developing students’ social, emotional and intercultural competencies. This has coincided with growing recognition of the role that schools have to play in fostering not only the cognitive, but also the social and emotional development of their students. Despite targeting separate competencies, there seem to be many similarities in approaches to students’ social and emotional learning (SEL) as well as developing intercultural skills, presenting a rationale for their integration and conceptualisation on the social, emotional and intercultural (SEI) level. The myriad of different SEI programmes provides an arsenal of useful tools for school-based SEI learning. However, choosing which programme to use, considering how to implement it and determining whether it will be effective can be quite overwhelming. Existing approaches aimed at teaching SEI competencies vary greatly depending on the programme, as does the content of the programme and its design. In this paper, we seek to tackle the question of how SEI competencies are taught, with particular emphasis on the content and theoretical or conceptual background of existing interventions, together with their methodological and organisational aspects. We also explore whether and how the evaluation of existing programmes has been conducted, the most important results and the aspects of implementation which are key to fostering the development of SEI competencies in educational contexts. This paper presents an overview of relevant aspects worth acknowledging while developing and implementing SEI programmes, and which might prove especially useful when programmes are conceptualised within the overall SEI (instead of the more often used SEL) learning framework. Given the importance of SEI competencies for the overall well-being of students (and hence their parents and school staff), we encourage researchers and practitioners to build upon these insights while developing and implementing comprehensive SEI programmes. --------------- IN CROATIAN: Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zabilježen je značajan porast broja programa usmjerenih na razvoj socijalnih, emocionalnih i interkulturnih kompetencija učenika. S porastom broja programa raste i svijest o važnosti uloge škole u poticanju ne samo kognitivnog, već i socijalnog i emocionalnog razvoja učenika. Unatoč usmjeravanju na različite kompetencije, čini se da postoji mnogo sličnosti u pristupima socijalnom i emocionalnom učenju učenika (SEL) i razvoju interkulturnih vještina, što predstavlja temelj za njihovu integraciju i konceptualizaciju na socijalnoj, emocionalnoj i interkulturnoj (SEI) razini. Velik broj različitih SEI programa nudi mnogo korisnih alata za poučavanje SEI kompetencija u školi. Međutim, odabir programa koji će se koristiti, razmatranje načina njegove implementacije i utvrđivanje njegove učinkovitosti može biti poprilično zahtjevan posao. Postojeći pristupi usmjereni na poučavanje SEI kompetencija, sadržaj programa i njegov dizajn uvelike se razlikuju ovisno o programu. Cilj ovog rada je provjeriti na koji se način poučavaju SEI kompetencije, s posebnim naglaskom na sadržaj i teorijsku ili konceptualnu pozadinu postojećih intervencija te njihove metodološke i organizacijske aspekte. Također se istražuje je li i na koji način provedena evaluacija postojećih programa, koji su najvažniji rezultati, te koji su aspekti provedbe ključni za poticanje razvoja SEI kompetencija u obrazovnom kontekstu. Ovaj rad predstavlja pregled relevantnih aspekata koje vrijedi razmotriti tijekom razvoja i provedbe SEI programa, a koji mogu biti posebno korisni kada se programi konceptualiziraju unutar SEI (umjesto češće korištenog SEL) okvira učenja. S obzirom na važnost SEI kompetencija za dobrobit učenika (a time i za dobrobit njihovih roditelja i školskog osoblja), potičemo istraživače i praktičare da koriste ove uvide prilikom razvoja i implementacije sveobuhvatnih SEI programa