Repository of Doctoral School, Josip Juraj Strossmayer University in Osijek
Not a member yet
92 research outputs found
Sort by
THE role of innovation in creating the image of Croatia
No full textHrvatski izumitelji i znanstvenici su kroz povijest više puta zadužili svijet brojnim izumima predvodeći revolucionarna otkrića bez kojih je danas nezamisliv život suvremenog čovjeka. Isto tako, hrvatski inovatori i poduzetnici na području novih tehnologija sve češće osvajaju brojne nagrade za inovativnost na prestižnim međunarodnim natjecanjima. Slijedom toga nametnulo se istraživačko pitanje o korištenju inovativnosti kao hrvatske dodane vrijednosti i prednosti na kojoj se može graditi imidž zemlje. Važnost imidža pojedine zemlje i njegov utjecaj na gospodarski, kulturni i politički sustav, tema je kojom se sustavno bave znanstvenici posljednjih desetak godina. Imidž zemlje ima sve veću ulogu u globaliziranom svijetu izravno odražavajući moć pojedine države, njen utjecaj u međunarodnim odnosima i razlog zbog kojeg će osoba posjetiti zemlju i/ili koristiti njezine proizvode. Posljednjih desetljeća inovacije se šire vrtoglavom brzinom kao posljedica velikoga napretka u komunikacijski umreženom društvu. No, marketinški, promocijski i komunikacijski pristup korištenja inovativnosti kao osobine identiteta, jačanja imidža i promocije zemlje nedovoljno je istražen u svijetu, a posebice u Hrvatskoj. Tema ovog rada je uloga inovativnosti, kao zajedničkog pojma za izum, inovaciju, inovacijski kapacitet i proces širenja inovacija u izgradnji imidža zemlje. Znanstveni doprinos rada temelji se na rezultatima provedenog istraživanja iz kojih je vidljivo kako ispitanici inovativnost shvaćaju kao vrlo značajno obilježje imidža neke zemlje, ali istu ne povezuju s imidžom Hrvatske koji se, prvenstveno, poistovjećuje s turizmom i uspjesima sportaša, dok inovativnost, znanost i visoka tehnologija u najmanjoj mjeri predstavljaju imidž Hrvatske. Iako ispitanici percipiraju Hrvatsku zemljom koja je svijetu podarila određene izume/inovacije i izumitelje/inovatore, vidljivo je kako velika većina ispitanika ne prepoznaje brojne hrvatske inovacije kao hrvatske što dodatno potvrđuje istraživanje kako Hrvatska imidž svoje zemlje ne gradi na inovativnosti.Aware of the fact that Croatia has several times throughout the history put the world in its debt with its numerous inventions, that Croatian inventors and scientists are one of the leaders of revolutionary discoveries in their area, that Croatian innovators and entrepreneurs in the field of new technologies have won numerous awards for innovativeness on prestigious international competitions and that life of a modern man cannot be imagined without Croatian innovations, the research question has arisen about the use of innovativeness as Croatian added value and advantage on which individual country image can be built. The importance of an country image and its impact on economic, cultural and political system of the country itself, represents a topic that has been systematically dealt with by scientists in the last ten years. The image of the country has ever increasing role in a globalized world by directly reflecting the power of a country, its impact in international relations and the reason why a person would visit a country and/or use its products. Likewise, innovations have been spreading at a staggering rate in the last decades as the result of a major progress in communication networked society. However, marketing, promotion and communication approach of using innovativeness as the identity feature, image enhancement and country promotion has not been sufficiently researched in the world, and especially in Croatia. This paper deals exactly with the role of innovativeness, as a common term for invention, innovation, innovation capacity and process of innovation dissemination, in a country image building. The scientific contribution of the paper is based on results of the conducted research, from which it is apparent that respondents consider innovation as a very significant feature of a country image, but they do not correlate it with the image of Croatia, which is still primarily identified with tourism and sport successes, while innovativeness, science and high technology represent Croatia’s image to the lowest extent. Although respondents consider Croatia as a country that has given the world several inventions/innovations and inventors/innovators, it is obvious that the majority of respondents does not recognize numerous Croatian innovations as Croatian, which additionally confirms the finding that Croatia does not build its image on innovativeness
Children as consumeristic participans in society
No full textModerno kapitalističko društvo u velikoj je mjeri obilježeno potrošnjom koja ima ključnu
ulogu u današnjim potrošačkim post-industrijskim i post-modernim društvima. Ta potrošnja
danas prožima sve sfere i aspekte ljudskog postojanja i funkcioniranja. Unutar tog aspekta
značajnu ulogu ima marketing i marketinška komunikacija kao proces komuniciranja, ali i
konzumerizam kao dominantan ideal suvremenog potrošačkog načina života. U svom
prodoru do što većeg broja potrošača, marketing kontinuirano smanjuje dobnu granicu
populacije kojoj su marketinške poruke plasirane. Iz tog razloga sve veći broj mlađe djece
biva izloženo plasiranim marketinškim sadržajima i potrošačkom utjecaju. Disertacija
obrađuje ulogu koju utjecaji medija, marketinga i konzumerizma imaju na djecu. S jedne
strane (često i manipulativni) karakter, koji ima za cilj maksimiziranje profita, a s druge strane
potencijalnu društveno-humanističku ulogu te komunikacije u smislu prevencije značajnih
problema današnjeg društva kao što su održiva potrošnja, pretilost i ovisnost o potrošnji.
Posebna pozornost u radu posvećena je utjecaju današnje medijske i potrošačke kulture kao i
utjecaju obitelji na potrošačke navike djece i njihovu potrošačku socijalizaciju. Teorijski dio
istraživačkog rada analizira utvrđene činjenice o položaju marketinga unutar potrošačkog
društva, konzumerističkoj kulturi kao dominantnom stilu života suvremenog čovjeka kao i
izloženosti djece medijskoj i potrošačkoj komunikaciji. Empirijski dio istraživačkog rada
analizira ranije navedene aspekte na uzorku djece i roditelja koji žive u pet slavonskih
županija. Rad zaključuje kako Hrvatska, barem kada se radi o dominantnim obrascima dječje
potrošnje, ne zaostaje puno za ekonomski i industrijski razvijenim društvima u kojima djeca
kao potrošački dionici već imaju svoju utvrđenu tržišnu pozicijuModern capitalist society is highly marked by consumption which has the key role in a current
post-industrial and postmodern societies. Consumption pervades all fields and aspects of
nowdays human existence and human functioning. Marketing and marketing communication
play significant role in the communication process. Also, consumerism is a part of that
process as dominant ideal of modern consumerist culture. During the breakthrough to larger
number of consumers, marketing continuously decreases age limit of population who receives
those marketing messages. That is the reason why young children are exposed to the direct
marketing contents and consumers' influence. A study describes how do media, marketing and
consumerism impact children. On the one hand, it is focused on profit maximization. On the
other hand, it is about potential social and human role in a way to prevent main problems such
as sustainable consumption, obesity and shopping addiction. Special attention is dedicated to
the impact of media on consumers' habits and on their consumption styles. Theoretical part of
the research analyze facts by mentioning marketing position inside consumption society,
consumerism culture as dominant lifestyle of a modern man and a media and consumpting
impact on children. Empirical part analyzes those aspects and the study sample consists of
children and parents who live in five Slavonian counties. When we talk about dominant form
of consumption among children, Croatia is not so far behind from developed societies where
children already have their own market position as a real consumers
The effect of social networks as a source of news for public and commercial televisions (HRT, Nova TV and RTL)
No full textU ovom radu razmatra se utjecaj društvenih mreža, koje su postale globalni fenomen, na kreiranje vijesti u informativnim programima nacionalnih televizija. Cilj ovog istraživanja bio je razmotriti sve veći utjecaj objava na društvenim mrežama na središnje informativne emisije javne televizije i komercijalnih televizija, ispitati u kojoj mjeri društvene mreže utječu na njihov rad te služe li kao izvor relevantnih, prvenstveno političkih poruka u središnjim informativnim emisijama nacionalnih televizija (HTV, RTL, Nova TV). Također, nastojalo se ispitati koje se društvene mreže najviše koriste te koje televizije prednjače u prenošenju poruka s društvenih mreža. S obzirom na specifičnosti televizije kao vizualnog medija u radu se nastojalo ispitati i na koji način prenošenje društvenih objava utječe na promjene unutar same televizije kao medija. Istraživačkim je nacrtom predviđena upotreba dviju empirijskih metoda istraživanja – kvantitativna metoda istraživanja putem pismene ankete te metoda analize sadržaja kroz 306 priloga u kojima su pronađene ključne riječi (Facebook, Twitter, Instagram, You Tube, društvene mreže). Kroz korištenje anketnog upitnika, u drugoj fazi ispitivanja, ispitano je 73 novinara za koje se smatralo da adekvatno predstavljaju populaciju novinara koji rade u redakcijama informativnih emisija triju televizija. Iz dobivenih rezultata istraživanja vidljivo je da je prenošenje informacija i objava s društvenih mreža u središnjim informativnim emisijama javne televizije i komercijalnih televizija postalo – imperativ, a pri tome najčešće korištena mreža jest Facebook. No, hipoteza da javna televizija u manjoj mjeri koristi društvene mreže od komercijalnih televizija – nije potvrđena. Naime, iako prema percepciji anketiranih novinara komercijalne televizije u većoj mjeri koriste društvene mreže od javne televizije, među njima nije utvrđena statistički značajna razlika u učestalosti korištenja društvenih mreža. Ipak, potrebno je napomenuti da je tijekom analiziranog perioda na komercijalnim televizijama emitirano statistički, više takvih priloga (Nova TV – 102 priloga, RTL Danas – 89) nego na javnoj TV postaji (75 priloga). Druga pretpostavka, da novinari u većini slučajeva ne provjeravaju autentičnost objava i izvora na društvenim mrežama (od kojih je prema rezultatima najčešće korišten Facebook) odbačena je odnosno potvrđena je alternativna hipoteza prema kojoj novinari u većini slučajeva provjeravaju autentičnost objava i izvora na društvenim mrežama. No s obzirom na to da je riječ o tvrdnjama novinara, u anketnom upitniku postavlja se pitanje - jesu li novinari ispitivaču željeli ponuditi socijalno prihvatljive odgovore. Društvenim mrežama najčešće se utvrđeno je, služe domaći političari iz izvršne i parlamentarne vlasti, tj. njihove se poruke s društvenih mreža najčešće prenose u središnjim emisijama javnih i komercijalnih televizija. Postavljena hipoteza prema kojoj se televizija kao klasični audiovizualni medij odmiče od svoje medijske prirode i specifičnosti te gubi na autentičnosti i profesionalnosti je, pokazuju rezultati istraživanja, potvrđena. No kako sve navedeno indicira da je u pozadini negativnog odnosa pojedinih novinara prema društvenim mrežama neodgovoran način korištenja društvenih mreža (prenošenje informacija bez dodatne provjere), a u manjoj mjeri teorija o odmicanju televizije od svoje medijske prirode prenošenjem objava s društvenih mreža, hipoteza se ne može niti potvrditi niti odbaciti. S obzirom na to da je potvrđena alternativna hipoteza prema kojoj novinari u većini slučajeva provjeravaju autentičnost objava i izvora na društvenim mrežama, može se zaključiti da televizija korištenjem društvenih mreža ne gubi na svojoj autentičnosti i profesionalnosti. Uz činjenicu da televizija mora ostati ukorak s novim medijskim trendovima, bitno je da uz novinarske (nužnost provjere informacija) zadrži i svoje specifične audiovizualne postulate – inzistiranje na vizualnoj kvaliteti.This paper deals with the impact of social networks that have become a global phenomenon and a growing trend of communication on creating news in information programs of national televisions. The aim of this study was to consider the growing influence of releases on social networks in central information broadcasts of public and commercial televisions, to examine to what extent social networks affect their work and whether they serve as a source of relevant, primarily political messages in the central information programs of national televisions (HTV, RTL, NOVA TV). It was also sought to explore which social networks are most used, and which television lead in transmitting messages from social networks. Given the specificity of television as a visual media, the paper seeks to examine how the transmission of social releases affects changes within the television itself as media. The exploration plan encompasses the use of two empirical research methods: a quantitative research method through a written survey, and a method of analyzing the content through 306 entries in which keywords were found (Facebook, Twitter, Instagram, You Tube, social networks). Through the use of the questionnaire survey, in the second phase of the survey, 73 journalists were considered to be adequate to represent the population of journalists working in the news broadcasts of the three televisions. It is clear from the results of the research that the disclosure of information from social networks in the central informative news of public and commercial television has become imperative, and the most commonly used network is Facebook. But the hypothesis that public television uses social networks to a lesser extent than commercial television - has not been confirmed. Namely, although according to the perception of surveyed journalists of commercial television, they use social networks more widely than public television, and there is no statistically significant difference among them in the frequency of use of social networks. However, it should be noted that, during the analyzed period on commercial televisions (Nova TV - 102 TV reports, RTL today 89), there were statistically significantly more such TV reports than on the public TV station (75 reports). Other hypothesis is that journalists mostly do not check the authenticity of social media releases and sources (Facebook being the most commonly used) have been rejected or an alternative hypothesis has been confirmed according to which journalists in most cases check the authenticity of social networking and sources. However, given the journalists' claims, the questionnaire raises the question - are there any journalists who want to offer socially acceptable answers to the interviewer. Furthermore, it is found, through the third hypothesis, that social networks are used by local politicians - executive and parliamentary authorities, ie their messages from social networks are most commonly transmitted in central broadcasts of public and commercial television. The hypothesis that television as a traditional audio-visual media moves away from its nature and specificity and loses its authenticity and professionalism, the research results show, is confirmed. However, as all the above indicates that in the background of the negative relationship of individual journalists to social networks - the irresponsible way of using social networks (transferring information without further verification) and to a lesser extent the theory of abandoning television from its media nature by transmitting social network relases - the hypothesis is neither confirmed nor dismissed. Given that, as stated earlier, an accepted hypothesis is the one in which journalists in most cases check the authenticity of the sources on social networks - we can conclude that television does not lose its authenticity and professionalism by using social networks. In addition to the fact that television must keep up to date with new media trends, it is important that aside from journalism (the necessity of checking information), it also retain its specific audiovisual postulates - insisting on visual quality
New media as a tool for achieving diplomatic goals of the Republic of Croatia
No full textPredmet ove doktorske disertaciji jesu novi mediji u hrvatskoj diplomaciji, a u cilju produbljivanja spoznaja o njihovim potencijalima u funkciji ostvarivanja vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske kroz istraživanje i opis iskustava i praksi mrežnih međunarodnih komunikacija zemalja koje imaju razvijeniju diplomatsku infrastrukturu (zapadnoeuropskih i srednjoeuropskih zemalja, „starih“ država članica Europske unije) te zemalja u tranziciji (srednjeeuropskih i istočnoeuropskih zemalja – „novih“ EU država članica, kao i odabranih država kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji). Stanje u Hrvatskoj uspoređeno je sa situacijom u navedenim grupama zemalja te su identificirani glavni čimbenici koji su utjecali i/ili utječu na dijagnosticirano stanje njihovih mrežnih podsustava javnog međunarodnog komuniciranja. Uz pregled normativno-pravnih čimbenika, osvrt je dan i na one političke i društvenogospodarske kako bi se dao sveobuhvatan prikaz uvjeta u kojima su se razvijale javne diplomacije pojedinih zemalja, a u korelaciji s njihovim medijskim politikama i nacionalnim specifičnostima. U tu je svrhu u teorijskom dijelu rada dan pregled istraživanja stranih i domaćih autora o ovoj temi, kao i zakonska regulativa na razini Europske unije te skupina država uključenih u analizu, uz nužno definiranje i opis obilježja novih medija i njihove evolucije općenito, a onda i u diplomatskoj praksi – kroz razvoj javne diplomacije. Empirijski dio rada uključivao je tri razine istraživanja: analizu mrežnih komunikacija (internetskih stranica i društvenih mreža Facebook i Twitter) ministarstava vanjskih poslova promatranih država, a temeljeno na broju, izgledu, sadržaju i ostalim relevantnim obilježjima objava: orijentaciji na monološki, odnosno dijaloški model komuniciranja, samom konceptu/organizaciji internetskih stranica, interaktivnosti, brzini, tematskim kategorijama i njihovoj zastupljenosti te orijentaciji na interakciju s tematskom agendom najposjećenijih informativnih portala.
Nadalje, putem elektronskog anketnog upitnika utvrđena su osnovna demografska, psihografska, socijalno-ekonomska, medijska obilježja ispitanika – korisnika interneta, a koji su također izrazili svoje mišljenje o djelovanju državnih institucija na internetu, dajući preporuke za njihov daljnji razvoj. Dodatno, u okviru istraživanja organizirani su intervjui sa sugovornicima iz triju skupina profesija: diplomatske, znanstvene i medijske, a u cilju potvrde i svojevrsnog zaokruživanja slike dobivene prethodnom analizom literature, koncepta i sadržaja mrežne prisutnosti diplomacija odabranih država na internetu te provedenim anketnim upitnikom. Navedenim istraživanjem ostvaren je cilj ove disertacije, odnosno potvrđena je hipoteza o tome kako korištenje novih medija (i) u Hrvatskoj nameće nužnost rekonceptualizacije načina i sadržaja javne diplomacije, s obzirom na to da javnost sada ima mogućnost javnog iznošenja svog mišljenja o pitanjima koja su u vrijeme dominacije klasičnih medija i tradicionalne diplomacije bila u domeni uskog kruga profesionalnih diplomata i eksperata za međunarodnu politiku. U takvoj (novoj) situaciji diplomatska institucionalna struktura prinuđena je razvijati profesionalne, planske komunikacije s eksternim i internim javnostima, temeljeći ih na prednostima koncepta integriranog komuniciranja i elementima komunikacijske izvrsnosti.The aim of the research in this PhD thesis is to deepen the understanding about potentials of new media in realizing foreign policy interests of the Republic of Croatia through the research and analysis of the experiences and practices of online international communications of countries with more developed diplomatic infrastructure (Western and Central European
countries, "old" European Union member states) and transition countries (Middle- and Eastern European countries - "new" European Union member states, as well as selected candidate countries for membership in the European Union).
The situation in Croatia was compared with the situation in the mentioned groups of countries and the main factors that have influenced and/or affected diagnosed condition of their online subsystems of international public communication have been identified. With aim to give a comprehensive view of the conditions in which public diplomacy of individual countries has developed, legal, political and social factors were analyzed in correlation with media policies and national specificities.
Theoretical framework included a review of research of the subject by foreign and domestic authors, as well as legislation of the European Union and legislation of groups of countries involved in the analysis, with the necessity of defining and describing the characteristics of new media and their evolution in general terms but also in the context of their use in diplomatic practice - through the development of public diplomacy. The empirical framework included three levels of research: the analysis of online communication (internet sites and social network profiles - Facebook and Twitter) of ministries of foreign affairs of the observed states, based on the number of press releases, appearance, content and other relevant features: orientation to the monologic or dialogic model of communication, organization of web sites, interactivity, thematic categories as well as coordination with the thematic agenda of the most visited news portals. Furthermore, the online questionnaire was used to identify basic demographic, psycho-social, and socio-economic features of Internet users, who expressed their opinion on the activities of state institutions on the Internet and gave recommendations for their further development. Research included also interviews, which were organized with representatives of three groups of professions: diplomatic, scientific and media, with the aim of confirming and summing conclusions gathered through previous analysis of the literature, as well as online presence of selected countries on the internet and results of online questionnaire. This research confirms the hypothesis that the use of new media (also) in Croatia implies the necessity of reconceptualization of ways and content of public diplomacy, having in mind that public now has the possibility to directly comment foreign policy positions and activities, which was not the case in the time of domination of traditional media and traditional diplomacy, where the international politics was the field of activity of a closed circle of professional diplomats and experts. In a new situation, the diplomatic institutional structure is forced to develop professional, planning communication, both internal and external, based on the benefits of the concept of integrated communication and the elements of communication excellence
Communication Policies in City Branding: The Relationship Between the Identity and Image of Dubrovnik as a Tourist Destionation
No full textGlobalizacija, koja je donijela otvaranje velikih tržišta, iznimno povećala i ubrzala tijekove ljudi, roba i kapitala, umanjila suverenitet nacionalnih država i otvorila granice, te razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija, koje su iznimno povezale svijet, utjecali su na golemi rast turističke industrije. Taj je proces posebice ojačao položaj gradova te je postalo razvidno kako se gradovi kao turistička odredišta u natjecateljskome tržišnom okruženju moraju usredotočiti na razvoj i upravljanje svojim brendom. Brend je jamstvo kvalitete potrošačima i korisnicima te im, osim funkcionalnih, nudi emocionalne koristi i olakšava odluku o kupnji. Cilj je istraživanja utvrditi kako identitet grada kao turističkoga odredišta, izražen kroz primarnu i sekundarnu komunikaciju, utječe na njegov imidž među turistima kao glavnoj ciljnoj skupini. Istraživanje se odnosi na Dubrovnik koji spada među najposjećenije gradove u Hrvatskoj i ovisi o monokulturi turizma, a suočava se s pitanjem kako djelovati u zajedničkom interesu stanovnika i turista. Primarna komunikacija odnosi se na djelovanje grada kada komunikacija nije sadržaj niti cilj toga djelovanja, ali utječe na imidž među ciljnim javnostima. Sekundarna komunikacija podrazumijeva namjerne i organizirane komunikacijske aktivnosti grada, obuhvaćene pojmom komunikacijskih politika, s ciljem utjecanja na imidž među ciljnim javnostima. Istraživanjem koje je provedeno metodom ispitivanja s pomoću anketnoga upitnika na namjernome prigodnom uzorku od 1067 ispitanika u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna 2017. potvrđene su obje hipoteze. Primarna komunikacija Dubrovnika pozitivno utječe na imidž grada, ali nije dostatna za brendiranje. Sekundarna komunikacija Dubrovnika nije u funkciji brendiranja jer ne povećava znanje o brendu među ciljnim javnostima i onemogućuje jedinstveno pozicioniranje brenda Dubrovnika. Ključno je pravodobno, sustavno i kvalitetno provesti proces brendiranja Dubrovnika kako bi se zadržala ili ostvarila konkurentska prednost Dubrovnika u odnosu na ostala turistička odredišta.Globalization, which led to the opening up of large markets, greatly increased and accelerated the flow of people, goods and capital, reduced the sovereignty of national states and opened up borders, and the development of information and communication technologies, that united the world, influenced the huge growth of the tourism industry. This process has in particular strengthened the position of cities and it has become clear that cities as tourist destinations in a competitive environment must focus on developing and managing their brands. A brand is a quality guarantee for consumers and, apart from functional, offers them emotional benefits and makes buying decisions easier. The aim of the research is to determine how the identity of a city as a tourist destination, expressed through primary and secondary communication, affects its image among tourists as the main target group. The study refers to Dubrovnik, one of the most visited cities in Croatia which depends on the monoculture of tourism, and faces the question of how to act in the common interest of local population and tourists. Primary communication refers to the action of a city when communication is not the content or purpose of that action, but it affects its image within the target audience. Secondary communication implies intentional and organized communication activities of the city, covered by the concept of communication policies, in order to influence the image within the target audience. The study was conducted by the survey method using a questionnaire on a deliberate sample of 1067 subjects in the period from June 1 to September 30, 2017, both hypotheses were confirmed. Dubrovnik's primary communication has a positive impact on the city's image, but it is not sufficient for branding. Secondary communication of Dubrovnik doesn't serve the purpose of branding because it does not increase brand awareness among the target audience and disables the unique positioning of Dubrovnik. It is crucial to brand Dubrovnik in a timely, systematic and quality manner in order to achieve or maintain the competitive advantage of Dubrovnik in relation to other tourist destinations
Contemporary Issues of Corporate Social Responsibility in the Republic of Croatia
No full textDoktorska disertacija je usmjerena na istraživanje društveno odgovornog poslovanja i njegovih suvremenih odrednica. Pojam i praksa društveno odgovornog poslovanja odnosi se na cjelokupni raspon djelovanja i na sve odnose koje pri tom gospodarski subjekt uspostavlja interno i eksterno sa širom i užom društvenom zajednicom. Pozitivno i pro aktivno djelovanje gospodarskih subjekata iznad razina koje se propisuju zakonom je postalo ustaljena praksa u razvijenom svijetu, prvenstveno zbog višestrukih koristi za sve dionike. Svrha je ove doktorske disertacije teorijski raspraviti o društveno odgovornom poslovanju kao suvremenoj poslovnoj praksi te utvrditi koje su to globalne i strukturne promjene inicirale koncept društvenog odgovornog poslovanja. Posebna pozornost posvećuje se istraživanju značaja društveno odgovornog poslovanja u Europskoj Uniji i Republici Hrvatskoj. Eksplicitno istraživačko pitanje ove doktorske disertacije je vezano za pozitivne učinke koje primjena koncepta društveno odgovornog poslovanja ima za gospodarski subjekt ali i društvo u cjelini. Sukladno tome su postavljeni ciljevi koji uključuju analizu i sistematizaciju teorija društveno odgovornog poslovanja kako bi se kreirao konceptualni okvir za razmatranje suvremenih izazova ovog koncepta u Republici Hrvatskoj. Kroz istraživanje se nastojalo istražiti percepcije gospodarskih subjekata koji su koncept usvojili u cijelosti ili u određenim elementima te formulirati znanstveno utemeljene preporuke za daljnji razvoj. Doktorska disertacija ima dvije hipoteze: H1: Društveno odgovorno poslovanje je koncept koji gospodarskim subjektima osigurava jasne i mjerljive koristi te značajnu prednost u odnosu na konkurenciju koja ne koristi isti koncept. H2: Društveno odgovorno poslovanje je koncept koji dovodi do stvaranja novih i zajedničkih vrijednosti za sve dionike u procesu (država, lokalna i područna samouprava, gospodarski subjekti, stanovništvo). U teorijskom dijelu doktorske disertacije je napravljen pregled znanstvene i stručne literature s ciljem formiranja okvira za razumijevanje značaja teme disertacije te daje teorijsku podlogu za razumijevanje problematike disertacije. Kroz pregled literature su pokrivena područja povezana sa ciljem istraživanja i temeljnim istraživačkim pitanjem te je napravljen teoretski okvir za istraživanje društveno odgovornog poslovanja u Republici Hrvatskoj. U ovom dijelu su korištene povijesna metoda, induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda deskripcije, metoda kompilacije i komparativna metoda. Istraživanje je provedeno kombinacijom kvalitativnih i kvantitativnih metoda s ciljem dobivanja što vjerodostojnijih rezultata u razdoblju od početka veljače do sredine lipnja 2018. godine. U kvalitativnom dijelu istraživanja je korištena metoda slučaja te su provedeni strukturirani intervjui. Prednosti metode slučaja su što se u relativno kratkom vremenu može dobiti cjelovita slika nekog problema i mogu se dati preporuke za rješenje istog. Analizirana su četiri gospodarska subjekta iz prehrambeno prerađivačke industrije u kategoriji malih, srednjih i velikih poduzeća koji su primjer pozitivne poslovne prakse te su određene aspekte koncepta društveno odgovornog poslovanja implementirali u svoje poslovanje. Kroz strukturirane intervjue s relevantnim osobama iz navedenih gospodarskih subjekata prikupljeni su primarni podaci iz četiri područja: radna okolina, zaštita okoliša, odnosi sa lokalnom zajednicom i strateške odrednice. Podaci za kvantitativni dio istraživanja su prikupljeni anketnim upitnikom na uzorku od pedeset zaposlenika iz navedena četiri gospodarska subjekta koji su davali odgovore na zatvorena pitanja iz ista četiri područja kao i u strukturiranim intervjuima. Prikupljeni podaci su statistički obrađeni putem IBM SPSS 22 te IBM SPSS Amos 22 programa koristeći standardne statističke metode. Statistička analiza podataka prikupljenih anketom je rađena za sva četiri gospodarska subjekta zbog relativno malih uzoraka na razini svakog pojedinačnog gospodarskog subjekta.Doctoral dissertation is focused on research of Corporate Social Responsibility and its contemporary issues. The concept and practice of Corporate Social Responsibility relates to entire range of companies activities and internal and external relations with wider social community in total. Positive and proactive company’s activities above obligations stated by legislation became common practice in developed countries, mostly due to the benefits that all involved stakeholders gain. The main purpose of this doctoral dissertation is to theoretically discuss concept of Corporate Social Responsibility as modern business practice and to establish global and structural changes which initiated concept of Corporate Social Responsibility. Special attention is taken to research related to importance of Corporate Social Responsibility in European Union and Republic of Croatia. Explicit research question of this doctoral dissertation is related to positive effects which implementation of Corporate Social Responsibility concept has on companies and whole society. Goals are set according to that which includes analysis and systematization of Corporate Social Responsibility theories for creation conceptual framework to examine contemporary issues of this concept in the Republic of Croatia. Through research we tried to explore perceptions of companies which implemented concept partially or in total and formulate scientifically based recommendations for further development. The doctoral dissertation has two hypotheses: H1: Corporate Social Responsibility is a concept that provides clear and measurable benefits to companies and a significant advantage over competition that does not use the same concept. H2: Corporate Social Responsibility is a concept that creates new and shared values for all stakeholders in the process (state, local and regional government, companies, total population). Theoretical part of the doctoral dissertation gives review of scientific and professional literature with the aim to create a framework for understanding dissertation topic importance and to provide theoretical basis for understanding dissertation issues. Literature review covers areas related to research goal and basic research question aiming to create theoretical frame for Corporate Social Responsibility research in the Republic of Croatia. In this part historical method, inductive and deductive methods, analytical and synthesis methods, generalization and specialization methods, descriptive method, compilation method and comparative method have been used. The research was conducted by a combination of qualitative and quantitative methods aiming to achieve more credible results in the period from the beginning of February to mid-June 2018. In the qualitative part of the research the case method was used and structured interviews were conducted. The advantages of the case method are that in a relatively short time a complete picture of a problem can be obtained and recommendations for solving it can be given. Four economic subjects from the food processing industry in the category of small, medium and large companies have been analyzed as examples of positive business practices and which have been implemented certain aspects of the Corporate Social Responsibility concept in their business. Through structured interviews with relevant persons from the above mentioned businesses, primary data was collected from four areas: working environment, environmental protection, relations with local community and strategic guidelines. Data for the quantitative part of the research were collected on a sample of fifty employees from the four companies stated above that provided answers to closed questions covering same four areas as well as in structured interviews. The collected data are statistically processed with IBM SPSS 22 and IBM SPSS Amos 22 by using standard statistical methods. The statistical analysis of the data collected by the survey was done for all four companies because of relatively small samples at the level of each individual company
Perception of European Union in Republic of Croatia during the first year of membership (July 2013 – July 2014)
No full textPristupanjem Hrvatske Europskoj uniji ostvaren je jedan od najvažnijih ciljeva hrvatske vanjske politike od njezine samostalnosti. Članstvo u Uniju jednim dijelom mijenja dosadašnji način funkcioniranja Hrvatske, što ujedno utječe i na život njezinih građana zbog čimbenika kao što su otvaranje granica, jedinstveno tržište itd. Takvo što u konačnici rezultira da građani stvaraju određeni stav prema Uniji na temelju starijih i novijih iskustava o Uniji, a na stav svakako utječu varijable kao što dob, stupanj obrazovanja, razina informiranosti o Uniji i sl.
Tema ove doktorske disertacije u teorijskom dijelu bavi se određivanjem i postankom Unije te percipiranja njezina imidža, kao i pojašnjavanjem zašto je imidž važan u međunarodnim odnosima. S druge strane, u dijelu koji se odnosi na istraživanje daje se prikaz kakav je imidž Unije bio u Hrvatskoj tijekom prve godine članstva, odnosno kako Uniju percipiraju hrvatski građani i kako su joj pristupili najčitaniji hrvatski dnevni listovi.
Cilj ovoga rada je utvrditi u kojoj mjeri su hrvatski građani zadovoljni pristupanjem Uniji te u kolikoj se mjeri informiraju o istoj, zatim utvrditi stavove građana po pitanju problematika koja se vode u javnom diskursu kao što su pitanja nacionalnog identiteta, perspektive u budućnosti, životnog standarda itd., ali i u kojim područjima Hrvatska prema mišljenju ispitanika može najviše profitirati ulaskom u Uniju. Također, cilj je utvrditi postoji li razlika između dnevnog tiska u izvještavanju o Europskoj uniji. U svrhu da se dođe do postavljenih ciljeva koriste se metode anketnog ispitivanja i analiza sadržaja tijekom četiri mjesečna ciklusa. Stoga, članstvo u Europskoj uniji pokazuje kako istovremeno postoji bojazan, ali i nada za budućnost Hrvatske u ''europskoj obitelji'' te kako se prema Uniji ne ostaje ravnodušan.Croatian accesion to European Union has been one of the most important goals of Croatian foreign policy since independence. Membership in EU modifies Croatian way of operation as it was in the past, which also affects to the lives of citizens due to factors such as border opening, unique market etc. Finally, it influence on citizens to create certai attitude towards EU based on older and recent experiences related with EU, and this attitude is certainly influenced by variables such as age, education, level of information about EU etc.
The topic of this PhD thesis in the theoretical part deals with the determination and genesis of EU as also with perception of EU image and explaining the importance of image in international relations. On the other hand, in the part related with survey, it is presented the image of EU in Croatia during the first year of membership, respectively how EU is perceived by Croatian citizens and how Croatian most read newspapers approached to report about EU.
The aim of this PhD is to ascertain how strongly Croatian citizens are satisfied with the accession to the EU and to determine how strongly they inform about EU. Also, aim is to determine attitudes of citizens about issues related to public discourse topics such as issues of national identity, prospects in the fututre, standards of living etc., as also to determine opinion of citizens in which areas Croatia could profit maximally with accession to the EU. Also, the aim is to determine differences between newspapers in reporting about EU. In order to achieve these aims, there are used survey methods such as questionnaire and content analysis during four-mounthy cycles. Therefore, membership in the European Union show us that at the same time there is present a fear, but also a hope for Croatia's future in ''European family'', and how it can't remain indifferent to the Union
The book marketing in the function of development of modern culture Croatian society
No full textMarketing knjige, kao specifično područje marketinga, zahtjevno je i izazovno. S jedne strane, zbog složenosti i konstantnog razvoja marketinga i njegovih varijabli, a s druge strane zbog specifičnosti knjige kao proizvoda i nakladništva kao industrije. Za knjigu usko je povezano i čitanje kao bitna sastavnica odlike kulture jednog naroda, u ovom slučaju ono će svjedočiti o kulturi suvremenog hrvatskog društva. Opći pad zanimanja za knjigu i čitanje u promijenjenom načinu čitanja u digitalnom okruženju, zahtijevaju od svakog društva da se strateški bavi pitanjima pismenosti. Narodne knjižnice trebale bi biti bitan čimbenik u promicanju čitanja i pismenosti, osobito informacijske pismenosti. Zbog toga je nužna i primjena marketinga u knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti a koji bi trebao predstavljati cjelovit proces promišljanja načina zadovoljavanja heterogenih korisničkih potreba, a sve u cilju prikaza mogućnosti sustavne primjene određenih marketinških metoda u knjižnicama, te na taj način i povećavanja broja korisnika knjižnica i učestalosti čitanja šireg raspona različitih knjiga s njihove strane, te na taj način pripomaganja u povećavanju razine obrazovanosti i opće kulture stanovništva Republike Hrvatske u budućnosti.
Istraživanju za potrebe ove doktorske disertacije pristupilo se na dvije razine. Prva podrazumijeva istraživanje teorijskog okvira i proučavanje rezultata istraživanja o temi marketinga, nakladništva, knjižničnog marketinga i čitateljskih navika na temelju kojih su definirane teorijske postavke. Druga se odnosila na kampanje društvenog marketinga u smislu promocije čitanja i knjiga od strane državnih i ostalih kulturnih institucija. Detaljnim istraživanjem, proučavanjem i analiziranjem nastoji se ponuditi drugačiji i suvremeniji pristup upravljanju marketingom u nakladništvu i knjižničnog marketinga u knjižnicama, te predložiti smjerove kojima bi se hrvatska nakladnička poduzeća mogla pokrenuti žele li razvijati poslovanje na provjerenoj teoriji i praksi.
Očekivani znanstveni doprinos može se predočiti kroz kompleksan i interdisciplinaran utjecaj u kojoj je mjeri marketing knjige primjenjiv u nakladničkim poduzećima, a u kojoj mjeri knjižnični marketing u knjižnicama, i na koji način oni povećavaju razinu obrazovanosti i opću kulturu stanovništva Hrvatske.The book marketing, as a specific area of marketing, is both demanding and challenging. On one hand, this is due to the complexity and constant development of marketing and its variables, and on the other hand, due to the specific nature of the book as a product and the publishing as an industry. Reading is closely associated with the book, as an important factor of cultural distinctivness of a nation, and in this case it shall give testament to the culture of modern Croatian society. The general drop in the interest for book as well as the reading in the altered manner of reading in a digital environment require of each society to strategically deal with the issues of literacy. National libraries should be an important factor in promoting reading and literacy, especially computer literacy. That is why the application of marketing is also necessary in libraries, and which should represent an integral process of re-evaluating the means to satisfy heterogenous user needs, and all this for the purpose of showing the possibilities of systematic application of certain marketing methods in libraries, and in this fashion, to increase the number of library users and the frequency of reading a wide array of various books on their part, thus helping to increase the level of education and general culture of the citizens of the Republic of Croatia in the future. The research for this doctoral dissertation was approached on two levels. The first one included research of the theoretical framework and the study of research results on topics of marketing, publishing, book marketing and reader habits, based on which the theoretical postulates were defined. The second one dealt with the campaigns of social marketing in terms of promoting the reading and the books by the government and other cultural institutions.Through detailed research, study and analysis, a different and more modern approach to marketing management in publishing and the library marketing is offered, as well as recommending the ways which the Croatian publishing companies could turn to should they wish to develop their business on verified theory and practice.
The expected scientific contribution can be presented through a complex and interdisciplinary influence, in what measure the book marketing is applicable in publishing companies, and in what measure the book marketing in libraries, and in what way do they increase the level of education and general culture of the population of Croatia
A look at digital humanities: about phenomenon and process of visualization of cultural data
No full textDoktorski rad bavi se mogućnostima vizualizacije kulturnih podataka, a s ciljem stvaranja ekspresivnih i prilagođenih formi proizvodnji znanja u kontekstu recentne ideje digitalne humanistike. Presner i Schnapp (2009) tvrde kako tiskani mediji više nisu jedini, izvorni ili normativni mediji u kojima nastaje znanje; tekst je stopljen u nove multimedijalne konfiguracije. Nove forme organiziranja znanja prepoznaju se u nazivima interaktivnih internetskih stranica, infografika, platformi proširenih stvarnosti, te za ovaj rad bitno – u digitalnim kolekcijama kulturnih zbirki. Ono što je zajedničko ovakvim načinima organizacije znanja jest pristup utemeljen na ideji da ako želimo iskoristiti veliku ekspresivnu moć digitalnih platformi - informacije moramo dizajnirati, odnosno vizualizirati. Pokušat ćemo teorijski i praktično argumentirati tezu, kako vizualizacija informacija generalno, a potreba razvijanja grafičkog kvalitativnog prikazivanja informacija u humanistici specifično, predstavljaju ključan diskurzivni element digitalne humanistike.This Phd study explores possibilities of information visualization of cultural collections, all in order to create more expressive and adjusted forms of knowledge production in the context of recent ideas related to the digital humanity. According to Presner i Schnapp (2009) print is no longer primarily, exclusive or normative media where the knowledge is produced; instead, the text is fused into new multimedia configurations. New forms of knowledge organization can be recognized in the titles of interactive web pages, infographics, augmented reality platforms and, for the purpose of this study extremely important, contemporary digital cultural and art collections. Common for such ways of knowledge an approach based on the idea that if we want to use the great expressive power of digital platforms - we have to design and visualize information. I will try to argue, theoretically and practically, that visualization of information in general, and, specifically, the need for developing graphically qualitative presentation of information in humanities, represent the key discursive element of digital humanity
Legalpolicies mechanisms for the prevention of conflicts and the achievement of peace int he region of former Yugoslavia from 1990-1995
No full textTema disertacije je analiza djelovanja putem pravnopolitičkih mehanizama međunarodne zajednice, a prvenstveno misleći Europske ekonomske zajednice (kasnije Europske unije) na sprječavanje sukoba i postizanje mira na prostoru bivše Jugoslavije u vremenu od 1990. g., tj. od trenutaka prvih znakova početaka krize, pa sve do kraja oružanih sukoba/ratova 1995. g. i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Upravo vrijeme prvih znakova krize i početaka prvih oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije bilo je vrijeme kada je Europska ekonomska zajednica stvarala Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.
Ujedno jugoslavenska kriza odvijala se paralelno s stvaranja nove ujedinjene Europe koja se našla pred izazovom dokazivanja uloge regionalnog i globalnog igrača u kreiranju svjetske politike, te u dokazivanju mogućnosti samostalnog rješavanja eventualnih sukoba na svom teritoriju bez upliva politike Sjedinjenih Američkih Država. Jugoslavenska kriza reflektirana kasnije kroz oružane sukobe i ratove predstavlja je test institucionalnom sistemu dotadašnje i buduće ujedinjene Europe, te je ista bila indikator, smjernica institucijskom razvoju Europske ekonomske zajednice, a uslijed same činenice nemogućnosti implementacija usvojenih politika/odluka kojima bi rješila krizu i spriječila sukobe. Oružani sukobi/ratovi i sama kriza na prostoru bivše Jugoslavije s vremenom je bila u suprotnosti s duhom buduće ujedinjene Europe nakon pada Berlinskog zida, a nemogućnost
uporabe rješenja za kraj krize, oružanih sukoba i postizanje mira povlačilo je za sobom i pitanje održivosti takve zajednice. Prekrajanje granica silom od strane lokalnih politika na području bivše Jugoslavije s ciljem osiguranja življenja jednog naroda u jednoj državi bili su u suprotnosti s načelom uti possidetis iuris i vladavinom prava na koje se u stvaranju suvremene Europe nakon II. Svjetskog rata ista pozivala. Upravo kroz navedeno načelo međunarodnog prava, Europska ekonomska zajednica, a i kasnije Europske unija, kao i svi ostali dionici međunarodne zajednice uključeni u sprječavanju sukoba i postizanje mira na prostoru bivše Jugoslavije svojim pravnopolitičkim mehanizmima navedeno načelo koje predstavljalo razloge/polazište svih
oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije nisu znale i mogle zaštiti. Činjenica djelovanja međunarodne zajednice, prvenstveno Europske ekonomske zajednice/Europske unije u skladu s izvorima europskog i međunarodnog javnog prava, te
koristeći pravnopolitičke mehanizme koji su upravo proizlazili iz navedenih izvora, a bez mogućnosti fizičke, stvarne primjene istih prema onima na koje se odnosilo, kao i neaktivnost u angažiranju od početaka sukoba od strane Sjedinjenih Američkih Država, stvarali su subjektivni dojam da ne postoji politička volja oko temeljnih pitanja ključnih za sprječavanje sukoba i postizanje mira, kao ni volja zaštite međunarodnog prava na prostoru bivše Jugoslavije. Upravo željom za globalnom dominacijom u novom svjetskom poretku, kao i činjenica dokazivanja Europi da ne može samostalno upravljati i rješavati krize na svom području, Sjedinjene Američke Države preuzele su aktivnu ulogu u rješavanju krize koristeći pravnopolitičke mehanizme u skladu s odredbama međunarodnog javnog prava, čime su spriječile daljnje sukobe/ratove i postigle mir. Političkom reaktivacijom u odnosu na prostor bivše Jugoslavije, Sjedinjene Američke Države jasno su dokazale svoju političku dominaciju u rješavanju i
„upravljanju krizom“ na tlu Europe, a ujedno su očuvale svoj i kredibilitet NATO-a i same Europske unije.The topic of this dissertation is the analysis of acting through legal and political mechanisms of an international community, namely the actions the European Economic Community (later known as the European Union) had undertaken to prevent conflicts and achieve peace on the territory of the former Yugoslavia from 1990 and the first signs of a crisis up to the end of the armed conflicts/wars in 1995 and the signing of the Dayton Peace Agreement. Just when the first signs of the crisis and the first armed conflicts began to appear in the former Yugoslavia, the European Economic Community created the Common Foreign and Security Policy. Also, the Yugoslav crisis took place in parallel with the creation of a new united
Europe that faced the challenge of proving to be a regional and global force in the creation of the world policy, as well as proving its ability to independently resolve possible conflicts within its territory without interference from the policy of the United States. The Yugoslav crisis, later manifested in armed conflicts and wars, was a test of the institutional system of the former and future united Europe, a guideline for the institutional development of the European Economic Community, and an indicator of the inability to implement the adopted policies/decisions that would resolve the crisis and prevent conflicts.
Armed conflicts/wars and the crisis in the former Yugoslavia were eventually contrary to the spirit of the future united Europe after the fall of the Berlin Wall, and the inability to find a solution to end the crisis and armed conflicts, as well as to achieve peace, raised the issue of sustainability of such a community. Redrawing the borders perforce by the local policies in the former Yugoslavia with the aim to ensure the settlement of one nation in one state was contrary to the principle of uti possidetis iuris and the rule of law relied upon by the modern Europe after World War II. The European Economic Community, and later the European Union, as well as all the other members of the international community engaged in conflict prevention and achieving peace in the former Yugoslavia, did not know how to use their legal and political mechanisms to protect the aforesaid principle which represented the reasons/starting point for all the armed conflicts in the former Yugoslavia. The action of the international community, primarily the European Economic Community/European Union in line with the sources of European and international public law, using the legal and political mechanisms stemming from the aforesaid sources, without the possibility of their actual implementation, as well as the USA’s decision not to engage in the conflict from the beginning, created a subjective impression that there is no political will to tackle issues crucial for conflict prevention, achieving peace, and protecting international law in the former Yugoslavia. It was the desire for global domination in the new world order and the desire to show Europe the independence in managing and addressing the crises in its territory that enabled the USA to take an active role in addressing the crisis by using legal and political
mechanisms in line with international public law provisions, which prevented further conflicts/wars and ensured peace. Political reactivation in the former Yugoslavia enabled the USA to clearly demonstrate its political domination in “crisis management” in Europe, whilst preserving its own credibility as well as the credibility of NATO and the European Union