Repository of Doctoral School, Josip Juraj Strossmayer University in Osijek
Not a member yet
92 research outputs found
Sort by
COMMUNICATION POTENTIALS OF SOCIAL NETWORKS IN WORKING WITH PRIMARY SCHOOL STUDENTS
No full textWorld Wide Web 2.0 skup je informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje stvaraju
suradnički prostor. Riječ je o prostoru u kojemu se multimedija može dijeliti te se mogu
stvarati virtualni društveni kontakti bez sofisticiranoga digitalnog programiranja. To je
tehnologija kojom je prikladno osuvremeniti tradicionalne nastavne oblike u
osnovnoškolskome obrazovanju, a može poboljšati i komunikaciju s učenicima te pomoći
razviti novu komunikacijsku kulturu. Primjerice, tehnologijom Web 2.0 moguće je
komunicirati s učenicima i u izvannastavno vrijeme. Također, lakše je pripremiti učioničku
nastavu te surađivati u projektima u kojima su sudionici učenici ili učenici i nastavnici.
Tehnologijom Web 2.0 podiže se razina obrazovnoga procesa, a da bi se njezina uporaba
lakše uklopila u obrazovni sustav, potrebno je motivirati i osposobiti nastavnike. Upotreba
Web 2.0 u osnovnoškolskome obrazovnom sustavu može biti stihijska i sustavna, odnosno
modelska. Nedostatak stihijske upotrebe jest to što može rezultirati neuravnoteženim
razvitkom osnovnoga školstva i slabijim učinkom Weba 2.0 u nastavi. Upravo zbog toga taj
problem valja rješavati sustavno, tj. valja istražiti kako najbolje uklopiti Web 2.0 u obrazovni
proces te kako najbolje osposobiti nastavnike, a u svrhu uklapanja Weba 2.0 u nastavu.World Wide Web 2.0 is a set of information-communication technologies that create
cooperative space in which multimedia can be shared and virtual social contacts can be
created without sophisticated digital programming. This technology is suitable for the
modernization of traditional forms of teaching in the primary education system, as well as for
improvement concerning communication with pupils and development of new communication
culture. For example, by using World Wide Web 2.0 communication with pupils is also
possible in extracurricular time. Also, application of this technology eases preparations for
classin a classroom and allows easier cooperation on projects not only to teachers but to
pupils as well. In general, introducing Web 2.0 into educational system, besides educating
pupils, it is necessary to educate teachers as well. Approach to the Web 2.0. is possible, both
in elemental and systematic way, ie as model. Negative side of elemental approach is that it
can lead to the unbalanced development of elementary education systems and potentially lead
to less success. That is the reason why this problem should be resolved as a model, in order to
explore most optimal forms of implementation of Web 2.0. into educational systems. As well,
it is necessary to provide optimal ways to educate teaching staff
MUSEUM PUBLICATIONS WITH GEOLOGICAL TOPICS AND THEIR CREATIVE POTENTIAL FOR CROATIAN NATURAL HISTORY MUSEUM
No full textDoktorska disertacija obrađuje i problematizira nakladništvo Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja
geološke tematike te njegov doprinos popularizaciji te ustanove, geologije kao znanosti i geološke
baštine Hrvatske, a također i geološkom obrazovanju mladih. Hrvatski prirodoslovni muzej (dalje
HPM) vrlo je važna institucija hrvatskog prirodoslovlja, sa živom nakladničkom aktivnošću u
sklopu koje se objavljuju i publikacije geološke tematike. Istraživanje je obuhvatilo publikacije
HPM-a objavljene od 1991. do 2017. godine. Utvrđeno je da je muzej u promatranom razdoblju
objavio ukupno 159 publikacija, od kojih su 93 publikacije geološke i geološko-biološke tematike.
To čini 58% nakladništva muzeja (47% publikacije geološke tematike, a 11% publikacije
geološko-biološke tematike). Od ukupnog broja geoloških i geološko-bioloških publikacija 33%
njih je, osim na hrvatskome, objavljeno i na engleskom jeziku, a 52% dostupno je u prodaji. S
obzirom na njihov sadržaj, raznovrsnost tema i povezanost s geološki zanimljivim destinacijama, te
na kvalitetan dizajn i prihvatljive cijene, HPM-ove geološke publikacije imaju potencijala za veći
doprinos popularizaciji HPM-a, geologije i geološke baštine. Također je važan i njihov mogući
utjecaj na usvajanje znanja o geologiji među mlađom populacijom. Istraživanje pokazuje da je taj
potencijal, zasad, najvećim dijelom neiskorišten. Osnovni razlog nepotpune realizacije potencijala
HPM-ovih geoloških publikacija jest osjetno slabija vidljivost tog segmenta djelovanja HPM-a,
koji je u javnosti pretežito prepoznat po izložbenim, ali ne i po nakladničkim aktivnostima. Drugi je
razlog slaba vidljivost geologije kao znanosti u javnosti, što je djelomice posljedica izostanka
proaktivnog, poduzetničkog pristupa u tom dijelu poslovanja HPM-a. Nakladnička aktivnost
HPM-a može se poboljšati i suradnjom s akterima u kreativnoj i kulturnoj industriji, kao i unutar
sektora baštine, čime bi se stekla dodatna vrijednost. Primjenom poslovnog koncepta kreativne
industrije HPM-ovi stručnjaci geolozi kroz publikacije o geološkoj baštini mogu pridonijeti i
promociji destinacija hrvatske geološke baštine te potaknuti jači razvoj geoturizma u Hrvatskoj.
Tako ostvarenom sinergijom može se razviti platforma za razvoj lokalnih zajednica kao geološki
atraktivnih destinacija te na taj način pomoći i doprinijeti ekonomskom napretku tih područja.
Svakako je važno popularizirati geologiju kao znanost već kod djece osnovnoškolske dobi, a
upravo bi u tom segmentu djelovanja HPM-ove publikacije geološke tematike mogle i svakako
trebale imati važnu ulogu, i to kroz korelaciju i uključivanje u nastavne programe kao dio školskih
udžbenika ili kao dopuna školskom gradivu.The doctoral thesis analyses and discusses the publishing potential of the Croatian Natural History
Museum(CNHM), the central institution ofCroatian natural history, and how its editions of geological topics can contribute and improve the popularisation of the Museum, geosciences and geological
heritage.Aims of this research were firstlyto examine whether and how CNHMs publications on the
geological subject can popularise the Museum, then how to better popularise geology as ascience
and the Croatian geological heritage as well, and to examine the possibilities of involving geology
in the school education of young people. The research covers CNHMs publications published in the
period from the Croatian independence, from 1991 to 2017. It showed that in the observed period,
CNHM published 159 publications, most of them – 93 are geological and geological-biological
publications. In percentages, 58% were on the geological theme (47% of which were geological
topics and 11% of geological-biological topics) and 42% on the biological theme. Within geological
and geological-biological publications, 33% are in English. Out of the total published publications,
52% were available for shopping in the museum shop and the museum internet shop during the
research time. Due to their content – diversity of topics and connection with attractive geological destinations packed in quality design with reasonable price CNHMs geological publications
can contribute even more to popularization of museums, geology and geological heritage. Their
potential impact on the geological education of young people is also quite relevant, but has been
unused. The apparent primary obstacle to the full realization of the potential of CNHMs geological publications is the noticeably weaker visibility of this segment of CNHM’s activities, mostly
recognized in public for its exhibition but not publishing activities. An additional obstacle is the
low visibility of geology as a science in public, partly due to the lack of a proactive, entrepreneurial
approach to HPM activities. The more visible publishing activity of the HPM can be achieved both
through cooperation in the creative and cultural industries and within the heritage sector and thus
gain importance. CNHM publications on geological heritage also can promote Croatian geological
heritage sites by applying the creative industrybusiness concept. It means that geotourism in Croatia
can be a stimulating platform for developing local communities as attractive geological destinations
through real synergy, thus contributing their economical prosperity. Finally, to achieve a total
contribution of geological science to the development of Croatian society, it is vital to popularise
geology and start with geological education as early as elementary school age. It is precisely in this
segment where CNHM publications with geological content can and should play a significant role
THE SOCIAL ROLE OF LOCAL RADIO STATIONS IN THE COUNTY OF ISTRIA
No full textZnačenje lokalnog radija predmet je brojnih rasprava. Stupanj povjerenja je viši u odnosu na druge medije, a sama njegova lokalnost čini ga slušanim u zajednici u kojoj djeluje. Međutim, brojni negativni fenomeni suvremenog doba dovode u pitanje njegovu ulogu u društvu. Republika Hrvatska se nalazi u skupini postkomunističkih zemalja. Nakon osamostaljenja mediji su se počeli razvijati prateći zapadne trendove, ali utjecaji iz prijašnjih režima su i dalje vidljivi. Istraživanja o radiju su malobrojna i većinom u sklopu međunarodnih projekata, pri čemu se rezultati baziraju na podacima o slušanosti koji ne odražavaju svojstva i specifičnosti tog medija. Zbog produbljivanja spoznaja o njegovom socijalnom značaju, u okvirima psihološkog, političkog, ekonomskog i kulturološkog poimanja medija, ovaj rad donosi teorijsku podlogu na kojoj se temelji kvantitativno–kvalitativno istraživanje pet normativnih uloga provedeno u jednoj hrvatskoj regiji. Na početku su ispitane navike slušanja radija žitelja Istarske županije. Nakon toga je testirano u kojoj mjeri radijski djelatnici razumiju zajednicu te koliko to utječe na njihovo shvaćanje uloge radija, dok je treća faza istraživanja proučila kako odgovorne osobe na tim postajama razumiju svoju ulogu u društvu u kojem djeluju. Rezultati su pokazali da je u Istri lokalni radio najzastupljeniji medij, pri čemu su glazba, odlike voditelja i lokalnost najčešći razlozi odabira pojedine postaje. Novinarsko djelovanje je uokvireno vlastitim stavovima, uređivačkom politikom i percepcijom onog što radio treba osiguravati svojoj zajednici. Promatrane postaje ispunjavaju uvjete identificiranih uloga medija i, iako se međusobno razlikuju po načinu upravljanja i uredničkoj politici, njihov izlazni proizvod, odnosno program zadovoljava parametre svake od promatranih uloga i potvrđuje svoju važnost u zajednici.The importance of local radio is the subject of numerous debates. The level of trust is higher compared to other media, and its very locality makes it listened to in the community in which it operates. However, a number of negative phenomena of the modern age call into question its role in society. The Republic of Croatia is in the group of post-communist countries. After independence, the media began to develop following Western trends, but influences from previous regimes are still visible. Research on radio is small and mostly within international projects, with the results based on audience data, which do not reflect the properties and specifics of the medium. In order to deepen the knowledge about its social significance, within the psychological, political, economic and cultural understanding of the media, this paper provides a theoretical basis on which to base quantitative and qualitative research of five normative roles conducted in one Croatian region. At the beginning, the habits of listening to the radio of the inhabitants of the Istrian County were examined. It then tested the extent to which radio workers understand the community and how much this affects their understanding of the role of the radio, while the third phase of the study examined how those responsible at these stations understand their role in the society in which they operate. The results showed that local radio is the most represented medium in Istria, with music, host characteristics and locality being the most common reasons for choosing a particular station. Journalistic activity is framed by one's own attitudes, editorial policy and perception of what the radio should provide to its community. The observed stations meet the conditions of the identified media roles and, although they differ in management and editorial policy, their output product or program meets the parameters of each of the observed roles and confirms its importance in the community
SEMANTICS OF THE PRIVATE SPHERE – FAMILY MANUSCRIPT COOKBOOK FROM 19TH – 20TH CENTURY
No full textPrivatne zbirke rukom pisanih recepata vrlo su rijetke i dragocjene, a određivanje njihovog podrijetla predstavlja zanimljiv izazov. Ipak, čitaju li se zajedno s ostalim dokumentima i materijalima umetnutim između stranica, mogu se percipirati sadržaji zbirke u smislu prostora i vremena. Obiteljska privatna zbirka rukom pisanih recepata bogata je umetcima koji nisu isključivo recepti. Dodatni biografski materijal pomaže u razumijevanju tragova utkanih u povijest slavonske obitelji srednjeg sloja (Gerard-Nágy-Palčić) s kraja 19. i iz 20. stoljeća (Nuštar-Vinkovci-Osijek). Iako se o rukopisnim zbirkama recepata nikada nije govorilo kao o literarnom tekstu, neosporno je da postoji narativna struktura koja predstavlja literarni izričaj autorice/domaćice. Ugrađeni diskurs s nizom likova i glavnom pripovjedačicom omogućuje nam da rukopisne zbirke recepata čitamo kao priče između redova ili u samim receptima.Private manuscript collections are rare and special finds, so decoding their origins poses interesting challenges. However, if read in conjunction with other documents and materials found tucked between the pages, we may consider the contents of the collection in terms of its place in time and place. Our collection of manuscript recipe books is rich in valuable non-recipe inclusions. This additional biographical material may help us read the traces tightly interwoven in the history of the middle-class Slavonian family in the 19th -20th century (Nuštar-Vinkovci-Osijek). Although manuscript cookbooks never attained the status of literary texts, they contain an implicit narrative structure and form the literary text of the housekeeper. The embedded discourse with a cast of characters and a central narrator contained in the cookbooks allow us to read the stories told in the spaces between the recipes or withi
STRATEGIC ACTIVITIES IN THE COURSE OF BRANDING THE CULTURAL IDENTITY OF A CITY
No full textU doktorskoj disertaciji istražuje se proces strateškog upravljanja u kulturi, s posebnim naglaskom
na Grad Osijek i Grad Rijeku. Pri tome je glavni cilj bio analizirati ulogu i značaj strateških
aktivnosti u funkciji brendiranja kulturnog identiteta grada. U svrhu realizacije tako definiranog
cilja, teorijski okvir disertacije polazi od odrednica kulture, prije svega kroz elaboriranje značaja
kulturne politike. Kako bi se analizirao pojam kulturnog identiteta grada, disertacijom se daje uvid
u pojam identiteta grada i čimbenike njegove izgradnje. Osobita važnost pridaje se povezanosti
identiteta s kulturom i baštinom. Opisuje se i pojam brendiranja, odnosno proces izgradnje
brendiranja grada kao jedan od preduvjeta uspješnog upravljanja strateškim aktivnostima u kulturi.
Tijekom pregleda relevantne literature primijenjene su znanstvene metode indukcije, dedukcije,
analize, sinteze, povijesna metoda te metode klasifikacije, komparacije i deskripcije. Empirijski
dio istraživanja temeljio se na situacijskoj analizi te studiji slučaja, tijekom koje su korištene
metode anketiranja i intervjuiranja. Anketni je upitnik proveden među lokalnim stanovništvom i
turistima u Osijeku i Rijeci, a pojedinačni intervjui su obavljeni s predstavnicima javne vlasti u
području kulture u Gradu Osijeku i Gradu Rijeci te s ravnateljima kulturnih ustanova. Postupkom
benchmarkinga Osijeka s Rijekom kao službenom europskom prijestolnicom kulture,
utemeljenom na rezultatima i teorijskog i empirijskog istraživanja, na kraju je kreiran model
učinkovitog strateškog upravljanja aktivnostima u procesu brendiranja kulturnog identiteta grada.
Rezultatima istraživanja potvrđene su osnovna i prve dvije pomoćne hipoteze, a pomoćna hipoteza
H.1.3. je djelomično potvrđena. Autorica stoga zaključuje da se kulturni identitet grada zasniva na
preferencijama javnosti i baštini tog grada, da je brendiranje grada nužno za njegovo
pozicioniranje na području kulture i da su strateške aktivnosti odrednica kulturne politike na razini
grada. Dodatno, trebalo bi ciljeve projekata u kulturi u većoj mjeri povezati s ciljevima kulturnog
razvitka grada, a učinkovitost upravljanja strateškim aktivnostima na području kulture mogla bi se
povećati intenziviranjem komunikacije među svim bitnim dionicima te većom orijentacijom na
vanjsko umjesto na proračunsko financiranje.The doctoral dissertation explores the process of strategic management in culture, with a particular
emphasis on the city of Osijek and the city of Rijeka. The main goal was to analyze the role and
importance of strategic activities in branding a city's cultural identity. In order to realize the goal
thus defined, the theoretical framework of the dissertation starts from the determinants of culture,
primarily through the elaboration of the importance of cultural policy. In order to analyze the
concept of the cultural identity of a city, the dissertation provides insight into the concept of
identity of each city and the factors of its construction. Particular importance is attached to the
connection of identity with culture and heritage. The concept of branding is also described, i.e.,
the process of building a city's branding as one of the preconditions for successful management of
strategic activities in culture. Review of the relevant literature, scientific methods of induction,
deduction, analysis, synthesis, historical method, and methods of classification, comparison, and
description were applied. The empirical part of the research was based on situational analysis and
a case study, during which survey and interviewing methods were used. A survey questionnaire
was conducted among the local population and tourists in Osijek and Rijeka. In-depth interviews
were conducted with representatives of public authorities in the field of culture in the city of Osijek
and the city of Rijeka and with executives of cultural institutions. The benchmarking process of
Osijek with Rijeka as the official European Capital of Culture, based on theoretical and empirical
research results, finally created a model of effective strategic management of activities in branding
the cultural identity of a city. The results of this research confirmed the basic and the first two
auxiliary hypotheses, while the auxiliary hypothesis H.1.3. was partially confirmed. The author,
therefore, concludes that a city's cultural identity is based on the public preferences and heritage
of that city. That branding a city is necessary for its positioning in the field of culture, and that
strategic activities are determinants of cultural policy at the city level. Also, cultural projects' goals
should be more closely linked to a city's cultural development goals, and managing strategic
activities in the field of culture could be increased by intensifying communication among all
relevant stakeholders and more significant external rather than budgetary funding
KOMPARATIVNA ANALIZA KOMUNIKACIJE I ODNOSA S JAVNOŠĆU ETNOGRAFSKOG MUZEJA I ANSAMBLA LADO
No full textIznimna raznolikost hrvatskog folklornog stvaralaštva, očuvanje i predstavljanje narodne baštine
u fokusu su mnogih etnologa, antropologa, povjesničara umjetnosti, kulturologa, sociologa, ali i
mnogih drugih znanstvenika. Međutim, koliko hrvatska tradicijska kultura uspješno pronalazi
put do šire hrvatske javnosti te koliko o njoj zna, uvelike ovisi o nekolicini ustanova koje se
njome bave iz različitih perspektiva. Iako očuvanje folklornog nasljeđa zahvaljujemo lokalnim
amaterskim umjetničkim skupinama i udrugama koje čuvaju svoje običaje od zaborava,
institucionalizirano bavljenje tradicijom trebalo bi osigurati jamstvo dugotrajnog, sistematičnog i
kontinuiranog čuvanja i predstavljanja bogate hrvatske baštine. Zato je osobito važno, u
današnjem vremenu galopirajućeg razvoja informacijskih i komunikacijskih procesa, uspješno
komuncirati djelovanje ustanova koje se bave nekim aspektom čuvanja i predstavljanja baštine.
Ovaj rad analizira odnose s javnošću dviju takvih ustanova od nacionalnog značaja, jednu
muzejsku i jednu umjetničko izvedbenu. Riječ o Etnografskom muzeju u Zagrebu i Ansamblu
narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado. Na primjerima triju projekata svake ustanove,
analizirana je strategija komuniciranja s javnostima kroz kvantitaivne i kvalitativne metode
istraživanja, s namjerom da se dobije što precizniji uvid u načine, taktike, a onda i rezultate
odnosa s javnošću ustanova. Istraživanje je ukazalo na prostor za poboljšanje te kako tradicijska
kultura, iako zanimljiva javnosti, nije često u fokusu medija, djelomično zbog nedostatnih znanja
i aktivnosti matičnih kuća u odnosima s javnošću, a djelomično zbog općeg manjka zanimanja
medija za umjetnost, osobito onu narodnu. Ipak, ustanovljen je i veliki pomak u novim načinima
komunikacije Etnografskog muzeja i Ansambla Lado te metodama pronalaska puta do nove
publike koje su usklađenije sa psihologijom suvremenog konzumenta narodne umjetnosti.
Zaključno, rad donosi prijedloge poboljšanja odnosa s javnošću ustanova, s ciljem potencijalnog
dugoročnog održavanja interesa javnosti za tradicijsku kulturu kao neotuđivog dijela hrvatskog
kulturološkog identiteta.The exceptional diversity of Croatian folklore creativity, the preservation and presentation of
national heritage are the focus of many ethnologists, anthropologists, art historians, cultural
scientists, sociologists, and many other scientists. However, how successfully Croatian
traditional culture finds its way to the wider Croatian public and how much it knows about it
depends largely on the few institutions that deal with it from different perspectives. Although the
preservation of folklore heritage by local amateur arts groups and associations that keep their
customs from oblivion, institutionalized tradition should ensure the long-term, systematic and
continuous preservation and presentation of the rich Croatian heritage. That is why it is
especially important, in the current time of the galloping development of tehnology and
communication processes, to successfully communicate the activities of institutions dealing with
some aspect of preserving and presenting heritage. This paper analyzes the public relations of
two such institutions of national importance, one museum and one performing art institution. It is
about the Ethnographic Museum in Zagreb and the Folk Dance and Song Ensemble of Croatia
Lado. Using the examples of the three projects of each institution, the strategy of communication
with the public through quantitative and qualitative research methods was analyzed, with the
intention of obtaining as accurate insight into the ways, tactics and then results of public
relations of the institutions. Research has shown that there is a space for improvement and how
traditional culture, although interesting to the public, is often not the focus of the media, partly
because of lack of knowledge and activities of art institutions in public relations, and partly
because of a general lack of interest in the media for the arts, especially folk. However, a major
shift has been made in the new ways of communication of the Ethnographic Museum and the
LADO Ensemble and methods of finding a way to reach new audiences more in tune with the
psychology of the contemporary consumer of folk art. In conclusion, the paper proposes to
improve the public relations of institutions, with the aim of potentially maintaining the long-term
public interest in traditional culture as an inalienable part of Croatian cultural identity
RECOVERY AND DEVELOPMENT ACTIVITIES OF THE VUKOVAR MUNICIPAL MUSEUM 1991 – 2015
No full textSvakodnevno se može svjedočiti raznim oblicima kriza, nesreća i katastrofa. Promatranjem okruženja i praćenjem promjena moguće je predvidjeti pojedine krize, no svaka kriza, nesreća ili katastrofa jedinstvena je po specifičnim okolnostima te je iznimno teško stvoriti jednoobrazan način svladavanja takvih situacija koje zahvaćaju različita područja života i djelovanja. Muzej je kao baštinska ustanova i ustanova identiteta upravo primjer isprepletenosti materijalnoga i nematerijalnog, odraz povijesnih i suvremenih zbivanja i utjecaja. Primjenom spoznaja kriznoga menadžmenta muzeja na slučaj Gradskoga muzeja Vukovar, predstavljena je uloga muzeja u specifičnim društveno-političkim okolnostima, odnosno uloga muzeja u ratnim i poslijeratnim okolnostima, u razdoblju od 1991. do 2015. godine; pri čemu je razdoblje od 1991. do 2014. godine promatrano kroz prizmu kriznoga menadžmenta muzeja, a od 2014. kao razdoblje menadžmenta muzeja u postkriznim, stabilnim okolnostima. Dio istraživanja obuhvatio je i javnu sliku vukovarskoga muzeja kroz percepciju muzejskih djelatnika te analizu objava posjetitelja preko stranice na jednoj društvenoj mreži i na jednome portalu. U disertaciji su izneseni prikaz i analiza aktivnosti prema Kalendarima događanja od 1991. do 2015. godine, iz kojih je vidljivo kako su se u Gradskom muzeju Vukovar, uz obnovu muzejskih prostora, paralelno veoma intenzivno provodile i raznovrsne muzejske aktivnosti te se na taj način pridonosilo (i još uvijek pridonosi) revitalizaciji kulturnoga identiteta cijeloga područja, jer je revitalizacija identiteta kao proces dugotrajnija negoli je to obnova muzejskih prostora i zgrada. Tako se znanstveni doprinos, proizašao iz ovoga znanstvenog istraživanja obnove i razvoja aktivnosti muzeja na primjeru Gradskog muzeja Vukovar, odnosi na prikaz uloge muzeja u specifičnim društveno-političkim okolnostima te na oblikovanje modela za krizni menadžment muzeja i na menadžment muzeja u postkriznim, stabilnim okolnostima na interdisciplinaran način – povezujući u primijenjenome načinu dvije discipline: menadžment i etnologiju/kulturnuWe witness various forms of crises, accidents, and catastrophes every day. It is possible to predict specific crises by observing the surroundings and observing the changes that have occurred, but each crisis, accident and catastrophe is nevertheless unique due to the specific circumstances in which they occur. It is therefore extremely difficult to adopt a uniform solution of dealing with such situations, as they encompass different aspects of life and different activities. The Museum, as a cultural heritage institution and as an identity institution, is an example of how the material and the intangible can be intertwined, a reflection of historical as well as current events and influences. By applying museum crisis management knowledge in the case of Vukovar Municipal Museum, a presentation was made on the museum’s role in the specific social circumstances during the war and the period after the war, from the year 1991 to 2015. The period from 1991 to 2014 was observed through the lens of museum crisis management, and the period from 2014 onward as a period of museum management during post-crisis, stable circumstances. A part of this research relates to the public image of the Vukovar Museum, both through the perception of the workers of the Museum, as well as the analysis of visitors’ posts on social media pages, as well as posts on a web portal. It is apparent from the display and analysis of activities in the dissertation, based on the Events Calendar from year 1991 to 2015, that the Vukovar Municipal Museum has, in addition to the restoration of museum premises, worked intensively on various museum activities. In this way, the Museum has contributed (and continues to contribute) to the revitalisation of the entire area’s cultural identity, as identity revitalisation is a process that lasts longer than the restoration of museum premises and buildings. Thus, the scientific contribution of this research of restoration and development of museum activity, on the example of Vukovar Municipal Museum, relates to the display of the museum’s role in specific social circumstances. It also relates to the creation of a museum crisis management model, and the management of the museum in post-crisis, stable circumstances in an interdisciplinary way; properly connecting two disciplines - management and ethnology, as cultural anthropology
Rad ne sadrži naslov na drugom jeziku.
No full textUznemiravanje na radnom mjestu slabo je istražen fenomen u Republici Hrvatskoj, unatoč brojnim dokazima o njegovoj prevalenciji. Mobing i diskriminatorno uznemiravanje na televiziji, među ženama, gotovo uopće nisu istraženi. Iako su se nepoželjna ponašanja na radnom mjestu, posebice spolno uznemiravanje, pronašla u literaturi krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su i prvi put definirani neki oblici, još uvijek milijuni žena diljem svijeta trpe diskriminatorna uznemiravanja. Činjenica jest da su u Republici Hrvatskoj doneseni zakoni koji reguliraju pojedine oblike diskriminatornih uznemiravanja, no uz sve znatne i pozitivne napore akademske i znanstvene zajednice, još nije sveobuhvatno istraženo područje svih oblika takvoga neželjenog ponašanja na radnom mjestu žena zaposlenih u informativnim redakcijama hrvatskih televizija s nacionalnom koncesijom. Takvi podaci prikupljeni su, istraženi, analizirani i sistematizirani u ovom radu.
Istraživanje pruža do sada nepoznate podatke o iskustvima televizijskih zaposlenica, novinarki, tajnica, organizatorica, realizatorica, montažerki i drugih, s diskriminacijom prema spolu, spolnim uznemiravanjem i mobingom na radnom mjestu, odnosno u njihovim redakcijama informativnih programa triju nacionalnih televizija s nacionalnom koncesijom, Hrvatske televizije, NOVE TV i RTL-a. Osim iskustva s neželjenim ponašanjima, istraženi su i najčešći oblici diskriminatornog uznemiravanja i mobinga kao i identificirani tipovi zlostavljača te reakcija žena na predmetna neželjena ponašanja, odnosno njihovo poznavanje regulative koja obuhvaća položaj žena, standarde i mehanizme u borbi protiv diskriminiranja.
Barem jedan od oblika verbalnoga spolnog uznemiravanja (od ukupno pet promatranih) doživjelo je 84.6% ispitanica. Stopa neverbalnog uznemiravanja iznosi visokih 64.1%. Gotovo dvije trećine žena u informativnim redakcijama nacionalnih televizija doživjele su neki od oblika neverbalnoga spolnog uznemiravanja. Zakone koji reguliraju spolno uznemiravanje malo ili uopće ne poznaje 66% ispitanica. Deset žena koje su doživjele ovakav oblik uznemiravanja ga je prešutjelo. Osam žena navelo je da u ovom trenutku doživljavaju spolno uzmemiravanje, odnosno da započeto spolno uznemiravanje nikada nije prestalo.Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku
Transmedia and Cultural-Identity Strategies of Film Representations
No full textTema ove disertacije je transmedijalna (semiotička i naratološka) analiza kulturalno-
identitetskih strategija filmskih reprezentacija. Filmski diskurs pritom se shvaća kao
simboličko-materijalna praksa koja je nagovještaj kulture i simptom društva. Disertacija nastoji
obuhvatiti analizu metajezika koji pokreću sustavi označavanja odabranih filmova: Noć na
zemlji (Night on Earth, 1991) Jima Jarmuscha, Klub sretnih žena (The Joy Luck Club, 1993)
Waynea Wanga, Izgubljeni u prijevodu (Lost in Translation, 2003) Sofije Coppole, Adam i
Paul (Adam and Paul, 2004) Lennyja Abrahamsona, Gost (The Visitor, 2007) Toma
McCarthyja, Blue Jasmine (2013) Woodyja Allena, te Ja, Daniel Blake (I, Daniel Blake, 2016)
Kena Loacha. Imajući u vidu pomak strukturalne naratologije prema postklasičnoj naratologiji,
u istraživanju se filmske reprezentacije promatraju kao semiotički multimodalni modeli
oblikovanja identiteta posredstvom narativa, odnosno filmskog diskursa.
U teorijsko-metodološkom smislu disertacija je interdisciplinarna jer kombinira transmedijalnu
naratologiju, jedan od smjerova postklasične naratologije koji ujedinjuje naratologiju i
sociosemiotiku sa subjektivističkim ili antiesencijalističkim teorijama identiteta. Analiza je u
tom smislu usmjerena na propitivanje ideoloških funkcija filmskih reprezentacija i
preispitivanje načina i strategija pomoću kojih se konstruiraju njihova značenja u okviru već
spomenutih teorijskih koncepata.
Ovo istraživanje počiva na sljedećim osnovnim pretpostavkama: film je hibridna umjetnička
forma u koju je upisan cijeli niz semiotičkih konotacija; transmedijalnost je neodvojiva od
filmskog medija; narativna organizacija filma povezana je s multimodalnom sociosemiotikom
i diskurzivnim modusima i odnosima - neizostavnim svojstvima kritičke vizualne
multimodalne pismenosti 21. stoljeća. Ta je vizualna pismenost, između ostaloga, i odraz
svijesti o konstruiranoj naravi filmskih reprezentacija te znanju o društvenim, kulturološkim i
političkim kontekstima u kojima su filmske reprezentacije proizvedene. Ostale komparativne
analize filmova uz već spomenutu transmedijalnu naratologiju provedene su primjenom
multimodalne sociosemiotičke metodologije obrade u istraživanju.The topic of the doctoral thesis is transmedia (semiotics and narratology) cultural-identity
strategies of film representations. Drawing conclusions from the foundation of film discourse
perceived as a symbolic-material practice, which reflects culture and is a symptom of society,
the thesis encompasses the analysis of the metalanguage employed as a marking system of the
chosen films: Night on Earth (1991) by Jim Jarmusch, The Joy Luck Club (1993) by Wayne
Wang, Lost in Translation (2003) by Sofia Coppola, Adam and Paul (2004) by Lenny
Abrahamson, The Visitor (2007) by Tom McCarthy, Blue Jasmine (2013) by Woody Allen,
and I, Daniel Blake (2016) by Ken Loach. Bearing in mind the shift from structural narratology
to the postclassical narratology the analysis perceives film representations as multimodal ways
of identity formation through the narrative, i.e. the film discourse.
Due to the interdisciplinary nature of the doctoral thesis, methodologically and theoretically it
comprises of transmedial narratology as one of the postclassical narratology directions. As
such, it combines narratology and social semiotics together with the subjetive and anti-
essentialist theories of identity. Accordingly, the analysis of the research focuses on exploring
the ideological functions of film representations; Thus deals with questioning the ways and
strategies which assist in constructing the meanings of film representations in the realm of
relevant theories and concepts.
Therefore, the analytical approach relies on the basic hypotheses as follows: Film is a hybrid
art form packed with semiotic connotations; Transmediality is the inseparable trait of film as a
medium; Narrative organization of the film is a matter of social semiotics and the discursive
modes and their relationships - they are a constitutive part of a critical multimodal visual
literacy of the 21st century. As such, it reflects the awareness of a constructive nature of film
representations, as well as the knowledge about social, cultural and political context in which
such film representations are produced. Along with already mentioned transmedia narratology,
some other comparative film research approaches have been employed in relation to
multimodal social semiotics methodological research analysis
The Role of Image and Interactional Fairness on Students’ Work Behavior
No full textOvaj doktorski rad ispituje djelovanje doživljaja interakcijske pravednosti i doživljaja imidža fakulteta na radna ponašanja studenata u akademskom okruženju u svrhu davanja praktičnih implikacija za uspješno djelovanje visokoškolskih ustanova na današnjem turbulentnom tržištu. U radu je prepoznata dvostruka uloga studenata, odnosno studenti se promatraju u ulozi klijenata i u ulozi ljudskih potencijala fakulteta te se takvim pristupom otvara mogućnost za usporedbu akademskog i poslovnog organizacijskog okruženja. Cilj istraživanja bio je provjeriti ulogu doživljaja interakcijske pravednosti i doživljaja imidža fakulteta na radnu angažiranost studenata, zatim provjeriti učinak radne angažiranosti studenata na njihova (ne)poželjna ponašanja te uz to provjeriti medijacijsku ulogu radne angažiranosti između doživljaja interakcijske pravednosti i (ne)poželjnih ponašanja studenata te između doživljaja imidža fakulteta i (ne)poželjnih ponašanja studenata. Sukladno tome, postavljen je model istraživanja te je kreiran anketni upitnik koji se sastoji od ranije validiranih čestica. Podaci su prikupljeni elektroničkim putem te su na uzorku od 1107 studenata u svrhu provjere promatranih odnosa korištene korelacijska analiza i analiza traga (eng. Path Analysis). Dobiveni rezultati su ukazali na statistički značajne direktne i indirektne odnose između doživljaja interakcijske pravednosti i radne angažiranosti i (ne)poželjnih organizacijskih ponašanja studenata, između doživljaja imidža fakulteta i radne angažiranosti studenata i (ne)poželjnih organizacijskih ponašanja studenata, potom između radne angažiranosti i (ne)poželjnih organizacijskih ponašanja studenata te se uz to potvrdio i značajan medijacijski utjecaj radne angažiranosti u pretpostavljenom modelu. Povezivanjem rezultata s teorijskom osnovom vezanom ne samo uz akademski, već i poslovni organizacijski kontekst, raspravljaju se praktične implikacije za postizanje održivosti u akademskom okruženju.The doctoral thesis examines the effects of the perception of interactional justice and faculty image on student behavior in the academic environment in order to provide practical implications for sustainability and successful functioning of the higher education institutions in today's turbulent market. It is important to emphasize that the doctoral thesis recognizes the dual role of the students. More precisely, students are seen as a client and as a human resource. This kind of approach opens up the possibility of comparing the academic and business organizational environment. The thesis aims to verify the following effects in the academic environment: the role of the perception of interactional fairness and the role of the faculty image perception on student engagement; the role of student engagement in their work behavior (i.e., organizational citizenship behavior and counterproductive work behavior); and the mediation role of work engagement between the perception of interactional justice and the perception of faculty image and students’ work behavior. To verify the effects between these variables, the research model was designed, and the survey questionnaire was created based on previously validated materials. The data collected electronically from 1107 students was analyzed by using the correlation analysis and path analysis. The results indicate statistically significant direct and indirect relationships between the following effects: the perception of interactional justice and work engagement; organizational citizenship behavior and counterproductive work behavior; the perception of faculty image and work engagement; organizational citizenship behavior and counterproductive work behavior; and students work engagement and their organizational behavior. The data also confirmed the significance of the mediation impact of work engagement in the designed model. By associating the results with theoretical basis in not only academic, but also business organizational context, the practical implications for achieving sustainability in the academic environment are discussed