Repository of Doctoral School, Josip Juraj Strossmayer University in Osijek
Not a member yet
92 research outputs found
Sort by
STRENGTHENING HUMAN AND REGIONAL POTENTIALS OF EASTERN CROATIA WITH EU FUNDS
No full textMogućnost privlačenja financijskih sredstava iz europskih fondova prilika je za gospodarski rast
na regionalnoj razini, ukoliko se ugovorenim projektima ostvaruju prioritetni ciljevi operativnih
programa, kao i ciljevi strategija razvoja ljudskih potencijala pojedine regije. Strategija razvoja
ljudskih potencijala, implementirana u zakonodavnim aktima Europske unije, temeljna je
smjernica prema strukturnim reformama, a ulaganje u ljudski kapital pretpostavka održivog
gospodarskog oporavka.
Prema gospodarskim i društvenim pokazateljima područje Slavonije i Baranje zaostaje za ostalim
dijelovima Republike Hrvatske što ukazuje na potrebu revitalizacije ovog područja jačanjem
infrastrukturnih i ljudskih potencijala. Financijska sredstva iz europskih fondova prilika su, izazov
i odgovornost za ugovaratelje projekata i nadležna tijela na regionalnoj i nacionalnoj razini.
U ovom radu izvršit će se mapiranje i analiza ugovorenih projekata u okviru financijskog razdoblja
2014.-2020. godine s posebnim naglaskom na Operativni program učinkoviti ljudski potencijali
za razdoblje 2014.-2020. godine za područje Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Požeškoslavonske, Brodsko-posavske i Virovitičko-podravske županije. Struktura ugovorenosti analizirat
će se kroz četiri prioritetne osi ovog programa (zapošljavanje, socijalna uključenost, obrazovanje
i cjeloživotno učenje i javna uprava), investicijske prioritete i specifične ciljeve.
Radi procjene intenziteta i uspješnosti provedbe projekata financiranih sredstvima Europske unije,
a s obzirom na ljudske i gospodarske resurse svake pojedine županije, istraživanje će obuhvatiti i
ugovorenost projekata u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, Operativnog
programa za pomorstvo i ribarstvo i Programa ruralnog razvoja u ostalim hrvatskim županijama.The possibility of attracting financial resources from European funds is an opportunity for
economic growth at the regional level if the contracted projects achieve the priority goals of
operational programs, as well as the human resources development strategies goals of each region.
The Human Resources Development Strategy, implemented in the legislation of the European
Union, is a fundamental guideline towards structural reforms, and investing in human capital is a
precondition for a sustainable economic recovery.
According to economic and social indicators, the area of Slavonia and Baranja lags behind other
parts of the Republic of Croatia, which indicates the need to revitalise this area by strengthening
infrastructure and human resources. Financial resources from European funds are an opportunity,
a challenge and a responsibility for project contractors and competent authorities at regional and
national level.
In this paper, mapping and analysis of contracted projects within the financial period from 2014
to 2020 will be done. Special emphasis is on the Operational Program Effective Human Resources
from the chosen period for the area of Osijek-Baranja, Vukovar-Srijem, Požega-Slavonia, BrodPosavina and Virovitica-Podravina counties. The contract structure will be analyzed through the
four priority axes of this program (employment, social inclusion, education and lifelong learning
and public administration), investment priorities and specific goals.
In order to assess the intensity and success of the implementation of EU-funded projects, as well
as taking into account the human and economic resources of each county, the research will also
include contracting projects under the Operational Program Competitiveness and Cohesion,
Operational Program for Maritime Affairs and Fisheries and Rural Development Program in other
Croatian counties
INFORMATION TRANSPARENCY ON WEB PAGES OF EDUCATIONAL INSTITUTIONS IN THE REPUBLIC OF CROATIA
No full textDoktorska disertacija Transparentnost informacija na mrežnim stranicama obrazovnih institucija u Republici Hrvatskoj daje uvid u izvršenje obveza ovoga tijela javne vlasti, tj. proaktivno objavljivanje informacija srednjoškolskih ustanova prema članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15, 69/22). Cilj je disertacije utvrditi i osposobljenost i izvršenje obveza službenika za informiranje kao posebne službene osobe mjerodavne za rješavanje ostvarenja prava na pristup informacijama i proaktivnu objavu informacija tijela javne vlasti, kao i važnost i utjecaj Povjerenika za informiranje kao neovisnog tijela koje nadzire provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama te godišnje Hrvatskom saboru podnosi izvješće. Transparentnost i otvorenost javne vlasti temeljne su vrijednosti demokratskog društva i dobrog upravljanja, a pravo pristupa informacijama daje široku mogućnost građanima i pravnim osobama tražiti i dobiti informacije koje su javnog karaktera te tako pomicati granice transparentnosti i otvorenosti. Pravo na pristup informacijama, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, i modaliteti njegova ostvarivanja uređeni su Zakonom o pravu na pristup informacijama koji propisuje niz obveza za tijela javne vlasti u pogledu pružanja informacija na zahtjev korisnika, proaktivne objave informacija; ujedno uspostavlja mehanizme nadzora i praćenja u osobi Povjerenika za informiranje kao neovisne institucije koja štiti, prati i promiče pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija. Povjerenik podnosi Hrvatskom saboru godišnje izvješće o provedbi Zakona. Tijela javne vlasti dužna su informacije značajne za njihov rad i organizaciju objavljivati na svojim službenim mrežnim stranicama, na lako pretraživ način, po mogućnosti u skladu s pravilom „tri klika mišem“. Analitičkim praćenjem mrežnih stranica srednjih škola u Republici Hrvatskoj utvrđena je razina proaktivnog objavljivanja zakona, propisa, općih akata i drugih dokumenta koji se odnose na njihovo područje rada. Osim analize mrežnih stranica, provedena je i anketa 41 službenika za informiranje i dubinski intervju Povjerenika za informiranje. Rezultati istraživanja upućuju kako mrežne stranice srednjih škola ne sadrže sve informacije koje su dužne prema Zakonu o pravu na pristup informacijama kao tijelo javne vlasti javno objaviti te da škole imaju nedovoljno educirane službenike za informiranje. Razvoj stupnja transparentnosti i proaktivne objave informacija srednjoškolskih ustanova, a neujednačen pristup objave informacija ispitanih ustanova jasno pokazuje da se na području transparentnosti može napredovati.Doctoral dissertation information transparency on web pages of educational institutions in the Republic of Croatia gives an insight into the fulfillment of the obligations of this public authority, i.e., the proactive publication of information of secondary schools according to Article 10 of the Law on the Right of Access to Information (Official Gazette 25/13, 85/15, 69/22). The dissertation aims to determine the qualification and execution of obligations of the information officer as a special official who is responsible for the resolution and realization of the right of access to information and proactive publication of information by public authorities, as well as the importance and influence of the Information Commissioner as an independent body that supervises the implementation of the Law on the Right of Access to Information and annually submits a report to the Croatian Parliament. Transparency and openness of public authorities are fundamental values of a democratic society and good governance, and the right of access to information gives citizens and legal entities a wide opportunity to seek and obtain information of public nature, thus pushing the boundaries of transparency and openness. The right of access to information, guaranteed by the Constitution of the Republic of Croatia and the modalities of its realization are regulated by the Law on the Right of Access to Information, which prescribes a series of obligations for public authorities regarding the provision of information at the request of the user, proactive publication of information; at the same time, it establishes supervision and monitoring mechanisms in the person of the Information Commissioner as an independent institution that protects, monitors and promotes the right of access and reuse information. The Commissioner submits to the Croatian Parliament an annual report on the implementation of the Act. Public authorities are obliged to publish information relevant to their work and organization on their official websites in an easily searchable manner, preferably in accordance with the 'three mouse clicks' rule. Analytical monitoring of the websites of secondary schools in the Republic of Croatia determined the level of proactive publication of laws, regulations, general acts, and other documents related to their field of work. In addition to the analysis of websites, a survey of 41 information officers and an in-depth interview with the Information Commissioner were conducted. The results of the research indicate that the websites of secondary schools do not contain all the information that they are obliged to publish according to the Act on the Right of Access to Information as a public authority and that schools have insufficiently trained information officers. The development of the degree of transparency and proactive publication of information by secondary school
13
institutions, and the uneven approach to the publication of information by the examined institutions clearly shows that progress can be made in the area of transparency
SATISFACTION WITH ON BOARD WITH RESPECT TO SEAFARRES PERSONALITIES AND WORK ENVIRONMENT
No full textKomuniciranje u izoliranom brodskom okruženju podložno je utjecaju raznih specifičnosti koje nisu karakteristične za klasičnu radnu sredinu na kopnu. Među tim specifičnostima su i individualna obilježja pomoraca koji na radnom mjestu provode i slobodno vrijeme dok im traje ugovor. Rad prikazuje istraživanje povezanosti osobina ličnosti i stresa pomoraca s komunikacijom na brodu. Radno okruženje, kao i njegova stroga hijerarhijska organizacija, povezani su s međusobnom komunikacijom članova posade. Čimbenici iz domene radnog okruženja obuhvaćeni istraživanjem, odnose se na zadovoljstvo radnim okruženjem i zadovoljstvo nadređenima. Također se predstavlja model koji povezuje spomenute segmente na način na koji do sada nisu znanstveno analizirani i povezani. U zaključnim razmatranjima predstavljeni su rezultati koji su detaljno analizirani i dovedeni u odnos sa zadanim hipotezama.Communicating in an isolated ship environment is subject to the influence of various specificities that are not characteristic of a classic work environment on land. Among these specificities are the individual characteristics of seafarers who also spend their free time at work while their contract lasts. The paper presents a study of the connection between personality traits and seafarers' stress with communication on board. The work environment, as well as its strict hierarchical organization, are related to the mutual communication of the crew members. Factors from the domain of the work environment included in the research refer to satisfaction with the work environment and satisfaction with superiors. It also presents a model that connects the mentioned segments in a way that they have not been scientifically analyzed and connected until now. In the concluding remarks, the results were presented, which were analyzed in detail and brought into relation with the given hypotheses
APPLYING ENVIRONMENTAL MANAGEMENT SYSTEMS (EMS) IN BUSINESS OPERATIONS OF CROATIAN NEWSPAPER PUBLISHERS
No full textPoslovna i financijska održivost novinskih organizacija predstavlja glavne izazove u
suvremenom novinarstvu, gdje digitalna tehnologija sve više preuzima organizaciju poslovanja.
Ova doktorska disertacija stoga nastoji prikupiti saznanja o učinkovitosti upotrebe ISO
standarda sustava upravljanja okolišem i utvrditi je li ono, i na koji način, može utjecati na bolje
poslovanje hrvatskih novinskih organizacija. Pritom je temeljni znanstveni cilj proširiti
razumijevanje o poslovnim procesima u novinskim organizacijama koji mogu pomoći naći
odgovore na tehnološke izazove s kojima se svakodnevno suočavaju. Usmjeravajući se pritom
na radne procese za proizvodnju sadržaja, ovdje se nastoji utvrditi važnost ekološkog
menadžmenta u razvoju digitalnog poslovanja, odnosno nužnost upotrebe Sustava upravljanja
okolišem u poslovanju novinskih organizacija. U tu svrhu ovdje se postavljaju tri hipoteze
koje glase H1: Postoji povezanost između ekološkog svjetonazora čitatelja i preferencije za
čitanje digitalnih izdanja, H2: Ekološki svjetonazor hrvatskih novinskih organizacija, potiče
češće korištenje digitalnih izdanja kod čitatelja, H3: Primjena sustava upravljanja okolišem u
poslovnim procesima hrvatskih novinskih organizacija, povećava čitanost digitalnih izdanja.
Nadalje, ova doktorska disertacija sastoji se od dva glavna dijela koja obuhvaćaju teorijsku
razradu i empirijsko istraživanje. Teorijska razrada obuhvaća postojeću domaću i stranu,
znanstvenu i stručnu literaturu iz istraženih područja, dok se empirijsko istraživanje provodi u
dva odvojena razdoblja, upotrebom dvaju različitih metoda istraživanja. Naime, metoda ankete
ispituje uzorak od 296 ispitanika u Republici Hrvatskoj, dok intervju putem e-pošte ispituje
uzorak od sedam ispitanika, točnije, rukovoditelja sedam najčitanijih dnevnih novina, u
vlasništvu četiriju novinska izdavača koji objavljuju tiskani i elektronski sadržaj u RH. Glavni
zaključci ove doktorske disertacije upućuju da veća ulaganja u razvoj digitalnih tehnologija
konačno mogu pozitivno utjecati na ekonomski razvoj hrvatskih novinskih organizacija.
Također, na određeni se način dokazuje i potreba za upotrebom ekoloških strategija koja u
slučaju ovog empirijskog istraživanja dokazano ima utjecaja na čitalačke navike. U
znanstvenom smislu, ova doktorska disertacija dokazuje da postoji određeni odnos između
prirodnih, tehničkih i društvenih znanosti s krajnjom svrhom da prinesu onoj
komunikološkoj, što znači da se ovo istraživanje može konačno koristiti kao nadopuna
daljnjim interdisciplinarnim i multidisciplinarnim istraživanjima.Sustainability of news organizations is increasingly becoming one of the main challenges in
modern journalism today, as digital technology is rapidly taking over most of its business
processes. This doctoral dissertation therefore gathers knowledge about the effectiveness of the
use of the Environmental Management System, to determine whether it can, and in what way,
improve operational processes in Croatian news organizations. At the same time, the basic
scientific goal of this dissertation is to expand the knowledge of business processes in news
organizations, which can help find answers to the technological challenges they face every day.
By focusing on the production of content, the thesis determines the importance of
environmental management in developing digital business strategies, i.e., the need of using the
Environmental Management System standard, in business processes of news organizations. For
that purpose, three hypotheses are put forward, as follows: H1: There is an existing connection
between the ecological worldview of readers and their preference to read digital news editions,
H2: The ecological worldview of Croatian news organizations encourages more frequent use
of digital editions by their readers, H3: Application of Environmental Management Systems
standard in business processes of Croatian newspaper organizations, increases the readership
of digital news editions. Furthermore, this doctoral dissertation consists of two main parts,
which include both theoretical elaboration and empirical research. The theoretical elaboration
includes the existing domestic and foreign, scientific and professional literature from all
researched areas, while the empirical research is carried out in two separate periods, using two
different research methods. Therefore, the survey method examines a sample of 296
respondents within the Republic of Croatia, while the e-mail interview examines a sample of
seven respondents, more precisely, senior managers of seven most widely read daily
newspapers in Croatia, owned by four news publishers, who publish printed and electronic
content. The main conclusions of this doctoral thesis indicate that greater investments in the
development of digital technologies, can ultimately have a positive effect on the economic
development of Croatian news organizations. Also, in a certain way, this dissertation has proven
the need to use ecological strategies in business operations, which has in this particular case,
proven to have an impact on reading habits. In a scientific sense, this doctoral thesis proves that
11
there is an existing relationship between natural, technical and social sciences, with the ultimate
purpose to contribute to that of communication science, which means that this research can be
used as a further supplement in future interdisciplinary and multidisciplinary research
MANAGEMENT OF FACTORS AFFECTING FINANCIAL SUSTAINABILITY OF ASSOCIATIONS IN THE REPUBLIC OF CROATIA
No full textPosebnost neprofitnih organizacija ogleda se u činjenici da je njihova misija usmjerena na ostvarenje ciljeva značajnih društvenih dobrobiti pri čemu nisu usmjerene na ostvarenje dobiti, već upravo dobrobiti za širu zajednicu. Međutim, financijska su im sredstva potrebna kako bi provodile aktivnosti usmjerene ostvarivanju postavljenih ciljeva. Općenito, financijska održivost smatra se najvećim izazovom takvih organizacija, a za njezino ostvarenje potrebno je osigurati određenu razinu financijskih sredstava koja će organizaciji kroz određeno razdoblje omogućiti korištenje prilika i reagiranje na neočekivane prijetnje bez dovođenja u opasnost ispunjenja misije i mogućnosti provedbe planiranih aktivnosti.
U ovom se doktorskom radu istražuje financijska održivost udruga kao najbrojnijih neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj koje čine više od 94 % ukupnog broja svih neprofitnih organizacija. Osnovni je cilj ovoga istraživanja analizirati čimbenike financijske održivosti neprofitnih organizacija (diverzifikacija prihoda, brojnost projekata, ljudskih potencijala, donatora, partnera i tehnika prikupljanja sredstava te gospodarska djelatnost) te utvrditi njihov doprinos financijskoj održivosti i njihovu međusobnu povezanost. Čimbenici financijske održivosti otkriveni su u okviru provedenog istraživanja radova drugih autora koji su se bavili tom temom, međutim do sada čimbenici financijske održivosti nisu kolektivno istraživani niti je analizirana njihova povezanost kao niti mjeren njihov utjecaj na financijsku održivost neprofitnih organizacija. Upravo je u tom području utvrđena potreba za provedbom daljnjih aplikativnih istraživanja u cilju poboljšanja stanja u praksi.
Budući da ne postoji jednoznačan način mjerenja financijske održivosti neprofitnih organizacija, pa tako ni udruga, financijska održivost se u ovome istraživanju mjeri na dva načina − na temelju samoprocjene čelnika udruga o financijskoj održivosti te na temelju strukture i prosječno ostvarene vrijednosti prihoda udruga u razdoblju 2015. – 2019. godine.
U empirijskom istraživanju, koje se provodi elektroničkim putem metodom anketnog upitnika, sudjelovali su čelnici udruga, a analizirani su i financijski izvještaji udruga. Znanstveni doprinos rada ogleda se u teorijskom doprinosu temeljenom na sistematizaciji prethodnih istraživanja na temu financijskog poslovanja, odnosno financijske održivosti neprofitnih organizacija, metodološkom doprinosu koji uključuje korelacijsku i regresijsku analizu doprinosa utvrđenih čimbenika financijskoj održivosti udruga kao najbrojnijih neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj. Praktični, odnosno aplikativni doprinos ogleda se u danim smjernicama za upravljanje najznačajnijim čimbenicima financijske održivosti udruga u cilju ostvarivanja njihova dugoročnog opstanka.
Rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da na temelju samoprocjene čelnika udruga ni jedan čimbenik financijske održivosti nema statističku značajnost. Međutim, mjereći financijsku održivost prosječnim prihodima udruga u promatranom razdoblju, broj ljudskih potencijala u udrugama djelomice pozitivno doprinosi financijskoj održivosti udruga, dok brojnost partnera udruga u potpunosti pozitivno doprinosi financijskoj održivosti udruga. Ostali čimbenici − diverzifikacija prihoda, brojnost projekata, donatora i tehnika prikupljanja sredstava te gospodarska djelatnost udruga i financijska održivost mjerena visinom prihoda, ne pokazuju statističku značajnost. S obzirom na rezultate istraživanja, preporuke za buduća istraživanja idu u smjeru izbjegavanja korištenja samoprocjene kao mjere financijske održivosti te se uočava potreba za razvijanjem standardiziranih mjera financijske održivosti neprofitnih organizacija, pa tako i udruga čiji primaran cilj nije stjecanje dobiti. Također, znanstvenici bi mogli istražiti i neke druge čimbenike koji nisu obuhvaćeni ovim istraživanjem, odnosno utvrditi njihovu važnost i povezanost s financijskom održivosti.
Osim toga, preporuke čelnicima udruga idu u smjeru nužnosti razumijevanja čimbenika koji mogu doprinijeti financijskoj održivosti udruga kroz povećanje prihoda, ali i mogućnosti učinkovitog upravljanja identificiranim čimbenicima. Ovo istraživanje može doprinijeti zajednici u smislu shvaćanja obuhvata neprofitnog sektora općenito, s naglaskom na udruge kao najbrojnije neprofitne organizacije, te prikaza izazova s kojima se susreću i razumijevanja posebnosti financijskog poslovanja takvih organizacija.The peculiarity of non-profit organisations is reflected in the fact that their mission is to achieve significant social benefits, not profit-oriented, but for the benefit of the wider community. However, they need financial resources to carry out activities aimed at achieving the set objectives. In general, financial sustainability is the greatest challenge for such organisations and to achieve it, it is necessary to ensure a certain level of financial resources that will enable the organisation, over a certain period of time, to seize opportunities and respond to unexpected threats without jeopardising the fulfilment of its mission and the ability to carry out planned activities.
This doctoral thesis examines the financial sustainability of associations as the most numerous non-profit organisations in the Republic of Croatia, which account for more than 94 % of the total number of all non-profit organisations. The main goal of this research is to analyse the factors of financial sustainability of non-profit organisations (revenue diversification, the number of projects, donors, human resources, partners and fundraising techniques, as well as the economic activity) and to determine their contribution to financial sustainability and their interconnection. The factors of financial sustainability were identified in the framework of the conducted research of the works of other authors who dealt with this topic, however, so far, the factors of financial sustainability have not been collectively researched, nor has their interconnection been analysed or their impact on the financial sustainability of non-profit organisations measured. It is in this area that the need for further applied research has been identified with the aim of improving the situation in practice.
Since there is no unambiguous way of measuring the financial sustainability of non-profit organisations, including associations, financial sustainability in this research is measured in two ways - based on the self-assessment of the leaders of the associations about financial sustainability and based on the structure and average revenue of the associations in the period of 2015 − 2019.
The empirical study, which is conducted electronically using the questionnaire method, involved the leaders of the associations and analysed the financial reports of the associations. The scientific contribution of the research is reflected in a theoretical contribution based on the systematisation of previous research on the financial operations, i.e. financial sustainability of non-profit organisations, a methodological contribution that includes a correlational and regressive analysis of the contributions of the identified factors to the financial sustainability of associations as the most numerous non-profit organisations in the Republic of Croatia, and a practical, i.e. applicative contribution that is reflected in the given guidelines for managing the most significant factors of the financial sustainability of associations with the aim of achieving their long-term survival.
The results of the empirical research show that, based on the self-assessment of the association leaders, not a single factor of financial sustainability has statistical significance. However, measuring financial sustainability by the average revenue of associations in the observed period, the number of human resources in associations partially contributes positively to the financial sustainability of associations, while the number of partners of associations fully contributes positively to the financial sustainability of associations.
Other factors − revenue diversification, the number of projects, donors, and fundraising techniques, as well as the economic activity of associations and financial sustainability measured by the amount of revenue do not show statistical significance. Considering the results of the research, the recommendations for future research are to avoid using self-assessment as a measure of financial sustainability and the need to develop standardised measures of financial sustainability of non-profit organisations, including associations whose primary goal is not to make a profit. In addition, scientists could examine some other factors not covered by this research, i.e., their relevance and connection to financial sustainability.
Furthermore, the recommendations to the leaders of associations emphasise the need to understand the factors that can contribute to the financial sustainability of the association by increasing revenues, but also the possibilities of effective management of the identified factors. This research can contribute to the community in terms of understanding the scope of the non-profit sector in general, with an emphasis on associations as the most numerous non-profit organisations, the challenges they face, as well as understanding the specifics of the financial operations of such organisations
MUSICAL LANDSCAPE OF OSIJEK AND THE REGION
No full textU radu je analiziran kulturni krajolik Osijeka, izdvojeni su glazbeni elementi te time rekonstruiran
glazbeni krajolik kojeg su oni dio. Elementi koji ga čine su: glazbena urbana toponimija, javni
spomenici i spomen-obilježja posvećeni glazbenicima, zgrade ustanova i udruga vezanih za glazbu
te počivališta glazbenika. Daljnjom obradom rezultata utvrđene su zakonitosti po kojima su urbani
toponimi imenovani po zaslužnim glazbenicima u Osijeku. Takav je model glazbenoga krajolika
potom uspoređen s glazbenim krajolicima manjih urbanih cjelina koje gravitiraju Osijeku
(Đakovo, Vinkovci, Našice), glazbenim krajolikom sličnoga urbanog centra (Rijeka), metropole
(Zagreb) i urbanoga centra koji pripada sličnomu kulturnom krugu, ali drugoj državi (Temišvar).
Istraživanje je pokazalo da je glazbeni krajolik grada odraz društvenih tendencija u Osijeku. Udio
urbanih toponima imenovanih po zaslužnim glazbenicima u Osijeku (4 %) različit je u odnosu na
udio u Đakovu (10 %), Vinkovcima (2 %) i Našicama (12 %). Osječki toponimi imenovani po
zaslužnim glazbenicima otkrivaju pripadnost Osijeka hrvatskomu te djelomično mađarskom i
njemačkom kulturnom krugu. Visok udio podudarnosti imena glazbenika u urbanoj toponimiji
Osijeka u odnosu na Đakovo, Vinkovce i Našice pokazuje da je glazbeni krajolik grada Osijeka
reprezentativan za cijelu regiju. S druge strane, glazbeni krajolik Osijeka nije sličan glazbenim
krajolicima Rijeke i Temišvara, a razlikuje se i od strukture glazbenoga krajolika Zagreba.
Istraživanje je ustanovilo i funkcioniranje nekih glazbenih ličnosti kao lokalnih brendova (naročito
u Vinkovcima i Našicama), ali i ukazalo na potencijale razvijanja takvih lokalnih brendova u
Osijeku. Rezultati istraživanja glazbenoga krajolika Osijeka objedinjeni su i u vidu izrade
interaktivne glazbene karte grada kao digitalnoga sučelja za komunikaciju različitih sadržaja s
krajnjim korisnicima. Rad upućuje i na važnost glazbene kulture u ukupnome kulturnom razvoju
grada, naročito s obzirom na suvremene tendencije u strateškome razvoju kulture i turizma, koje
se baziraju na jačanju identiteta i stvaranju lokalnih brendovaThe paper analyzes the cultural landscape of Osijek, singles out musical elements and thus creates
a musical landscape. The elements that make it up have been identified: musical urban toponymy,
public monuments and memorials dedicated to musicians, locations of institutions and associations
related to music, and interment places of musicians. Further processing of the results established
the laws according to which urban toponyms were named after deserving musicians in Osijek.
Such a model of the musical landscape was then compared with the musical landscapes of smaller
urban units that gravitate to Osijek (Đakovo, Vinkovci, Našice), the musical landscape of a similar
urban center (Rijeka), metropolis (Zagreb) and an urban center belonging to a similar cultural
circle but to a different state (Timisoara). The research showed that the musical landscape of the
city is a reflection of social tendencies in Osijek. The share of urban toponyms named after
meritorious musicians in Osijek (4%) is different from the share in Đakovo (10%), Vinkovci (2%)
and Našice (12%). Osijek toponyms named after deserving musicians reveal the affiliation of
Osijek to the Croatian and partly Hungarian and German cultural circle. The high share of
matching names of musicians in the urban toponymy of Osijek in relation to Đakovo, Vinkovci
and Našice shows that the musical landscape of the city of Osijek is representative of the entire
region. On the other hand, the musical landscape of Osijek is not similar to the musical landscapes
of Rijeka and Timisoara, and it also differs from the structure of the musical landscape of Zagreb.
The research also established the functioning of some music personalities as local brands
(especially in Vinkovci and Našice), but also pointed out the potential for the development of such
local brands in Osijek. The results of the research of the music landscape of Osijek were also
synthesized in the form of creating an interactive music map of the city as a digital interface for
communication of various contents with end users. The paper points out the importance of music
culture in the overall cultural development of the city, especially given the current trends in the
strategic development of culture and tourism, which are based on strengthening the identity and
creating local brands
The role of interpersonal communication in patient-health care provider interaction
No full textOva disertacija bavi se interpersonalnom komunikacijom u okviru odnosa bolesnika i pružatelja zdravstvene skrbi. Radi se o specifičnom odnosu na koji utječe mnoštvo čimbenika, a njegova važnost ogleda se u mogućnosti da značajno utječe na ishode liječenja. Odabrane komponente interpersonalne komunikacije presudni su čimbenici za stvaranje tog odnosa pa ako se koriste smisleno i ciljano mogu dovesti do stvaranja odnosa karakteriziranog povjerenjem, razumijevanjem, suradnjom, empatijom i zadovoljstvom bolesnika što u konačnici dovodi do učinkovita procesa liječenja.
Cilj istraživanja bio je stoga istražiti percepciju pružatelja zdravstvene skrbi u Hrvatskoj o ulozi interpersonalne komunikacije i njezinih odabranih komponenti u interakciji s bolesnikom, a s posebnim fokusom na adherenciju kroničnih bolesnika. Adherencija predstavlja mjeru u kojoj je ponašanje bolesnika usklađeno s preporukama dogovorenim s pružateljem zdravstvene skrbi te je globalno na razini od oko samo 50 % (Sabaté 2003: 3-7). Potencijal interpersonalne komunikacije da pozitivnim utjecajem na bolesnika dovede do bolje adherencije, a posljedično do boljih ishoda za bolesnike, njihove najbliže, zdravstvene sustave i društvo u cjelini, stavlja naglasak na važnost ovog istraživanja.
U istraživanju koje je provedeno metodom anketnog upitnika sudjelovala su 424 pružatelja zdravstvene skrbi u Republici Hrvatskoj. Rezultati istraživanja upućuju da postoji visoka razine svjesnosti pružatelja zdravstvene skrbi o pozitivnom utjecaju interpersonalne komunikacije na različite aspekte skrbi za bolesnike, a posebice o utjecaju interpersonalne komunikacije na adherenciju bolesnika. Osim toga ukazuju na značajne razlike među anketiranim strukama, što stvara dobre temelje, prije svega za ciljanu edukaciju te za daljnje istraživanje i unapređenje vještina interpersonalne komunikacije, adherencije i ishoda bolesnika.This dissertation depicts interpersonal communication within framework of relationship between patients and health care providers. It is a specific bond, influenced by a multitude of factors, and its importance is reflected in the ability to significantly influence treatment outcomes. Selected components of interpersonal communication are crucial factors in creating this relationship; hence if used meaningfully and purposefully they can lead to a relationship characterized by trust, understanding, cooperation, empathy and patient satisfaction which ultimately leads to an effective treatment process.
The aim of the research was therefore to investigate the perception of health care providers in Croatia about the role of interpersonal communication and its selected components in the interaction with the patient, with a special focus on the adherence of chronic patients. Adherence represents the extent to which patient’s behaviour is in compliance with recommendations agreed upon with the health care provider and is globally at a level of only about 50% (Sabaté 2003: 3-7). The potential of interpersonal communication having a positive impact on the patient leads to better adherence and consequently to better outcomes for patients, their loved ones, health systems and society as a whole emphasizes the importance of this research.
424 health care providers in the Republic of Croatia participated in the survey conducted using the survey questionnaire method. The results of the research indicate that there is a high level of awareness of health care providers about the positive impact of interpersonal communication on various aspects of patient care, and in particular about the impact of interpersonal communication on patient adherence. In addition, they point to significant differences among the surveyed professions, which creates a solid foundation not only for targeted education but for further research and improvement of interpersonal communication skills, adherence and patient outcomes as well
European Union funds and programmes – role and importance in the implementation of cultural projects in the Republic of Croatia
No full textU ovom su radu prezentirani rezultati istraživanja koje se bavi mogućnostima financiranja organizacija u kulturi u Republici Hrvatskoj putem fondova i programa Europske unije. Na temelju analize relevantnih izvora i dosadašnjih spoznaja iz područja izvora financiranja kulturnog i kreativnog sektora te uvida u dostupnu infrastrukturu i kulturne politike u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj, identificirani su problemi u području korištenja dostupnih izvora financiranja. Iako u Hrvatskoj još uvijek nije uslijedio trend smanjivanja javnih potpora u redovnom financiranju organizacija koje se bave kulturom, evidentno je kako zadržavanje izvora financiranja samo na državnoj potpori neće omogućiti njihov snažniji razvoj i pozicioniranje kulture kao pokretača promjena, odnosno djelatnosti koja nije samo potrošač nego može ostvariti i financijsku i ekonomsku korist. Jačanje uloge kreativnosti i primjena novih digitalnih tehnologija radikalno mijenja način dosadašnjeg funkcioniranja organizacija u kulturi te ona postaje jedan od sve važnijih čimbenika u razvoju društva. Osim utjecaja na obrazovanje, socijalnu koheziju, jednakost i dobrobit građana, kultura ima utjecaj i na ekonomski razvoj.
Organizacije u kulturi sve se više, uz svoju redovnu djelatnost, okreću projektnim aktivnostima. Upravo su projekti u kulturi sinteza ekonomije i kulture. S jedne strane, pružaju kulturni i umjetnički sadržaj, dok su, s druge strane, podložni svim ekonomskim zakonitostima prilikom apliciranja projektnih prijedloga na natječaje i tijekom njihove provedbe. S obzirom da se financiranje kulturnog sektora značajno oslanja na javna sredstva, mogućnost financiranja projekata iz fondova i programa Europske unije dodatno dobiva na važnosti. Navedeno je povod definiranju predmeta istraživanja čiji su rezultati prezentirani u ovom radu, a koji se temelji na identificiranju programa i fondova EU-a dostupnih organizacijama u kulturi te problematike njihova korištenja u financiranju projekata u kulturi u Republici Hrvatskoj. Naime, provedenom analizom trenutnog stanja identificiran je problem nedostatnog financiranja organizacija u kulturi u Republici Hrvatskoj iz alternativnih izvora, a posebice iz sredstava fondova i programa Europske unije, što je nadalje bio poticaj za definiranje ciljeva istraživanja i usmjerenje za odabir znanstveno istraživačkih metoda koje su korištene u ovom radu. Nužno je razmotriti probleme s kojima se susreću organizacije u kulturi u Republici Hrvatskoj prilikom prijave i provedbe projekata. Tu su postavljena pitanja o adekvatnosti kapaciteta organizacija u kulturi u Republici Hrvatskoj za prijavu i provedbu projekata financiranih iz sredstava fondova i programa Europske unije, stavovima odgovornih osoba prema financiranju iz navedenih izvora,
IV
informiranosti o mogućnostima financiranja te dostupnoj mreži partnera za suradnju na zajedničkim projektima.
Cilj je znanstvenog istraživanja u ovome radu utvrditi povezanost između kapaciteta i potencijala organizacija u kulturi u Republici Hrvatskoj s uspješnim prijavama i provedbama projekata financiranih iz EU programa i fondova te predvidjeti njihovu spremnost za buduće programsko razdoblje kako bi se dostupna sredstva iskoristila u što većem iznosu.
Istraživanje je provedeno u četirima fazama koje uključuju arhivsko i terensko istraživanje. Prva faza odnosi se na obradu podataka odobrenih projekata programa Kreativna Europa te uključuje analizu rezultata odobrenih projekata u okviru potprograma Kultura za programsko razdoblje 2014. - 2018. U drugoj fazi obrađeni su podaci odobrenih projekata programa Europskog socijalnog fonda u okviru Operativnog programa (OP) Učinkoviti ljudski potencijali (2014. - 2020.) u kojima je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske posredničko tijelo. Nakon navedenog, uslijedilo je kvantitativno istraživanje o kulturnom sektoru u Republici Hrvatskoj i fondovima i programima Europske unije provedbom anketnog istraživanja. U posljednjem koraku, provedeni su polustrukturirani dubinski intervjui sa zaposlenima u kulturnom sektoru.
Na temelju rezultata istraživanja donesen je zaključak o postojanju pozitivne povezanosti financijskih kapaciteta i pozitivnih ishoda prijava projektnih prijedloga. Potvrđeno je da nedostatak znanja i iskustva organizacija u kulturi ne utječe na broj projektnih prijedloga, ali utječe na njihove pozitivne ishode. Isto tako, informiranost o programima koji se provode po centraliziranom modelu doprinosi većem broju odobrenih projekata, a broj odobrenih projekata nije povezan s nedostatkom razvijenih suradnji s prihvatljivim partnerima. Rezultatima istraživanja također je potvrđeno da se unatoč većoj prolaznosti na natječajima na koje se prijavljuju, prijavitelji koji se dominantno financiraju iz proračuna manje prijavljuju na natječaje iz fondova i programa Europske unije.
Nakon provedene sinteze rezultata istraživanja doneseni su zaključci, ali i preporuke za donositelje odluka s ciljem poboljšanja stanja u praksi te kvalitetnije pripreme organizacija u kulturi za novo programsko razdoblje koje će organizacijama u kulturi donijeti nove izazove.The results of the research dealing with available financing sources in Croatian cultural organizations provided by the European Union funds and programs are presented in this paper. Pursuant to the analysis of relevant sources, current knowledge in the field of financing sources in cultural and creative sectors, insights into available infrastructure and cultural politics in the European Union and the Republic of Croatia, problems related to using available financing sources are identified. Even though Croatia has not witnessed a trend of decreasing public financial support in financing culture-oriented organizations, it is evident that if the only financial source is a state provided one, it will be impossible for culture to grow and position itself as a change initiator, i.e. the industry which does not only waste financial resources but rather makes financial profits. Strengthening the role of creativity and applying new digital technologies radically changes a current system in culture-related organizations making culture one of the ever-growing factors in society development. In addition to influencing education, social cohesion, equality and human wellbeing, culture affects the economic growth.
Culture-related organizations have started more actively participating in project activities in addition to their usual activities. Projects in culture are indeed a synergy of economy and culture. On the one hand, they provide cultural and artistic contents and on the other hand, they are subject to all economic laws when submitting project proposals and during projects’ implementation. Since financing a cultural sector heavily relies on public financial means, the possibility of financing projects using the European Union funds and programs becomes extremely important. That being said, the research, whose results are presented in this paper, based on identifying the European Union funds and programs available for culture-related organizations and issues in culture-related project financing in the Republic of Croatia has been conducted. The conducted analysis has identified a problem of insufficient alternative-source financing of culture-related organizations in the Republic of Croatia, which is especially the case with the European Union funds and programs. Hence, it encouraged the researcher to define research aims and methods used in this paper. It was necessary to study problems Croatian culture-related organizations face with when submitting applications and implementing projects. The issues of capacity, responsible people’s attitudes towards the aforementioned source financing, awareness related to financing opportunities and available partner network for joint projects were tackled.
VI
This doctoral dissertation aimed to determine a relationship between a capacity and potential of Croatian culture-related organizations with successful submission applications and project implementations financed by the European Union funds and programs as well as to predict their readiness for a future programming period in order to use funds to their greatest potential.
The four-stage research had an archive and a field component. The first stage included data processing pertinent to the approved projects within program Creative Europe and subprogram Culture for programming period 2014-2018. In the second stage, data related to the approved projects within the program of the European Social Fund within the Operational program (OP) Efficient Human Resources (2014-2018), where the Ministry of Culture and Media of the Republic of Croatia was an intermediary, were analyzed. The third stage was a quantitative research on the cultural sector in the Republic of Croatia and European Union funds and programs done by conducting a survey. Semi-structured in-depth interviews with people employed in the cultural sector were carried out in the final stage.
Based on the research results, a conclusion on a positive correlation between financial capacities and accepted project proposals was made. The lack of knowledge and experience of culture-related organizations does not affect the number of submitted project proposals; however, it does affect their outcomes. Furthermore, the awareness of programs conducted on a centralized model contributes to a higher number of accepted project proposals, which are not connected to the lack of developed relationships with eligible partners. The results have also confirmed that in spite of a higher success rate related to accepted project proposals, applicants who are dominantly state financed submit fewer project proposals to be financed by the European Union funds and programs.
Upon summarizing results, the conclusions and recommendations for decision makers aiming to improve the current situation and prepare culture-related organizations for a new challenging programming period have been provided
VISUAL CULTURE AS A NEW PARADIGM OF TEACHING VISUAL ART
No full textPotreba za promjenom paradigme poučavanja Likovne umjetnosti nastaje iz više razloga; novih društvenih uvjeta u kojima dominira kultura slike; promjena u umjetničkoj praksi koja se oslanja na postupke i estetiku popularne kulture; potreba za razvijanjem vizualne pismenosti koja se tumači kao kulturološka i kritička vještina. Kultura komuniciranja slikom potaknula je nastajanje nove paradigme, zvane vizualna kultura, u kojoj se komunikacija, formiranje identiteta i prijenos društvenih obrazaca prenosi slikom. U takvim uvjetima vizualna pismenost se smatra jednom od elementarnih pismenosti, stoga se preporuča propisivanje važnog mjesta u nacionalnom kurikulumu. Iako je vizualna kultura interdisciplinarno područje u svjetskoj kurikulumskoj praksi je obično integrirana u vizualno umjetničko obrazovanje. Takav model razmatrat će se i u ovom doktorskom radu. Istraživanje je usmjereno teorijskim temeljima za promjenu paradigme te utvrđivanju postojećeg stanja s projekcijama budućnosti pomoću futuroloških metoda (metoda Analiza trenda, Delfi metoda, metoda Planiranje unazad). U istraživanju su postavljene četiri hipoteze koje su potvrđene osim u teoriji i mišljenjem eksperata prikupljenog Delfi metodom. Eksperti iz različitih područja su postigli konsenzus oko jedanaest zaključaka. Složili su se da je vizualna kultura važna za emotivni i kognitivni razvoj učenika te da treba biti integrirana u vizualno umjetničko obrazovanje. Istaknuli su potrebu za promjenom interpretativnih pristupa i sadržaja poučavanja. Jedino je naziv predmeta polučio podijeljena mišljenja jer je jedan ekspert iz područja metodike likovne kulture ostao pri mišljenju da se predmet treba preimenovati u Vizualnu kulturu, dok su se drugi složili oko naziva Likovna umjetnost i vizualna kultura kojeg i autorica doktorske disertacije smatra najprihvatljivijim rješenjem u okvirima važećeg obrazovnog sustava.The necessity change of Visual Arts' teaching paradigm arises for several reasons; the new social conditions where the culture of the picture has prevailed; the artistic practice has changed and relied on procedures and aesthetics of popular culture; today the need for visual literacy developing is interpreted as a cultural and critical skill. The emergence of a new social paradigm, called visual culture, has been stimulated by the communication of image culture, where the identity formation and the transmission of social patterns are transferred by the image. Visual literacy is considered as one of the elementary literacy, so in these conditions, it must have its place in the curriculum. Although visual culture is an interdisciplinary field, in the world's curriculum practice is usually integrated into visual art education. Such a model will be considered in this doctoral thesis. The research is focused on the theoretical foundations of the paradigm shift, determination of the current situation, and future projections by using future methods (Trend analysis, Delphi method, Backcasting). Four hypotheses, that have been set in the research, are confirmed in theory as well as in experts' opinions collected by the Delphi method. Experts from different fields reached a consensus about 11 conclusions. They have agreed that visual culture is important for students' emotional and cognitive development so it should be integrated into visual art education. They stressed the need for interpretive approaches and teaching content change. There are divided opinions on the name of the subject because one expert, specialized in the field of elementary art education, has remained on the opinion that the subject should be renamed into Visual Culture, while the others have agreed about the name of Visual Arts and Visual Culture which is the most acceptable solution within the existing educational system for the author of the doctoral dissertation
RESTRICTIONS ON FREEDOM OF MOVEMENT OF ASYLUM SEEKERS WITH SPECIFIC REFERENCE TO DETENTION MEASURES
No full textMigracijska je i izbjeglička kriza koja je počela 2015 godine u Europskoj uniji (u daljnjem tekstu:
EU) iznijela niz pravnih i funkcionalnih problema Zajedničke europske politike azila (u daljnjem
tekstu: ZEPA). Jedna od najvećih posljedica kršenja su mnogih prava, poput prava na slobodu
kretanja tražitelja azila (TA) unutar države u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil,
koja svakako može biti ograničena. Ovaj će se rad baviti ograničavanjem slobode kretanja TA u
državi u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil i primjenu mjere zadržavanja i
zadržavanja u svrhu vraćanja. Nikome se ne smije ograničiti sloboda kretanja unutar države u kojoj
se vodi postupak povodom zahtjeva za azil samo jer je TA, a u slučaju ograničenja, mjera
zadržavanja u objektima zatvorenog tipa mora biti ultima ratio. Sloboda je kretanja TA unutar
države u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil zajamčena na međunarodnoj, europskoj
i nacionalnoj razini, a razlozi su za ograničavanje konkretno određeni i taksativno navedeni.
Pretpostavljanje je slobode kretanja u državi u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil
temelj za uživanje mnogih drugih prava koja pripadaju TA. Hipoteze su ovoga rada postavljene
tako da se polazi od pretpostavke da ograničavanje slobode kretanja TA i izricanje mjere
zadržavanja u praksi država članica EU nije u skladu s međunarodnim i europskim normama prava.
U ovome će se radu analizirati međunarodni, europski i nacionalni pravni okviri odabranih
poredbenih sustava (Njemačka, Švedska, Mađarska, Hrvatska) koji osiguravaju pravo na azil i
ograničavanje slobode kretanja TA, uključujući maloljetnike, i primjenu mjere zadržavanja te
zadržavanja do vraćanja. Za potrebe će se istraživanja, na primjeru Republike Hrvatske, napraviti
analiza sudske prakse svih upravnih sudova, kao i Visokog upravnog suda, vezanih za
ograničavanje slobode kretanja TA mjerom zadržavanja, a komparativno će se prikazati i
zakonodavni okviri, sudska praksa i pravna rješenja u Njemačkoj, Švedskoj i Mađarskoj, kao i
praksa ESLJP i Suda EU. Svrha je i cilj istraživanja utvrditi je li zakonodavstvo država članica po
pitanju ograničavanja slobode kretanja TA usklađeno s europskim i međunarodnim pravom, u
kojoj mjeri države članice izriču mjere zadržavanja TA, na kojim razlozima temelje takve odluke,
koriste li mjeru zadržavanja zaista kao ultima ratio, je li sve to u skladu s normama međunarodnog
i europskog prava te utvrditi moguće postojanje određenih problema u praksi te predložiti izmjene
koje bi utjecale na rješavanje takvih problema. Na kraju će se rada prema dobivenim rezultatima
istraživanja moći utvrditi jesu li hipoteze postavljene na početku ovoga rada potvrđene ili nisu.The migration and refugee crisis, which began in 2015 in the EU, presented a number of legal and
functional problems of the Common European Asylum Policy. One of the biggest consequences
is the violation of many rights, such as the right to freedom of movement of asylum seekers within
the country where the asylum application procedure is conducted, which can certainly be restricted.
This paper will address the restriction on the freedom of movement of asylum seekers in the
country in which asylum applications are conducted and the application of detention and retention
measures for the purpose of return. No one shall be restricted in their freedom of movement within
the State in which the asylum application is conducted solely because it is asylum seeker, and in
the case of a restriction, the measure of detention in closed facilities must be an ultima ratio. The
freedom of movement of asylum seekers within the country in which the asylum application
procedure is conducted is guaranteed at the international, European and national levels, and the
reasons for the restriction are specified and exhaustive. The presumption of freedom of movement
in the country where the asylum procedure is conducted is the basis for the enjoyment of many
other rights belonging to the asylum seekers. This paper will analyze the international, European
and national legal frameworks of selected comparative systems (Germany, Sweden, Hungary,
Croatia) that ensure the right to asylum and restriction of freedom of movement of asylum seekers,
including minors, and the application of detention and return measures. The hypothesis of this
paper is that restricting the freedom of movement of TA and imposing detention in the practice of
EU member states is not in line with international and European legal norms. This paper will
analyze the international, European and national legal frameworks of selected comparative
systems (Germany, Sweden, Hungary, Croatia) that ensure the right to asylum and restriction on
freedom of movement of asylum seekers, including minors, and the application of detention and
return measures. For the purposes of the research, on the example of the Republic of Croatia, an
analysis of the case law of all administrative courts, as well as the High Administrative Court,
related to detention of asylum seekers, will be made. In addition, the legislative frameworks, case
law and legal solutions in Germany, Sweden and Hungary, as well as the case law of the ECtHR
and the Court of Justice of the EU will be comparatively analyzed. The purpose and aim of the
study is to determine whether Member States' legislations on restrictions on the freedom of
movement of asylum seekers are in line with European and international law, the extent to which
Member States impose asylum seekers retention measures, the grounds on which such decisions
are based, whether all procedures related with detention are in accordance with the norms of
international and European law and to determine the possible existence of certain problems in
practice and to propose changes that would affect the solution of such problems. At the end of the
paper, according to the obtained research results, it will be possible to determine whether the
hypotheses set at the beginning of this paper are confirmed or not