Repository of University Department for Forensic Sciences
Not a member yet
451 research outputs found
Sort by
Digitalni euro i bezgotovinsko plaćanje: pravna regulacija i utjecaj na financijski sustav
No full textGlobalna ekspanzija novih sredstava plaćanja poput kriptovaluta i sve veća dominacija novih financijskih tehnologija (fintech) bili su poticaj središnjim bankama diljem svijeta da moderniziraju sustave plaćanja vlastitim valutama. Sve veći broj projekata virtualnih valuta središnjih banaka (Central Bank Digital Currencies – CBDC) diljem svijeta, indikativni su za to da je postalo nužno vezati (supra)nacionalne valute s novim tehnologijama kako bi mogle pratiti korak s vremenom. Instantna plaćanja putem različitih fintech aplikacija, sigurni i povoljni prekogranični transferi pomoću kriptovaluta te eliminacija posrednika implementacijom pametnih ugovora predstavljaju funkcionalnosti dostupne izvan tradicionalnoga bankarskog sustava. Upravo ovi razvoji čine stvaranje CBDC-ova nužnim kako bi se osigurala sustavna regulacija i održala stabilnost financijskog sustava. Europska središnja banka krenula je s radom na vlastitom CBDC-u 2020., te je provela cijeli niz aktivnosti kako bi osigurala da digitalni euro postane moderno zakonsko sredstvo plaćanja prilagođeno potrebama europskih građana. Međutim, proces implementacije digitalnog eura ne obuhvaća samo tehnička i ekonomska pitanja, već zahtijeva stvaranje opsežnoga pravnog okvira koji će bit usklađen s cijelim nizom javnih potreba, uključujući sprječavanje pranja novca i druga kaznena djela, osiguranje uredne naplate poreza te integraciju s bankarskom i financijskom regulacijom. Stoga nije začuđujuće da je proces implementacije digitalnog eura dugoročan i iznimno složen. Svrha je ove knjige predstaviti pravne i financijske aspekte implementacije digitalnog eura. Knjiga je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu obrađen je proces uvođenja digitalnog eura, pravni izazovi s kojima se europski zakonodavac susreo prilikom stvaranja novog okvira za uvođenje digitalnog eura te usporedba ovog sredstva plaćanja s drugim oblicima bezgotovinskog plaćanja. Drugi dio knjige posvećen je ekonomskim i financijskim učincima uvođenja digitalnog eura, počevši od uloge Europske središnje banke (ESB) u održavanju stabilnosti monetarnog i financijskog sustava, zatim svrhe i mogućih učinaka uvođenja digitalnog eura te potencijalnih posljedica u sferi razvoja novih tehnologija i sigurnosti financijskog sustava. U prvom poglavlju knjige autori Mrčelić, Lijić i Burčul obradili su tematiku platnih instrumenata koji bi se mogli upotrebljavati u vezi s digitalnim eurom. Autori naglašavaju kako bi uvođenje digitalnog eura omogućilo dodatnu opciju bezgotovinskog (digitalnog) plaćanja uz status pravnog ekvivalenta gotovini, što otvara cijeli niz pravnih pitanja u pogledu sredstava i mehanizama plaćanja. Tako implementacija digitalnog eura otvara pitanja privatnosti, sigurnosti i stabilnosti platnog sustava. Autori naglašavaju kako ova pitanja iskazuju potrebu analize postojeće pravne regulative digitalnih platnih instrumenata. U tom kontekstu proučavaju ulogu mobilnog plaćanja, platnih kartica, bankomata i cijeli niz drugih relevantnih instrumenata. U drugom poglavlju knjige autori Perkušić, Mladinić i Mišević predstavljaju detaljnu evoluciju svih ključnih karakteristika digitalnog eura. Autori analiziraju ključne korake i prekretnice u razvoju digitalnog eura. Pritom ističu promjene u pojedinim aspektima digitalnog eura, te detaljno obrazlažu kako je do istih došlo. Tako naročito objašnjavaju aspekte privatnosti i anonimnosti digitalnog eura, ali i ulogu transakcijskih troškova i statusa zakonskog sredstva plaćanja. Ovo poglavlje bitno doprinosi razumijevanju digitalnog eura jer ne otkriva samo kako su nastale pojedine posebnosti ovog CBDC-a, već znatno olakšava shvaćanje pojedinih regulatornih prijedloga i zakonodavnih nijansi vezanih za uvođenje digitalnog eura. U trećem poglavlju knjige Perkušić provodi detaljnu usporedbu digitalnog eura i elektroničkog novca. Novija regulativa elektroničkog novca, kao i prijedlozi regulative digitalnog eura jasno definiraju nužnost razlikovanja ovih dvaju sredstava plaćanja. Međutim, unatoč njihovu jasnom pravnom razgraničenju, autori ističu i njihove brojne sličnosti. Tako je upravo izvanmrežno plaćanje prvo bilo uvedeno u sferi elektroničkog plaćanja, dok se i aspekt punjenja elektroničkog novčanika može usporediti s punjenjem računa elektroničkog novca. Stoga i nije začuđujuće da se naročito u pitanju regulacije pojedinih tehničkih aspekata plaćanja mogu pronaći sličnosti između regulatornog okvira elektroničkog novca i prijedloga vezanog za digitalni euro. Autor zaključuje kako, unatoč činjenici da se digitalni euro razlikuje od elektroničkog novca u nekoliko ključnih točaka, prije svega u statusu zakonskog sredstva plaćanja, ipak se mogu povući znatne analogije u razumijevanju ovih dvaju sredstava plaćanja. U četvrtom poglavlju knjige Jozipović analizira uvođenje digitalnog eura kao ključnu prekretnicu u razvoju platnih sustava, ističući njegove prednosti u odnosu na žiralni novac. Autor navodi značaj statusa zakonskog sredstva plaćanja kao i mogućnost izvanmrežnog plaćanja kao bitne aspekte koji razlikuju digitalni euro od žiralnog novca. Iako postoje sličnosti, poput nekih aspekata posredničke uloge banaka, digitalni euro kao zakonsko sredstvo plaćanja (obveza ESB-a) bitno se razlikuje od žiralnog novca (obveze banaka). Stoga njegovo uvođenje otvara cijeli niz novih pravna pitanja, posebice u pogledu ugovornih odnosa koji će morati bit prilagođeni novoj regulativi kako bi omogućili nesmetanu integraciju digitalnog eura u financijski sustav. Autor tako naglašava značaj konačne regulacije digitalnog eura za buduću klasifikaciju i strukturu obveznopravnih odnosa vezanih za digitalni euro. U petom poglavlju knjige Jozipović, Perkušić i Keršić analiziraju digitalni euro kroz prizmu njegove usporedbe s kriptovalutama i postojećim pravnim okvirima za digitalnu imovinu. Autori pritom ističu ključnu razliku između jamstva ESB-a za digitalni euro i privatne emisije kriptoimovine. Iako digitalni euro ne pripada istomu regulatornom okviru kao kriptovalute, određeni elementi regulacije iz MiCA-e mogu biti korisni u njegovu definiranju, posebno u kontekstu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Usporedba s digitalnim juanom i eNairom pokazuje različite pristupe implementaciji digitalnih valuta središnjih banaka, pri čemu kineski model naglašava globalnu upotrebu i napredne tehničke mogućnosti poput offline plaćanja, a nigerijski model usmjeren je na financijsku inkluziju u slabije razvijenim područjima. Digitalni euro mogao bi profitirati integracijom offline plaćanja i ograničene anonimnosti za male transakcije, čime bi se osnažila njegova funkcionalnost i povećalo prihvaćanje među korisnicima. Autori tako usporedbom s drugim digitalnim sredstvima plaćanja zaključuju kako će digitalni euro imati niz razlikovnih karakteristika u odnosu na druga digitalna sredstva plaćanja, ali da se u sferi regulacije mogu povući pojedine paralele te, u ograničenoj mjeri, koristiti se iskustvima s drugim sredstvima plaćanja. Drugi dio znanstvene monografije posvećen je učincima digitalnog eura na financijski sustav. Zbog složenosti odnosa, potpoglavlja predstavljaju omnibus različitih aspekata mogućih utjecaja bez ambicije da odgovore na sva otvorena pitanja. U nastavku donosimo glavne naglaske radova. Na samom početku poglavlja, autori Piplica i Marina u radu Neki aspekti neovisnosti ESB-a, stabilnosti cijena i digitalnog eura daju uvod u institucionalnu strukturu i značaj neovisnosti ESB-a za vođenje monetarne politike. Autori s pravom naglašavaju kako veća digitalizacija plaćanja dovodi u pitanje financijsku stabilnost, stoga je nužno osigurati jednostavan pristup novcu središnje banke. Upravo digitalni euro može imati ključnu ulogu u očuvanju uloge novca središnje banke u digitalnom dobu. Uvođenjem digitalnog eura osiguralo bi se da građani mogu nastaviti vjerovati monetarnom sidru koje obilježava tzv. javni novac, odnosno novac koji izdaje središnja banka. Njime bi se zaštitila strateška autonomija europskih plaćanja i monetarnog suvereniteta, što može biti od iznimne važnosti u uvjetima geopolitičkih napetosti. Digitalni euro također bi pomogao izbjegavanju tržišne dominacije, poboljšanju učinkovitosti platnog sustava i poticanju inovacija u privatnom sektoru. U potpoglavlju Digitalna transformacija financijskog sustava uvođenjem digitalnog eura, Ivan Nikolić, osim definiranja digitalnog eura, navodi razloge uvođenja digitalnog eura. Među najznačajnijima ističe obranu novčanog sustava od moguće decentralizacije koju je najavio nastanak kriptovaluta, smanjenje ovisnosti financijskog sustava o komercijalnim bankama, smanjenje troškova emisije i manipuliranja gotovinom, smanjenje porezne evazije i sive ekonomije te, konačno, na međunarodnom planu, postizanje strateške financijske autonomije EU-a i njene relativne neovisnosti o kartičnim kućama koje na svjetskom tržištu ostvaruju enormne zarade i najvećim su dijelom u vlasništvu SAD-a. Vjerujemo da će osobito zanimanje, ne samo znanstvene, nego i stručne javnosti, zaokupiti rad Roberta Ercegovca s naslovom Digitalni euro i bankovno financijsko posredništvo. Rad analizira rizike s kojim će se bankovni financijski posrednici susresti nakon implementacije digitalnih valuta središnjih banaka. Autor kroz model poslovanja bankovne firme u tranzicijskom periodu uvođenja digitalne valute središnje banke identificira značajne rizike likvidnosti i rizike dohotka. Na temelju empirijskih podataka sistemski značajnih banka zaključuje da banke nisu u cijelosti pripremljene za šokove likvidnosti te rizike refinanciranja izgubljenih depozita klijenata. Rizici i upravljanje rizicima povezanih s uvođenjem digitalnog eura naslov je rada autora Marin i Kovač. Minucioznom analizom autori analiziraju posljedice uvođenja digitalnog eura za bankarsku industriju jer će otvoriti prostor za okretne, financijske i tehnički potkovane fintech konkurente koji su usmjereni na stvaranje vrijednosti unutar ekosustava umjesto na izgradnju monopolističkih struktura. Novi model bankarstva privući će, naglašavaju autori, veći broj ljudi zahvaljujući boljim i bržim uslugama te kreditiranju poduzeća pod boljim uvjetima, uz istovremeno očuvanje likvidnosti i učinkovitosti na tržištima kapitala. U svojoj analizi zaključuju kako će se opća izloženost riziku vjerojatno smanjiti iako će doći do gubitka određenog stupnja privatnosti. Naposljetku, u radu Utjecaj uvođenja digitalnog eura na inovacije u fintech sektoru, Ilijevski i Podrug, tvrde da digitalni euro može unaprijediti učinkovitost, ekonomičnost i efikasnost financijskih transakcija ubrzavanjem procesa plaćanja, ubrzavanjem transfera novca, pojednostavljenjem prekograničnih usluga i poboljšanjem sigurnosti. Autori smatraju kako digitalni euro također može smanjiti vrijeme i trošak povezane s potvrđivanjem identiteta i kreditne sposobnosti korisnika. Međutim, uvođenje digitalnog eura postavlja i nekoliko izazova, posebno u pogledu usklađenosti i regulative. Jedna potencijalna negativna strana digitalnog eura jest mogućnost zamjene i slabljenja valuta u zemljama izvan EU-a, posebno u zemljama s krhkim ekonomijama. Uvođenje digitalnog eura može, prema autorima, rezultirati povećanim prekograničnim efektima i može zaobići postojeće strategije upravljanja kapitalnim tijekovima
Homeland security of the Republic of Croatia in the information age
No full textInformacija je glavno obilježje informacijskog doba. U informacijskom dobu znanja i informacije se koriste za unapređenja tehnologije. Društvo informacijskog doba usmjereno je na obradi informacija u svrhu razvoja tehnologija i na taj način se oblikuje informacijsko društvo. Radnje protiv znanja i sustava vrijednosti neke države nazivaju se informacijskim ratovanjem, dok se aktivnosti koje utječu na informacijske sustave i informacije unutar toga sustava zovu informacijske operacije. Jedne i druge ozbiljno mogu narušiti sigurnosni sustave neke države. Stoga postoji Sustav domovinske sigurnosti Republike Hrvatske koji obuhvaća sigurnosne službe, vojsku i civilnu zaštitu. Osnovni dokument za provođenje nacionalnih interesa s ciljem osiguravanja sigurnosnih uvjeta potrebnih za stabilan i održiv razvoj države i društva naziva se Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Nacionalni interesi definirani su Ustavom. Republika Hrvatska je postala dio NATO-a 2009. godine, a od 2013. godine punopravna članica Europske unije. Time jača i na geopolitičkoj razini, ali je i izloženija vanjskim utjecajima i prijetnjama kao što su ilegalne migracije, hibridne prijetnje, terorizam i drugi sigurnosni izazovi na globalnoj razini.Information is the main characteristic of the information age. In the information age, knowledge and information are used to advance technology. The society of the information age is focused on processing information to foster technological development, thereby shaping what is known as the information society. Actions aimed against the knowledge and value systems of a state are referred to as information warfare, while activities that target information systems and the data within those systems are called information operations. Both can seriously undermine the security structures of a state. For this reason, the Republic of Croatia has established a Homeland Security System, which includes security services, the military, and civil protection. The main document for implementing national interests and ensuring the security conditions necessary for the stable and sustainable development of the state and society is called the National Security Strategy of the Republic of Croatia. National interests are defined by the Constitution. The Republic of Croatia became a member of NATO in 2009 and has been a full member of the European Union since 2013. As a result, the country has strengthened its geopolitical position, but it has also become more exposed to external influences and threats, such as illegal migration, hybrid threats, terrorism, and other global security challenges
Detecting potential frauds in finacial statements using the Beneish model
No full textCilj rada: Cilj rada je pomoću Beneish-eva M-score modela izračunati potencijalne manipulacije u financijskim izvještajima odabranih kompanija Savezne Republike Njemačke, Švicarske Konfederacije i Republike Hrvatske. Nadalje, u radu će se dobiveni rezultati pojedinačno obraditi (za svaku promatranu zemlju) te će se zatim provesti komparativna analiza potencijalnih prijevara u financijskim izvještajima kompanija iz tri odabrane države.
Metode rada: U radu je primijenjen matematički model pod nazivom Beneish-ev model kao model za procjenu manipulacija u financijskim izvještajima. Model je kreirao američki profesor M. Daniel Beneish 1999. godine kao odgovor na velike računovodstvene skandale na prijelazu milenija. Oblikovan da detektira potencijalne manipulacije u financijskim izvješćima, posebice prijevare sa zaradama (ne sa 100% sigurnošću) koristi varijantu s 8 varijabli (uz koju postoji i ona s 5 varijabli). Na temelju dobivene M-score vrijednosti poduzeća se svrstavaju u određenu prijevarnu klasifikacijsku kategoriju.
Rezultati: Njemačke odabrane tvrtke iz DAX 40 popisa te švicarske odabrane tvrtke (SMI te one određene po veličini tržišne kapitalizacije) pokazuju određenu postojanost u šestogodišnjem promatranom periodu. Naime, broj tvrtki klasificiran u kategoriju onih koji ne manipuliraju zaradama (UM) te onih koji potencijalno manipuliraju (PM) ili potencijalno vrlo vjerojatno manipuliraju (LM) je prilično stalan i ne mijenja se izrazito. Naprotiv, hrvatske odabrane tvrtke (CROBEX i one odabrane po veličini tržišne kapitalizacije) tijekom promatranog razdoblja pokazuju trend izrazitog povećanja potencijalnih manipulacija.
Zaključci: Beneish-ev model može biti korišten kao dodatan alat istražiteljima i svim ostalim korisnicima financijskih izvještaja. Iako nije model koji egzaktno precizno detektira manipulatore, on signalizira postojanje crvenih zastavica koje bi se onda trebale i podrobnije proučiti.Objective of the work: The aim of the paper is to use Beneish's M-score model to calculate potential manipulations in the financial statements of selected companies from the Federal Republic of Germany, the Swiss Confederation and the Republic of Croatia. Furthermore, the paper will analyze the obtained results individually (for each country observed) and then conduct a comparative analysis of potential fraud in the financial statements of companies from the three selected countries.
Methods of work: The paper applies a mathematical model called the Beneish model as a model for assessing manipulations in financial statements. The model was created by American Professor M. Daniel Beneish in 1999 as a response to major accounting scandals at the turn of the millennium. Designed to detect potential manipulations in financial statements, especially earnings fraud (not with 100% certainty), it uses an 8-variable variant (in addition to which there is a 5-variable variant). Based on the M-score number obtained, companies are then classified into a specific fraud classification category.
Results: The German selected companies from the DAX 40 list and the Swiss selected companies (SMI and those determined by market capitalization size) show a certain stability in the six-year observed period. Namely, the number of companies classified into the category of those that do not manipulate earnings (UM) and those that potentially manipulate (PM) or potentially very likely manipulate (LM) is quite constant and does not change significantly. On the contrary, the Croatian selected companies (CROBEX and those selected by market capitalization size) show a trend of a significant increase in potential manipulations during the observed period.
Conclusions: Beneish's model can be used as an additional tool for investigators and all other users of financial statements. Although it is not a model that detects manipulators with absolute precision, it signals the existence of red flags that should then be studied in more detail
The role of offshore financial centers in the process of money laundering
No full textPranje novca je kazneno djelo u okviru kojeg počinitelji pokušavaju zametnuti trag nelegalno stečenog novca te novac generiran kroz kriminalne aktivnosti na različite načine uključiti u legalne financijske tokove. Pranje novca je kompleksan proces u okviru kojeg se novac stečen iz kriminalnih aktivnosti, kao što su trgovina drogom, trgovina ljudima, utaja poreza i ostala predikatna kaznena djela, „pere“ i uključuje u legalno poslovanje. Počinitelji ovog kaznenog djela na različite načine pokušavaju prikriti izvor i zamesti trag prljavog novca, a jedan od često korištenih načina je prebacivanje novca na račune off-shore tvrtki.
Offshore financijski centri su zbog svojih karakteristika, primarno zbog razine tajnosti i povjerljivosti koje pružaju svojim korisnicima zanimljivi i za provođenje ilegalnih aktivnosti kao što je pranje novca. Naime, počinitelji se koriste računima u offshore zonama kako bi sakrili svoj ilegalno stečeni novac te ga naknadno integrirali u legalne financijske tokove. U okviru ovog rada se prikazuju značajke i osnovne karakteristike Offshore financijskih centara kao i njihova uloga u procesu pranja novca. Prikazani slučajevi Danske bank, Panama papers, BCCI i Wirecard zorno ukazuju kako offshore financijski centri imaju jednu od ključnih uloga u procesu pranja novca te da je potrebna dodatna regulacija i nadzor njihova poslovanja s ciljem sprječavanja i otkrivanja aktivnosti pranja novca.Money laundering is a criminal offense in which perpetrators try to hide the trail of illegally acquired money and to include the money generated through criminal activities in different ways into legal financial flows. Money laundering is a complex process in which money obtained from criminal activities, such as drug trafficking, human trafficking, tax evasion and other predicate crimes, is "laundered" and included in legal business. The perpetrators of this criminal act try to hide the source and hide the trail of dirty money in different ways, and one of the often used ways is to transfer money to the accounts of off-shore companies. Offshore financial centers are interesting for conducting illegal activities such as money laundering due to their characteristics, primarily due to the level of secrecy and confidentiality they provide to their users. Namely, criminals use accounts in Offshore zones to hide their illegally acquired money and subsequently integrate it into legal financial flows. This paper presents the features and basic characteristics of Offshore Financial Centers as well as their role in the money laundering process. The presented cases of Danske bank, Panama papers, BCCI and Wirecard clearly show that offshore financial centers play one of the key roles in the money laundering process and that additional regulation and supervision of their operations is needed in order to prevent and detect money laundering activities
The issue of abortion in the Republic of Croatia
No full textCILJ: Cilj rada je analizirati statističke podatke o različitim vrstama pobačaja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2000. do 2021. godine te ustanoviti postojanje silazne ili uzlazne putanje broja pobačaja. Nadalje, cilj ovog rada je usporediti dobivene podatke o prekidu trudnoće s prirodnim kretanjem stanovništva u Republici Hrvatskoj.
METODE: Za potrebe ovog istraživanja korištena su izvješća Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o pobačajima u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. Također, kao izvor podataka korištena su i izvješća Državnog zavoda za statistiku. Svi podaci uneseni su u Microsoft Office Excel 2010 program i prikazani grafički.
REZULTATI: Za kategorije ukupnog broja pobačaja općenito i po dobnim skupinama analizirano je vremensko razdoblje od 2000. do 2021. godine. Najveću zastupljenost u ukupnom broju pobačaja imaju žene u dobi 17-19 te 30-39 godina. Najveći udio u ukupnom broju svih vrsta pobačaja zauzimaju legalno inducirani (medicinski) pobačaji koji su za dano razdoblje u padu. Za kategorije bračnog statusa žena, razlozi za legalno inducirani pobačaj, korištene metode kontracepcije te prekid trudnoće s obzirom na starost ploda analizirano je razdoblje od 2017. do 2021. godine. Žene koje su u braku i koje nisu koristile nikakvu metodu kontracepcije prilikom spolnog odnosa čine najveći udio u broju legalno induciranih pobačaja te je preko 80% žena svoju trudnoću odlučilo prekinuti u prvih 10 tjedana od začeća. Usporedbom broja legalno induciranih pobačaja u Hrvatskoj i određenim europskim državama (2002.-2020.godine), broj žena ispod 20 godina koje su se odlučile na prekid trudnoće ostaje relativno nepromijenjen u svim zemljama, dok broj žena iznad 35 godina koje su se odlučile na pobačaj pokazuje trend opadanja. Od 31 zdravstvene ustanove u RH koja obavlja pobačaj, 67% izvodi kirurški a 32% medikamentozni pobačaj. U 26 zdravstvenih ustanova 45% ginekologa i 89% anesteziologa izvodi pobačaj na zahtjev žene, te se na priziv savjesti poziv 54 % liječnika i 10,7 % anesteziologa. Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske, kao i broj legalno induciranih pobačaja pada (2000.-2021. godine). Ustanovljeno je da je broj legalno induciranih pobačaja na 1000 živorođenih minimalno 6 puta veći od broja živorođene djece na 1000 žena reproduktivne dobi (2011.-2020.godine).
ZAKLJUČCI: Tijekom godina broj legalno induciranih pobačaja pada te da su prisutni u skoro svakoj dobnoj skupini i bračnom statusu. Najveći broj žena ne koristi nikakvu metodu 45 kontracepcije te taj trend raste kroz godine, posebice kod adolescentica. Iako postoje razne inicijative od strane društva protiv pobačaja, daleko najveći broj pobačaja izvršen je baš na zahtjev žene.OBJECTIVES: The aim of the study is to analyze statistical data on different types of abortions in the Republic of Croatia, for the period from 2000 to 2021, and to establish the existence of a downward or upward trend in the number of abortions. Furthermore, the aim of this work is to compare the obtained data on termination of pregnancy with the natural population movement in the Republic of Croatia.
METHODS: For the purposes of this research, reports on abortions in health institutions in Croatia, from the Croatian Institute of Public Health, were used. Reports from the National Bureau of Statistics were also used as a source of data. All data were entered into the Microsoft Office Excel 2020 program and displayed graphically.
RESULTS: In this study, the time period from 2000 to 2021 was analyzed for the categories of the total number of abortions in general and by age groups. Women aged 17-19 and 30-39 have the highest representation in the total number of abortions. The largest share in the total number of all types of abortions is occupied by legally induced (medical) abortions, which are in decline for the given period. The time period from 2017 to 2021 was analyzed for the categories of women's marital status, reasons for legally induced abortion, contraceptive methods used, and termination of pregnancy with regard to the age of the fetus. Married women who did not use any method of contraception during sexual intercourse make up the largest share of the number of legally induced abortions, and over 80% of women decided to terminate their pregnancy within the first 10 weeks of conception. By comparing the number of legally induced abortions in Croatia and certain European countries (2002-2020), the number of women under the age of 20 who decided to terminate their pregnancy remains relatively the same in all countries, while the number of women over 35 years old shows a decreasing trend in the number of abortions through the years. Of the 31 health institutions in the Republic of Croatia that perform abortions, 67% perform surgical and 32% medical abortions. In 26 health institutions, 45% of gynecologists and 89% of anesthesiologists perform abortions at the request of women, and 54% of doctors and 10.7% of anesthesiologists have a conscientious objection. The natural movement of the population of the Republic of Croatia, as well as the number of legally induced abortions, is falling (2000-2021). It was established that the number of legally induced abortions per 1,000 live births is at least 6 times higher than the number of live births per 1,000 women of reproductive age (2011-2020).
CONCLUSIONS: With this work, it can be concluded that over the years the number of legally induced abortions is decreasing and that they are present in almost every age group and marital status. The majority of women do not use any method of contraception, and this trend grows over the years, especially among adolescent girls. Although there are various initiatives by society against abortion, by far the largest number of abortions were carried out precisely at the request of the woman
Application of artificial intelligencew systems in forensic science and criminal procedure
No full textNapredak računalnih hardvera i razvoj algoritama utro je put razvoju umjetne inteligencije koja je svoju primjenu našla u raznim sferama ljudskog života. Sustave umjetne inteligencije karakterizira simuliranje ljudske inteligencije uporabom računalnih sustava. Danas je postalo notorno da je područje primjene umjetne inteligencije sve veće, zahvaljujući blagodatima koje ona nosi, ali isto tako moramo biti svjesni i potencijalnih ugroza koje ona nužno za sobom povlači.
Brzi razvoj umjetne inteligencije svakako predstavlja veliki izazov u domeni zaštite ljudskih prava što je rezultiralo potrebom stvaranja jasnog normativnog okvira koji će regulirati njezinu primjenu. U tom pogledu, doneseno je nekoliko dokumenata, kako na međunarodnoj, tako i na regionalnoj razini Europske unije, koje su njezine članice integrirale u svoja nacionalna zakonodavstva. Nedavno je usvojen i prvi Zakon o umjetnoj inteligenciji na razini Europske unije, koji na pijedestal stavlja čovjeka i teži zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda u ozračju rapidnog razvoja tehnologije.
Potencijalna ugroza ljudskih prava, primjenom sustava umjetne inteligencije, naročito je artikulirana u kaznenom pravosuđu, stoga se EU opredijelila za osjetljiv i oprezan pristup primjeni umjetne inteligencije. U tom pogledu je izdana koja sadrži etičke smjernice za pouzdanu primjenu umjetne inteligencije. Iako je razvidno da je primjena sustava umjetne inteligencije u kaznenom pravosuđu postala suvremena datost, njena je primjena uvijek pod ljudskim nadzorom i kontrolom s ciljem provjere poduzetih radnji te ispravlja eventualnih pogrešaka.
Konačno, svoju primjenu sustavi umjetne inteligencije našli su i u forenzici, napose u postupanju forenzičnih stručnjaka kojima znatno olakšavaju obavljanje zadataka. Forenzika uključuje primjenu znanstvenih načela i tehnika za istraživanje zločina i obrade tragova što ponekad zahtijeva ispitivanje velikih količina složenih podataka. Upravo u potonjem segmentu umjetna inteligencija može dati nesmiljeni doprinos forenzičnim istraživanjima.The progress of computer hardware and the development of algorithms is part of the development of artificial intelligence, which has found its application in various spheres of human life. Artificial intelligence systems are characterized by simulating human intelligence using computer systems. Today, it has become notorious that the field of application of artificial intelligence is increasing, thanks to its benefits, but we must also be aware of the potential threats that it necessarily entails.
The rapid development of artificial intelligence represents a significant challenge in human rights protection, which resulted in the need to create a clear normative framework that will regulate its application. In this regard, several documents were adopted, both at the international and regional levels of the European Union, which its members integrated into their national legislation. Recently, the first law on Artificial Intelligence at the European Union level was adopted, which placed human on a pedestal and strived to protect fundamental human rights and freedoms in an atmosphere of rapid technological development.
The potential threat to human rights through the application of artificial intelligence systems is particularly articulated in criminal justice. Therefore, the EU has opted for a sensitive and cautious approach to applying artificial intelligence. In this regard, ethical guidelines were issued for the reliable application of artificial intelligence. Although it is clear that the application of artificial intelligence systems in criminal justice has become a modern given, its application is always under human supervision and control to verify the actions taken and correct any errors.
Finally, artificial intelligence systems have also found their application in forensics, especially in the actions of forensic experts, whose tasks are greatly facilitated. Forensics involves the application of scientific principles and techniques to crime investigation and trace processing, which sometimes requires examining large amounts of complex data. It is precisely in the latter segment that artificial intelligence can make a significant contribution to forensic research
Forensic interview with child victims of crime: review and analysis of current knowledge
No full textForenzičar koji obavlja intervjuiranje dužan je strogo pratiti točno određene metode i tehnike intervjuiranja kako bi intervju bio kvalitetan a informacije dovele do cilja zbog kojeg se intervju i obavlja, u ovom slučaju rasvjetljenja kaznenog djela i privođenja njegovog počinitelja pravdi. Korak dalje ispred stručnjaka je kada su subjekt njihovog intervjuiranja djeca, pogotovo djeca žrtve kaznenog djela. Radi se o posebno osjetljivoj kategoriji koja je već izložena traumatskom iskustvu pa i provedba samog intervju mora biti posebno osjetljiva. Stručnjak koji ga vodi ujedno mora poznavati i razvojne značajke djeteta, odnosno razumjeti dob djeteta koje se intervjuira, procijeniti djetetovu sposobnost razlučivanja moralnosti, pristupiti djetetu blago, pripaziti da se ne izloži dodatnom stresu a iz svega toga dobiti dobar i kvalitetan intervju. Pored toga, prostorija u kojoj se intervju obavlja mora zadovoljiti toliko mnogo detalja da bi se dijete osjećalo opušteno i ugodno, a s druge strane toliko malo detalja da intervju ne bi prerastao u igru. Samo intervjuiranje djeteta žrtve kaznenog djela mora biti podijeljeno u strogo određene faze kao što su: uvod, uspostava odnosa, ispitivanje epizodičkog pamćenja, prelazak na pitanja relevantna za slučaj, istraživanje slučaja, pauza, dobivanje nespomenutih informacija, informacije o razotkrivanju, završavanje i neutralno tematiziranje. Na kraju, kao i kod svakog forenzičnog intervjua potrebno je provesti i evaluaciju kojom će se sagledati provedeni forenzični intervju kako bi se uočilo koje su bile prednosti a koje mane forenzičnog intervjuiranja i odrediti dobar i educiran stručnjak koji može nastaviti obavljati takve poslove jer forenzično intervjuiranje općenito, a pogotovo forenzično intervjuiranje djeteta, žrtve kaznenog djela, nije posao koji može obavljati svaki forenzičar.The forensic scientist who conducts the interview must strictly follow the exact methods and techniques of interviewing so that the interview is of high quality and the information leads to the goal for which the interview is being conducted, in this case elucidating the crime and bringing its perpetrator to justice. A step ahead of the experts is when the subjects of their interviews are children, especially children who are victims of a criminal act. This is a particularly sensitive category that has already been exposed to a traumatic experience, so the interview itself must be particularly sensitive. The expert who leads it must also know the child's developmental characteristics, i.e. understand the age of the child being interviewed, assess the child's ability to discern morality, approach the child gently, be careful not to expose himself to additional stress, and get a good and quality interview from all of this. In addition, the room in which the interview is conducted must satisfy so many details that the child would feel relaxed and comfortable, and on the other hand, so few details that the interview would not turn into a game. Interviewing a child criminal must be divided into strictly defined phases such as: introduction, establishing rapport, examining episodic memory, moving on to questions relevant to the case, investigating the case, pauses, obtaining unmentioned information, disclosure information, closing and neutral thematizing. In the end, as with every forensic interview, it is necessary to carry out an evaluation that will look at the conducted forensic interview in order to see what were the advantages and disadvantages of forensic interviewing and to determine a good and educated expert who can continue to perform such tasks, because forensic interviewing in general, and especially forensic interviewing of a child, a victim of a criminal act, is not a job that every forensic scientist can perform
Biometrics in the information security system - protection methods and regulatory framework
No full textCilj rada: Cilj ovog istraživanja je analizirati ulogu biometrije u sustavima informacijske sigurnosti , kao i ispitati prednosti, nedostatke i regulatorni okvir za korištenje biometrije u zaštiti podataka.
Metode: Metodologija istraživanja uključuje prikupljanje i analizu relevantne literature o biometriji i informacijskoj sigurnosti. Analizirano je kako biometrijski sustavi funkcioniraju, prednosti i nedostaci korištenja biometrije te regulatorni okvir za zaštitu podataka.
Rezultati: Istraživački nalazi pokazuju da biometrija pruža visoku razinu sigurnosti i olakšava autentifikaciju korisnika. Prednosti biometrije uključuju teškoću u dupliciranju ili krivotvorenju biometrijskih podataka. Međutim, postoje i nedostaci poput potencijalnog kompromitiranja biometrijskih podataka ili poteškoća u ponovnom uključivanju kompromitiranih predložaka.
Zaključak: Biometrija igra važnu ulogu u informacijskoj sigurnosti putem naprednih načina autentifikacije i zaštite podataka. Uspostava biometrijskih sustava uz poštivanje zakonskih i etičkih smjernica ključna je za osiguranje sigurnosti i pouzdanosti informacijskog sigurnosnog sustava.Aim: The objective of this study is to analyze the role of biometrics in information security systems, as well as examine advantages, disadvantages, and regulatory framework for using biometrics in data protection.
Methods: Research methodology includes collection and analysis of relevant literature on biometry and information security. It has been analyzed how biometric systems work, advantages and disadvantages of using biometrics and regulatory framework for data protection.
Results: Research findings indicate that Biometrics provide high level security and ease in customer authentication. Advantages of biometrics include difficulty in duplicating or forging biometric data. However, there are also disadvantages such as potential compromise of biometric data or difficulties in re-enrollment of compromised templates.
Conclusion: Biometrics plays a vital role in information security through advanced means of authentication and data protection. Compliance with the regulatory framework is essential for protecting users’ privacy and safety. The installation of biometric systems while observing legal and ethical guidelines is key to ensuring information security system’s safety and reliabilit
Legal regulation and possibility of using NFT's in Republic of Croatia
No full textOvaj rad istražuje pravnu regulaciju i mogućnost primjene nezamjenjivih tokena (NFT) u Republici Hrvatskoj. NFT-ovi predstavljaju novu vrstu digitalne imovine koja omogućuje vlasništvo nad jedinstvenim digitalnim sadržajima, poput umjetničkih djela, glazbe, videozapisa i drugih digitalnih datoteka. S obzirom na njihovu sve veću popularnost u globalnom digitalnom okruženju, posebno u sektorima umjetnosti, igara, financija i turizma, postavlja se pitanje kako će pravni okvir u Hrvatskoj odgovoriti na izazove koje donosi ova tehnologija. Poseban naglasak stavljen je na analizu pravnog okvira Republike Hrvatske, uključujući trenutno važeće zakone i regulative koje se odnose na kriptoimovinu i digitalnu imovinu općenito. U radu se također istražuju europske regulative, poput MiFID-a (Markets in Financial Instruments Directive) i MiCA-e (Markets in Crypto-Assets Regulation), te njihov utjecaj na NFT-ove u Hrvatskoj. Analiziraju se postojeći zakonski okviri i prijedlozi za nove regulative kako bi se prikazalo koliko su ti zakonski okviri adekvatni za regulaciju NFT-ova i koje bi prilagodbe bile potrebne za njihovu učinkovitu primjenu. Osim toga, istražuju se mogućnosti primjene postojećih pravnih okvira na NFT-ove, uključujući aspekte zaštite potrošača, autorskih prava, oporezivanja i drugih pravnih pitanja koja se mogu pojaviti u kontekstu NFT-ova. Na kraju, rad donosi ključne nalaze istraživanja, ukazujući na potrebu za daljnjim istraživanjem i prilagodbom pravnog okvira kako bi se osiguralo da Hrvatska bude spremna odgovoriti na izazove koje donosi ova nova tehnologija.This paper explores the legal regulation and potential application of Non-Fungible Tokens (NFTs) in the Republic of Croatia. NFTs represent a new type of digital asset that enables ownership of unique digital content such as artwork, music, videos, and other digital files. Given their increasing popularity in the global digital environment, particularly in sectors such as art, gaming, finance, and tourism, the question arises as to how the legal framework in Croatia will respond to the challenges posed by this technology. The paper places special emphasis on analyzing the legal framework of the Republic of Croatia, including the current laws and regulations related to cryptocurrency and digital assets in general. It also examines European regulations, such as the MiFID (Markets in Financial Instruments Directive) and MiCA (Markets in Crypto-Assets Regulation), and their impact on NFTs in Croatia. By analyzing existing legal frameworks and proposals for new regulations, the paper aims to demonstrate how adequate these legal frameworks are for regulating NFTs and what adjustments would be necessary for their effective implementation. Additionally, the paper explores the possibilities of applying existing legal frameworks to NFTs, including aspects of consumer protection, intellectual property rights, taxation, and other legal issues that may arise in the context of NFTs. In conclusion, the paper presents the key findings of the research, highlighting the need for further study and adaptation of the legal framework to ensure that Croatia is prepared to respond to the challenges posed by this new technology
An analysis of the efficiency of photograph-based lineup recognition
No full textCilj: Ispitati pouzdanost metode prepoznavanja osoba s pomoću fotografija generiranih umjetnom inteligencijom, kao i utvrditi povezanost točnosti prepoznavanja s obilježjima događaja, svjedoka i samom procedurom prepoznavanja.
Metode: U istraživanju je sudjelovao 161 ispitanik. Ispitanicima su prikazana četiri videozapisa kaznenih djela (dva nasilna i dva nenasilna), nakon čega su trebali prepoznati počinitelja u liniji sastavljenoj od pet fotografija, od kojih su četiri bile ometači generirani umjetnom inteligencijom. Postavljena su kontrolna pitanja kako bi se simulirao vremenski razmak između događaja i prepoznavanja. Izračunata je ukupna točnost prepoznavanja i točnost prepoznavanja za svaki videozapis, a potom je multivarijantnom regresijskom analizom ispitan učinak različitih varijabli poput dobi ispitanika, spola, iskustva rada u policiji, redoslijeda prikazivanja videa, prisutnosti elemenata nasilja te stvarnog položaja počinitelja u liniji.
Rezultati: Ukupna točnost prepoznavanja počinitelja u četiri različita videozapisa iznosila je 25 %, pri čemu su ispitanici u prosjeku točno prepoznali počinitelja u jednom videozapisu. Prepoznavanje je bilo značajno uspješnije (P < 0,001) u događajima s elementima nasilja (39,13 %) nego u nenasilnim događajima (12,42 %). Počinitelj je bio najtočnije prepoznat u simuliranom razbojništvu (44,10 %) i teškoj krađi (34,16 %), dok u krađi bicikla (16,77 %) i dostavi tvari nalik na drogu (8,07 %) prepoznavanje nije bilo bolje od slučajnog pogađanja. Multivarijantna analiza pokazala je da su na točnost prepoznavanja najviše utjecali elementi nasilja (P < 0,001), redoslijed prikazivanja videozapisa (P = 0,005), položaj počinitelja u liniji (P < 0,05), dob ispitanika (P = 0,007) i iskustvo rada u policiji (P = 0,023).
Zaključak: Slikama generiranim s pomoću umjetne inteligencije može se učinkovito koristiti u sastavljanju linija za prepoznavanje. Pouzdanost metode prepoznavanja osoba s pomoću fotografija ovisi o brojim tehničkim i psihološkim čimbenicima, a potrebno je nastaviti raditi na standardizaciji postupaka prepoznavanja.Aim: To examine the reliability of the eyewitness identification procedures using photographs generated by artificial intelligence, and to determine the relationship between identification accuracy and the characteristics of the event, the witness, and the identification procedure itself.
Methods: The study involved 161 participants. The participants were shown four video recordings of criminal acts (two violent and two non-violent), after which they were asked to identify the perpetrator in a lineup consisting of five photographs, four of which were fillers generated using artificial intelligence. Control questions were posed to simulate a time delay between the event and the identification. The overall recognition accuracy and the accuracy for each video were calculated, followed by a multivariate regression analysis to examine the effects of various variables such as the participants' age, sex, police work experience, video presentation order, presence of violent elements, and the actual position of the offender in the lineup.
Results: The overall accuracy of identifying the perpetrator across four different videos was 25%, with participants, on average, correctly identifying the perpetrator in one video. Identification was significantly more successful (P < 0.001) in events involving elements of violence (39.13%) than in non-violent events (12.42%). The perpetrator was most accurately identified in the simulated robbery (44.10%) and grand theft (34.16%), while in the bicycle theft (16.77%) and drug delivery simulation (8.07%), identification was no better than random guessing. Multivariate analysis showed that identification accuracy was most influenced by elements of violence (P < 0.001), the order in which the videos were presented (P = 0.005), the position of the perpetrator in the lineup (P < 0.05) the participant's age (P = 0.007), and police work experience (P = 0.023).
Conclusion: Images generated using artificial intelligence can be effectively used in assembling identification lineups. The reliability of identification using photographs depends on various technical and psychological factors, and further work is needed to standardize identification procedures