3353 research outputs found
Sort by
Hanukkah handbook for children
Ledor Vador je obrazovni projekat Saveza javerejskih opština Srbije. Publikacija je namenjena deci, u nadi da će svako dete naučiti nešto novo i pronaći nešto što ga/je interesuje.Ledor Vador is an educational project of the Federation of Jewish Communities of Serbia. The publication is intended for children, in the hope that each child will learn something new and find something that interests him/her.Objavljivanje publikacije su podržali: Savez jevrejskih opština Srbije, Paideia i ROI community.The publication was supported by: the Association of Jewish Communities of Serbia, Paideia and the ROI community
Jewish Historical Museum: A Guide to Archival Material
Jevrejski istorijski muzej ima veliki arhiv sa oko 1000 dužnih metara građe. Arhiv sadrži građu vezanu za život i rad Saveza jevrejskih opština i pojedinih jevrejskih opština bivše Jugoslavije pre Drugog svetskog rata, jevrejsku predratnu štampu, građu vezanu za antisemitizam i Holokaust (1941-1945), građu Saveza i pojedinih jevrejskih opština iz perioda posle 1945. godine do raspada Jugoslavije 1992. godine, kao i hemeroteku. Osim dokumentacije i foto-dokumentacije, arhiv obuhvata dve elektronske baze podataka - žrtve Holokausta sa teritorije cele bivše Jugoslavije i jevrejske matične knjige Beograda.The Jewish History Museum has a large archive with about 1,000 meters of material. The archive contains material related to the life and work of the Federation of Jewish Communities and individual Jewish communities of the former Yugoslavia before the Second World War, Jewish pre-war press, material related to anti-Semitism and the Holocaust (1941-1945), the material of the Federation and individual Jewish communities after 1945 until the disintegration of Yugoslavia in 1992. In addition to documentation and photo documentation, the archive includes two electronic databases - victims of the Holocaust from the entire territory of the former Yugoslavia and the Jewish registry of Belgrade
Memory: Stolpersteine (18.08.1941-18.08.2021): Deportation of the Jews of Banat
Stolpersteine projekat podržala Republika Srbija, Autonomna pokrajina Vojvodina, Novi Sad (Stolpersteine project supported by Republic of Serbia, Autonomous Province of Vojvodina, Novi Sad).Jevreja je u nekim mestima Banata bilo još u turskom periodu (1552- 1718), mada je naseljavanje novih grupa ili pojedinaca bilo znatno otežano. Najstarija zajednica je bila u Pančevu, gde su se Jevreji nalazili još od 1494. godine, a najveća u Velikom Bečkereku, gde su 1747. evidentirani novonaseljeni Jevreji sa stalnom boravišnom dozvolom Joakim Goldštajn i Mojsije Abraham. Nakon njih doseljavaju se i druge jevrejske porodice - njih tridesetak je 1790. oformilo versku opštinu. Tokom XIX veka njihova zajednica je postajala sve brojnija i bogatija. Ona je 1847. dobila svoju prvu bogomolju; na čijem je mestu 1896. podignuta nova i veća, rađena po nacrtima budimpeštanskog arhitekte Lipota Baumhorna. Religiozna zajednica, rabinat i škola osnovani su 1852. godine. Par godina kasnije (1858), osnovana je Jevrejska ženska dobrotvorna zadruga, koja je u narednom periodu delovala i van jevrejske opštine. Dobra organizacija unutar zajednice, rezultirala je njenim kontinuiranim razvojem, ali i razvojem samih njenih članova na različitim poljima. Oni su gradu dali veliki doprinos u zdravstvu, trgovini, industriji, kulturi i drugim oblastima materijalnog i duhovnog delovanjaThere were Jews in some places of Banat during the Turkish period (1552-1718), although the settlement of new groups or individuals was much more difficult. The oldest community was in Pančevo, where Jews had been since 1494, and the largest was in Veliki Bečkerek, where in 1747 the newly settled Jews with a permanent residence permit, Joakim Goldštejn and Mojsije Abraham, were registered. After them, other Jewish families immigrated - about thirty of them formed a religious community in 1790. During the 19th century, their community became more numerous and more prosperous. It got its first place of worship in 1847; on the site of which a new and larger one was built in 1896, made according to the plans of the Budapest architect Lipot Baumhorn. The religious community, rabbinate and school were founded in 1852. A few years later (1858), a Jewish women's charity cooperative was established, which in the following period also operated outside the Jewish community. Good organization within the community resulted in continuous development, but also in the development of its members themselves in various fields. They greatly contributed to the city in healthcare, trade, industry, culture and areas of material and spiritual activity
Octave Mirbeau's "Diary of a Maid" and anti-Semitism around 1900 in France
Dans son roman "Journal dune femme de chambre" (1900), Octave Mirbeau met en scene la haute bourgeoisie et sa domesticite de la fin du XIXe siecle. Cest notamment a l'antisemitisme regnant aussi bien chez les grands que chez les petits que nous nous interessons ici. Apres avoir brievement explique les circonstances de la montee de l'antisemitisme a l'epoque de Mirbeau, puis relate ses prises de position ideologiques concernant les juifs, anterieures au roman, ainsi que l'engagement de l'auteur dans l'affaire Dreyfus, nous avons analyse les principales caracteristiques de l'antisemitisme des personnages du roman et les strategies mises en reuvre par Mirbeau pour le denoncer.Oktav Mirbo (1848-1917) je pisac, novinar i strasni polemičar, poznat po svom angažovanju protiv svake vrste nepravde kao i licemerja i osrednjosti koji vladaju u francuskom društvu njegovog vremena. U svom romanu "Dnevnik jedne sobarice" (1900) on postavlјa na scenu visoku buržoaziju i njenu poslugu s kraja 19. veka, a naročito prikazuje antisemitizam koji vlada kako kod velikih, tako i kod malih. U ovom radu prvo ukratko objašnjavamo i prikazujemo okolnosti porasta mržnje prema Jevrejima i pojave antisemitizma u Mirboovo vreme. Zatim izlažemo njegove stavove prema Jevrejima. Ti stavovi su se vremenom suštinski izmenili: dok je osamdesetih godina 19. veka objavlјivao antisemitske članke u jednom nedelјniku, na samom kraju veka pisac je izrastao u vatrenog borca za oslobođenje nepravedno osuđenog kapetana Alfreda Drajfusa. O ovome svedoči autorovo društveno angažovanje, ali i roman "Dnevnik jedne sobarice", u kome analiziramo glavne autorove strategije u prikazivanju odlika antisemitskih ponašanja i govora njegovih likova: agresivnost i nemoralnost antisemita prikazane naizgled u pozitivnom svetlu, nagomilavanje antisemitskih klišea i optužbi na račun Jevreja, a zatim pripisivanje tih osobina ili dela autorima tih istih klišea i optužbi, ne bi li tako obesmislio i ogolio besmisao antisemitske mržnje.Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
Currency of the Holocaust in Harold Pinter's play “Ashes to ashes”
U radu ćemo istražiti na koji način Harold Pinter reaktualizuje temu Holokausta u drami „Pepeo pepelu”. Naročita pažnja biće usmerena na upotrebu tišine kao dramskog sredstva i prikaz odnosa između zločinca, žrtve i svedoka traumatičnog događaja. Cilj istraživanja jeste da pokažemo da je iskustvo Holokausta ugravirano u kolektivnu svest, zbog čega prožima savremene odnose. Na primeru dramskih likova uočava se opasnost koju nosi ćutanje o nacističkim zlodelima, pošto ono vodi ka poricanju da se Holokaust uopšte desio. Stoga se „Pepeo pepelu” može čitati i kao upozorenje da prećutkivanje i potiskivanje diskusije o zločinu stvaraju uslove da se on ponovi.The paper investigates the manners in which Harold Pinter makes the topic of the Holocaust current in his play “Ashes to Ashes”. The main focus in the analysis of the mentioned play will be placed on the use of silence as a dramatic device, the question of social responsibility, as well as the representation of the complex relationship between the aggressor, the victim, and the witness of a traumatic event. The research aims to demonstrate that the experience of the Holocaust is engraved into collective memory, due to which it inevitably pervades contemporary relationships. Furthermore, through the example of the play's characters, it is possible to understand the danger of keeping silent about the Nazi crimes, as it leads to the denial that the Holocaust occurred at all. Therefore, “Ashes to Ashes” may also be read as a warning - Pinter's play shows that keeping silent and suppressing the discussion about a crime are forms of complicity that consequentially create social circumstances which allow for the crime to be repeated in the future.Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
“The other” in World War II: the image of the Jews in the novel “The Balkan trilogy” by Olivia Manning
Zasnovani na ličnom iskustvu i boravku u Bukureštu u periodu Drugog svetskog rata, prva
dva romana serije "Balkanska trilogija" slikaju Rumuniju kao zemlju na margini Evrope, naizgled privlačnu za život u nostalgičnom pogledu zbog slabljenja britanske imperijalne moći i gubitka nekih imperijalnih vrednosti, ali zapravo zemlju u kojoj je realnost drugačija i surovija. Progon i stradanje Jevreja na ovim prostorima svedoče o tome. Tragovi antisemitizma se mogu pratiti u Rumuniji još od vremena doseljavanja Jevreja, a postaju posebno izraženi u periodu Drugog svetskog rata i vladavine Jona Antoneskua. Ovaj rad se bavi istraživanjem reprezentacije Jevreja kao drugih koji su živeli na prostorima
Rumunije u doba Drugog svetskog rata, kroz analizu iskustva članova porodice Druker i
njihove interakcije sa Pringlovima, mladim britanskim bračnim parom koji dolazi u Bukurešt
na početku rata. Primenom postkolonijalne kritike ovaj rad analizira način na koji autorka Olivija Mening slika druge u Rumuniji i ispisuje političku kritiku koja dovodi u vezu britansku
inostranu politiku i ideologiju sa sudbinom Jevreja i svih onih koji su u tom periodu posmatrani
kao drugi.Based on personal experience and a stay in Bucharest during World War II, the first two novels of "The Balkan Trilogy" series portray Romania as a country on the margins of Europe, seemingly attractive for living in a nostalgic sense because of the weakening of British imperial power and the loss of some imperial values, but actually, the reality of Romania is portrayed as different and harsher. The persecution and suffering of the Jews in this area testify to that. Anti-Semitism can be traced in Romania since the time of Jewish immigration, and it became especially pronounced during World War II and the rule of Ion Antonescu. This paper investigates the representation of the Jews as the other who lived in Romania during World War II, through an analysis of the experience of the Drucker family members and their interaction with the Pringles, a young British couple who came to Bucharest at the beginning of the war. Applying postcolonial
literary critique, this paper analyzes how the author, Olivia Manning, portrays others in Romania and writes a political critique that connects British foreign policy and ideology with the fate of the Jews and all those who were seen as others in that period.Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
Jews as a "fourth world" in Andrić's "Bosnian chronicle"
U radu se analizira ontološki i poetički status Jevreja i jevrejstva u Andrićevoj "Travničkoj hronici". Osobenost kolektivnog identiteta koji se ne ostvaruje ni kao isklјučujuća binarnost Drugog, niti kao hibridni prosvetitelјski ideal Trećeg (Trećeg sveta); koji je margina margine i periferija periferije, bez jasno profilisanog centra prema kome bi se periferno moglo usmeravati i konstituisati, dovodi u vezu traumatično postojanje jevrejstva sa poznomodernističkom traumom Andrićevog romana i poetike, koja svoju idejnost više ne crpi iz modernog (svehumanog) prosvetitelјskog diskursa, već ga osporava i usmerava se topološko-poetičkoj, nediskurzivnoj, onostranosti u kojoj sebe vide i pripovedač i travnički Jevreji (i Jevreji uopšte). Situacija kada znak mora da objavi svoju lutalačku sudbinu jeste onaj momenat u kome ahasverska sudbina pesnika prilazi sudbini Jevrejina-lutalice u raskolu romana i knjige, knjige i teksta, (božanskog) glasa i pisma (priče i pisanja), žive reči i grafijske (tekstualne) interpretacije.This paper analyzes the ontological and poetic status of Jews and Jewishness in Andrić's novel "Bosnian chronicle". The uniqueness of collective identity which is not realized through exclusive binarity of the Other, or as an ideal hybrid identity of the Third, that identity which is the margin of the margin and the periphery of periphery, without a clearly defined centre to relate itself to and constitute its peripheral status, reveals a connection between two traumas: the trauma of Jewishness and the trauma of writing in Andrić's late modernism and in this novel particularly. The situation when the sign (and the act of signification) must declare its wandering destiny, its wandering determination, is a moment when these two destinies, of a Jew and of a poet, become closer to each other, separating the voice (of a God, of metaphysics) from the letter, storytelling from writing, the living word from its textual representation and interpretation.Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
Individual and collective memory as poetic constants in "Jewish stories" by Ivo Andrić
U radu se uočavaju, zapažaju i obrazlažu sva ona bitna obeležja identitetskog koda, koja u najvećoj meri definišu i determinišu likove Jevreja i njihove sudbine omeđene vremenom i prostorom, a donekle fundamentalno markirane smenom istorijskih epoha, naznačene i aktivirane procesom pamćenja i sećanja, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu. Metodom analize sagledavaju se način života, tradicija, običaji, verovanja, mitski sloj, navike, etnografske karakteristike, jezička diglosija sefardskih Jevreja na prostoru Sarajeva, Višegrada i Travnika, kao i izdvajanje kontrasta sveta dece i odraslih. Cilј rada predstavlјa dubinsko i sveobuhvatno prodiranje u sve slojeve i nijanse prikazivanja sefardskih Jevreja kroz percipiranje životnog ciklusa od rođenja do smrti, kroz celovito narativno sameravanje ugrađeno u srž Andrićeve poetike.The paper explores and explains the important features of the identity code, which mostly define and determine the characters of Jews and their destinies, limited by time and space, and to some extent fundamentally marked by the change of historical epochs, indicated and activated by the process of memory and remembrance, both individually and collectively. The method of analysis examines the way of life, traditions, customs, beliefs, the mythical layer, habits, ethnographic characteristics, and the linguistic diglossia of Sephardic Jews in Sarajevo, Višegrad, and Travnik, and it highlights the contrast between the world of children and adults. The aim of the paper is deep and comprehensive penetration into the layers and nuances of portraying Sephardic Jews through the perception of the life cycle from birth to death, through complete narrative self-absorption built into the core of Andrić's poetics.Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
Sociocultural characterictics of Belgrade Jews in Haim S. Davičo's collection "Stories from Jalija"
Predmet rada je analiza zbirke "Priče sa Jalije" Haima S. Daviča, imagološki razvrstavana na: 1) kulturno-sociološki; 2) folklorno-etimografski; 3) književnoistorijski aspekt teksta. Preteča je srpske moderne, koja baštini tematiku građanske proze, u pitanju je sefardska gradska pripovetka o životu beogradske Juderije kao priča-nostalgija. Priče su prozni kontinuitet između Sremčevih gradskih opisa i Beogradskih pri- ča S. Matavulјa, ali sadrže autentičnu „temu sefardiku”. Cilј rada je prikazivanje kulturnog amalgama sefardske zajednice, gde je primetan upliv srpskog i španskog etničkog kolorita. Autor zbirke nastupa kao srbofil, piše po uzoru na španske pikarske romanse, prvi tekst "Slike iz jevrejskog života" na Jaliji beogradskoj objavlјuje u časopisu Otadžbina. Jalija kontrastira poglede na jezik, običaje, folklor, religiju (tradicionalni i moderni sefardski judaizam), donosi književni portret jevrejskih modernizatora i konzervativaca, predstavlјena kao beogradski jevrejski „kulturni rezervat”.Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.Jevrejsko ime autora je (authors Jewish name is) Danijel Perahia
Narrative strategies and the story in the novel "Dosije Šlomović"
U radu se bavimo romanom "Dosije Šlomović" Moma Kapora. Prvi put objavlјeno kao centralni dio triptiha "Knjiga žalbi" (1984), a samostalno trideset godina nakon toga (2004), ovo djelo prati istinitu i uzbudlјivu priču o beogradskom Jevrejinu Erihu Šlomoviću i njegovom kratkom i nesvakidašnjem životu do kraja posvećenom umjetnosti. Kako se radi o mozaičkoj i fragmentarnoj strukturi u kojoj dijelovi priče pripadaju različitim narativnim instancama, a često se isti događaji sagledavaju iz sasvim suprotstavlјenih vrijednosnih pozicija, odlučili smo se da u radu analiziramo odnos priče i pripovijednih postupaka u ovom romanu.In this paper, we deal with the novel "Dosije Šlomović" by Momo Kapor. First published as a central part of the triptych "The Book of Complaints" (1984), and independently thirty years later (2004), this work follows the true and exciting story of Belgrade Jew Erih Šlomović and his short and unusual life dedicated to art. As it is a mosaic with a fragmentary structure in which parts of the story belong to different narrative instances, and often the same events are viewed from completely contrary positions, we decided to analyze the relationship between the story and narrative in this novel.Izdavanje ovog zbornika podržalo je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije