3353 research outputs found
Sort by
Anti-Semitism in "The Journal" by Elena Berr
Get PDFPredmet našeg rada jeste antisemitizam u delu “Dnevnik” Elene Ber. Kako bismo ispunili naš cilj i utvrdili na koji način je zagovaran i sprovođen antisemitizam u ovom delu, najpre dajemo pregled zakona i antijevrejskih mera koji su doneti u Nemačkoj i Francuskoj u XX veku. Uz njihovu pomoć nacisti su na čelu sa Adolfom Hitlerom u Nemačkoj i vlada iz Višija na čelu sa Maršalom Filipom Petenom u Francuskoj ograničavale i oduzimale slobodu i prava Jevrejima, da bi ih potom hapsili i odvodili u logore, gde je najveći broj ljudi tu ostao do smrti. Tragičnu sudbinu doživela je i mlada studentkinja anglistike, Elena Ber, koja je tokom Drugog svetskog rata pisala svoj dnevnik i beležila detaljno sve mere i sve represalije sprovođene nad Jevrejima u okupiranoj Francukoj. Stoga je ovaj lični dokument istovremeno i vredno istorijsko svedočanstvo, na osnovu kojeg dolazimo do tačnih i preciznih podataka o prisutnosti antisemitizma u Francuskoj u periodu rata, koji ujedno predstavljaju i rezultate našeg rada. Zaključak do kojeg smo došli upoređujući antisemitske mere u Nemačkoj i Francuskoj, a uz pomoć podataka iz “Dnevnika”, jeste taj da postoji podudarnost u izricanju mera u ove dve zemlje, te da su mere u Francuskoj sprovođene upravo po ugledu na mere u Nemačkoj. Takođe, u oba slučaja Jevreji su posmatrani kao državni neprijatelji koje treba uništiti, tako da se mržnja, tj. antisemitizam, ispoljavala kroz najrazličitije vidove torture bez obrzira za uzrast i status Jevreja.The paper focuses on antisemitism in the work "The Journal" by Elena Berr. Our aim is to determine the way antisemitism is advocated and conducted in this journal, so, first, we give an overview of the laws and anti-Jewish measures that were brought in Germany and France in the XX century. They served the Nazis led by Adolf Hitler in Germany and the Vichy government led by Marshal Philippe Petain in France to restrict and deprive Jews of their liberty and rights, then to arrest them and take them to concentration camps, where most people remained there until the death. A young English student, Helene Berr, also experienced a tragic fate. She wrote a diary during the Second World War and recorded in detail all the measures and every kind of tyranny carried out against Jews in occupied France. Therefore, this personal document is at the same time a valuable historical testimony, on the basis of which we arrive at accurate and precise data on the presence of anti-Semitism in France during the war, which also represents the results of our work. The conclusion we came to by comparing anti-Semitic measures in Germany and France, and with the help of data from "The Journal", is that there is a coincidence in the imposition of measures in these two countries and that the measures in France were carried out exactly in imitation of the measures in Germany. Also, in both cases, the Jews were seen as state enemies who needed to be destroyed, so hatred, i.e. anti-Semitism, manifested through various forms of torture, regardless of the age and status of the Jews
Dealing with the Nazi past in Kate Shortland's movie "Lore"
Get PDFCilj rada jeste prepoznavanje i analiza pet strategija potiskivanja nesavladane prošlosti u filmu Lore rediteljke Kejt Šortland. U radu je predstavljeno i objašnjeno pet strategija potiskivanja prošlosti prema nemačkoj kulturološkinji Aleidi Asman, nakon čega sledi analiza korpusa. U radu se došlo do zaključka da je Holokaust i dalje veoma aktuelna tema, skoro osamdeset godina nakon završetka Drugog svetskog rata, ali da se ljudi sve manje služe strategijama potiskivanja, te da se sve više direktno suočavaju sa počinilačkom prošlošću.The aim of the paper is to recognize and analyze five suppression strategies according to Aleida Assman in the film "Lore" by director Kate Shortland. The paper presents and explains five strategies of suppressing the past according to German cultural researcher Aleida Assmann, followed by corpus analysis. The paper came to the conclusion that the Holocaust is still a very current topic, almost eighty years after the end of the Second World War, but that people are less and less using suppression strategies, and that they are more and more directly confronted with the perpetrator's past
Memorial list of Holocaust victims: the area of Zranjanin, Srpska Crnja and Jaša Tomić
Get PDF„Ovo je memorijalna knjiga. Njena svrha je da imena onih koji su ubijeni samo zato što su bili druge vere ostanu zauvek zabeležena i, nadamo se, zapamćena. Da se ne zaborave stradalnici, kao ni zločini koji su učinjeni. Kao i svaki spisak nastao na krhotinama jedne zajednice koja je praktično uništena za vreme Holokausta, i ovaj je nepotpun, na nekim mestima možda i netačan. Spisak žrtava se objavljuje azbučnim redom, po prezimenu. Od pravila se odstupa kada su u pitanju lična imena, jer je namera bila da se članovi iste porodice nađu na jednom mestu. Nedostaju imena, nedostaju podaci o godinama, nedostaju mesta rođenja i mesta usmrćivanja. Ipak, objavljujemo ga ovakvog kakvog ga imamo upravo da bismo pokazali da nacistima nije pošlo za rukom da unište jevrejski živalj sa područja srednjeg Banata. Bilo je dovoljno preživelih da zabeleže, da zapamte, a na nama, članovima Jevrejske opštine Zrenjanin je da to pamćenje čuvamo i s ponosom prenosimo dalje. Ovaj spisak je spomenik prošlosti, ali i opomena budućnosti da se zlo više nikad ne ponovi. Zahvalni smo svima koji su pomogli da se Spisak nađe u javnosti. Najveću zahvalnost dugujemo gospodinu Ivanu Ivanjiju koji je svojim uvodnim tekstom imenima udahnuo život, podario glas i stas. Veliko hvala i dr Dragani Sabovljev na svojvrsnoj istraživačkoj lekturi Spiska. Hvala i prevodiocu Randallu A. Majoru koji je pomogao da se isprave izvesne nejasnoće. Konačno hvala prof. Oliveri Batajić Sretenović koja je ovoj publikaciji dala umetnički dignitet kakav joj s pravom pripada“ (tekst iz uvodne napomene Jevrejske opštine Zrenjanin)."This is a memorial book. Its purpose is to record the names of those who were killed simply because they were of a different faith and remain forever recorded and, hopefully, remembered. Not to forget the victims, as well as the committed crimes. Like any list created on the ruins of a community that was practically destroyed during the Holocaust, this one is also incomplete, and in some parts may be incorrect. The list of victims is published in alphabetical order, by last name. The rules varied from personal names because the intention was to find members of the same family in one place. Names are missing, age information is missing, and places of birth and places of death are missing. Nevertheless, we publish it as we have it, to show precisely that the Nazis did not succeed in destroying the Jewish village of the middle Banat area. There were enough survivors to record, remember, and helped to us, the members of the Jewish Community of Zrenjanin, to preserve that memory and transfer it with pride. This list is a monument to the past, but also a warning to the future so that evil never happens again. We are grateful to everyone who helped make the List public. We owe the greatest thanks to Mr Ivan Ivanji, who breathed life into the names with his introductory text and gave voice and stature. Many thanks also to Dr Dragana Sabovljev for her unique research proofreading of the List. Thanks also to translator Randall A. Major who helped correct some ambiguities. Finally, thank you Prof. Olivera Batajić Sretenović, who gave this publication the artistic dignity it rightfully deserves" (text from the introductory note of the Jewish Municipality of Zrenjanin)
Allied liberation of concentration camps - a turning point, but not the end of the Holocaust "Death Marches" as a continuation of the "Final Solution" by "other methods"
Get PDF„Početak kraja Trećeg Reicha“, koji su već na proljeće 1944. godine slutili ne samo Saveznici, ne samo žrtve nacističkog terora, nego i sami nacistički moćnici, obilježen je s jedne strane eskalacijom terora, s druge strane, sve veći administrativni kaos, neodlučni, panični dužnosnici. Jedan od simptoma urušavanja državnog aparata je hektično ispražnjavanje koncentracijskih logora od zatočenika, obustava provedba „Konačnog rješenja“. „Evakuacijski marševi“ su tema ovog istraživanja, koji u historiografiji bivšeg jugoslavenskog prostora treba ispuniti određenu prazninu. Pokazat ću da su „evakuacijski marševi“, koje su njihove žrtve nazvale „marševima smrti“ sastavni dio „Konačnog rješenja“, nastavak istrebljenja Židova drugim metodama. Ujedno „marševi“ su sastavni dio povijesti istrebljenja i drugih europskih naroda koji su uvršteni u kategoriju „Pod-čovjek“ („Untermensch“). Žrtve evakuacijskih marševa zaslužuju - njih ukupno najmanje 250.000, da se one komemoriraju i da se „marševi smrti“ komemoriraju kao zasebno poglavlje, kao „finalna faza nacionalsocijalističkog genocida (Daniel Blatman). U toj fazi „Holokaust se odvijao pred očima javnosti, a uz aktivno sudjelovanje civilnog stanovništva, koje je moglo sve svoje frustracije i svoj antisemitizam iskaljivati nad nemoćnim „hodajućim kosturima“. U jugoslavenskom viđenju Drugog svjetskog rata - kao uostalom i u drugim socijalističkim zemljama - takve su žrtve supsumirane pod „žrtvama fašizma“, čime je potisnuto u zaborav posebno poglavlje povijesti iz perspektive žrtava. Pitanje, zašto se „obični ljudi“, spuštaju do te razine nečovječnosti, predmet je mnogih istraživanja u prošlosti i u sadašnjosti - odgovora na pitanje, kako to spriječiti, nema.„Der Anfang vom Ende des Dritten Reiches“ zeichnete sich schon im Frühjahr 1944 ab: nicht nur die Alliierten rechneten zu dieser Zeit schon damit, sondern auch die „Größen“ des Reiches: Sie reagierten darauf einerseits mit verstärktem Terror, andererseits aber mit chaotischen Entscheidungen und Maßnahmen. Eine dieser Maßnahmen war die hektische Leerung der Konzentrationslager und die abrupte Einstellung der industriellen. „Evakuierungsmärsche“ sind das Thema dieser Forschung, die eine gewisse Lücke in der Geschichtsschreibung des ehemaligen jugoslawischen Raums schließen soll. Ich werde zeigen, dass die „Evakuierungsmärsche“, die ihre Opfer „Todesmärsche“ nannten, ein wesentlicher Bestandteil der „Endlösung“ sind, einer Fortsetzung der Judenvernichtung mit anderen Methoden. Gleichzeitig sind die „Märsche“ ein integraler Bestandteil der Vernichtungsgeschichte anderer europäischer Nationen, die in die Kategorie „Untermensch“ fallen. („Untermensch“). Die Opfer der „Evakuierungsmärsche – mindesten 250.000 – verdienen, als Opfer einer besonderen historischen Ereigniskette gewürdigt zu werden: Sie fielen der „Finalen Phase des nationalsozialistischen Genozids (Daniel Blatman). In dieser Phase spielte sich der „Holocaust“ in aller Öffentlichkeit ab, und die ZIvilbevölkerung beteiligte sich daran: sie konnte alle ihre Frustrationen und ihre Angst vor dem erahnten Zusammenbruch auf wehrlose Menschen projizieren. In Jugoslawien, wie auch in den anderen sozialistischen Ländern gab es kaum Sensibiliträt dafür - jugoslawische Überlebende der „Evakuierungsmärsche“ fanden mit ihrem Ansinnen auf Gründung einer Lagergemeinschaft nach dem Vorbild der ehemaligen Lagerkomitees anderer Staaten, beim Verband der Veteranen des Zweiten Weltkrieges kein Gehör. Die Frage, warum sich „normale Menschen“ zu Unmenschlichkeit hinreißen lassen, wurde und wird immer wieder gestellt - Antworten darauf gibt es nicht.Ovaj rad nagrađen je drugom nagradom na 66. nagradnom konkursu Saveza Jevrejskih opština Srbije za 2022. godinu (this work was awarded the second prize at the 66th prize competition of the Federation of Jewish Communities of Serbia for 2022)
From Lambs fleece to Torch: family Lampel - Lapid
Get PDFMeđu jugoslovenskim useljenicima u novoosnovani Izrael nalazio se čitav niz znamenitih imena zaslužnih za izgradnju savremenog Izraela, i to kako u vojnom domenu, tako i u nauci, kulturi, politici itd. Među njima je i Toma Josip Lapid (1931-2008), poznati izraelski političar i novinar, koji je rođen u Novom Sadu kao Toma Josip Lampel. Njegovo ime je ponovo došlo u žižu javnosti kada je njegov sin Jair Lapid imenovan za ministra spoljnih poslova Izraela. Jevrejska porodica Lampel potiče iz Bačkog Gradišta (Bácsföldvár). Pretpostavlja se da je prezime Lampel, koje nose aškenaski Jevreji, nastalo od nemačke reči lammpelz koja znači jagnjeće runo. U popisu vlasnika nekretnina u Bačkom Gradištu 1828. godine navodi se Jevrejin Menaše Lampl. To je za sada najstariji pomen ove porodice u tom mestu. Menaše Lampl je u momentu popisa 1828. godine bio maloletno siroče i živeo je sam u kući. Prema dostupnim podacima, on je sa suprugom Matildom imao sinove Bernata (1841) i Meira Majera. Bernat Lampel se 5. juna 1866. godine oženio Rosom Rotman iz Subotice.Among the Yugoslav immigrants to the newly founded Israel were many notable names deserved for the construction of modern Israel, both in the military domain and in science, culture, politics, etc. Among them is Toma Josip Lapid (1931-2008), a famous Israeli politician and journalist. He has born in Novi Sad as Toma Josip Lampel. His name came the focus of the public again when his son Yair Lapid was appointed as Israel's foreign minister. The Lampel Jewish family originates from Bačko Gradište (Bácsföldvár). It is assumed that the surname Lampel, which is by Ashkenazi Jews, is derived from the German word lamppelz, which means lamb's fleece. In the list of real estate owners in Bačka Gradište in 1828, the Jew Menashe Lampl is mentioned. For now, it is the oldest memorial of this family in that place. At the time of the census in 1828, Menashe Lampl was a teenage orphan and lived alone in the house. According to available data, he and his wife Matilda had sons Bernat (1841) and Meir Mayer. On June 5, 1866, Bernat Lampel married Rosa Rothman from Subotica.Uporedo srpski tekst i engleski prevod (parallel Serbian text and English translation)
Five synagogues in Sarajevo
No full textU okviru aktivnosti „Zoom Šabata“, u organizaciji Jevrejske opštine Beograd i neposrednoj tehničkoj realizaciji Rake-Rahamima Levija, 9. decembra 2022. godine održana je prezentacija pod naslovom „5 sinagoga u Sarajevu“. O nastanku, istoriji i opisu ovih sinagoga govorili su Raka-Rahamim Levi, Barbara Panić i Aron Albahari. Prvih dvoje predavača su uz prateće fotografije predstavili osnovne istorijsko arhitektonske podatke o ovim sinagogama i kapeli na Jevrejskom groblju na Kovačićima. Poslednji govornik - Aron Albahari, koji je rodom iz Sarajeva, govorio je o ovim sinagogama iz ugla određenih zanimljivih događaja iz novijeg vremena.As part of the "Zoom Shabbat" activity, in the organization of the Jewish Community of Belgrade and the technical realization of Raka-Rahamim Levi, a presentation entitled "5 Synagogues in Sarajevo" was held on December 9, 2022. Raka-Rahamim Levi, Barbara Panić and Aron Albahari spoke about the origin, history and features of these synagogues. The first two lecturers presented basic historical and architectural information about these synagogues with accompanying photographs and the chapel at the Jewish cemetery in Kovačići. The last speaker - Aron Albahari, who is a native of Sarajevo, spoke about these synagogues from the point of view of certain interesting events from recent times.Predavanje održano 9. decembra 2022. godine preko Zoom platforme (Zoom Šabat) sa početkom u 19.30 časova.The lecture was held on December 9, 2022, via the Zoom platform (Zoom Shabbat) starting at 7:30 p.mTrajanje 1:13:24 minuta (duration 1:13:24 minutes).YouTube link: [https://www.youtube.com/watch?v=QBS2A-CNt20
Sefer - Centar za univerzitetsku nastavu jevrejske civilizacije
Get PDFСефер - Центр университетского преподавания еврейской цивилизации - был основан как некоммерческая организация в 1994 году. Цели Сефера - поддерживать академические исследования в области иудаики и повышать академическое качество преподавания еврейских дисциплин в университетах и программах на постсоветском пространстве СССР оказывать академическую помощь и широкий спектр возможностей обучения для студентов и молодых исследователей; и, наконец, опубликовать и широко распространить серию публикаций, посвященных академическому изучению иудаизма. С момента своего основания и при поддержке международной группы благотворителей Сефер стала центральной головной организацией академических еврейских ученых, студентов и программ в странах бывшего Советского Союза и за его пределами.Sefer - the Center for University Teaching of Jewish Civilization - was established as a non-profit organization in 1994. Sefer's goals are to support academic research in Jewish studies and to improve the academic quality of teaching Jewish disciplines in universities and programs across the former Soviet Union; to provide academic assistance and a wide variety of study opportunities for students and young researchers; and finally, to publish and widely distribute a series of publications focusing on academic Jewish study. Since its founding - and with the support of an international group of philanthropic partners - Sefer has become the central umbrella organization for Academic Jewish scholars, students and programs in the countries of the FSU - and beyond.Sefer - Centar za univerzitetsku nastavu jevrejske civilizacije osnovan je kao neprofitna organizacija 1994. godine. Seferovi ciljevi su da podrži akademska istraživanja u oblasti jevrejskih studija i poboljša akademski kvalitet nastave jevrejskih predmeta na univerzitetima i programima na postsovjetskom prostoru SSSR-a kako bi se pružila akademska pomoć i širok spektar mogućnosti učenja za studente i mlade istraživačе i, objavljivanje i distribuiranje serija publikacija posvećenih akademskom proučavanju judaizma. Od svog osnivanja i uz podršku međunarodne grupe filantropa, Sefer je postao centralna krovna organizacija za akademske jevrejske naučnike, studente i programe u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza i šire.Povremeno se menja i dopunjuje.Tekst na ruskom i engleskom jeziku (text in Russian and English).Naslov sa naslovnog ekrana (title from the title screen).Opis izvora dana 29.3.2022. (source description on 03/29/2022).Dostupno preko linka (available via the link) [https://sefer.ru/eng/about/]
The Voice of B’nai B’rith: Magazine of Jewish Culture, Civilization and History, no. 26, April 2022
Get PDFČasopis Glasnik B’nai B’rith pokrenut je 2016. godine kao digitalni časopis s fokusom na židovsku kulturu, civilizaciju, povijest, kao i aktivnosti židovskih zajednica i pojedinaca te udruge B’nai B’rith u Hrvatskoj. Časopis izlazi četiri puta godišnje u dvojezičnom formatu, na hrvatskom i engleskom jeziku. Svrha časopisa je ukazati na doprinos židovstva u razvoju hrvatske te europske kulture i civilizacije, povezati židovsku i opću javnost, kao i osigurati kontinuitet komunikacije između židovskih zajednica u Hrvatskoj i inozemstvu. Današnji suradnici uključuju judaiste, izraeliste, povjesničare, teoretičare umjetnosti i stručnjake za različita područja iz Hrvatske, Austrije, Indije, Izraela, Amerike, Poljske, Brazila i drugih zemalja. Tema ovog broja je Purim.The Voice of B’nai B’rith was started in 2016 as a digital magazine focusing on Jewish culture, civilization, and history, as well as the activities of Jewish communities and individuals and the B’nai B’rith association in Croatia. The magazine is published four times a year in bilingual format, in Croatian and English. The main objective is to point out the contribution of Judaism to the development of Croatian and European culture and civilization, to connect the Jewish and general public, as well as to ensure the continuity of communication between Jewish communities in Croatia and abroad. Today’s contributors include scholars from areas of Jewish Studies, Israel Studies, historians, art theorists and experts in various fields from Croatia, Austria, India, Israel, America, Poland, Brazil and other countries. The theme of this issue is Purim.Svi brojevi časopisa “Glasnik lože B'nai B'rith“, Hrvatska dostupni su na Internet stranici [https://www.bnaibrith.hr/hr/].All issues of the magazine „Voice of the Lodge B'nai B'rith“, are available on the website [https://www.bnaibrith.hr/ hr/].Tema broja: Purim.The theme of the issue: Purim
Zašto im je to bilo toliko važno? Kulturna aktivnost Jevrejki u radnom logoru Ober-Hohenelbe
No full textThe presentation is based on the personal story of Lili (Alice) Kasticher who was born in 1923 in Novi Sad, Yugoslavia. She was deported from Hungary to Auschwitz at the age of twenty-one following her capture during resistance operations. From Auschwitz, she was sent to Camp Oberhohenelbe in the Sudetenland. In the camp, every two weeks, Lili, together with other women, organized afternoon cultural events in which about twenty women participated. They held a painting, poetry, and short story writing contest. The works were numbered, so as not to expose their creators’ identity. Lili concealed the pages of poetry and drawings in her blouse.Prezentacija je zasnovana na ličnoj priči Lili (Alice) Kastiher koja je rođena 1923. godine u Novom Sadu, Jugoslavija. Deportovana je iz Mađarske u Aušvic u dobi od dvadeset i jedne godine nakon što je zarobljena tokom operacija pokreta otpora. Iz Aušvica je poslata u logor Ober-Hohenelbe u Sudetima. Lili je u logoru svake dve nedelje zajedno sa drugim ženama, organizovala popodnevne kulturne događaje u kojima je učestvovalo dvadesetak žena. Održavale su takmičenje u slikanju, poeziji i pisanju kratkih priča. Radovi su numerisani, kako se ne bi otkrio identitet njihovih stvaralaca. Lili je stranice poezije i crteža sakrila u svoju bluzu.Prezentacija održana 28. januara 2022. godine.The lecture was held on January 28, 2022Trajanje 1:26:15 minuta (duration 1:26:15 minutes).YouTube link: [https://www.youtube.com/watch?v=pNA-CcRkkzU
Auseinandersetzung mit den Vorurteilen über Juden: "Ritualmord" in Bačko Petrovo Selo im Jahre 1928
No full textU radu je predstavljen uticaj brojnih predrasuda prema Jevrejima, pre svega optužbe za ritualno ubistvo. To je bila jedna od tradicionalnih, tokom vekova ponavljanih, optužbi protiv Jevreja, koja se javila i u novostvorenoj jugoslovenskoj državi. Kao i uvek, ove optužbe su bile lažne, ali su nekada dovodile do pokušaja nasilja nad Jevrejima. Jedan takav slučaj desio se u Bačkom Petrovom Selu avgusta i septembra 1928. kada je bio ugrožen i sam život pripadnika jevrejske zajednice ovog sela. Državne vlasti su sprečile eskalaciju nasilja, ali je rukovodstvo jugoslovenske jevrejske zajednice moralo da se suoči sa njegovim posledicama. Rad je napisan na osnovu savremene periodike, neobjavljenih i objavljenih arhivskih izvora i odgovarajuće istoriografske literature.Das jüdische Volk war in seiner Geschichte verschiedenen Formen von Diskriminierung, Vertreibung und Gewalt ausgesetzt, die auf religiösen Unterschieden und verschiedenen Vorurteilen basierten. Eines von ihnen war die Bezichtigung des Ritualmordes an christlichen Kindern, deren Blut angeblich für das jüdische feierliche Brot benutzt wurde. Diese Anschuldigung war jahrhundertelang ein Anlass für die massenhafte Gewalt gegen Juden, und sie existierte auch in den jugoslawischen Ländern. Sie war die Grundlage für Gerichtsprozesse ganz bis zum Anfang des 20. Jahrhunderts, unter anderem auch auf dem Territorium von Österreich-Ungarn. Den Widerhall dieser Bezichtigungen konnte man auch auf dem Gebiet Südungarns beziehungsweise der ehemaligen serbischen Vojvodina spüren. Das Erstarken des modernen politischen Antisemitismus und der traditionellen Vorurteile gegenüber Juden haben das beeinflusst. Zu Beginn des 20. Jahrhunderts kam es zu Bezichtigungen des Ritualmordes in Senta und Bačko Petrovo Selo. Nach der Gründung des jugoslawischen Staates erfolgten in Bitolj die ersten Anschuldigungen wegen Ritualmordes Die Bezichtigung des Ritualmordes in Bačko Petrovo Selo sorgte Ende August 1928 für viel mehr Aufsehen. Sie hatte viel ernsthaftere Folgen: die Intervention der Staatsspitze, einen großen Widerhall in der Öffentlichkeit und Diskussionen in der jüdischen Gemeinschaft. Sie war in diesem Dorf von Gefahr bedroht, was auch ihre Existenz selbst gefährden konnte. Wie auch alle anderen Bezichtigungen des Ritualmordes erwies sich auch diese als falsch. Es hat sich schnell herausgestellt, dass hinter den Anschuldigungen die Interessen der lokalen christlichen Händler stehen, welche die jüdische Konkurrenz störten Es ist nicht bekannt, was für einen Epilog der ganze Fall hatte. Die jüdische Gemeinschaft in Bačko Petrovo Selo wurde im Jahre 1944 im Holocaust ausgemerzt