3353 research outputs found
Sort by
The function of photographs in the (re) construction of the past in W. G. Sebald’s book "The Emigrants"
Američka teoretičarka književnosti Merijen Herš razvija koncept postmemorije kako bi objasnila način na koji potomci doživlјavaju i interpretiraju iskustva svojih roditelјa, kojih se sećaju samo kao narativa i slika s kojima su odrastali. Ovaj rad se oslanja na njenu metodološku postavku, koju je razvila misleći na decu žrtava Holokausta, ali čije shvatanje je proširila i na potomke počinitelјa. Osnovni cilј rada je da istakne važnost dokumentarne podloge, tačnije fotografije, prilikom rekonstrukcije neproživlјene prošlosti pripadnika generacije post-sećanja, kao i da analizira na koji način Vinfrid Georg Zebald (1944-2001) kao potomak počinitelјa koristi dokument u širem smislu kako bi sebi i drugima prošlost predstavio i potonje generacije obavezao da pamte i postanu sekundarni svedoci.The American literary theorist Marianne Hirsch develops the concept of postmemory to explain the way descendants experience and interpret experiences of their parents, which they remember only as narratives and images they grew up with. This work relies on her methodological framework, which she conceived with the children of Holocaust victims in mind but whose understanding she extended to include the descendants of perpetrators as well. The primary aim of this paper is to highlight the importance of documentary evidence, specifically photographs, in the reconstruction of the unexperienced past by the postmemory generation, as well as to analyse how W.G. Sebald, as a descendant of perpetrators, uses documents in a broader sense to present the past to himself and others and to compel future generations to remember and become secondary witnesses.Tema broja: "Holokaust: nove perspektive, nova saznanja, novi izazovi" (topic of the issue: "Holocaust: new perspectives, new knowledge, new challenges")
Тhe Holocaust as a linguopragmatic topic in German language instruction
Holokaust se smatra centralnim narativom posleratnog nemačkog društva, a njegovo mesto u kulturnom pamćenju pripadnika nemačkog društva izuzetno je značajno. Podučavanje o Holokaustu kao lingvopragmatičkom sadržaju omogućava upoznavanje kulturno determinisanih interpretativnih obrazaca i kulturnih narativa. Cilј ovog rada je da se na osnovu teorijske analize relevantnosti Holokausta kao lingvopragmatičke teme i rezultata empirijskog istraživanja iznesu argumenti za uklјučivanje Holokausta kao sadržaja u nastavu nemačkog jezika. Polazna hipoteza je da nastavnici nemačkog jezika uglavnom imaju pozitivan stav prema uklјučivanju Holokausta kao nastavne teme, ali se suočavaju sa određenim preprekama usled postojećih institucionalnih uslova, kao što su nedovolјan fond časova, nedostatak adekvatnog nastavnog materijala i manjak neophodnih kompetencija za podučavanje osetlјivih tema. Istraživanje je imalo za cilј da se ispitaju iskustva nastavnika nemačkog jezika u podučavanju o Holokaustu, njihova percepcija o cilјevima, sadržajima, izazovima i potrebama. Kvalitativni podaci prikuplјeni pomoću upitnika obrađeni su kombinovanom metodom. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je zaklјučiti da većina nastavnika ima preovlađujuće pozitivan stav prema uklјučivanju ove teme u nastavu nemačkog jezika, bez obzira na određene prepreke vezane za postojeće institucionalne uslove u kojima se ova nastava odvija. Dobijeni podaci mogu poslužiti za kreiranje programa stručnog usavršavanja koje bi omogućilo nastavnicima da u datim institucionalnim uslovima kompetentno i u skladu sa potrebama i interesovanjima učenika i studenata podučavaju o Holokaustu.The Holocaust is regarded as the central narrative of post-war German society and has an extremely significant place in the cultural memory of its members. Teaching about the Holocaust as linguopragmatic content allows students to become familiar with culturally determined interpretative patterns and cultural narratives. This research aimed to examine the experiences of German language teachers in teaching about the Holocaust, their perceptions of the aims, content, and challenges of this instruction, and of their own and their students’ needs. Of the 91 teachers surveyed on all educational levels in Serbia, more than a third have taught about the Holocaust using available teaching materials. The majority of respondents have had positive experiences and do not believe that teaching Holocaust-related content could negatively affect student motivation. Teachers
believe that the Holocaust is important content that should also be taught as part of German language instruction, but not before high school. According to respondents, the main aim is for students to become acquainted with historical facts and understand the causes and effects of prejudices and stereotypes. Teachers have expressed particular interest in documentary films, photographs, and research using digital media. However, the existing institutional conditions are inadequate for integrating the Holocaust into German language instruction. The biggest obstacles are an insufficient number of classes and a lack of adequate teaching materials. Fewer than 10% of teachers have had professional training for this topic, and only 12% believe they have the necessary knowledge and skills to
teach it. The data obtained from the survey can be used to create professional development programmes which would enable teachers, within the given institutional circumstances, to teach students about the Holocaust competently and in accordance with their students’ needs and interests.Tema broja: "Holokaust: nove perspektive, nova saznanja, novi izazovi" (topic of the issue: "Holocaust: new perspectives, new knowledge, new challenges")
Jewish Women's Society in Belgrade: 1874-1924. On the day of the fiftieth anniversary of the foundation.
"Ova knjiga predstavlja kratku istoriju Jevrejskog Ženskog Društva. Osnivanje i prve godine rada. Sedamdesete godine prošloga stoleća ličile bi, današnjim modernim generacijama, na mnogo dublju prošlost no što su u stvari. Patrijarhalni način života, duševnost i tradicije, pa i sam idilski izgled krajeva i domova svega je toga skoro nestalo, a progres je, mnogo puta, više zadovoljio oko no dušu. Od stare Jalije i Jevrejske Male, ovekovečene u romantičkim Davičovim pripovetkama, ostaje, svakoga dana, sve manje uspomena. Još pokoja uska ulica, naherena trošna kuća ili koja zaostala starica poslednji su tragovi toga starinskog doba. Tadašnja jevrejska žena, vezana samo za kuću i decu, bila je čuvarka tradicija, primerna supruga, nežna mati i dobra vaspitačica. Nepismena ali plemenita i pobožna, ona je pravilno razumela svoj poziv u životu i bila srećna u svome domu u kome je uvek poštovana. U tom vremenu i takvoj sredini osnovano je, u Beogradu, 1874. pre pedeset godina, Jevrejsko žensko Društvo. Vredno je pomenuti da je to bilo uopšte prvo žensko društvo koje se osniva u Srbiji. Društvo je postalo prijateljskim dogovorom. Gospođa Ester B. Pinto dala je ideju svojim prijateljicama gospođama Toni Azriel i Sari J. Alkalaj, kad su joj one, jednom, došle na poselo. Ljubav prema bližnjem i osećanje moralne dužnosti da se pomognu bedni i nevoljni bili su razlozi osnivanja, sav program i podstrek za rad..."This book provides a concise history of the Jewish Women’s Society, founded in Belgrade in 1874 as Serbia’s first women’s organisation. Emerging in a patriarchal society where women were focused on family and tradition, the society was founded by Ester B. Pinto with support from Toni Azriel and Sara J. Alkalay. Based on compassion and a moral obligation to help the poor and needy, it laid the groundwork for charitable and community work
Manifestation of latent and inherent anti-Semitism by trivializing the Holocaust
Kontekst nastanka ovog rada podrazumeva odveć specifičan period u kojem je tradicionalno aktuelno poricanje Holokausta (Shoah; u daljem tekstu transkribovano - Šoa) zamenjeno sve prisutnijim, suptilnijim, a samim time i opasnijim, iskrivljenjem istorijskih činjenica u vezi sa sećanjem na Šoa. U tom smislu, ovaj rad prevashodno tematizuje Holokaust kao fenomen bez presedana i kontrastira ga opštem pojmu genocida. Fokus se zatim premešta na tematiku trivijalizacije kao vida specifičnog jezičkog delovanja - lingvističkog fenomena performativne snage. Konačno, analizom sadržaja konkretnog izveštaja o trivijalizaciji Holokausta u 2021. i 2022. godini (Combating Antisemitism Movement - The Growing Normalization of Holocaust Trivialization in 2021-2022) sagledavaju se realne pretnje koje trivijalizacija (kao kriminološki fenomen veoma specifičnog odnosa prema zločinu) ima u odnosu na žrtve. Kao jedno od ishodišta ove sve prisutnije prakse, analizira se i mogućnost sekundarne viktimizacije kao "de facto" posledice ekspresije latentnog antisemitizma. Preciznije rečeno, iako trivijalizacija Holokausta po sebi nužno ne podrazumeva i antisemitski sentiment, ona gotovo po pravilu ima upravo takvo ishodište te predstavlja kriminološki relevantnu pretnju koja inkorporira etiologiju govora mržnje, zločina iz mržnje, a u svom najekstremnijem vidu, ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid.The context of the creation of this work implies a particular period in which the traditional denial of the Holocaust was replaced by an increasingly present, subtle, and thus more dangerous distortion of historical facts related to the memory of the Shoah. In this sense, this paper primarily thematizes the Holocaust as an unprecedented phenomenon and contrasts it with the general concept of genocide. The focus then shifts to trivialization as a specific linguistic action - a linguistic phenomenon of performative power. Finally, by analyzing the content of the specific report on the trivialization of the Holocaust in 2021 and 2022 (Combating Antisemitism Movement - The Growing Normalization of Holocaust Trivialization in 2021-2022), the real threats that trivialization (as a criminological phenomenon of a very specific attitude towards crime) poses concerning the victims are revealed…Biblioteka Posebna izdanja
Jews in the anti-communist propaganda of the collaborationist daily "Novo vreme" in occupied Serbia in 1941
U ovom radu se na osnovu dostupne novinske građe, kao i relevantne literature, analizira pisanje kolaboracionističkog dnevnog lista "Novo vreme" o Jevrejima u kontekstu antikomunističke propagande. Odabrani i analizirani sadržaji antisemitske prirode na stranicama "Novog vremena" smeštaju se u okvire nemačko-sovjetskog sukoba i borbe protiv komunizma i partizanskog pokreta, koju su sprovodili kolaboracionistički propagandni organi Saveta komesara Milana Aćimovića i vlade generala Milana Nedića u okupiranoj Srbiji za vreme Narodnooslobodilačke borbe u periodu od jula do decembra 1941. godine. U radu je akcenat stavljen na autorske članke i govore srpskih kolaboracionista, kao i na saopštenja i izveštaje kolaboracionističkih vlasti, u kojima je bilo prisutno povezivanje Jevreja i komunizma.This paper analyzes the writing of the collaborationist daily "Novo vreme" about Jews in the context of anti-communist propaganda, using available newspaper materials as well as relevant literature. Selected and analyzed content of an anti-Semitic nature on the pages of "Novo vreme" is situated within the framework of the German-Soviet conflict and the fight against communism, along with the partisan movement, which was propagated by the collaborationist propaganda organs of the Council of Commissioners of Milan Aćimović and the government of General Milan Nedić in occupied Serbia during the National Liberation Struggle from July to December 1941. This work emphasizes the author's articles and speeches of Serbian collaborators, along with the announcements and reports of the collaborationist authorities that connected Jews and communism.Biblioteka Posebna izdanja
Terror and suffering in Belgrade during World War II
Ove godine navršava se 80 godina od oslobođenja Beograda od nemačke okupacije tokom Drugog svetskog rata. Povodom ovog važnog jubileja pred stručnu i širu javnost stavljamo katalog izložbe Teror i stradanje u Beogradu tokom Drugog svetskog rata 1941-1944. Ovaj katalog ima za cilj da ukaže na obim, intenzitet i oblike stradanja u Beogradu tokom Drugog svetskog rata. Kako bismo kontekstualizovali ovu temu, ukazali smo na okolnosti i glavne faktore koji su oblikovali intenzitet i obime zločina, prirodu nacističke ideologije i odnos okupatora prema Jevrejima i Srbima, represivni aparat i njegove glavne aktere, infrastrukturu i metodologiju rada (sa posebnim osvrtom na metode fizičkog mučenja uhapšenika), itd. U prvoj liniji bilo je neophodno predstaviti stradanje kroz naučno dostupne kvantitativne podatke. Katalog se kreće od opšteg ka individualnom. Kroz biografije stradalih ali i zločinaca, citate primarnih dokumenata i memoarskih sećanja, nastojali smo da stradanje Beograđana što bolje približimo čitaocima. Na kraju, izražavamo zahvalnost porodici Novaković, Ratku Lekoviću, kolegama Radosavu Tucoviću, Nebojši Stamboliji, Goranu Antonijeviću, Nemanji Deviću, Ani Panić, Dragani Mitrašinović i drugim ljudima koji su nam pružili stručnu pomoć i podršku prilikom istraživanja.This year marks the 80th anniversary of the liberation of Belgrade from German occupation during the Second World War. On the occasion of this important anniversary, we are presenting the catalogue of the exhibition “Terror and Suffering in Belgrade during the Second World War 1941-1944’’ to experts and the general public. The catalogue aims to illustrate the extent, intensity, and types of suffering in Belgrade during the Second World War. To contextualise this topic, we pointed out the circumstances and main factors that shaped the extent and scale of the crime: the nature of the Nazi ideology and the occupiers’ treatment of Jews and Serbs, the repressive apparatus of its main protagonists, the infrastructure and methodology of work (with special reference to the methods of physical torture of the arrested), etc. Most importantly, it was necessary to present the suffering in Belgrade through scientifically available quantitative data. The catalogue ranges from general to individual. Through the biographies of victims and criminals, quotes from primary documents, and memoirs, we tried to bring the suffering in Belgrade as close as possible to the readers. Finally, we express our gratitude to the Novaković family, Ratko Leković, colleagues Radosav Tucović, Nebojša Stambolija, Goran Antonijević, Nemanja Dević, Ana Panić, Dragana Mitrašinović, and other individuals who provided us with professional help and support during the writing process.Uporedo srpski tekst i engleski prevod (parallel Serbian text and English translation)
Meaning of struggle for an own state: The World Zionist Organization visiting Belgrade, Sarajevo and Zagreb in 1928
U povodu jedne zanimljive i značajne godišnjice, Jevrejska digitalna biblioteka (JDB) postavila je tri teksta koji predstavljaju izvode iz dva broja sarajevskog jevrejskog nedeljnog lista „Jevrejski glas“, objavljena 23. i 30. marta 1928. godine. Naime, u mjesecu martu ove godine navršava se 95 godina od događaja koji su pomenuti i detaljno opisani u tim, ali i drugim novinama. Cionistički vođa i predsjednik Egzekutive Cionističke organizacije gospodin Nahum Sokolov u martu 1928. godine posjetio je Beograd, Sarajevo i Zagreb. Bila je to njegova službena posjeta Kraljevini S.H.S, prilikom koje je u Beogradu boravio od 9. marta, u Sarajevu od 14. marta i u Zagrebu od 18. marta. Susreti koje je tom prilikom ostvario govore o značaju koji je ta posjeta izazvala, pre svega među jevrejskim zajednicama pomenutih gradova, ali i njegovim susretima sa lokalnim gradskim zvaničnicima i posebno državnim, političkim pa i vojnim predstavnicima Kraljevine S.H.S.On the occasion of an interesting and significant anniversary, the Jewish Digital Library (JDB) has posted three texts that represent excerpts from two issues of the Sarajevo Jewish weekly newspaper “Jevrejski Glas”, published on March 23 and 30, 1928. Namely, in March this year, 95 years have passed since the events that were mentioned and described in detail in that and other newspapers. The Zionist leader and president of the Executive Zionist Organization, Mr. Nahum Sokolov, in March 1928 visited Belgrade, Sarajevo and Zagreb. It was his official visit to the Kingdom of Slovenia, Croatia and Serbia, during which he stayed in Belgrade from March 9, in Sarajevo from March 14 and in Zagreb from March 18. The meetings he had on that occasion speak of the significance that this visit caused, primarily among the Jewish communities of the mentioned cities, but also his meetings with local city officials and especially state, political and even military representatives of the Kingdom of Slovenia, Croatia and Serbia
Venus, Capitolina and Palestine
Nemalo je i među Hrvatima onih koji će se iznenaditi kad čuju podatak kako se Palestina uopće ne spominje u Svetom pismu, ni u Starom ni u Novom zavjetu. Nigdje. Nikad. Ni jedan jedincati put. Kad su Rimljani, dakle, godine 135. poslije Krista, Judeju preimenovali u Palestinu, to su učinili kako bi zatrli povijesno ime židovske zemlje Judeje. Judeja je dio Izraelove zemlje koju su nastanili Izraelci Judina plemena, jednoga od dvanaest plemena nazvanih po dvanaestorici Jakovljevih, to jest Izraelovih sinova, Abrahamovih praunuka.There are quite a few among the Croats, who will be surprised when they hear information that Palestine is not mentioned at all in the Holy Scriptures, neither in the Old nor in the New Testament. Nowhere. Never. Not a single time. So, when the Romans renamed Judea Palestine in 135 AD, they did so to erase the historical name of the Jewish land of Judea. Judea is part of the land of Israel inhabited by the Israelites of the tribe of Judah, one of the twelve tribes named after the twelve sons of Jacob, that is, the sons of Israel, the great-grandsons of Abraham.Link: [https://www.academia.edu/115592756/Venera_Capitolina_i_Palestina?email_work_card=title
March 11, 1943: bulletin of the Jewish community in the Republic of Macedonia, No. 33, 2024 (5784)
Билтенот на Еврејската заедница во Република Македонија се вика „11. март 1943 година“ во спомен на 7.200 македонски Евреи кои загинаа во концентрациониот логор „Треблинка“, како жртви на фашизмот, националната и верската нетрпеливост. Тоа беа наши познаници, пријатели, деца на улица, сонувачи кои не го живееја својот сон, само затоа што беа Евреи. Како преживеани од Холокаустот и членови на еврејската заедница, им должиме на нашите предци и на нашите деца да го пренесеме овој спомен и нашата традиција. Затоа преку овој Билтен се сеќаваме на суровиот и непремостлив 11 март 1943 година, ја чуваме еврејската традиција, култура и фолклор. Овој информатор зборува за настани поврзани со јудаизмот во нашите простори и пошироко, достигнувања на нашите членови, научни содржини, празници и многу други интересни еврејски теми.Glasilo jevrejske zajednice u Republici Makedoniji nosi ime „11. mart 1943.“ u znak sećanja na 7.200 Jevreja Makedonije koji stradali u koncentracionom logoru „Treblinka“, kao žrtve fašizma, nacionalne i verske netrpeljivosti. To su bili naši poznanici, prijatelji, deca na ulici, sanjari koji nisu doživeli svoj san, samo zato što su bili Jevreji. Kao preživeli Holokausta i članovi Jevrejske zajednice, dužni smo našim precima i našoj deci da prenosimo ovo sećanje i našu tradiciju. Zbog toga kroz ovaj Bilten pamtimo okrutni i neprebolni 11. mart 1943. čuvamo jevrejsku tradiciju, kulturu i folklor. Ovaj informator govori o događajima koji su vezani za jevrejstvo na našim prostorima i šire, dostignućima naših članova, naučnim sadržajima, praznicima i mnogim drugim interesantnim jevrejskim temama.The newsletter of the Jewish community in the Republic of Macedonia is called "11. March 1943" in memory of the 7,200 Macedonian Jews who perished in the "Treblinka" concentration camp, as victims of fascism, and national and religious intolerance. These were our neighbours, friends, children on the street, and dreamers who did not experience their dreams, just because they were Jews. As Holocaust survivors and members of the Jewish community, we owe it to our ancestors and our children to pass on this memory and our tradition. That is why through this Bulletin we remember the cruel and insurmountable March 11, 1943, we preserve Jewish tradition, culture and folklore. This informer talks about events related to Judaism in our region and beyond, achievements of our members, scientific content, holidays and many other interesting Jewish topics.Od br. 1 (1997) do br. 19 (2011) naziv je 11-ТИ март`43: билтен на Еврејската заедница во Република Македонија; brojevi 20 (2012) i 21 (2013) nose naziv 11 Март 1943; brojevi 22 (2014) i 23 (2015) nose naziv La Mangrana; br. 24 (2016) i 25 (2016) nose naziv 11 Март 1943; brojevi 26 (2018) do 29 (2020) nose naziv 11 Март 1943: гласило на Еврејската заедница во Република Македонија (from no. 1 (1997) to no. 19 (2011), the title is 11-TI March'43: Bulletin of the Jewish Community in the Republic of Macedonia; numbers 20 (2012) and 21 (2013) are entitled March 11, 1943; numbers 22 (2014) and 23 (2015) have title La Mangrana; no. 24 (2016) and 25 (2016) are entitled March 11, 1943; numbers 26 (2018) to 29 (2020) are entitled March 11, 1943: bulletin of the Jewish community in the Republic of Macedonia)
Repetition in scenic poetry on Holocaust: "Eli: mystery play on sufferings of Israel" by Nelly Sachs
Neli Zaks (1891-1970), nemačka nobelovka jevrejskog porekla, preživela je Holokaust zahvalјujući podršci prijatelјa u Švedskoj koji su joj obezbedili avionsku kartu u jednom pravcu za Štokholm 1940. godine. Pod uticajem iskustva progona, osećala se pozvanom da piše o stradanju Jevreja. Pažnju javnosti privukla je pesmama i dramskim tekstovima o Holokaustu, među kojima se naročito ističe „scenska pesma” "Eli: misterijska igra o patnji Izraela". Tekst se odlikuje neobičnom muzikalnošću i ritmičnošću, uzevši u obzir težinu teme kojom se Zaks bavila. Cilј ovog rada je da se opišu i analiziraju lirski paralelizmi u drami "Eli" kojima se autorka poslužila prikazujući temu stradanja. Rezultati istraživanja ukazuju na bogato korišćenje različitih vrsta ponavlјanja kako bi se istovremeno ostvarila i ritmičnost teksta i skrenula pažnja na klјučne elemente na planu sadržaja, čime pesnikinja iskustvo Holokausta podiže na jedan viši, opštiji nivo, posmatrajući ga kao deo životnog ciklusa koji se uvek iznova ponavlјa i obnavlјa.Nelly Sachs (1891-1970), a German Nobel prize winner of Jewish descent, survived
Holocaust thanks to the support of her friends in Sweden who secured her a flight ticket to Stockholm in 1940. Under the impact of this experience, she felt obliged to write about the sufferings of Jews, which she did in her subsequent poetic works. She gained wide public attention with her poems and plays on the Holocaust, among which the mystery play "Eli" stands out with its musicality which might seem conspicuous considering the heaviness of the subject. This paper aims to describe and analyse word repetitions which Sachs used in her play "Eli". The analysis shows that she uses various word repetitions (anaphora, epiphora, gemination, and anadiplosis). As a result, she creates a specific rhythm and draws attention to key elements at the content level, transcending the experience of the Holocaust. As one of many periods of suffering for Jews, Shoah is part of a cycle which repeats itself time and time again, including both destruction and renewal, because life continues despite all the vicious deeds which mankind committed and endured.Tema broja: "Holokaust: nove perspektive, nova saznanja, novi izazovi" (topic of the issue: "Holocaust: new perspectives, new knowledge, new challenges")