3353 research outputs found
Sort by
Jer bitno je svako ime
In this article, I discuss my longing, which began in early childhood, to understand my Jewish paternal family history in Belgrade, Serbia, and trace the story of what happened to my grandfather Alexander Brill. As an adult, I filled in the gaps through research, interviewing my father, and trips to Belgrade so that I could better understand the Holocaust in Serbia and learn more about my grandfather’s fate. I
was part of the project that brought to Belgrade the first Stolpersteine, small stones that memorialise Holocaust victims and survivors outside their last voluntary residences.U ovom članku razmatram svoju dugogodišnju želјu, koja je počela u ranom detinjstvu, da razumem istoriju jevrejske porodice s očeve strane u Beogradu, u Srbiji, i da otkrijem šta se dogodilo mom dedi Aleksandru Brilu. Kao odrasla osoba popunila sam praznine istraživanjima, intervjuisanjem mog oca i putovanjima u Beograd, kako bih bolјe razumela Holokaust u Srbiji i saznala više o sudbini mog dede. Bila sam deo projekta koji je u Beograd doneo prve Stolpersteine, male kamene spomenike koji obeležavaju žrtve i preživele Holokausta ispred njihovih poslednjih dobrovolјnih staništa.Tema broja: "Holokaust: nove perspektive, nova saznanja, novi izazovi" (topic of the issue: "Holocaust: new perspectives, new knowledge, new challenges")
Investigative discourse and a "Tomb for Boris Davidovich" - Soviet labour camps and the Holocaust
Ono što je pokrenuto sa Francuskom revolucijom i prosvećenošću: najviše humanističke vrednosti slobode, progresa, razuma, jednakosti - doživljaju krah sa najstrašnijim produktom dvadesetog veka - Holokaustom. Ideja tehnološkog i epistemološkog napretka nije dovela do emancipacije retrogradnih srednjovekovnih produkata već, naprotiv, do kraha ideala i neizlaska čoveka iz stanja samoskrivljene nezrelosti. Nacistički koncentracioni logori i sovjetski gulazi, koji su progutali i slomili milione ljudskih života, stoje u kulturnoj svesti kao opomena i znamenje o istorijskoj zloupotrebi čoveka. Kako je došlo do toga, kako su zlo i apsurd politike totalitarizma zacarili, pita se i istražuje Danilo Kiš u celokupnom svom opusu a naročito u "Grobnici za Borisa Davidoviča". "Grobnica za Borisa Davidoviča" Danila Kiša otkriva užase sovjetskih logora koje je prikrivala neutralna birokratska konstrukcija Gulag. Majstorski otvora bit totalitarizma kao najvećeg zla dvadesetog veka. Progovora u ime onih koji to ne mogu, žrtava, nestalih u logorima, ućutkanih svojim traumama, stidom, bolom, potisnutih na margine i osuđenih i ekskomuniciranih pukom činjenicom što su preživeli.What was initiated with the French Revolution and the Enlightenment: the highest humanistic values of freedom, progress, reason, and equality - experienced the collapse with the most terrible product of the twentieth century - the Holocaust. The idea of technological and epistemological progress did not lead to the emancipation of retrograde medieval products, but, on the contrary, to the collapse of ideals and the non-exit of man from the state of self-distorted immaturity. Nazi concentration camps and Soviet gulags, which swallowed and crushed millions of human lives, stand in cultural consciousness as a warning and a sign of historical abuse of man. How did it come about, how did the evil and absurdity of the politics of totalitarianism reign, Danilo Kiš asks and investigates in his entire oeuvre, especially in "A Tomb for Boris Davidovich", which reveals the horrors of Soviet labour camps that were covered up by the "neutral bureaucratic construction named Gulag". Kiš superbly opens the essence of totalitarianism as the greatest evil of the twentieth century as he speaks on behalf of those who cannot, the victims - missing in the camps, silenced by their traumas, shame, pain, repressed to the margins and condemned and excommunicated by the mere fact that they survived.Zbornik je rezultat istraživanja u okviru Studija Holokausta koje se pod pokrovitelјstvom Claims Conference (Conference on Jewish Material Claims Against Germany) izvode na Univerzitetu u Kragujevcu.The collection of papers is the result of research within Holocaust Studies, which are conducted at the University of Kragujevac under the support of the Claims Conference (Conference on Jewish Material Claims Against Germany)
(Not)coming to terms with the nazi past in Ingeborg Bachmann's "Malina"
Usvajanjem Moskovske deklaracije i proglašenjem Austrije kao prve žrtve Hitlerovog režima već 1943. godine, u pomenutoj državi se još od tada postepeno gradi narativ u kome se negira bilo kakav udeo u krivici njenih stanovnika za nacističke zločine, pri čemu nije reč samo o direktnim učesnicima tih zločina. Na primeru glavne junakinje romana "Malina" (1971), autorke Ingeborg Bahman, ispitaćemo kako se (ne)suočavanje sa nacističkom prošlošću kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou odvija u Austriji dvadeset godina nakon završetka Drugog svetskog rata. Analizu ćemo sprovesti na osnovu koncepta ’rada na prošlosti’ Teodora Adorna, kao i teorije sećanja Aleide Asman, sa posebnim osvrtom na strategije potiskivanja krivice.With the adoption of the Moscow Declaration and the recognition of Austria as the first victim of Hitler's regime in 1943, a narrative has been gradually constructed in this country. This narrative denies the guilt of its inhabitants for the Nazi crimes, and not only those who were directly involved. Using the example of the protagonist of Ingeborg Bachmann's novel "Malina" (1971), we will examine how the (non-)confrontation
with the Nazi past takes place on an individual and collective scale in Austria, twenty years after the end of the Second World War. The analysis will be based on Theodor Adorno's concept of ‘working through the past’ and Aleida Assmann's theory of memory, with reference to strategies of guilt suppression.Zbornik je rezultat istraživanja u okviru Studija Holokausta koje se pod pokrovitelјstvom Claims Conference (Conference on Jewish Material Claims Against Germany) izvode na Univerzitetu u Kragujevcu.The collection of papers is the result of research within Holocaust Studies, which are conducted at the University of Kragujevac under the support of the Claims Conference (Conference on Jewish Material Claims Against Germany)
The role of post-memory and fiction in the novel "Sefarad" by Antonio Muñoz Molina
Predmet rada jeste pitanje postsećanja u romanu "Sefarad" (2001) autora Antonija Munjosa Moline. Postsećanje kojim je obeležen narativ romana neraskidivo je povezano sa pitanjem građenja i potvrđivanja identiteta generacija koje su vremenski, ali i prostorno, udalјene od stravičnih događaja u Evropi u XX veku. Polazeći od ideje da je (post)sećanje na Holokaust strano španskom narodu, istražuje se na koji način i sa kojim cilјem Molina govori o Holokaustu i jevrejskom pitanju. Iz toga proizlazi značaj fikcije za Molinin roman, koji koristi ovu narativnu tehniku kako bi spojio različita vremena i priče u cilјu oživlјavanja i očuvanja sećanja. U tom smislu, rad prikazuje da istorijska veza sa Jevrejima u Španiji, pri čemu se misli na njihovo proterivanje iz Španije 1492. godine, uslovlјava i načine sećanja na Holokaust u savremenoj Španiji. Rad ima za cilј da pokaže kako uklјučivanjem ličnog i kolektivnog pamćenja roman omogućava da priče žrtava ne odu u zaborav. Ujedno, stvaranje kolektivne svesti o Holokaustu i progonu Jevreja čini se neophodno za shvatanje prošlosti, trenutnih problema, ali i za razumevanje budućnosti.El tema del artículo es la cuestión del recuerdo en la novela "Sefarad" (2001) de Antonio Muños Molina. La rememoración que marcó la narrativa de la novela está indisolublemente ligada a la cuestión de construir y confirmar la identidad de generaciones alejadas temporal, pero también espacialmente, de los espantosos
acontecimientos de la Europa del siglo XX. Partiendo de la idea de que la (post)memoria del Holocausto es ajena a los españoles, se investiga de qué manera y con qué finalidad habla Molina sobre el Holocausto y la cuestión judía. De ahí la importancia de la ficción para la novela de Molina, que utiliza esta técnica narrativa
para combinar distintas épocas e historias con el fin de revivir y conservar la memoria. El artículo pretende mostrar cómo al incluir la memoria personal y colectiva, la novela permite que las historias de las víctimas no sean olvidadas. Al mismo tiempo, la creación de una conciencia colectiva sobre el Holocausto y la persecución
de los judíos parece necesaria para comprender los problemas pasados y actuales, pero también para comprender el futuro. Resulta que la narración es el recurso básico para la transmisión de recuerdos, que permiten complementar el conocimiento histórico con un factor emocional. A través de diferentes voces, memorias e historias, forma una red que conecta la memoria y la historia española con la historia europea,
historias privadas y "pequeñas" con un gran discurso de la Historia.Zbornik je rezultat istraživanja u okviru Studija Holokausta koje se pod pokrovitelјstvom Claims Conference (Conference on Jewish Material Claims Against Germany) izvode na Univerzitetu u Kragujevcu.The collection of papers is the result of research within Holocaust Studies, which are conducted at the University of Kragujevac under the support of the Claims Conference (Conference on Jewish Material Claims Against Germany)
Theology trifles
Poznato je da je svako proučavanje biblijskog teksta, i ne samo biblijskog, neka vrsta ličnog sagledavanja i tumačenja. Retki su oni čitaoci, a posebno ih verovatno uopšte i nema među teolozima, vernicima, članovima crkvenih organizacija, koji nužno ne unose u tekst svoja stečena iskustva, nametnuto ili prigrljeno verovanje, ideje koje unapred imaju o određenim predmetima, ma kakve one bile ili čega se ticale. To unošenje ili uvođenje u biblijski tekst onoga čega u njemu nema i ne može se naći, čak i po cenu menjanja njegovog smisla, uz zanemarivanje celokupnog biblijskog konteksta, naziva se ajzegeza. Ova grčka reč, koja je vrlo slična, ali po značenju vrlo različita od reči egzegeza (exegesis - izvođenje), znači uvođenje.It is known that any study of the biblical text, not just the biblical one, is a personal observation and interpretation. Those readers are rare, and especially there are probably none at all among theologians, believers, and members of church organizations, who do not necessarily bring into the text their acquired experiences, imposed or accepted beliefs, or ideas they have in advance about certain subjects, whatever they may be or whatever could be concerned. This introduction or introduction into the biblical text of what is not there and cannot be found in it, even at the cost of changing its meaning, while neglecting the entire biblical context, is called Aisegesis.Str. 357-358: Razmućene teološke trice / Zdravko Šorđan. Str. 359-360: Teologija kao utočište narcizma / Goran Z. Golubovi
Bog govori jidiš
Zbirka pjesama „Bog govori jidiš”, prozni i poetski tekst dotiče se tema od intimnog značaja: vjere, ljubavi, prostornih i vremenskih dimenzija, tegobne židovske povijesti. On tematski balansira između duhovnog i emotivnog, traganja i pronalaska, promišljanja i razumijevanja, sumnje i predaje. Bog Jasminke Domaš doista jest tu, nije vidljiv, ali je prisutan, kao što u jednoj pjesmi autorica kaže: „Bog je i u malini”. Vidi ga u svakodnevnim stvarima, primjerice, dok sluša devetnaestogodišnjeg mladića s poderanim tenisicama kako u lokalnom baru svira na klaviru. Zamagljen je prijelaz između romantičnog i duhovnog u nekim pjesmama, tako da se može pomisliti da se autorica obraća Bogu, no i svome dragome, čiji korak vidi kao „stazu sunca na hladnom ogledalu neba”. Pjesme su proznog karaktera te je svaka pjesma jedna manja priča, ponekad univerzalnog karaktera, gotovo nalik na bajku, a ponekad snažnog simboličkog i identitetskog naboja, s referencama na vlastitu prošlost, putovanja i romanse. Odbljesci svakodnevice, poput gledanja odjeće na internetu ili ručka s prijateljem, također se pojavljuju kao motivi. Autorica ponekad na svojim ramenima osjeća svu težinu svijeta, kao i snažnu empatiju prema ljudima koje susreće na ulici, da bi potom pronašla utjehu i oslobodila se toga tereta, često upravo posredstvom božje snage.In the collection of poems "God Speaks Yiddish", the prose and poetic text touches on topics of intimate importance: faith, love, spatial and temporal dimensions, and painful Jewish history. Thematically, the author balances between the spiritual and the emotional, searching and finding, reflection and understanding, doubt and surrender. The God of Jasminka Domaš is there, he is not visible, but he is present, as the author says in one of her songs: "God is also in the raspberry". The songs are of a prose character, and each song is a smaller story, sometimes of a universal character, almost like a fairy tale, and sometimes of a strong symbolic and identity charge, with references to one's past, travels and romances..
Antisemitism in Europe from the coming of the Nazis to power until the beginning of the "Final Solution"
Predavanje je fokusirano na antisemitizam 30-ih godina 20. veka, uticaj uspona nacizma i fašizma na širenje antisemitizma, antisemitsku propagandu i legislativu u Evropi uoči i početkom Drugog svetskog rata.The lecture is focused on anti-Semitism in the 1930s, the influence of the rise of Nazism and fascism on the spread of anti-Semitism, anti-Semitic propaganda and legislation in Europe before and at the beginning of World War II.Predavanje održano 30. januara 2024. godine.The lecture was held on January 30, 2024.Trajanje 1:30:50 minuta (duration 1:30:50 minutes).YouTube link: [https://www.youtube.com/watch?v=ADV_PioElEM
Teror i stradanje u Beogradu tokom Drugog svetskog rata
"Ove, 2024. godine navršava se 80 godina od oslobođenja Beograda od nemačke okupacije tokom Drugog svetskog rata. Povodom ovog važnog jubileja pred stručnu i širu javnost stavljamo katalog izložbe "Teror i stradanje u Beogradu tokom Drugog svetskog rata 1941-1944". Ovaj katalog ima za cilj da ukaže na obim, intenzitet i oblike stradanja u Beogradu tokom Drugog svetskog rata. Kako bismo kontekstualizovali ovu temu, ukazali smo na okolnosti i glavne faktore koji su oblikovali intenzitet i obime zločina, prirodu nacističke ideologije i odnos okupatora prema Jevrejima i Srbima, represivni aparat i njegove glavne aktere, infrastrukturu i metodologiju rada (sa posebnim osvrtom na metode fizičkog mučenja uhapšenika), itd. U prvoj liniji bilo je neophodno predstaviti stradanje kroz naučno dostupne kvantitativne podatke. Katalog se kreće od opšteg ka individualnom. Kroz biografije stradalih ali i zločinaca, citate primarnih dokumenata i memoarskih sećanja, nastojali smo da stradanje Beograđana što bolje približimo čitaocima...""This year, 2024, marks the 80th anniversary of the liberation of Belgrade from German occupation during the Second World War. On the occasion of this important anniversary, we are presenting the catalogue of the exhibition "Terror and Suffering in Belgrade during the Second World War 1941-1944" to experts and the general public. The catalogue aims to illustrate the extent, intensity, and types of suffering in Belgrade during the Second World War. To contextualize this topic, we pointed out the circumstances and main factors that shaped the extent and scale of the crime; the nature of the Nazi ideology and the occupiers’ treatment of Jews and Serbs, the repressive apparatus of its main protagonists, the infrastructure and methodology of work (with special reference to the methods of physical torture of the arrested), etc. Most importantly, it was necessary to present the suffering in Belgrade through scientifically available quantitative data. The catalogue ranges from general to individual. Through the biographies of victims and criminals, quotes from primary documents, and memoirs, we tried to bring the suffering in Belgrade as close as possible to the readers.Deo kataloga (str. 50-65), odnosi se na Holokaust i stradanje Jevreja u Beogradu (part of the catalog (pp. 50-65) refers to the Holocaust and the suffering of Jews in Belgrade).Uporedo srpski tekst i engleski prevod (parallel Serbian text and English translation)
Vida Jocić’s Auschwitz 49865 and the sculptural representation of suffering during the Second World War
Vajarka Vida Jocić (1921-2002) u februaru 1958. godine priredila je prvu samostalnu izložbu „Aušvic 49865” u Galeriji Grafički kolektiv u Beogradu, u okviru koje je predstavila skulpture podstaknute iskustvom koje je doživela kao zarobljenica istoimenog koncentracionog logora u Poljskoj. Tokom narednih godina ova izložba bila je predstavljena u nekoliko zemalja. Iako je rad Vide Jocić u polju skulpture, koji je posvećen stradanju civila u Drugom svetskom ratu i sećanju na Holokaust, bio zapažen u umetničkoj javnosti tokom života umetnice, njen skulptorski doprinos ostao je zaboravljen u istorijsko-umetničkim istraživanjima. Polazeći od izložbe „Aušvic 49865” kao jednog specifičnog skulptorskog odgovora na pitanje reprezentacije stradanja u Drugom svetskom ratu, u radu će se analizirati problematika memorijalizacije ženskog iskustva u ratu u umetnosti u Srbiji i na nekadašnjem jugoslovenskom prostoru. Biće dat poseban osvrt na poziciju ove umetnice u odnosu na njene savremenike - vajarke i vajare koji su se bavili srodnim pitanjima u polju skulpture krajem 1950-ih.In February 1958, the sculptress Vida Jocić (1921-2002) held her first solo exhibition Auschwitz 49865 at the Grafički Kolektiv gallery in Belgrade. The exhibition featured sculptures inspired by her experiences as a prisoner in the Auschwitz concentration camp in Poland. Over the following years, this exhibition travelled to several countries abroad. Although Jocić’s work, dedicated to depicting the suffering of civilians during the Second World War and commemorating the Holocaust, was recognised by the art public during her lifetime, her sculptural contributions have remained marginalised in art historical research. This analysis uses the Auschwitz 49865 exhibition as a case study to explore how women’s wartime experiences have been memorialised in art, particularly in Serbia and the former Yugoslavia. It also compares Jocić’s work to that of her contemporaries addressing similar themes in sculpture in the late 1950s.Naučna konferencija ARSFID - Identitet umetnice u srpskoj modernoj umetnosti, Novi Sad, 16-17. 11. 2024. u organizaciji Akademije umetnosti, Univerziteta u Novom Sadu i partnerskih institucija, Fakulteta muzičke umetnosti, Univerzitet umetnosti i Instituta za književnost i umetnost iz Beograda, uz podršku Fonda za nauku Republike Srbije i Pokrajinskog sekretarijata za visoko obrazovanje i naučnoistraživačku delatnost
Pečat Samuila Demaja [EHRI podkast "Za žive i mrtve: Tragovi Holokausta"]
A third season of the EHRI Podcast "For the Living and the Dead: Traces of the Holocaust" was launched on Thursday, October 3, 2024. Between October and December 2024, EHRI released six episodes that deal with objects found in micro-archives, following on from the work EHRI has done over the last 4 years in looking for Micro-Archives. The EHRI Podcast was first launched on 29 September 2022, and since then, it has published two seasons with six episodes each. In this episode, we focus on a stamp, printed on the inside jacket of a book donated to the National Library of Serbia in 1941. The stamp is remarkable not least because it belonged to a prominent Belgrade lawyer named Samuilo Demajo, whose family was murdered in May 1942 in a Dušegupka, a truck re-equipped as a mobile gas van. Though Demajo's life was abruptly ended, his legacy lives on in this and the approximately 200 other books that he donated to rebuild the National library.Treća sezona EHRI podkasta „Za žive i mrtve: Tragovi Holokausta“ pokrenuta je u četvrtak, 3. oktobra 2024. U periodu od oktobra do decembra 2024. EHRI je objavio šest epizoda koje se bave predmetima pronađenim u mikroarhivima, nadovezujući se na rad koji je EHRI uradila u poslednje 4 godine u potrazi za mikroarhivima. EHRI podkast je prvi put pokrenut 29. septembra 2022. i od tada je objavio dve sezone sa po šest epizoda. U ovoj epizodi fokusiramo se na pečat, odštampan na unutrašnjem omotu knjige poklonjene Narodnoj biblioteci Srbije 1941. Pečat je izuzetan ne samo po tome što je pripadao uglednom beogradskom advokatu Samuilu Demaju, čija je porodica ubijena u maju 1942. godine u Dušegupki - pokretnoj gasnoj komori. Iako je Demajov život naglo prekinut, njegovo nasleđe živi u ovoj i oko 200 drugih knjiga koje je poklonio za obnovu Narodne biblioteke.Link [https://www.ehri-project.eu/podcast-episode-lost-stamp/