University of Zagreb
Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of ZagrebNot a member yet
8043 research outputs found
Sort by
Education on language of the albanian minority: a case study of one elementary school in Zagreb
Full text linkNacionalne manjine u Republici Hrvatskoj prema zakonu imaju pravo na odgoj i obrazovanje na vlastitu jeziku i pismu. Tema ovoga rada je obrazovanje na jeziku i pismu albanske nacionalne manjine, po veličini pete nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. U teorijskom dijelu rada najprije je predstavljen model kritičkoga interkulturnoga obrazovanja kao teorijski okvir za analizu studije slučaja, a potom i rezultati analize Izvješća o provođenju Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina (kojeg je Vlada Republike Hrvatska dužna jednom godišnje podnositi Hrvatskome saboru) te analize dostupnih kurikuluma i planova i programa škola u kojima se provodi odgoj i obrazovanje albanske nacionalne manjine. Cilj analize izvješća, kurikuluma te planova i programa bila je kontekstualizacija odabranoga slučaja, odnosno utvrđivanje načina na koji se odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu albanske nacionalne manjine realizira u hrvatskom društvu i školama. U empirijskome dijelu predstavljeni su rezultati studije slučaja jedne zagrebačke osnovne škole u kojoj se pripadnici albanske nacionalne manjine obrazuju po modelu C. Kroz polustrukturirane intervjue ispitivali su se stavovi i mišljenja pedagoginje i nastavnice albanskoga jezika i kulture, a kroz analizu mrežnih stranica škole prikupljali su se svi podaci koji se tiču odgoja i obrazovanja pripadnika albanske nacionalne manjine u odabranoj osnovnoj školi. Na temelju interpretiranih rezultata može se reći kako se pristup odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu albanske nacionalne manjine svodi isključivo i samo na osnovno učenje albanskoga jezika i kulture te da takav pristup ne odgovara istinskom interkulturnom obrazovanju.Under the laws of Republic of Croatia, national minorities have a right to education in their native language. The theme of this graduate thesis is education of the Albanian minority group, the fifth largest minority in the Republic of Croatia, on their native tongue. In the theoretical part of the thesis, the critical model of intercultural education is first presented as a theoretical framework for the case study analysis. Secondly, in the theoretical part are also presented the results of the analysis of „Izvješća o provođenju Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina“ (Report on regulation and enforcement of the Croatian constitutional law minding national minorities rights, which is required to be presented in the Croatian parliament once a year), as well as the analysis of all available curriculums, school plans and programs regarding schools that provides children with the possibility of education on their native language. The empirical part of the thesis presents the results of a case study one of Zagreb’s Elementary School where members of the Albanian national minority are educated on model C. Semi-structured interviews were used to examine attitudes and opinions of school pedagogue and Albanian language teacher. Analysis of the school web pages was choosen as a second method: all the data that concerned information of education on the Albanian language was collected and analysed. The goal of all this analysis was to determinate how is education in the Albanian language realized in Croatian society and school(s). Based on the interpreted results it can be said that access to education in the language of the Albanian minority is focused only on basic learning of Albanian language and culture, and this kind of approach does not equal to the truthful intercultural education
Percepcija sličnosti kognata
Full text linkIt has been widely acknowledged that language typology that is, the structural distance between languages which can be objectively measured, plays an important role in the process of language acquisition and processing. However, as it is often the case with any matter that involves human cognition and perception, humans do not perceive the objective distance between languages in the same way. About four decades ago Kellerman (1983) introduced the term psychotypology to refer to the perception of the degree of typological proximity which strongly influences the extent to which one will attempt to transfer from one language to another. The perception of similarity at the lexical level is the focus of the present study and it is our aim to shed some light on the variables which can influence it. An instrument consisting of 54 lexical items in Croatian, paired with their cognates in six different languages (nine cognate pairs per language), was given to 110 Croatian participants in order to measure their perception of similarity between the cognates. Based on the previous research into subjective similarity and receptive multilingualism, there are two types of variables which affect the subjective similarity: item-related and participant related. Their effect is tested in the study. In addition, the psychotypology at the language system level is believed to influence the similarity perception at the level of items as well. The results of the study generally corroborate some of the previous findings related to the item-related variables but there are also some unexpected findings in the similarity ratings accross six different languages. The study suggests that psychotopology at the language system level plays a role in similarity ratings of lexical items.Postoji generalni konsenzus kada je riječ o jezičnoj tipologiji, to jest, strukturnoj udaljenosti između jezika koju je moguće objektivno izmjeriti, i njenoj važnoj ulozi u procesu usvajanja i procesiranja jezika. Ipak, kako često i biva slučaj s pojavama koje uključuju ljudsku kogniciju i percepciju, ljudi ne percipiraju objektivnu jezičnu udaljenost na isti način. Prije otprilike četiri desetljeća, Kellerman (1983) uvodi termin psihotipologija, koji označava percepciju stupnja tipološke bliskosti koja snažno utječe na transfer elemenata iz jednoga jezika u drugi. Percepcija sličnosti na nivou leksika je fokus ovoga istraživanja, a cilj je pokušati pojasniti varijable koje mogu utjecati na percepciju. Upitnik s 54 riječi na hrvatskome jeziku te njihovim ekvivalentima u šest različitih jezika (devet parova kognata po jeziku) ispunilo je 110 hrvatskih ispitanika kako bi se izmjerila njihova percepcija sličnosti tih kognata. Temeljem prethodnih istraživanja subjektivne sličnosti i receptivne višejezičnosti, postoje dva tipa varijabli koje utječu na subjektivnu sličnost: varijable povezane s kognatima te sa samim ispitanicima. U ovom se istraživanju ispituje njihov efekt. Također, smatra se da psihotipologija na razini jezičnoga sustava također utječe na percepciju sličnosti na razini riječi. Rezultati istraživanja generalno potvrđuju neke od prethodnih pronalazaka, no došlo je i do neočekivanih rezultata u varijablama povezanima s kognatima u ocjenjivanju sličnosti šest jezika. Istraživanje ukazuje na to da psihotipologija na razini jezičnoga sustava ima ulogu u procjenjivanju sličnosti riječi
Kućni ljubimci kao članovi obitelji: narativne strategije antropomorfizacije i familijarizacije životinja u suvremenom hrvatskom društvu
Full text linkKućne životinje prisutne su u životima ljudi još od prapovijesti. Odnos između čovjeka i životinje s vremenom se mijenjao, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi i povijesni spisi. Danas su kućne životinje dio suvremenog društva te igraju važnu ulogu u životu čovjeka na što upućuju pojmovi petišizam, petkultura i petindustrija. Nadalje, sve su češći primjeri antropomorfizacije i familijarizacije kućnih životinja odnosno pridavanje ljudskih osobina životinjama te njihovo poimanje kao članova ljudske obitelji. Suprotno takvom odnosu čovjeka prema životinji, i dalje se susrećemo s napuštenim i zlostavljanim životinjama zbog čega se javlja potreba za udrugama i aktivistima za zaštitu njihovih prava.Companion animals have been present in the lives of people since prehistoric times. The relationship between man and animal changed over time, as evidenced by numerous archaeological finds and historical records. Today, companion animals are part of modern society and play an important role in the life of a man, referring to newly invented concepts of pet culture and pet industry. Furthermore, there are more frequent examples of anthropomorphisation and familiarisation of companion animals or attribution of human traits to animals and their perception as members of the human family. Contrary to such a relationship between man and animal, we still encounter abandoned and abused animals, which is why there is a need for associations and activists to protect their rights
Friedrich Schlegel i pojam romantičke ironije
Full text linkCilj ovog rada pokušaj je objašnjenja što definicija romantičke poezije kao progresivno univerzalne poezije zapravo znači te kako se pojam romantičke ironije u tu definiciju uklapa. Sam F. Schlegel bio je pod velikim utjecajem filozofije Njemačkog klasičnog idealizma, poglavito Fichtea. Walter Benjamin je u svojoj knjizi Kritika umjetnosti u njemačkom romantizmu tvrdio da se Schlegelova teorija umjetnosti temelji na spoznajno teorijskim pretpostavkama “te ukoliko se one ne poznaju, teorija ostaje nerazumljiva.”(Benjamin, 2007., str.14.) U radu sam želio prikazati razvitak u shvaćanju umjetnosti od Platona sve do Schlegela kako bih pokazao novinu i originalnost njegovih misli. Samim time u okviru rada nisam u većoj mjeri pisao o utjecaju Schlegela na književne teorije 20. stoljeća. Nakon uvoda, u drugome dijelu prikazat ću Platonovu teoriju o oponašanju u umjetnosti. Raspravu započinjem problemom istine i laži kroz Platonove dijaloge Fedar i Sofist. U Sofistu pokazuje kako je moguće govoriti, pa i pisati laži. U Državi Sokrat prigovara pjesnicima da krivo prikazuju bogove, to jest, da lažu. Platon također smatra da se pjesnici ne mogu niti uzdići do istine već su zapali u svijetu bivanja, a svijet bivanja je svijet u kojem filozof nikada ne traži pravo znanje. No, za Platona još je veći problem što taj svijet bivanja pjesnici oponašaju. U radu sam također uputio na klasicističko poimanje umjetnosti, preko Popea, gdje se također tvrdi da je bit umjetnosti u oponašanju prirode. Samim time umjetnik je treći od istine kako Sokrat tvrdi u Državi. U trećem dijelu rada govorim o Kantovoj Kritici moći suđenja kako bi se jasnije vidio zaokret od oponašanja na djelovanje u Kantovu pomaku prema subjektivnosti i ljudskoj svijesti. Pružit ću pregled o tome kako se treba prosuđivati da bi se moglo govoriti o lijepom. U završnom dijelu poglavlja govorit ću i o pojmu genija kod Kanta. Kant tvrdi: “Genijalnost je talent (prirodni dar), koji umjetnosti daje pravilo.”(143) Friedrich Schlegel je mislio da genije ne postoji bez obrazovanja i poznavanja književnosti. Ono što Kant zove genijalnošću, Schlegel bi smatrao da je samo talent koji nije dovoljan za stvaranje genijalnih djela. U četvrtom dijelu pokazat ću utjecaj Fichteove filozofije na Friedricha Schlegela. Walter Benjamin je među prvima razumio povezanost mišljenja Fichtea i Schlegela, te slobodnu djelatnost svijesti kod obojice. Benjamin tvrdi: “...kod Fichtea se refleksija odnosi na “Ja”, kod romantičara se ona odnosi na čisto mišljenje...”(Benjamin, 2007., str.21.) Benjamin tvrdi da je kod Fichtea u apsolutnome “Ja” svladana beskonačnost refleksije. Spram Fichtea u suprotnosti stoji Schlegel koji smatra netočnim svaki nazor postavljen kao izvor spoznaje, čime se zapravo dokida konačnost i otvara beskonačnost refleksije. No, ta beskonačnost nije ona nastavka, već povezanosti, smatra Benjamin. Zato je i pojam kritike kod Schlegela toliko važan jer omogućuje tu povezanost refleksije preko medija umjetnosti. U petome dijelu govorit ću o Hegelovu shvaćanju ironije kod Friedricha Schlegela. Hegel smatra da je romantička ironija svoj dublji temelj našla u Fichteovoj filozofiji. Za Fichteovo “Ja” Hegel smatra da je po svemu apstraktno i formalno, nema sadržaja, te je u njemu negirana svaka posebnost i određenost. To po Hegelu dovodi do toga da ono što jest kroz takvo “Ja” se može opet i uništiti. Zato i tvrdi: “Sljedeća je forma ovog negativiteta ironije ispraznost svega stvarnoga, ćudorednoga i u sebi sadržajnoga, ništavnost svega objektivnoga i onoga što važi za i po sebi.” (Hegel 58 ) U zadnjem dijelu rada koncentrirao sam se na to da prikažem Schlegelove ideje o romantičkom pjesništvu. Čačinovič tvrdi da je Benjamin već zaključio da se ironija ne vezuje samo uz samovolju, kako je Hegel mislio, već uz ironično razaranje forme u kritici. Benjamin smatra da je ironija način na koji su se romantičari uzdigli iznad vlastite subjektivnosti i ograničenosti. Friedrich Schlegel je smatrao da se konačnost mora uništiti da bi se otvorila beskonačnost, i zato možemo govoriti o onom razarajućem u kritici. No, to razaranje nije bilo samo sebi svrha, već je cilj kritike da se umjetničko djelo i spozna. U kritici se zato pojavljuje nova razina refleksije, a samim time i beskonačna povezanost refleksije u mediju umjetnosti, odnosno, u poeziji. Iako je ograničenje nužno kako bi samo djelo moglo postojati, sljedeća razina refleksije to isto djelo razara kako bi ga mogla promatrati kao beskonačno, apsolutno, puno i prepuno značenja koje nitko ne može u potpunosti iskazati. Sam pojam ironije Schlegel vezuje uz Sokrata, te kako njegov ironijski stav omogućuje dijalog. Budući da Sokrat tvrdi da ništa ne zna, na taj način potiče svojeg sugovornika na dijalog. To je važno kako bi se objasnilo što je to roman za Schlegela. Za roman kao pravu romantičku knjigu potrebna je sufilozofija i supoezija, odnosno, kritika. Roman na taj način postaje “najviši oblik refleksije u poeziji.”(Benjamin 1113) U romanu je na najbolji način omogućeno progresivno stremljenje ka univerzalnosti. Romantička poezija je progresivno univerzalna poezija, a progresivnost možemo gledati kao težnju za uzdizanjem iznad individualnosti, ali i težnju ka beskonačnom, odnosno univerzalnosti koja bi bila zasićivanje svih formi i sadržaja. Romantička je ironija svijest da ta progresivnost ne može stati, a da se univerzalnost ne će postići. Nadam se da će čitatelj ovog rada shvatiti važnost Schlegelovih misli te njihovu relevantnost u proučavanju književnosti, pogotovo danas kada je književnost toliko obilježena romano
Speciesism and its consequences
Full text linkU ovom se radu u bioetičkoj perspektivi sagledava odnos čovjeka i životinje, s naglaskom na suvremenim bioetičkim teorijama u kojima se kritizira specistički pristup. U
tom smislu, objašnjava se pojam „specizam“, pozivajući se ponajprije na radove Petera Singera, a potom se ukazuje na razlike između starospecizma, novospecizma i nespecizma,
prema razdiobi Joan Dunayer. Temeljno specističko stajalište za sobom povlači mnoge nehumane postupke spram ne-ljudskih živih bića, koji se svakodnevno provode. Sukladno tome, u radu se obrađuju kako načelna pitanja o jednakosti životinja, njihovu moralnom statusu, osobnosti i pravima, tako i različiti načini iskorištavanja životinja u područjima ljudske prehrane, znanstvenih istraživanja i zabave.The topic of this work is the relationship between human and animal, which is considered from bioethical perspective, especially contemporary bioethical theories which are critically oriented towards speciesism. In that sense, the notion of “speciesism” is explained, mostly according to Peter Singer, as well as the differences between old speciesism, new speciesism and non-speciesism, according to Joan Dunayer. Basic speciesist standpoint implies many inhumane practices regarding non-human living beings, which are carried out on a daily basis. This, in this work are elaborated both general issues of the equality of animals, their moral status, personality and rights, and different ways of their exploitation in the fields of human nutrition, scientific research and amusement
Zašto roditelji ne žele cijepiti djecu protiv HPV-a? Prediktori stavova prema cijepljenju i namjere cijepljenja
Full text linkCilj istraživanja bio je ispitati doprinos sociodemografskih karakteristika, znanja o HPV–u i cjepivu, alternativnih zdravstvenih navika, vjerovanja u teorije zavjera i tri vrste zdravstvenih vjerovanja (podložnost, ozbiljnost i učinkovitost) u objašnjenju stavova i namjere roditelja da cijepe djecu protiv HPV–a. Istraživanje je provedeno putem online upitnika na 303 sudionika. Roditelji su ispunjavali upitnik znanja o HPV–u i cjepivu Caskeya i suradnika, Carolina ljestvicu stavova i vjerovanja o imunizaciji, Ljestvicu alternativnih zdravstvenih navika, Ljestvicu sklonosti vjerovanju teorijama zavjera Čović i suradnica te Ljestvicu zdravstvenih vjerovanja MacArthura. Prikupljeni su sociodemografski podaci o dobi, spolu, radnom statusu, stupnju obrazovanja, bračnom statusu, religioznosti, mjestu življenja i političkom opredjeljenju. Dob je značajno povezana sa stavovima i namjerom, a stupanj obrazovanja je značajno povezan sa stavovima prema cijepljenju. Dob je također značajan prediktor stavova na način da stariji sudionici pokazuju pozitivnije stavove o cijepljenju. Vjerovanje u teorije zavjera povezano je s negativnijim stavovima i manjoj namjeri roditelja da cijepe djecu protiv HPV–a. Vjerovanje da je osoba podložna zarazi HPV-a te da je cjepivo učinkovito povezano je s pozitivnijim stavovima i većom namjerom cijepljenja. Znanje o HPV–u i cjepivu, alternativne zdravstvene navike te percipirana ozbiljnost nisu značajni prediktori stavova i namjere cijepljenja. Većina roditelja informirana je o cjepivu iz medija i internet portala te su im oni ujedno najvažniji izvori informacija. Predložene su smjernice za buduća istraživanja.The aim of the study was to investigate the contribution of sociodemographic characteristics, knowledge about HPV infection and vaccine, use of complementary and alternative medicine, belief in conspiracy theories and three types of health beliefs (perceived susceptibility, severity and efficacy) in explaining attitudes toward vaccines and intention of parents for vaccinating their children. The research was conducted via online questionnaire on 303 participants. Parents completed Caskey et al’s Knowledge Questionnaire about HPV and Vaccine, The Carolina HPV Immunization Attitudes and Beliefs Scale – CHIAS, Čović et al’s Complementary and Alternative Medicine Scale and Beliefs in Conspiracy Theories Scale and MacArthur’s Health Beliefs Scale. We collected sociodemographic data about sex, age, employment status, education level, marital status, religion, living area and political viewpoint. Results have shown age was significantly related to attitudes and vaccination intention and level of education was significantly related to attitudes toward vaccines. Age is also significant predictor of attitudes toward vaccines in a way that older parents have more positive attitudes toward vaccines.
Parents with beliefs in conspiracy theories had more negative attitudes and have shown less intention for vaccinating their children against HPV. Belief that person is susceptible to contraction of infection and that vaccine against HPV is effective generated more positive attitudes and more intention for vaccination. Knowledge about HPV and vaccine, use of complementary and alternative medicine and perceived severity are not significant predictors of vaccine attitudes and vaccination intention. Most parents got their information about HPV vaccine from media and internet portals and they’re the most important resources of information for them. We suggested guidelines for future research on the subject
Co-occurrence of Color and Emotion: A Corpus-based Study
No full textThis thesis presents ausage-basedcorpus study ofco-occurringpatternsof English color and emotion terms.A setof 11 basic color terms and 135 emotion terms serve as the starting point for the search of a limited set of complementation patternsin a computerized corpus which includes1,532,229 Twitter posts containing English color and emotion terms.The patterns obtained from that corpus have been described and analyzed with regard to cultural and cognitive motivational models.The results arepresented fromemotionsas points of reference and colorsas points of reference. The findingsindicatethattheprimary sources behind the color-emotion patternsfoundsfrom the datasetweremotivated primarily by facial color(the levels of hemoglobin and oxidation), body (humoral pathology) and psychological meanings implied by colors (warm, bright colors are associated with positive emotions; cold, dark colors are associated with negative emotions)
Melania Trump's Linguistic Production
No full textIn the past couple of years, the President of the United States, Donald Trump, has been one of the most talked about people in the world. Likewise, many people talk about his Slovenian–born wife Melania Trump, and frequently comment on her linguistic production. Consequently, this paper analyses Mrs Trump's linguistic production as well as people's comments on her linguistic production. The results of the first analysis show that Mrs Trump's mother tongue Slovene influences her production of English, which can be seen in examples of morphological and syntactic crosslinguistic transfer, and examples of her incomplete acquisition of English. The second analysis is a critical discourse analysis i.e. an analysis of ideologies underlying people's attitudes towards Mrs Trump's linguistic production. The results of the analysis show that the typical ideologies are the ideology of the standard language, ideology of the native speaker, ideology of territorialisation, ideology of fractional bilingualism, and the pluralist ideology
The role and the significance of the traditional theatre in Ottoman Empire
Full text linkU ovom diplomskom radu proučava se uloga i značaj tradicionalnog kazališta u Osmanskom Carstvu. U uvodnom dijelu rada pruža se kratka analiza razvoja dramske umjetnosti u Osmanskom Carstvu na primjeru tri najistaknutije tradicionalne scenske vrste, a to su praksa medaha, karađoz te orta oyunu. Nakon toga slijedi glavni dio u kojem se predstavlja teorijski okvir za proučavanje dramske umjetnosti iz sociološkog aspekta. Izdvojene su tri glavne društvene uloge tradicionalnog osmanskog kazališta, a to su: zabavljačka, edukativna i kritička uloga. Cilj ovog rada je naglasiti društvenu ulogu tradicionalnog kazališta koje je u Osmanskom Carstvu svojevremeno služilo kao glavni medij za prenošenje vijesti, kulture razonode, no i društveno usmjerene kritike.The subject of this master's thesis is the analysis of the role and significance of the traditional theatre in Ottoman Empire. In the introductory part of the paper, there is a brief analysis of the development of dramatic arts in the Ottoman Empire, on the examples of the three most prominent traditional theatrical genres: meddah, karagöz and orta oyunu. Then follows the main part of the paper, in which the theoretical frame for the study of theatrical art form from a sociological point of view is set. Three major social roles of the traditional Ottoman theatre are highlighted: the role of popular entertainment, didactic means and the means of social criticism. The aim of this paper is to emphasize the social role of the traditional theater which was used in the Ottoman Empire as one of the main media for the conveyance of news, culture, entertainment and socially oriented criticism
Biological determinants of individual differences in face cognition
Full text linkLjudi se razlikuju u uspješnosti kojom percipiraju i pamte nepromjenjive aspekte lica,
kao i promjenjive aspekte lica kao što su emocionalni izrazi. Muškarci su u tome često manje
uspješni od žena, što može upućivati na djelovanje spolnih hormona na obradu lica. Cilj ovog
istraživanja jest ispitati pretpostavku o postojanju aktivacijskih i organizacijskih učinaka
spolnih hormona na točnost percepcije emocionalnih izraza lica. Diferencijalni doprinos ovih
učinaka moguće je ispitati u okviru teorije latentnih crta i stanja (Steyer i sur., 1992, 1999).
Provedeno je istraživanje u dvije točke mjerenja na 305 studentica koje su se razlikovale po
fazama menstrualnog ciklusa u trenutku mjerenja, odnosno karakterističnim razinama spolnih
hormona, kao indikatorima aktivacijskih učinaka. Također je bio izmjeren i omjer drugog i
četvrtog prsta kao indikator organizacijskih učinaka te primijenjena baterija testova koja
uključuje mjere obrade emocionalnih izraza na licima te mjere obrade nepromjenjivih aspekata
lica, opće kognitivne sposobnosti i emocionalne inteligencije, koje su omogućile definiranje
obrade emocionalnih izraza kao specifične sposobnosti. Naši rezultati ne potkrepljuju
pretpostavku o postojanju aktivacijskih učinaka, odnosno faza ciklusa nije objašnjavala
varijacije u situacijskoj komponenti rezultata na mjerama percepcije emocionalnih izraza, a
točnost percepcije emocionalnih izraza nije bila različita u folikularnoj fazi u odnosu na lutealnu
fazi. Indikator organizacijskih učinaka bio je pozitivno povezan s dispozicijskom
komponentom rezultata na mjerama percepcije emocionalnih izraza za jednu od korištenih
mjera percepcije emocionalnih izraza (r = .13, p = .047). Ovi zaključci su ograničeni niskom
specifičnošću korištenih mjera percepcije emocionalnih izraza. Istraživanje upućuje na potrebu
za daljnjim razvojem mjera percepcije emocionalnih izraza da bi se utvrdilo u kojoj mjeri se
može razlikovati kognitivna obrada nepromjenjivih i promjenjivih aspekata lica.Face cognition is an important part of everyday communication. The contemporary
models of face cognition differentiate between perception and memory of face aspects, as well
as between processing invariant facial aspects, pertaining to a person’s facial identity, and
changeable facial aspects, such as emotional expressions (Bruce & Young, 1986; Fitousi &
Wenger, 2013). These aspects are partly processed together and partly independently, although
the stage at which the processing separates is not well established. The processing of emotion
expressions is also considered as one of the basic branches of emotional intelligence Individual
differences exist in the ability to accurately perceive and memorize both faces and facial
expressions, which cannot be explained by general cognitive abilities, mental speed, complex
visual stimuli cognition, and immediate and delayed memory (Hildebrandt, Sommer, Schacht,
& Wilhelm, 2015; Wilhelm, Herzmann i sur., 2010). It has also been established that women
often outperform men in face cognition (Herlitz & Lovén, 2013; Sommer, Hildebrandt, KuninaHabenicht, Schacht, & Wilhelm, 2013), which might indicate that sex hormones partly
determine the face cognition ability. Sex hormones could exert their influence on face cognition
via organisational effects, i.e., permanent changes in cortical structures that lead to certain
behaviours, and via activational effects, i.e., reversible changes due to hormone levels
fluctuations. The differential contribution of these effects can be determined using the latent
state-trait theory (Steyer, Ferring, & Schmitt, 1992; Steyer, Schmitt, & Eid, 1999). Face
cognition was therefore analysed in terms of latent state–trait theory, which enabled us to
determine the transsituational component of face cognition (expected to be related to indicators
of organisational effects), and situation specific component (expected to be related to indicators
of activational effects). The aim of this research was to investigate the activational and
organisational effects of sex hormones on the accuracy of the facial emotion perception, taking
into account the specificity of this face cognition ability Methodology
The sample consisted of Croatian female students (Mage = 21.2). The data for each
participant were collected on two occasions on average five months apart (n1 = 305, n2 = 255).
The measurement points differed regarding the menstrual cycle phase, indicative of typical sex
hormones levels, i.e., activational effects, which was established using a backward counting
method. Part of the sample was measured in the same menstrual phase both times (n = 70), while part of the sample was first measured in the phase when hormones are supposed to be at
their highest, and then in the phase when they are supposed to be at their lowest (n = 42). At
each measurement we collected data on face cognition of emotional expressions and invariant
aspects, general cognitive ability and emotional intelligence. We also collected data on the
second-to-fourth-digit ratio as an indicator of organisational effects.
Results and discussion
The data preparation included exploratory factor analyses, tests of measurement models
and measurement invariance, as well as the formation of new variables defined as to reflect the
component specific to emotion expression in regard to face cognition of invariant aspects,
general cognitive ability, and emotional intelligence. These abilities completely explained the
common variance of the emotion expression measures. Therefore variables formed to reflect
the specific component were defined for each of the emotion expression measures, and not for
the common factor of emotion expression measures as was planned. The variables reflecting
the specific emotion expressions variance had a significant trait and situation specific
component. The situation specific component of the variables did not have a significant
correlation with either menstrual phase or second-to-fourth-digit ratio. The second-to-fourthdigit ratio had a marginally significant correlation with the trait component of one of the
emotion expression variables, r = .13, p = .047. There were no differences in accuracy of
emotion expressions recognition due to menstrual phase for any of the measures.
Our results indicate that both activational or organisational effects of sex hormones on
processing of emotion expressions are either very weak or nonexistent. Other possible
explanations of sex differences should be investigated, e.g., other hormones or environmental
characteristics such as gender inequality. It is also possible that these sex differences are better
explained by sex differences in the face cognition of invariant aspects. However, our
conclusions are limited by the validity and low specificity of the measures of emotion
expressions processing. Special attention should be given to further development of these
measures, which would enable researchers and practitioners alike to have a measure of this
specific ability. This would help establish the degree of (in)dependence of face cognition of
invariant and changeable aspects