1,721,037 research outputs found
A kritikus gondolkodási készség fokozásának fontossága tanárjelöltek esetén
No full textThe paper deals with the necessity of continuous work on the development of the critical thinking skill in higher education. More precisely, it aims to explain the context in which the need for teaching critical literacy to future teachers arises. The contemporary both professional and private challenges have been increased by the information and communication technology. Apart from being functionally literate teachers and students should improve the refined ability to read, write, research and communicate in a way that supports critical analysis, interpretation, processing and storing both print and non-print texts. In addition, the author discusses the possibilities of incorporating critical literacy in school curriculum, applying either implementation or teacher initiative, opting for the combination of the two (teacher competencies and governmental support). The initial teacher education must empower students not only to teach critical literacy to their own students, but also to keep developing their critical thinking skill.A tanulmány a kritikus gondolkodás folyamatos fejlesztésének szükségességét ismerteti. Célja, hogy megmagyarázza azt a kontextust, ahol a tanárjelölteknek kritikus gondolkodást kell tanítanı. A jelenkori szakmai és magánéleti kihívások megnövekedtek az információs és kommunikációs technológia által. Azon kívül, hogy a tanárok és diákok funkcionális olvasók, fejleszteni kellene az olvasási, írási, kutatási és kommunikációs készségeiket úgy, hogy a kritikai elemzést, értelmezést, feldolgozást és tárolást támogatják nyomtatott és nem nyomtatott szövegek esetében is. Továbbá szól a kritikus gondolkodás iskolai tanmenetbe való beépítésének lehetőségéről, végrehajtói vagy tanári kezdeményezői szinten is, megadva a lehetőséget a kettő ötvözésére (tanári kompetenciák és kormányzati támogatás). A kezdeményező tanári magatartás nemcsak arra ösztönzi a hallgatókat, hogy kritikai gondolkodást tanítsanak, hanem, hogy folyamatosan fejlesszék saját kritikus gondolkodási készségüket
Pedagogical support for parents in the process of child adaptation to the nursery
Full text linkDijete se polaskom u jaslice susreće s potpuno novom sredinom. Promjene u djetetovu ponašanju koje prate razdoblje prilagodbe mogu biti vrlo izazovne, kako za dijete tako i za roditelje. Mnogobrojni čimbenici utjecat će na roditeljske osjećaje prilikom upisivanja djeteta u jaslice. Zbog toga je potrebno da djelatnici jaslica od prvog dana počnu s roditeljima izgrađivati partnerski odnos. Odgojitelji se trude da putem svakodnevne razmjene informacija o djetetu, radu jaslica i svakodnevnim aktivnostima te aktivnim uključivanjem roditelja u pojedine aktivnosti daju podršku roditeljima kako bi se i oni i djeca lakše prilagodili. Cilj ovog istraživanja bio je pomoću intervjuiranja odgojitelja i anketiranja roditelja ispitati koje pedagoške postupke primjenjuju odgojitelji s ciljem smanjivanja roditeljskih strahova u vezi djetetove prilagodbe na jaslice. Stoga se u dječjem vrtiću „Zrno“ u Virju, u Koprivničko-križevačkoj županiji, postupkom anonimne ankete za roditelje istražilo koji se najčešći strahovi pojavljuju kod roditelja u procesu djetetove prilagodbe na jaslice te koji su najintenzivniji. Na temelju intervjua za odgojitelje utvrdili su se njihovi stavovi, iskustva i način pedagoške podrške roditeljima za vrijeme djetetove prilagodbe na jaslice. Vođeni istim interesom, odgojitelji i roditelji razvijaju suradničke odnose gdje postaju ravnopravni sudionici u odgoju djeteta. Kvalitetna suradnja u najvećoj mjeri ovisi o odgojitelju. Kada odgojitelj na prijateljski način pristupi roditeljima i pokaže im da su mu bitni već je na pola puta prema uspješnoj suradnji.Children experience a new environment when attending the nursery. Changes in child’s behaviour during the adjustment period can be very challenging both for the child and the parents. Numerous factors affect parents’ feelings when registering their child into a nursery. Therefore, it is necessary for nursery workers to immediately start creating a partnership like relationship with child’s parents. Educators strive to provide support to parents through day-to-day exchanges of information about their child, everyday activities in the nursery and by involving parents in specific activities both the parents and the children adapt more easily. The goal of this research is to investigate which pedagogical practices educators apply via interviewing educators and parents to reduce parents’ fears of child’s adaptation to the nursery. Anonymous polls were conducted in “Zrno” kindergarten in Virje, Koprivničko-križevačka County which investigated parents’ most common fears in the process of their child’s adaptation to the nursery. Based on the interviews with educators, their attitudes, experiences and how they provide pedagogic support to parents during their child’s adaptation to the nursery were determined. Lead by the same interest, educators and parents develop cooperative relationships where they become equal participants in child’s upbringing. Quality of cooperation is largely dependent on the educator. When an educator approaches the parents as a friend and shows them how important they are to them, they are already halfway through successful cooperation
Building the Kindergarten - Family Partnership
No full textObitelj i dječji vrtić predstavljaju dva osnovna djetetova okruženja u kojima ono stječe svoja prva iskustva i oblikuje se kao individua pod utjecajem tih dvaju okruženja. Bronfenbrennerova teorija ekološkog sustava ističe obitelj kao prvo djetetovo okruženje koje postavlja temelje za djetetov razvoj te dječji vrtić, odnosno odgojitelje koji nastavljaju zadovoljavati djetetove potrebe i podupirati njegov daljnji napredak. Stoga, izgradnja partnerskog odnosa roditelja i odgojitelja treba biti cilj svakog odgojno-obrazovnog procesa jer roditelji i odgojitelji zajedničkim snagama mogu pružiti najbolji oblik podrške razvoju djeteta. Oni od početka stupanja u odnos trebaju težiti ostvarivanju komunikacije i interakcije pune razumijevanja, podrške, povjerenja, uzajamnog poštovanja i time doprinijeti stvaranju uspješnog odnosa. Cilj je rada bio istaknuti važnost partnerskog odnosa obitelji i dječjeg vrtića te objasniti preduvjete i mogućnosti ostvarivanja takvog odnosa. Dijeljenjem zajedničkog cilja i odgovornosti, poštivanjem različitosti, iskrenom komunikacijom i neosuđivanjem, roditelji i odgojitelji grade povjerenje i učvršćuju odnos. Kontinuiranom dvosmjernom komunikacijom i lakom razmjenom informacija stvara se pozitivna klima u kojoj su svi slobodni iznijeti vlastita mišljenja i stavove. Odgojitelj na temelju svojih znanja, stavova i sposobnosti treba pružiti pomoć roditelju u shvaćanju djeteta ako mu je ta pomoć potrebna. Također, aktivno ga uključivati u program odgojno-obrazovnog rada primjenjujući sva stečena znanja i iskorištavajući vlastite vještine organiziranja rada s roditeljima. Tek nakon što uvide međusobne potrebe, koji oblik komunikacije im najviše odgovara te što situacija u kojoj se trenutno nalaze zahtijeva, odgojitelji i roditelji odabiru i primjenjuju u odnosu tradicionalne i suvremene modalitete rada.The family circle and the kindergarten are the two essential environments in which the children gain their first social experience and develop their behaviour under the influence of those two environments. Bronfenbrenner's theory of the ecological system emphasizes the family as the child's first environment that lays the foundations for the child's development. According to the same theory, the kindergarten teachers' responsibility is to continue to meet the children's needs and support their further progress. Therefore, building a partnership between parents and teachers should be the goal of every educational process, because only by working together, parents and teachers can provide the best form of support for a child's development. When initially entering this relationship, they should strive to achieve communication and interaction full of understanding, support, trust, mutual respect and thereby contribute to the creation of a successful relationship. This paper aimed at emphasizing the importance of the partnership between the family and the kindergarten and to explore the prerequisites and possibilities for achieving such a relationship. By sharing a common goal and responsibility, respecting diversity, honest communication and non-judgment, parents and teachers build trust and strengthen the relationship. Continuous two-way communication and easy exchange of information creates a positive climate in which everyone is free to express their own opinions and views. Teachers must apply their knowledge, attitudes and abilities to help parents better understand children's needs. In addition, they can actively include parents in everyday activities. Only after parents and teachers have discussed each other's needs, they can determine which form of communication suits them best (either traditional or modern) and is situation-appropriate
Challenges in Communication Between Kindergartens and Various Family Types
Full text linkObitelj je osnovna skupina koja je utemeljena na zajedničkom životu dvoje ljudi. Kada se kaže obitelj svima prvo na pamet padne zajednica koja se sastoji od mame, tate i djece, ali danas u modernom svijetu je to puno rašireniji pojam. Stoga se danas susrećemo s različitim tipovima obitelji i koje su sve više zastupljene u našoj okolini. Nailazimo na biološke, heteroseksualne obitelji, ali i posvojiteljski, obitelji nastale razvodom, jednoroditeljske obitelji i homoseksualne obitelji. Zbog različitosti ljudi i podjeljenih mišljenja dolazi do prihvaćanja, a samim time i neprhvaćanja obitelji koje se razlikuju od tradicionalne, posebice jer su takve obitelji u manjini. Na temelju toga provedeno je istraživanje u DV Popovača, gdje su intervjuirane odgojiteljice kako bi došli do potrebnih informacija za ovaj rad. Sam cilj istraživanja je utvrđivanje prihvaćanja djece iz različitih tipova obitelji.Family is a basic community that is based on joint living of two people. When you first mention family, everybody thinks of a community that consists of a mother, a father and children, but in today's modern world it is a much wider term. Today, there are many different types of families and they are more and more present in the society. There are biological, heterosexual, divorced families, adoptive families, single-parent families and homosexual families. Not everyone is the same and people do not always see eye to eye about certain things and because of that families that are not traditional are usually not accepted by everyone. Based on that fact, a research has been carried out in the Kindergarten Popovača, where teachers have been interviewed with the intention of collecting needed information for this paper. The goal was to reserach the kindergarten acceptance of children from different family types
Using kindergarten setup to improve communication with parents
No full textCilj je rada bio rada spoznati koje mogućnosti ima Dječji vrtić „Maslačak“ Belišće u Osječko- baranjskoj županiji kako bi se unaprijedila komunikacija s roditeljima. Kod odgojitelja potiče se savjetodavni rad s roditeljima, a on je zakonski propisan zakonskim propisima na području odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi. Sve to zahtijeva određene vještine i znanje u komunikaciji s roditeljima. Komunikacija s roditeljima je ključni element koji ne samo da zbližava roditelje i odgojitelja, već djeluje na cjelokupni razvoj djeteta. Roditeljima omogućuje uvid u aktivnosti djece i njihovu interakciju s drugom djecom te upoznavanje njihova načina učenja, a to roditelj može proširiti u svojem obiteljskom okruženju. Rezultati rada pokazali su da Dječji vrtić „Maslačak ima sve potrebne resurse za unapređenje komunikacije s roditeljima. Istraživačko pitanje: Kako je uređen Dječji vrtić Maslačak u Belišću kako bi se unaprijedila komunikacija s roditeljima?“. Odgovor na istraživačko pitanje glasi: Dječji vrtić „Maslačak“ suvremeno i moderno opremljen te ima sve potrebne mogućnosti dobre i kvalitetne suradnje s roditeljima.The aim of this paper is to find out what possibilities the Kindergarten "Maslačak" Belišće in Osijek-Baranja County has for improving communication with parents regarding the interior design of its facilities. Preschool teachers are encouraged to work with parents, and it is legally proscribed by law in the field early and preschool education. For preschool teachers it is required certain skills, and knowledge in communicating with parents. Communication with parents is a key element that not only brings parents and preschool teachers closer but also affects the overall development of the a child. It provides parents with an insight into children's activities and their interaction with other children, as well as getting to know their ways of learning, which a parent can expand in their family environment. The results of the work showed that the kindergarten „Maslačak.“ has all essential resources for improving communication with parents. Research question is: „How is the Maslačak Kindergarten in Belišće arranged in order to improve communication with parents? ”. The answer to the research question is: Kindergarten "Maslačak" is modern and equipped and has all the necessary opportunities for good and quality cooperation with parents
Kindergarten's readiness to include pets in the educational work of the institution
No full textPoznato je da druženje djece i kućnih ljubimaca ima brojne dobrobiti za dječji razvoj jer životinje utječu holistički: na socijalno-emocionalni razvoj, kognitivni i tjelesni razvoj. Zbog navedenog, ovaj rad problematizira uključivanje kućnih ljubicama u odgojno-obrazovni rad u dječjem vrtiću. Problemu se pristupa iz perspektive pedagoškog vođenja ustanove kojega obilježavaju jasna misija i vizija dječjeg vrtića, otvorenost prema promjenama i orijentiranost na kompetencije svih djelatnika. Zato je postavljen cilj utvrđivanja samoprocjene spremnosti djelatnika dječjih vrtića koji izravno ili neizravno sudjeluju u odgoju i obrazovanju za uključivanje kućnih ljubimaca u rad odgojno-obrazovne ustanove. Prema anketi provedenoj u dječjim vrtićima na području Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, može se zaključiti da su djelatnici spremni za uključivanje kućnih ljubimaca u odgojno-obrazovne ustanove. Sudionici se slažu da se djeca uče odgovornosti kroz brigu o kućnim ljubimcima i stvaraju svakodnevne navike što može olakšati odgojiteljima, posebice u slučaju djece s teškoćama. Kao moguće nedostatke u radu s kućnim ljubimcima i djecom, navode nedostatak prostora i vremena odgojitelja, a preporučuju uključivanje manjih kućnih ljubimaca.Children spending time with pets has well-documented benefits on their well-being and development due to the holistic effect on social-emotional, cognitive and physical development. Because of the above, this paper questions the inclusion of pets in educational work in kindergarten. We take on the perspective of the pedagogical leadership, which is characterized by a clear mission and vision of the kindergarten, openness to innovations and orientation to the competences of all employees. That is why this paper aims at exploring the self-assessed readiness of kindergarten employees, who directly or indirectly participate in pedagogical work, for the inclusion of pets in kindergarten education. According to a survey conducted in kindergartens in Osijek-Baranja and Vukovar-Srijem counties, it can be concluded that employees are ready to include pets in educational institutions. The participants agree that children learn responsibility through taking care of pets and they acquire daily habits, which can make a job little easier for educators, especially in the case of children with disabilities. As possible shortcomings in working with pets and children, they cite the lack of space and time, and recommend the inclusion of small pets
Counselling kindergarten parents: The role of active listening
No full textKomunikacija s roditeljima važan je dio rada odgojitelja u dječjem vrtiću. Potrebno je da odgojitelji ostvare kvalitetnu komunikaciju s roditeljima jer ona omogućava postizanje bliskih odnosa i suradnje s njima. Stoga, odgojitelji trebaju od početka inicijalnog odgoja i obrazovanja djeteta, s njegovim roditeljima započeti interakciju punu povjerenja, obzirnosti i odgovornosti. Uspostavljanjem pozitivne i recipročne komunikacije, otvoren je put i ka savjetodavnom radu s roditeljima. Cilj je ovog rada bio utvrditi povezanost aktivnog slušanja i pedagoškog savjetovanja roditelja. Vještinama aktivnog slušanja (reflektiranje, parafraziranje, neosuđivanje, pozornost, traženje pojašnjenja i doprinos rješenju) bolje shvaćamo i iz prve ruke se upoznajemo sa životnim okolnostima roditelja. Razvijena vještina aktivnog slušanja kod odgojitelja omogućuje roditelju da se osjeća ugodno, da ima povjerenje u slušača i da lakše izrazi ono što je zaista željela reći. Aktivnim slušanjem povećavamo vjerojatnost ispravnog razumijevanja sugovornika, izbjegavamo prepreke u komunikaciji i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osjećaje. Zbog navedenog, aktivno slušanje predstavlja prvi dio pedagoškog savjetovanja. Kada se roditelj povjeri odgojitelju o svom problemu, odgojitelj prvo koristi vještine aktivnog slušanja kako bi sasvim shvatio njegovu situaciju i srž problema. Tek nakon toga je u savjetovanju, odgojitelj može ponuditi roditelju određene savjete i načine kojima bi on mogao smanjiti ili riješiti taj svoj problem. Pritom odgojitelj ne nameće svoj odabir već pomaže roditelju da promisli i odabere najpogodnije alternative.Communication with parents is an important segment of a kindergarten teacher’s job. It is necessary for kindergarten teachers to achieve good communication with parents because it allows them to achieve better cooperation with them. Therefore, kindergarten teachers should initiate truthful, considerate and responsible interaction with children’s parents at the very beginning of their institutional education. By establishing positive and reciprocal communication, kindergarten teachers prepare the setting for counseling parents of children in their kindergarten. The aim of this paper was to determine the connection between active listening and pedagogical counseling of parents. With the skills of active listening (reflecting, paraphrasing, not judging, paying attention, seeking clarification and contributing to a solution), kindergarten teachers better understand and get to know first-hand the life circumstances of the parents. The developed skill of active listening in kindergarten teachers allows the parent to feel comfortable, to have confidence in the listener and to more easily express what they really want to say. By listening actively, we increase the likelihood of a correct understanding of the speaker, avoid obstacles in communication and respect other people's opinions, attitudes and feelings. Therefore, active listening can be observe as the initial part of pedagogical counseling. When a parent talks to the kindergarten teacher about his or her problem, the teacher uses active listening skills to fully understand parental situation and the core of the problem. In the further steps of counseling the teacher can offer the parent certain advice and ways in which he could reduce or solve a problem. In doing so, the kindergarten teacher does not impose his choice but helps the parent to think and choose the most suitable alternatives
Kindergarten's readiness to include pets in the educational work of the institution
No full textPoznato je da druženje djece i kućnih ljubimaca ima brojne dobrobiti za dječji razvoj jer životinje utječu holistički: na socijalno-emocionalni razvoj, kognitivni i tjelesni razvoj. Zbog navedenog, ovaj rad problematizira uključivanje kućnih ljubicama u odgojno-obrazovni rad u dječjem vrtiću. Problemu se pristupa iz perspektive pedagoškog vođenja ustanove kojega obilježavaju jasna misija i vizija dječjeg vrtića, otvorenost prema promjenama i orijentiranost na kompetencije svih djelatnika. Zato je postavljen cilj utvrđivanja samoprocjene spremnosti djelatnika dječjih vrtića koji izravno ili neizravno sudjeluju u odgoju i obrazovanju za uključivanje kućnih ljubimaca u rad odgojno-obrazovne ustanove. Prema anketi provedenoj u dječjim vrtićima na području Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, može se zaključiti da su djelatnici spremni za uključivanje kućnih ljubimaca u odgojno-obrazovne ustanove. Sudionici se slažu da se djeca uče odgovornosti kroz brigu o kućnim ljubimcima i stvaraju svakodnevne navike što može olakšati odgojiteljima, posebice u slučaju djece s teškoćama. Kao moguće nedostatke u radu s kućnim ljubimcima i djecom, navode nedostatak prostora i vremena odgojitelja, a preporučuju uključivanje manjih kućnih ljubimaca.Children spending time with pets has well-documented benefits on their well-being and development due to the holistic effect on social-emotional, cognitive and physical development. Because of the above, this paper questions the inclusion of pets in educational work in kindergarten. We take on the perspective of the pedagogical leadership, which is characterized by a clear mission and vision of the kindergarten, openness to innovations and orientation to the competences of all employees. That is why this paper aims at exploring the self-assessed readiness of kindergarten employees, who directly or indirectly participate in pedagogical work, for the inclusion of pets in kindergarten education. According to a survey conducted in kindergartens in Osijek-Baranja and Vukovar-Srijem counties, it can be concluded that employees are ready to include pets in educational institutions. The participants agree that children learn responsibility through taking care of pets and they acquire daily habits, which can make a job little easier for educators, especially in the case of children with disabilities. As possible shortcomings in working with pets and children, they cite the lack of space and time, and recommend the inclusion of small pets
Competences for Pedagogical Leadership in Kindergarten Groups from the Educators' Perspective
No full textOdgojitelj koji refleksivno pristupa svojoj praksi, kritički promišlja o svojim postupcima i stavovima, a cilj mu je daljnje napredovanje i cjeloživotno učenje, zasigurno se može smatrati pedagoški kompetentnim pojedincem. Ovim radom željelo se prikazati koje kompetencije sami odgojitelji smatraju potrebnima za pedagoško vođenje, kako procjenjuju vlastito posjedovanje istih, te koji je po njihovu mišljenju najbolji način razvoja potrebnih kompetencija. U istraživanju je sudjelovalo 30 odgojiteljica dječjeg vrtića „Pinokio“ Donji Miholjac s pripadajućim područnim vrtićima. Rezultati pokazuju kako ispitanice najvažnijom kompetencijom smatraju „Razumijevanje tjelesnog, kognitivnog i socijalnog razvoja djeteta“, dok su na dno ljestvice važnosti smjestile „Primjenu novih tehnologija u radu“. Najrazvijenijom kompetencijom odgojiteljice procjenjuju „Uvažavanje različitosti i multikulturalnosti“. Posljednje mjesto dijele, kao najslabije razvijene kompetencije, „Uključivanje roditelja u rad“ i „Ulaganje u profesionalni razvoj“. Utvrđene su i statistički značajne razlike u rezultatima samoprocjene u odnosu na: prethodno obrazovanje, radno iskustvo u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te mjesto rada. Rezultati pokazuju kako nema statistički značajnih razlika u razvijenosti kompetencija s obzirom na dob ispitanica. Treći aspekt istraživanja odnosio se na načine stjecanja potrebnih kompetencija. Može se zaključiti kako odgojiteljice prednost daju radu u struci, ispred obrazovanja i stručnog usavršavanja.An educator who approaches his practice reflexively, critically reflects on his actions and attitudes, and whose goal is further advancement and lifelong learning, can certainly be considered a pedagogically competent individual. This paper aimed at determining which competencies the educators themselves consider necessary for pedagogical leadership, how they assess their own competences, and which, in their opinion, is the best way to develop the necessary competences. 30 educators of the Kindergarten "Pinokio" in Donji Miholjac participated in the research. The results show that the participants consider "Understanding the physical, cognitive and social development of a child" to be the most important competence, while they placed "Application of new technologies at work" at the bottom of the scale of importance. "Appreciation of diversity and multiculturalism" is the most developed competence of the educators. "Cooperation with parents" and "Professional development" share the last place, as the least developed competences. Statistically significant differences in the assessment of one’s own competences were also detected in relation to: previous education, work experience in early and preschool education and place of work. The results show that there are no statistically significant differences in the development of competencies with regard to the age of the respondents. The third aspect of the research was related to the ways of acquiring the necessary competencies. It can be concluded that educators give priority to in-service experience, before education and professional development
Primary School Leader and Decision Making Process
No full textZbog sve većih zahtjeva koji se postavljaju školama, pogotovo ravnateljima škola, škole su postale presložene organizacije da bi ih vodio samo ravnatelj ili ravnatelj s manjim timom suradnika. Sve je naglašenija potreba da u vođenje škole i donošenje ključnih odluka, uz ravnatelja, budu uključeni drugi dionici (učitelji i ostali zaposlenici škole, učenici i njihovi roditelji te predstavnici lokalne zajednice i vanjskih dionika). S obzirom na to da se školsko vođenje sve više povezuje s učinkovitosti škole i učeničkim postignućima, sve je veći interes za modele školskog vođenja u kojima su, uz ravnatelja, u aktivnosti vođenja uključeni drugi dionici. U teorijskom dijelu ovog rada opisane su specifičnosti profesije ravnatelja osnovnih škola te je dan pregled modela školskog vođenja. Posebno su istaknuti delegirano i distribuirano školsko vođenje te sličnosti i razlike ova dva modela. S obzirom na to da je model školskog vođenja izravno povezan s načinom donošenja odluka u nekoj školi, modeli školskog vođenja razrađeni su odnosu na to tko i na koji način sudjeluje u donošenju odluka, koliki utjecaj ostvaruju uključeni u donošenje odluka i kakvi socijalni odnosi pri tome vladaju. Distribuirano vođenje sve se više istražuje kao model vođenja koji doprinosi većoj učinkovitosti škole, a s obzirom na to da se često poistovjećuje s delegiranjem, provedeno je istraživanje koriste li ravnatelji osnovnih škola u Republici Hrvatskoj u svom radu u većoj mjeri delegirano ili distribuirano školsko vođenje. Istraživanje je provedeno online upitnikom, a u istraživanju je sudjelovao reprezentativni uzorak ravnatelja osnovnih škola iz cijele Republike Hrvatske. Osim što se istraživanjem ispitivalo koji model vođenja u većoj mjeri primjenjuju ravnatelji osnovnih škola, ispitano je s kojim demografskim obilježjima ravnatelja te kojim općim obilježjima škole je povezan primijenjeni model vođenja. Rezultati istraživanja pokazuju da ravnatelji osnovnih škola u Republici Hrvatskoj u većoj mjeri primjenjuju u svom radu delegiranje od distribuiranog školskog vođenja.Schools have become too complex organisations to be led by a single person (a headteacher), or a small team of their associates, since the demands placed on schools, especially on school leaders, are continually increasing. The need to involve other stakeholders next to the headteacher (such as teachers and other staff members, students and their parents, as well as representatives of the local community and external stakeholders) in the decision making process is becoming more and more emphasized. Given that school leadership is increasingly associated with school efficiency and student achievement, there is a growing interest in school leadership models that involve not only the headteacher but also other stakeholders in leadership activities. The theoretical part of the paper explores the specifics of the profession of a headteacher in a primary school and provides an overview of research on school leadership models. The emphasis is on delegating and distributed leadership. Due to the fact that school leadership model is directly linked to the way decisions are made in a school, it is examined in detail who and how takes part in the decision making process; what is their impact in the process; and what kind of social relations it involves. Distributed leadership is increasingly being researched as a leadership model that contributes to greater school efficiency and yet it is often understood as delegating. Hence, a study was conducted to determine whether primary school principals in the Republic of Croatia predominantly apply a delegating model or distributed school leadership in their work. The research was conducted using an online questionnaire, and a representative sample of primary school principals from the entire Republic of Croatia participated in the research. In addition to investigating the frequency of the applied models of school leadership, the headteachers’ demographic features and school characteristics were also looked into in regard to the applied leadership model. The results of the research indicate that headteachers of primary schools in the Republic of Croatia more frequently use delegating in their work than distributed school leadership
- …
