1,721,112 research outputs found
Različiti načini suočavanja s boli kod sportaša
Ovaj pregledni rad bavi se tematikom suočavanja sportaša s boli. Rad se primarno sastoji od tri dijela koji se bave teorijama boli, načinima i tehnikama suočavanja s boli te fizioterapijskom intervencijom. Prvi dio opisuje različite teorije kojima se pokušava objasniti nastanak boli, put od žarišta do konačnog osjeta i percepcije određene vrste boli. Drugi dio predstavlja različite načine na koje se osoba suočava s boli. Tu su opisane mišićne reakcije kao i reakcije autonomnog živčanog sustava, a najviše psihološke strategije pomoću kojih se tijelo odupire bolnom iskustvu. Treći dio stavlja naglasak na ulogu fizioterapeuta prilikom prevencije boli. Uz trenera i psihologa, fizioterapeut je važan član sportskog tima koji mora poznavati teorijske osnove boli i mogućnosti intervencije prilikom suočavanja s boli kod sportaša
Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis
The present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation
counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings
are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that
only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into
account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed
Ponašanja povezana s boli nakon eksperimentalno izazvanog infarkta miokarda u štakora
Štakori s eksperimentalno izazvanim infarktom miokarda su se pokazali klinički važnim modelom visceralne boli. Budući da ima vrlo malo podataka o ponašanju štakora u poslije- infarktom periodu željeli su identificirati specifična ponašanja povezana s AMI kako bi povećali valjanost modela. Podvezivanjem lijeve koronarne arterije induciran je AMI i ponašanje povezano s boli koristeći test otvorenog polja i test križnog labirinta. Uvođenje inovativnog kirurškog pristupa omogućio je odličnu vizualizaciju srca, pouzdanu ligaciju lijeve koronarne arterije, minimalno krvarenje te minimalno oštećenje mišićnog i vezivnog tkiva što je značajno ubrzalo postoperativni oporavak. Morfij je primijenjen nakon indukcije AMI-ja kako bi razlikovali promjene povezane s boli od onih koje su nespecifične globalne promjene. AMi je histološki potvrđen. Smanjena pokretljivost je kontinuirano bila prisutna u svim testovima ponašanja i u grupi štakora s infarktom i u lažno kontrolnoj skupini. U testu otvorenog polja AMI i lažno kontrolna skupina štakora su pokazali manje istraživačkog ponašanja i općenito manje aktivnosti. Sličan uzorak ponašanja opažen je u testu križnog labirinta gdje su obje kirurške skupine manje ulazile u otvorene dijelove labirinta i općenito manje vremena provodile u otvorenim dijelovima labirinta. Lažno kontrolna skupina s neoštećenim osrčejm pokazala je isti uzorak aktivnosti kao kontrolni štakori. Smanjenje aktivnosti i uzdizanja opaženo nakon AMI je uspješno obrnuto nakon injekcije morfija. Ovaj efekt je umanjen nakon primjene naloksona što nam je omogućilo da se specifične promjene u ponašanju pripišu boli. Ovo istraživanje je pokazalo da ponašanje povezano s boli u akutnom poslije-infarktnom periodu općenito je obilježeno smanjenom mobilnosti i istraživačkim ponašanjem. Ovi rezultati pokazuju da je srčana ishemija manje važan izvor boli od manipulacije osrčja
Ponašanja povezana s boli nakon eksperimentalno izazvanog infarkta miokarda u štakora
Štakori s eksperimentalno izazvanim infarktom miokarda su se pokazali klinički važnim modelom visceralne boli. Budući da ima vrlo malo podataka o ponašanju štakora u poslije- infarktom periodu željeli su identificirati specifična ponašanja povezana s AMI kako bi povećali valjanost modela. Podvezivanjem lijeve koronarne arterije induciran je AMI i ponašanje povezano s boli koristeći test otvorenog polja i test križnog labirinta. Uvođenje inovativnog kirurškog pristupa omogućio je odličnu vizualizaciju srca, pouzdanu ligaciju lijeve koronarne arterije, minimalno krvarenje te minimalno oštećenje mišićnog i vezivnog tkiva što je značajno ubrzalo postoperativni oporavak. Morfij je primijenjen nakon indukcije AMI-ja kako bi razlikovali promjene povezane s boli od onih koje su nespecifične globalne promjene. AMi je histološki potvrđen. Smanjena pokretljivost je kontinuirano bila prisutna u svim testovima ponašanja i u grupi štakora s infarktom i u lažno kontrolnoj skupini. U testu otvorenog polja AMI i lažno kontrolna skupina štakora su pokazali manje istraživačkog ponašanja i općenito manje aktivnosti. Sličan uzorak ponašanja opažen je u testu križnog labirinta gdje su obje kirurške skupine manje ulazile u otvorene dijelove labirinta i općenito manje vremena provodile u otvorenim dijelovima labirinta. Lažno kontrolna skupina s neoštećenim osrčejm pokazala je isti uzorak aktivnosti kao kontrolni štakori. Smanjenje aktivnosti i uzdizanja opaženo nakon AMI je uspješno obrnuto nakon injekcije morfija. Ovaj efekt je umanjen nakon primjene naloksona što nam je omogućilo da se specifične promjene u ponašanju pripišu boli. Ovo istraživanje je pokazalo da ponašanje povezano s boli u akutnom poslije-infarktnom periodu općenito je obilježeno smanjenom mobilnosti i istraživačkim ponašanjem. Ovi rezultati pokazuju da je srčana ishemija manje važan izvor boli od manipulacije osrčja
Ponašanja povezana s boli nakon eksperimentalno izazvanog infarkta miokarda u štakora
Štakori s eksperimentalno izazvanim infarktom miokarda su se pokazali klinički važnim modelom visceralne boli. Budući da ima vrlo malo podataka o ponašanju štakora u poslije- infarktom periodu željeli su identificirati specifična ponašanja povezana s AMI kako bi povećali valjanost modela. Podvezivanjem lijeve koronarne arterije induciran je AMI i ponašanje povezano s boli koristeći test otvorenog polja i test križnog labirinta. Uvođenje inovativnog kirurškog pristupa omogućio je odličnu vizualizaciju srca, pouzdanu ligaciju lijeve koronarne arterije, minimalno krvarenje te minimalno oštećenje mišićnog i vezivnog tkiva što je značajno ubrzalo postoperativni oporavak. Morfij je primijenjen nakon indukcije AMI-ja kako bi razlikovali promjene povezane s boli od onih koje su nespecifične globalne promjene. AMi je histološki potvrđen. Smanjena pokretljivost je kontinuirano bila prisutna u svim testovima ponašanja i u grupi štakora s infarktom i u lažno kontrolnoj skupini. U testu otvorenog polja AMI i lažno kontrolna skupina štakora su pokazali manje istraživačkog ponašanja i općenito manje aktivnosti. Sličan uzorak ponašanja opažen je u testu križnog labirinta gdje su obje kirurške skupine manje ulazile u otvorene dijelove labirinta i općenito manje vremena provodile u otvorenim dijelovima labirinta. Lažno kontrolna skupina s neoštećenim osrčejm pokazala je isti uzorak aktivnosti kao kontrolni štakori. Smanjenje aktivnosti i uzdizanja opaženo nakon AMI je uspješno obrnuto nakon injekcije morfija. Ovaj efekt je umanjen nakon primjene naloksona što nam je omogućilo da se specifične promjene u ponašanju pripišu boli. Ovo istraživanje je pokazalo da ponašanje povezano s boli u akutnom poslije-infarktnom periodu općenito je obilježeno smanjenom mobilnosti i istraživačkim ponašanjem. Ovi rezultati pokazuju da je srčana ishemija manje važan izvor boli od manipulacije osrčja
Variations on the Author
“Variations on the Author” discusses two of Eduardo Coutinho’s recent films (Um Dia na Vida, from 2010, and Últimas Conversas, posthumously released in 2015) and their contribution to the general question of documentary authorship. The director’s filmography is characterized by a consistent yet self-effacing form of authorial self-inscription: Coutinho often features as an interviewer that rather than express opinions propels discourses; an interviewer that is good at listening. This mode of self-inscription characterizes him as an author who is not expressive but who is nonetheless markedly present on the screen. In Um Dia na Vida, however, Coutinho is completely absent form the image, while Últimas Conversas, on the contrary, includes a confessional prologue that moves the director from the margins to the center of his films. This article examines the ways in which these works stand out in the filmography of a director who offers new insights into the notion of cinematic authorship
Appropriate Similarity Measures for Author Cocitation Analysis
We provide a number of new insights into the methodological discussion about author cocitation analysis. We first argue that the use of the Pearson correlation for measuring the similarity between authors’ cocitation profiles is not very satisfactory. We then discuss what kind of similarity measures may be used as an alternative to the Pearson correlation. We consider three similarity measures in particular. One is the well-known cosine. The other two similarity measures have not been used before in the bibliometric literature. Finally, we show by means of an example that our findings have a high practical relevance.information science;Pearson correlation;cosine;similarity measure;author cocitation analysis
Funkcionalna sposobnost i suočavanje s boli starijih osoba u domovima umirovljenika
Primarno starenje je očekivano, fiziološko, nezaustavljivo s postupno progresivnim ireverzibilnim promjenama svih organskih sustava. U zaštiti zdravlja starijih ljudi potrebno je proširi pristup usmjeren na biološko, psihološko i socijalno stanje, način i uvjete rada te življenja starijih ljudi. Smještajem osobe u instituciju doma potrebno je osigurati specifičnu skrb kroz stacionar i multidisciplinarni zdravstveni gerontološki tim. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati kako bol utječe na funkcionalnu sposobnost starijih osoba u domu umirovljenika i koje strategije suočavanja koriste kod boli. Istraživanje je uključivalo 40 sudionika životne dobi od 65 do 91 godine. Primijenjena su dva upitnika: Upitnik funkcionalnih sposobnosti i adaptirani upitnik strategija suočavanja s boli - Coping Strategies Questionnaire (CSQ), te numerička skala za procjenu intenziteta trenutne boli. Dobiveni rezultati ukazuju da trenutno prisutna bol utječe na cjelokupnu sliku stanja osobe i njenu funkcionalnu sposobnost. Tako se znatan broj sudionika dobro nosi sa svojim trenutnim stanjem što potvrđuje njihova samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i bolje ocjenjuju svoje zdravlje. Bolju funkcionalnu sposobnost procjenjuju sudionici koji koriste strategiju preusmjeravanja pažnje na druge sadržaje i strategijom u kojoj tjelesne senzacije povezane s boli percipiraju ne kao bol, nego zamišljaju da je nešto drugo. Sudionici koji imaju djecu značajno manje koriste strategiju reinterpretacije. Također dobiveni rezultati potvrđuju da sudionici koji koriste strategije distrakcije, ignoriranja i interpretiranja procjenjuju se zdravijima, dok sudionici koji koriste strategije katastrofiziranja i nade/molitve svoje zdravlje procjenjuju lošijim
Izražaj kalcij/kalmodulin-ovisne protein kinaze II i ponašanje povezano s boli u štakorskom modelu dijabetesa tip 1 i 2
Uvod: Abnormalnosti u perifernom živcu i spinalnim ganglijima uočene su vrlo rano u eksperimentalno izazvanom dijabetesu. Enzim kalcij/kalmodulin-ovisna protein kinaza II (CaMKII) vjerojatno sudjeluje u moduliranju dijabetičke neuropatije zbog svoje važne uloge u homeostazi kalcija. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ponašanje povezano s boli i izražaj ukupne CaMKII i njenih izoformi α, β, γ i δ u neuronima spinalnih ganglija Sprague-Dawley štakora s eksperimentalno izazvanim dijabetesom tipa 1 (DM1) i tipa 2 (DM2), kao i istražiti postoje li spolne razlike u ovim varijablama. Metode: Model DM1 induciran je intraperitonealnom injekcijom streptozotocina (STZ) u dozi od 55 mg/kg, a model DM2 je induciran kombinacijom manje doze STZ-a (35 mg/kg) i masne hrane (udio masti 58%). Za analizu ponašanja povezanog s boli korišteni su toplinski i mehanički podražaji. Štakori su žrtvovani dva tjedna i dva mjeseca nakon induciranja dijabetesa, a zatim je analiziran izražaj ukupne CaMKII i njenih izoformi u neuronima spinalnih ganglija koristeći imunofluorescenciju. Rezultati: Dva tjedna nakon indukcije dijabetesa uočene su promjene u ponašanju povezanom s boli u DM1, ali ne i DM2 štakora. Izražaj totalne CaMKII i fosforilirane α izoforme je značajno porastao u neuronima DM1 štakora istovremeno s promjenama u ponašanju. Izražaj β, γ i δ izoformi nije se promijenio tijekom eksperimenta u oba modela, kao ni izražaj ukupne CaMKII i njene α izoforme u DM2 modelu. Spolni dimorfizam u glikemiji i izražaju CaMKII je uočen u štakorskom modelu DM1 ali ne u DM2. Povećani izražaj tCaMKII u spinalnim neuronima malog promjera, koji su povezani s nocicepcijom je uočen samo u muškim DM1 štakorima. Različiti obrasci glikemije i tCaMKII izražaja u mužjaka i ženki kod DM1 modela nisu bili povezani sa spolnim dimorfizmom u ponašanju povezanom s boli. Zaključci: Ovi rezultati upućuju na moguću ulogu CaMKII u prijenosu osjeta boli u ranoj fazi dijabetesa tipa 1, ali ne i dijabetesa tipa 2. Također, naši rezultatu ne sugeriraju spolne razlike u bolnoj dijabetičkoj neuropatiji kod štakora. Enzim CaMKII bi trebalo biti testiran kao farmakološko sredstvo za liječenje boli u dijabetičkoj neuropatiji
- …
