1,720,981 research outputs found
Influence of lumbar interspace on the haemodynamyc outcome and quality of anaesthesia for inguinal hernia repair
No full textSpinalna anestezija postaje sve popularnija metoda anestezije te dobiva svoje mjesto u sve više kirurških grana medicine [29]. No pojedine kontraverze ostaju, a jedna od njih je svakako bojazan anesteziologa od hipotenzije pri višim lumbalnim nivoima te bojazan od nedovoljno jake senzorne analgezije kod pacijenta što je od esencijalne važnosti budući da je pacijent u budnom stanju. Cilj ovog istraživanja je bio promatrati pojavu hipotenzije tj. promjene sistoličkog, dijastoličkog, srednjeg arterijskog tlaka u odnosu na bazalni tlak te tlaka pulsa i vremena kad su se te promjene javile u odnosu na injiciranje LA ( izobarični 0,5 % bupivacain) u subarahnoidalni prostor kod pacijenata koji su za op. hernioplastike dobili blok L2-L3 u odnosu na blok L3-L4 te procijeniti nivo boli i senzornu analgeziju kod ta dva lumbalna bloka. Pretpostavka ovog istraživanja jest da za operacije ingvinalne kile (hernioplastika) bolju senzornu analgeziju, a time manje boli i veći komfor pacijenta postižemo neuraksijalnim blokom L2-L3 sa izobaričnim spinalnim anestetikom, a da pritom nemamo značajno veću hipotenziju od one koja se razvije nakon bloka L3-L4 koji dovodi do lošije senzorne analgezije, a time i većeg nekomfora pacijenta. Rezultati ovog istraživanja su potvrdili moju pretpostavku da se hipotenzija ne javlja statistički značajnije kad se za spinalnu anesteziju koristi L2-L3 lumbalni međuprostor u odnosu na L3-L4 međuprostor. Do nastanka hipotenzije došlo je u jednakom broju ispitanika u obje skupine (18,18% i 18,92%) te nije bilo statistički značajne razlike u nastanku hipotenzije između skupina ( 2 =0,55; n.s.). Ovo istraživanje je pokazalo da su oba lumbalna međuprostora dostatna za postizanje adekvatnog senzornog bloka za nivo bolnog podražaja koji nastaje hernioplastikom. U odnosu na ukupan broj ispitanika obiju skupina njih 81,82% nije proživljavalo nikakvu bol (VAS 0) što je statistički značajno više u odnosu na broj ostalih ispitanika koji su imali VAS0 (Z=7,23; p<0,001). Testiranje je pokazalo da je u skupini 1 odsutnost boli (VAS = 0) bila statistički značajno veća u odnosu na skupinu 2 (Z=2,38; p<0,001). Naime, 90,91 % ispitanika iz skupine 1 nije osjećalo nikakvu bol tijekom kirurškog postupka dok iz skupine 2 tek 69,70% ispitanika nije osjećalo bol. Zaključak ovog istraživanja jest da se bolja senzorna analgeziju, a time manje boli i veći komfor pacijenta postiže neuraksijalnim blokom L2-L3 sa izobaričnim spinalnim anestetikom u odnosu na neuraksijalni blok L3-L4 koji dovodi do lošije senzorne analgezije i većeg nekomfora pacijenata, a da su pritom pacijenti jednako hemodinamski stabilni.Background and objectives: To evaluate whether the L2-L3 lumbar interspace more often causes the hypotension and severe bradicardia than the L3-L4 lumbar interspace when isobaric, 0,5 % bupivacain is used for spinal anaesthesia and to evaluate quality of anaesthesia. Methods: Eighty-one patients were randomised into two groups (L2-L3 and L3-L4 group) depended of what lumbar interspace was chosen as site of injection. Spinal anaesthesia was performed with isobaric bupivacain in both groups. Baseline arterial pressures (sistolic, diastolic and median arterial pressure), baseline heart rate were recorded prior to induction and every 5 minute after the spinal anaesthesia. Severity of intraoperative pain, using a 10 cm visual analogue scale (VAS), was evaluated every 5 min during the surgery. Results: There was no significant difference in incidence of hypotension (18,18% and 18,92%;) as well as in incidence of bradicardia (15,91% and 10,81%) but the quality of anaesthesia was better in group L2-L3. Conclusion: L2-L3 lumbar interspace is good choice for spinal anaesthesia with isobaric bupivacain and provides equal haemodinamic stability but better quality of anaesthesia than the L3-L4 lumbar interspace
Influence of lumbar interspace on the haemodynamyc outcome and quality of anaesthesia for inguinal hernia repair
No full textSpinalna anestezija postaje sve popularnija metoda anestezije te dobiva svoje mjesto u sve više kirurških grana medicine [29]. No pojedine kontraverze ostaju, a jedna od njih je svakako bojazan anesteziologa od hipotenzije pri višim lumbalnim nivoima te bojazan od nedovoljno jake senzorne analgezije kod pacijenta što je od esencijalne važnosti budući da je pacijent u budnom stanju. Cilj ovog istraživanja je bio promatrati pojavu hipotenzije tj. promjene sistoličkog, dijastoličkog, srednjeg arterijskog tlaka u odnosu na bazalni tlak te tlaka pulsa i vremena kad su se te promjene javile u odnosu na injiciranje LA ( izobarični 0,5 % bupivacain) u subarahnoidalni prostor kod pacijenata koji su za op. hernioplastike dobili blok L2-L3 u odnosu na blok L3-L4 te procijeniti nivo boli i senzornu analgeziju kod ta dva lumbalna bloka. Pretpostavka ovog istraživanja jest da za operacije ingvinalne kile (hernioplastika) bolju senzornu analgeziju, a time manje boli i veći komfor pacijenta postižemo neuraksijalnim blokom L2-L3 sa izobaričnim spinalnim anestetikom, a da pritom nemamo značajno veću hipotenziju od one koja se razvije nakon bloka L3-L4 koji dovodi do lošije senzorne analgezije, a time i većeg nekomfora pacijenta. Rezultati ovog istraživanja su potvrdili moju pretpostavku da se hipotenzija ne javlja statistički značajnije kad se za spinalnu anesteziju koristi L2-L3 lumbalni međuprostor u odnosu na L3-L4 međuprostor. Do nastanka hipotenzije došlo je u jednakom broju ispitanika u obje skupine (18,18% i 18,92%) te nije bilo statistički značajne razlike u nastanku hipotenzije između skupina ( 2 =0,55; n.s.). Ovo istraživanje je pokazalo da su oba lumbalna međuprostora dostatna za postizanje adekvatnog senzornog bloka za nivo bolnog podražaja koji nastaje hernioplastikom. U odnosu na ukupan broj ispitanika obiju skupina njih 81,82% nije proživljavalo nikakvu bol (VAS 0) što je statistički značajno više u odnosu na broj ostalih ispitanika koji su imali VAS0 (Z=7,23; p<0,001). Testiranje je pokazalo da je u skupini 1 odsutnost boli (VAS = 0) bila statistički značajno veća u odnosu na skupinu 2 (Z=2,38; p<0,001). Naime, 90,91 % ispitanika iz skupine 1 nije osjećalo nikakvu bol tijekom kirurškog postupka dok iz skupine 2 tek 69,70% ispitanika nije osjećalo bol. Zaključak ovog istraživanja jest da se bolja senzorna analgeziju, a time manje boli i veći komfor pacijenta postiže neuraksijalnim blokom L2-L3 sa izobaričnim spinalnim anestetikom u odnosu na neuraksijalni blok L3-L4 koji dovodi do lošije senzorne analgezije i većeg nekomfora pacijenata, a da su pritom pacijenti jednako hemodinamski stabilni.Background and objectives: To evaluate whether the L2-L3 lumbar interspace more often causes the hypotension and severe bradicardia than the L3-L4 lumbar interspace when isobaric, 0,5 % bupivacain is used for spinal anaesthesia and to evaluate quality of anaesthesia. Methods: Eighty-one patients were randomised into two groups (L2-L3 and L3-L4 group) depended of what lumbar interspace was chosen as site of injection. Spinal anaesthesia was performed with isobaric bupivacain in both groups. Baseline arterial pressures (sistolic, diastolic and median arterial pressure), baseline heart rate were recorded prior to induction and every 5 minute after the spinal anaesthesia. Severity of intraoperative pain, using a 10 cm visual analogue scale (VAS), was evaluated every 5 min during the surgery. Results: There was no significant difference in incidence of hypotension (18,18% and 18,92%;) as well as in incidence of bradicardia (15,91% and 10,81%) but the quality of anaesthesia was better in group L2-L3. Conclusion: L2-L3 lumbar interspace is good choice for spinal anaesthesia with isobaric bupivacain and provides equal haemodinamic stability but better quality of anaesthesia than the L3-L4 lumbar interspace
Utjecaj dobi na efektivni volumen anestetika za supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka
No full textPozadina: Starenjem nastaju involutivne promjene perifernog živčanog sustava. Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi srednju efektivnu dozu (volumen) lokalnog anestetika koji je potreban za učinkovit supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka u 50% (ED50) i 95% (ED95) ispitanika starije životne dobi (uzorak ispitanika, > 65 godina) i ispitanika srednje životne dobi (kontrolna skupina, <45 godina). Budući da smo u starijih ispitanika očekivali involutivne promjene ramenog spleta, pretpostavili smo smanjenu ED50, ED95 lokalnog anestetika. Metode: Prospektivno istraživanje provedeno je na Odjelu anesteziologije i intenzivnog liječenja Kliničke bolnice Merkur. Uključeno je ukupno 44 ispitanika, 22 ispitanika po skupini. Ispitanicima je, za potrebe kirurške anestezije za operacijske zahvate u području gornjeg ekstremiteta, izveden supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka. Strukturna analiza ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji učinjena je ultrazvučnim mjerenjem površine poprečnog presjeka ramenog spleta. Ispitanici su odabirani sekvencijalnom alokacijom, a studijska metoda bila je „step-up/step-down“ model, gdje volumen lokalnog anestetika za narednog ispitanika određuje ishod senzornog bloka prethodnog ispitanika. Početni volumen lokalnog anestetika (50:50 mješavina, 0.5% levobupivakaina, 2% lidokaina) bio je 30 ml. U slučaju uspješnog senzornog bloka ramenog spleta sljedećem je ispitaniku injektirano 5 ml manje lokalnog anestetika, a u slučaju neuspješnog senzornog bloka ramenog spleta sljedećem je ispitaniku ordiniran volumen lokalnog anestetika uvećan za 5 ml. Slijed je nastavljen do ukupno 22 ispitanika po skupini. Srednji efektivni volumen lokalnog anestetika (ED50) utvrđen je putem Dixonove i Maseyjeve statističke metode, a izračun ED95 učinjen je logističkom regresijom. Također je istraženo vrijeme početka i duljina trajanja senzornog bloka za sva četiri završna živca ramenog spleta (palčani, lakatni, mišićno-koštani i središnji živac) te kvaliteta intraoperacijske analgezije. Rezultati: Efektivni volumen lokalnog anestetika značajno se razlikovao među ispitanicima srednje i starije životne dobi , ED50 [23.0 ml, 95% interval pouzdanosti (CI) 13.7-32.3 naspram 11.9 ml, 95% CI 9.3-14.6); 95% CI razlike 1.6-20.6, P = 0.027] kao i ED95 [44.52 ml, 95% CI 19.05-69.99 ml naspram 16.49 ml, 95% CI 12.23-20.75 ml; 95% CI razlike 0.7- 55.3 ml, P=0.044]. Površina poprečnog presjeka ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji ispitanika srednje životne dobi iznosi 0.95±0.15, a u starijih ispitanika iznosi 0.51±0.06 cm2 86 te je razlika statistički značajna (P <0.001). Značajna je razlika u početku nastanka senzornog bloka za sva četiri završna živca između ispitanika srednje i starije životne dobi (26.5±3.5 naspram 22.5±3.1, P= 0.003 za lakatni ž; 25.0±3.3 naspram 20.2±3.0, P=0.0001 za središnji ž; 25.7±4.0 naspram 20.7±4.7, P=0.0007 za palčani ž; 25.9±3.8 naspram 20.6±4.6, P=0.0004 za mišićno-koštani ž.). Također je značajna razlika u duljini trajanja senzornog bloka za sva četiri završna živca između ispitanika srednje i starije životne dobi (164.6±15.1 naspram 213.5±25.8, P=0.0001 za lakatni ž.; 147.1±23.1 naspram 192.7±27.0, P=0.0002 za središnji ž.; 144.6±23.8 naspram 177.3±27.1, P=0.004 za palčani ž.; 149.6±24.4 naspram 199.6± 26.1, P= 0.0001 za mišićno-koštani ž.). Nije uočena razlika među testiranim skupinama u intraoperacijskoj analgeziji kod ispitanika s uspješnim senzornim blokom. Zaključak: Navedenim istraživanjem prikazujemo značajno smanjen efektivni volumen lokalnog anestetika koji je potreban za uspješan senzorni blok u 50% ispitanika (ED50) i u 95% ispitanika (ED95) starije životne dobi u odnosu na ispitanike srednje životne dobi (ED50, 11.9 ml naspram 23.0 ml; ED95 16.5 ml naspram 44 ml). Istraživanje pokazuje manju površinu poprečnog presjeka (CSA) ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji u starijih ispitanika (0.51±0.06 cm2 naspram 0.95±0.15 cm2). Uočen je i brži nastup (onset time) senzornog bloka kao i dulje trajanje senzornog bloka za svaki testirani živac ramenog spleta u ispitanika starije životne dobi, što možemo objasniti njihovom povećanom osjetljivošću na djelovanje lokalnog anestetika
Utjecaj dobi na efektivni volumen anestetika za supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka
No full textPozadina: Starenjem nastaju involutivne promjene perifernog živčanog sustava. Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi srednju efektivnu dozu (volumen) lokalnog anestetika koji je potreban za učinkovit supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka u 50% (ED50) i 95% (ED95) ispitanika starije životne dobi (uzorak ispitanika, > 65 godina) i ispitanika srednje životne dobi (kontrolna skupina, <45 godina). Budući da smo u starijih ispitanika očekivali involutivne promjene ramenog spleta, pretpostavili smo smanjenu ED50, ED95 lokalnog anestetika. Metode: Prospektivno istraživanje provedeno je na Odjelu anesteziologije i intenzivnog liječenja Kliničke bolnice Merkur. Uključeno je ukupno 44 ispitanika, 22 ispitanika po skupini. Ispitanicima je, za potrebe kirurške anestezije za operacijske zahvate u području gornjeg ekstremiteta, izveden supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka. Strukturna analiza ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji učinjena je ultrazvučnim mjerenjem površine poprečnog presjeka ramenog spleta. Ispitanici su odabirani sekvencijalnom alokacijom, a studijska metoda bila je „step-up/step-down“ model, gdje volumen lokalnog anestetika za narednog ispitanika određuje ishod senzornog bloka prethodnog ispitanika. Početni volumen lokalnog anestetika (50:50 mješavina, 0.5% levobupivakaina, 2% lidokaina) bio je 30 ml. U slučaju uspješnog senzornog bloka ramenog spleta sljedećem je ispitaniku injektirano 5 ml manje lokalnog anestetika, a u slučaju neuspješnog senzornog bloka ramenog spleta sljedećem je ispitaniku ordiniran volumen lokalnog anestetika uvećan za 5 ml. Slijed je nastavljen do ukupno 22 ispitanika po skupini. Srednji efektivni volumen lokalnog anestetika (ED50) utvrđen je putem Dixonove i Maseyjeve statističke metode, a izračun ED95 učinjen je logističkom regresijom. Također je istraženo vrijeme početka i duljina trajanja senzornog bloka za sva četiri završna živca ramenog spleta (palčani, lakatni, mišićno-koštani i središnji živac) te kvaliteta intraoperacijske analgezije. Rezultati: Efektivni volumen lokalnog anestetika značajno se razlikovao među ispitanicima srednje i starije životne dobi , ED50 [23.0 ml, 95% interval pouzdanosti (CI) 13.7-32.3 naspram 11.9 ml, 95% CI 9.3-14.6); 95% CI razlike 1.6-20.6, P = 0.027] kao i ED95 [44.52 ml, 95% CI 19.05-69.99 ml naspram 16.49 ml, 95% CI 12.23-20.75 ml; 95% CI razlike 0.7- 55.3 ml, P=0.044]. Površina poprečnog presjeka ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji ispitanika srednje životne dobi iznosi 0.95±0.15, a u starijih ispitanika iznosi 0.51±0.06 cm2 86 te je razlika statistički značajna (P <0.001). Značajna je razlika u početku nastanka senzornog bloka za sva četiri završna živca između ispitanika srednje i starije životne dobi (26.5±3.5 naspram 22.5±3.1, P= 0.003 za lakatni ž; 25.0±3.3 naspram 20.2±3.0, P=0.0001 za središnji ž; 25.7±4.0 naspram 20.7±4.7, P=0.0007 za palčani ž; 25.9±3.8 naspram 20.6±4.6, P=0.0004 za mišićno-koštani ž.). Također je značajna razlika u duljini trajanja senzornog bloka za sva četiri završna živca između ispitanika srednje i starije životne dobi (164.6±15.1 naspram 213.5±25.8, P=0.0001 za lakatni ž.; 147.1±23.1 naspram 192.7±27.0, P=0.0002 za središnji ž.; 144.6±23.8 naspram 177.3±27.1, P=0.004 za palčani ž.; 149.6±24.4 naspram 199.6± 26.1, P= 0.0001 za mišićno-koštani ž.). Nije uočena razlika među testiranim skupinama u intraoperacijskoj analgeziji kod ispitanika s uspješnim senzornim blokom. Zaključak: Navedenim istraživanjem prikazujemo značajno smanjen efektivni volumen lokalnog anestetika koji je potreban za uspješan senzorni blok u 50% ispitanika (ED50) i u 95% ispitanika (ED95) starije životne dobi u odnosu na ispitanike srednje životne dobi (ED50, 11.9 ml naspram 23.0 ml; ED95 16.5 ml naspram 44 ml). Istraživanje pokazuje manju površinu poprečnog presjeka (CSA) ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji u starijih ispitanika (0.51±0.06 cm2 naspram 0.95±0.15 cm2). Uočen je i brži nastup (onset time) senzornog bloka kao i dulje trajanje senzornog bloka za svaki testirani živac ramenog spleta u ispitanika starije životne dobi, što možemo objasniti njihovom povećanom osjetljivošću na djelovanje lokalnog anestetika
Utjecaj dobi na efektivni volumen anestetika za supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka
No full textPozadina: Starenjem nastaju involutivne promjene perifernog živčanog sustava. Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi srednju efektivnu dozu (volumen) lokalnog anestetika koji je potreban za učinkovit supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka u 50% (ED50) i 95% (ED95) ispitanika starije životne dobi (uzorak ispitanika, > 65 godina) i ispitanika srednje životne dobi (kontrolna skupina, <45 godina). Budući da smo u starijih ispitanika očekivali involutivne promjene ramenog spleta, pretpostavili smo smanjenu ED50, ED95 lokalnog anestetika. Metode: Prospektivno istraživanje provedeno je na Odjelu anesteziologije i intenzivnog liječenja Kliničke bolnice Merkur. Uključeno je ukupno 44 ispitanika, 22 ispitanika po skupini. Ispitanicima je, za potrebe kirurške anestezije za operacijske zahvate u području gornjeg ekstremiteta, izveden supraklavikularni blok ramenog spleta pod kontrolom ultrazvuka. Strukturna analiza ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji učinjena je ultrazvučnim mjerenjem površine poprečnog presjeka ramenog spleta. Ispitanici su odabirani sekvencijalnom alokacijom, a studijska metoda bila je „step-up/step-down“ model, gdje volumen lokalnog anestetika za narednog ispitanika određuje ishod senzornog bloka prethodnog ispitanika. Početni volumen lokalnog anestetika (50:50 mješavina, 0.5% levobupivakaina, 2% lidokaina) bio je 30 ml. U slučaju uspješnog senzornog bloka ramenog spleta sljedećem je ispitaniku injektirano 5 ml manje lokalnog anestetika, a u slučaju neuspješnog senzornog bloka ramenog spleta sljedećem je ispitaniku ordiniran volumen lokalnog anestetika uvećan za 5 ml. Slijed je nastavljen do ukupno 22 ispitanika po skupini. Srednji efektivni volumen lokalnog anestetika (ED50) utvrđen je putem Dixonove i Maseyjeve statističke metode, a izračun ED95 učinjen je logističkom regresijom. Također je istraženo vrijeme početka i duljina trajanja senzornog bloka za sva četiri završna živca ramenog spleta (palčani, lakatni, mišićno-koštani i središnji živac) te kvaliteta intraoperacijske analgezije. Rezultati: Efektivni volumen lokalnog anestetika značajno se razlikovao među ispitanicima srednje i starije životne dobi , ED50 [23.0 ml, 95% interval pouzdanosti (CI) 13.7-32.3 naspram 11.9 ml, 95% CI 9.3-14.6); 95% CI razlike 1.6-20.6, P = 0.027] kao i ED95 [44.52 ml, 95% CI 19.05-69.99 ml naspram 16.49 ml, 95% CI 12.23-20.75 ml; 95% CI razlike 0.7- 55.3 ml, P=0.044]. Površina poprečnog presjeka ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji ispitanika srednje životne dobi iznosi 0.95±0.15, a u starijih ispitanika iznosi 0.51±0.06 cm2 86 te je razlika statistički značajna (P <0.001). Značajna je razlika u početku nastanka senzornog bloka za sva četiri završna živca između ispitanika srednje i starije životne dobi (26.5±3.5 naspram 22.5±3.1, P= 0.003 za lakatni ž; 25.0±3.3 naspram 20.2±3.0, P=0.0001 za središnji ž; 25.7±4.0 naspram 20.7±4.7, P=0.0007 za palčani ž; 25.9±3.8 naspram 20.6±4.6, P=0.0004 za mišićno-koštani ž.). Također je značajna razlika u duljini trajanja senzornog bloka za sva četiri završna živca između ispitanika srednje i starije životne dobi (164.6±15.1 naspram 213.5±25.8, P=0.0001 za lakatni ž.; 147.1±23.1 naspram 192.7±27.0, P=0.0002 za središnji ž.; 144.6±23.8 naspram 177.3±27.1, P=0.004 za palčani ž.; 149.6±24.4 naspram 199.6± 26.1, P= 0.0001 za mišićno-koštani ž.). Nije uočena razlika među testiranim skupinama u intraoperacijskoj analgeziji kod ispitanika s uspješnim senzornim blokom. Zaključak: Navedenim istraživanjem prikazujemo značajno smanjen efektivni volumen lokalnog anestetika koji je potreban za uspješan senzorni blok u 50% ispitanika (ED50) i u 95% ispitanika (ED95) starije životne dobi u odnosu na ispitanike srednje životne dobi (ED50, 11.9 ml naspram 23.0 ml; ED95 16.5 ml naspram 44 ml). Istraživanje pokazuje manju površinu poprečnog presjeka (CSA) ramenog spleta u supraklavikularnoj regiji u starijih ispitanika (0.51±0.06 cm2 naspram 0.95±0.15 cm2). Uočen je i brži nastup (onset time) senzornog bloka kao i dulje trajanje senzornog bloka za svaki testirani živac ramenog spleta u ispitanika starije životne dobi, što možemo objasniti njihovom povećanom osjetljivošću na djelovanje lokalnog anestetika
Influence of lumbar interspace on the haemodynamyc outcome and quality of anaesthesia for inguinal hernia repair
No full textSpinalna anestezija postaje sve popularnija metoda anestezije te dobiva svoje mjesto u sve više kirurških grana medicine [29]. No pojedine kontraverze ostaju, a jedna od njih je svakako bojazan anesteziologa od hipotenzije pri višim lumbalnim nivoima te bojazan od nedovoljno jake senzorne analgezije kod pacijenta što je od esencijalne važnosti budući da je pacijent u budnom stanju. Cilj ovog istraživanja je bio promatrati pojavu hipotenzije tj. promjene sistoličkog, dijastoličkog, srednjeg arterijskog tlaka u odnosu na bazalni tlak te tlaka pulsa i vremena kad su se te promjene javile u odnosu na injiciranje LA ( izobarični 0,5 % bupivacain) u subarahnoidalni prostor kod pacijenata koji su za op. hernioplastike dobili blok L2-L3 u odnosu na blok L3-L4 te procijeniti nivo boli i senzornu analgeziju kod ta dva lumbalna bloka. Pretpostavka ovog istraživanja jest da za operacije ingvinalne kile (hernioplastika) bolju senzornu analgeziju, a time manje boli i veći komfor pacijenta postižemo neuraksijalnim blokom L2-L3 sa izobaričnim spinalnim anestetikom, a da pritom nemamo značajno veću hipotenziju od one koja se razvije nakon bloka L3-L4 koji dovodi do lošije senzorne analgezije, a time i većeg nekomfora pacijenta. Rezultati ovog istraživanja su potvrdili moju pretpostavku da se hipotenzija ne javlja statistički značajnije kad se za spinalnu anesteziju koristi L2-L3 lumbalni međuprostor u odnosu na L3-L4 međuprostor. Do nastanka hipotenzije došlo je u jednakom broju ispitanika u obje skupine (18,18% i 18,92%) te nije bilo statistički značajne razlike u nastanku hipotenzije između skupina ( 2 =0,55; n.s.). Ovo istraživanje je pokazalo da su oba lumbalna međuprostora dostatna za postizanje adekvatnog senzornog bloka za nivo bolnog podražaja koji nastaje hernioplastikom. U odnosu na ukupan broj ispitanika obiju skupina njih 81,82% nije proživljavalo nikakvu bol (VAS 0) što je statistički značajno više u odnosu na broj ostalih ispitanika koji su imali VAS0 (Z=7,23; p<0,001). Testiranje je pokazalo da je u skupini 1 odsutnost boli (VAS = 0) bila statistički značajno veća u odnosu na skupinu 2 (Z=2,38; p<0,001). Naime, 90,91 % ispitanika iz skupine 1 nije osjećalo nikakvu bol tijekom kirurškog postupka dok iz skupine 2 tek 69,70% ispitanika nije osjećalo bol. Zaključak ovog istraživanja jest da se bolja senzorna analgeziju, a time manje boli i veći komfor pacijenta postiže neuraksijalnim blokom L2-L3 sa izobaričnim spinalnim anestetikom u odnosu na neuraksijalni blok L3-L4 koji dovodi do lošije senzorne analgezije i većeg nekomfora pacijenata, a da su pritom pacijenti jednako hemodinamski stabilni.Background and objectives: To evaluate whether the L2-L3 lumbar interspace more often causes the hypotension and severe bradicardia than the L3-L4 lumbar interspace when isobaric, 0,5 % bupivacain is used for spinal anaesthesia and to evaluate quality of anaesthesia. Methods: Eighty-one patients were randomised into two groups (L2-L3 and L3-L4 group) depended of what lumbar interspace was chosen as site of injection. Spinal anaesthesia was performed with isobaric bupivacain in both groups. Baseline arterial pressures (sistolic, diastolic and median arterial pressure), baseline heart rate were recorded prior to induction and every 5 minute after the spinal anaesthesia. Severity of intraoperative pain, using a 10 cm visual analogue scale (VAS), was evaluated every 5 min during the surgery. Results: There was no significant difference in incidence of hypotension (18,18% and 18,92%;) as well as in incidence of bradicardia (15,91% and 10,81%) but the quality of anaesthesia was better in group L2-L3. Conclusion: L2-L3 lumbar interspace is good choice for spinal anaesthesia with isobaric bupivacain and provides equal haemodinamic stability but better quality of anaesthesia than the L3-L4 lumbar interspace
LIVER TRANSPLANTATION AND ALLERGY: TRANSPLANT-ACQUIRED FOOD ALLERGY
Full text linkTransplant-acquired food allergy is a well known phenomenon especially linked to liver transplants. Risk factors lie both in transplant recipient and transplant donor - age of recipient and the maturity of immune regulatory mechanisms, family history of atopy in recipient, young age of the donor and atopic history in donor. The exact mechanism has not yet been established and there are many different explanations of this pathophysiologic process. Transplanted liver is a large and well perfused organ, rich in pluripotent hematopoietic stem cells and donor's IgE antibodies that can alter immunological response in the host. Some studies suggest that post-transplant immunosuppression with tacrolimus is linked to an increased occurrence of IgE-mediated sensitization and manifestation of allergic disease.
Research in the field of transplant-acquired food allergy is not important only for transplant patients and physicians involved but also for understanding the mechanism of food allergy development in general population and potentially reducing this global health concerning issue
Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis
Full text linkThe present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation
counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings
are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that
only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into
account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed
Duration and Variability of Speech Segments in Fluent Speech of Children with and without Stuttering
No full textThe purpose of this study was to compare the duration and variability of speech segments of children who stutter with
those of children who do not stutter and to identify changes in duration and variability of speech segments due to the effect
of utterance length. Eighteen children participated (ranging from 6.3 to 7.9 years of age). The experimental task required
the children to repeat a single word in isolation and the same word embedded in a sentence. Durations of speech
segments and Coefficients of variation (Cv) were defined to assess temporal parameters of speech. Significant differences
were found in the variability of speech segments on the sentence level, but not in duration. The findings supported the assumption
that linguistic factors pose direct demands on the speech motor system and that the extra duration of speech
segments observed in the speech of stuttering adults may be a kind of compensation strategy
- …
