1,721,164 research outputs found
Expressing time in Šenoa's novel Zlatarevo zlato
Full text linkU radu se kreće od opisa jezikoslovne literature te kategorije vremena u jezikoslovnoj literaturi. August Šenoa, autor istraživanoga djela, pisao je pravopisom zagrebačke filološke škole pa su istaknuta i najvažnija pravopisna obilježja navedene škole, a samim time i djela. Naglasak je istraživanja rada na vremenskim značenjima besprijedložnih i prijedložnih-padežnih izraza prema podjeli u Gramatici hrvatskoga jezika, Hrvatskoj gramatici i Gramatici hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Genitiv, kao padež s najvećim brojem prijedloga, izdvaja se i kao najučestaliji padež u prijedložno-padežnim izrazima vremenskoga značenja. Jezikoslovna literatura navodi vremensko značenje i svih ostalih padeža hrvatskoga jezika, no u istraživanome se djelu ne nalaze primjeri nominativa i dativa u vremenskome značenju
Passive Sentences in Croatian 19th Century Grammar Books
Full text linkU radu se prikazuje poimanje pasiva u gramatičara 19. stoljeća: Vjekoslava Babukića, Antuna Mažuranića i Adolfa Vebera Tkalčevića, istaknutih predstavnika zagrebačke filološke škole. Njihovi se pristupi pasivu opisuju kroz iskazivanje vršitelja i trpitelja radnje te kroz vremensku vrijednost pasivnog predikata. Budući da se pasiv rijetko upotrebljavao u 19. stoljeću, u radu se uspoređuje i sa suvremenim poimanjem pasiva
Declension of nouns in modern Croatian grammars
Full text linkU ovome radu bit će prikazana i uspoređena dva načina podjele imenica u suvremenim hrvatskim gramatikama. Jedan je način podjela imenica prema genitivu jednine na tri imeničke vrste koje se po sklonidbenim nastavcima nazivaju: a-vrsta, e-vrsta, i-vrsta . Takav način podjele i sklonidbe imenica zastupljen je u suvremenim hrvatskim gramatikama čiji su autori jezikoslovci-sljedbenici zagrebačke filološke škole. Drugu pak struju čine tzv. „hrvatski vukovci“, tj. sljedbenici djelovanja i shvaćanja srpskoga jezikoslovca i folklorista Vuka Karadžića koji, između ostalog, zastupaju podjelu imenica prema gramatičkome rodu. Detaljno će biti opisane imeničke sklonidbe prema dvama načinima podjele, a bit će dosta riječi i o djelovanju te odnosu dviju glavnih jezikoslovnih škola u 19. stoljeću, o gramatikama 20. stoljeća i o suvremenim hrvatskim gramatikama
Discussions on the Affiliation of the Shtokavian Dialect in the 19th Century
Full text linkU radu se želi objediniti i na što jednostavniji način objasniti jezična previranja koja su se događala oko hrvatskoga jezika u 19. stoljeću, posebice u drugoj polovici 19. stoljeća, kada će se dogoditi sudbonosni događaji za cjelokupni daljni razvoj hrvatskoga jezika. Najprije se žele prikazati povijesno-politička, dakle izvanjezična zbivanja koja su utjecala na cjelokupnu ‘jezikoslovnu scenu’ u Hrvatskoj u 19. stoljeću koju čini više jezikoslovnih škola sa svojim različitim osobinama, te koje se škole za što zalažu, koji su im ciljevi i kolika je u stvari njihova važnost. U radu se također prikazuje na koji se način jedna politička ideologija odrazila na razvoj jezika. Opisan je rad svih hrvatskih filoloških škola u devetnaestom stoljeću te na koji su način hrvatski jezikoslovci sa srpskim jezikoslovcem Vukom Stefanovićem Karadžićem na čelu provodili jezičnu politiku koju Karadžić najvljuje u svome kontroverznome članku Srbi svi i svuda koja je nastala pod izvanjezičnim, prije svega političkim utjecajem, kao i temelje takvog izvanjezičnog djelovanja koji se temelje na političkom pamfletu Načertanije, autora Ilije Garašanina. Nadalje, u radu je opisano na koji su se način hrvatski jezikoslovci, kao pripadnici različitih filoloških škola borili za samoodređenje hrvatskoga jezika. Ovdje se ponajprije misli na zagrebačku filološku školu i jezikoslovce koji se smatraju njezinim pripadnicima i koji su bili suprostavljeni Vuku Karadžiću čije su namjere ugrožavale samoodređenost hrvatskoga jezika, te Karadžićevim pristalicama kojih je bilo među hrvatskim jezikoslovcima – hrvatskim vukovcima
Verb types and classes in contemporary Croatian grammars
Full text linkU radu će biti riječi o podjeli glagola na glagolske vrste i razrede. Na temelju literature, tj. triju suvremenih hrvatskih gramatika prikazat će se i usporediti pripadnost glagola pojedinim vrstama i razredima. Zbog različitosti njihove infinitivne i prezentske osnove i radi lakšeg određivanja svakog oblika glagola, svi se glagoli dijele na vrste, a vrste na razrede. Istoj skupini pripadaju glagoli koji dijele neke zajedničke osobine, prvenstveno oni glagoli s jednakim infinitivnim završetkom i istim načinom tvorbe prezenta i ostalih oblika. Pojedine podjele navode i obilježja koja svaka glagolska kategorija ima kao što su infinitivni i prezentski završetak, tematski sufiks ili glagolski sufiks, odnosno glasove ispred infinitivnih i prezentskih nastavaka. Sve nabrojano bit će navedeno i razdvojeno u tablicama, a objasnit će se i gramatičko pojmovlje i nazivlje u glagola
Verb tenses in Veber's Slovnica Hrvatska
Full text linkU radu se opisuju glagolska vremena i glagolski načini u Veberovoj Slovnici hèrvatskoj iz 1871. godine te se uspoređuju s glagolskim vremenima i načinima u suvremenim gramatikama na taj način da se naglasak stavlja na opis, tvorbu i nazive kojima se služio Veber. Na početku rada ukratko se opisuju slovopis, pravopis i nazivlje Veberove Slovnice, a daje se i uvid u suvremenu
literaturu koja govori o Slovnici. Na taj se način pokazuje koliko su se glagolski oblici, opis te tvorba glagolskih vremena i načina predstavnika zagrebačke škole, razlikovali od suvremenog jezika
Dativ i lokativ u suvremenim hrvatskim gramatikama
No full textU svim sklonidbenim vrstama dativ i lokativ izjednačeni su po padežnom nastavku i njime ih nije moguće razlučiti; ta se dva padeža razlikuju prema prijedlozima s kojima dolaze u rečenici. Lokativ je prijedložni izraz i uvijek dolazi s jednim od prijedloga: u, na, o, po, pri. Sve do gramatike Tome Maretića, odnosno dok dativ i lokativ nisu padežnim nastavkom ujednačeni, prijedlog prema spominje se uz dativ ili se ne navodi kamo spada. Danas ga jedni svrstavaju uz dativ, drugi uz lokativ, a neki tvrde da ovisno o značenju može biti i dativni i lokativni. Većina suvremenih gramatika čuva pravilnu upotrebu navezaka napominjući pojavu njihova miješanja, odnosno gubljenja izvornog oblika. Briga za očuvanje jezične kulture sastoji se od njegovanja dativa s naveskom –u, a upravo uz taj oblik stari tekstovi pokazuju vezivanje prijedloga prema. Gramatike se obično slažu kada je riječ o značenju pojedinih padeža, tek je znatnije odstupanje zabilježeno kod onih koji prema pripisuju i dativu i lokativu
The instrumental case in the 19th century slovnica and contemporary Croatian grammar books
Full text linkU ovom radu opisuje se instrumental u slovnicama 19. stoljeća i suvremenim hrvatskim gramatikama. Instrumental je slično opisan tijekom povijesti hrvatskoga jezika, a u razdoblju zagrebačke filološke škole najbolje i najiscrpnije prikazao ga je Adolfo Veber Tkalčević u svojoj Skladnji ilirskog jezika, koja se uzima kao prva hrvatska sintaksa objavljena kao posebna knjiga. Na jezikoslovnom planu, uz Adolfa Vebera Tkalčevića, kao središnje osobe i najplodnijeg filologa 19. stoljeća, bila su aktivna i druga dva važna predstavnika i zagovaratelja zagrebačke jezične koncepcije, Vjekoslav Babukić i Antun Mažuranić. Cilj je ovoga rada prikazati i opisati posljednji padež hrvatskoga jezika na morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj razini u 19. stoljeću, u slovnicama navedenih zagrebačkih slovničara, te isto to usporediti sa suvremenim hrvatskim gramatikama i prikazati njihove sličnosti i razlike. Pri opisu instrumentala jednine i vrste uzeo sam u obzir i znanstvene radove jer je riječ o važnom normativnom pitanju dok je ostatak rada rezultat samostalnog istraživanja slovnica i gramatika
Kondicional II. u hrvatskom književnom jeziku
Full text linkRad prikazuje tvorbu, značenje i upotrebu kondicionala II. na temelju suvremenih gramatika. Kondicional II. doveden je u svezu s relativnom gotovom sadašnjosti i s drugim glagolskim oblicima koji mogu ponekad preuzeti njegovo značenje. U poglavlju o upotrebi kondicionala II. objašnjeno je u kakvim se rečenicama kondicional II. javlja, upotrebljava li se u trpnom obliku te koje su najčešće pogrješke pri upotrebi kondicionala u razgovornom jeziku. Sve navedeno oprimjereno je rečenicama s kondicionalom II. iz upotrebe, odnosno suvremenog hrvatskog jezika, što je naposljetku uspoređeno sa stanjem kondicionala II. u srpskom jeziku
Object clause
Full text linkU ovome radu dobiven je pregled zavisno složene rečenice kao veće cjeline i objektne rečenice unutar te cjeline na kojoj je i bio naglasak. Iznesene su literaturne jedinice koje su poslužile kao ogled i prema kojima je i nastao cijeli opis zavisno složene objektne rečenice. Literaturne jedinice obuhvaćaju građu 20. i 21. stoljeća i tako se dobio uvid u jezikoslovnu misao o objektnoj rečenici. Ono što je još važno, a što je navedeno u radu je jezik kojim se pojedine literaturne jedinice koriste, što je na neki način i odraz jezične baštine vremena u kojemu je literatura nastala. Kad je u pitanju zavisna rečenica, jedni su autori svojevremeno naglasak stavljali na broj glagola u rečenici, drugi na predikat koji otvara mjesto svim ostalim rečeničnim dijelovima. Ovdje su, kao što su navedene i u literaturi, iznesene i vrste zavisno složenih rečenica i njihovi kratki opisi te nazivi koji su se mijenjali kroz povijest. U objektnoj rečenici naglasak je bio na praznom objektnom mjestu ili na suodnosnoj riječi, ali i pitanju koje se postavlja za objektnu rečenicu. Iz primjera objektnih rečenica u radu, navedena teorija se i primijenila pa su, samim time, teorije o objektnoj rečenici iz U ovome radu dobiven je pregled zavisno složene rečenice kao veće cjeline i objektne rečenice unutar te cjeline na kojoj je i bio naglasak. Iznesene su literaturne jedinice koje su poslužile kao ogled i prema kojima je i nastao cijeli opis zavisno složene objektne rečenice. Literaturne jedinice obuhvaćaju građu 20. i 21. stoljeća i tako se dobio uvid u jezikoslovnu misao o objektnoj rečenici. Ono što je još važno, a što je navedeno u radu je jezik kojim se pojedine literaturne jedinice koriste, što je na neki način i odraz jezične baštine vremena u kojemu je literatura nastala. Kad je u pitanju zavisna rečenica, jedni su autori svojevremeno naglasak stavljali na broj glagola u rečenici, drugi na predikat koji otvara mjesto svim ostalim rečeničnim dijelovima. Ovdje su, kao što su navedene i u literaturi, iznesene i vrste zavisno složenih rečenica i njihovi kratki opisi te nazivi koji su se mijenjali kroz povijest. U objektnoj rečenici naglasak je bio na praznom objektnom mjestu ili na suodnosnoj riječi, ali i pitanju koje se postavlja za objektnu rečenicu. Iz primjera objektnih rečenica u radu, navedena teorija se i primijenila pa su, samim time, teorije o objektnoj rečenici iz literature ovdje i potvrđene. Iz primjera se pokazalo kako zavisno složena rečenica ima svoju glavnu i zavisnu surečenicu i kako se one nadopunjuju, odnosno ovisne su jedna o drugoj
- …
