1,720,974 research outputs found
Surgical treatment of Inflammatory bowel disease complications
No full textCrohnova bolest, ulcerozni kolitis te nespecifični kolitis klasificiraju se u skupinu bolesti pod nazivom upalne bolesti crijeva. Incidencija se tijekom nekoliko desetljeća drastično povećala, a u podlozi je autoimunosni odgovor bolesnika na sluznicu crijeva što dovodi do kronične upale, oštećenja, pojave simptoma vezanih uz probavni trakt te razvoj komplikacija. Najčešće komplikacije koje se javljaju su toksični megakolon, opstrukcija, perforacija i krvarenje, zatim strikture, apscesi i perianalne lezije koje su više karakteristične za Crohnovu bolest. Liječenje upalnih bolesti crijeva sastoji se od medikamentoznog i kirurškog liječenja. Usprkos modernoj medikamentoznoj terapiji, većina pacijenata tokom svog života razvije barem jednu komplikaciju zbog koje je potrebna kirurška intervencija. Liječenje komplikacija Crohnove bolesti podrazumijeva olakšanje od simptoma s potencijalnim rizikom za ponovnu pojavu komplikacija, dok je kod ulceroznog kolitisa riječ o potpunom izlječenju. Kirurške tehnike koje se koriste različite su za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis, a izvode se klasičnim otvorenim pristupom kroz abdomen ili sve popularnijom laparoskopskom metodom. Kod Crohnove bolesti, najčešće se izvode segmentalne resekcije zahvaćenog dijela crijeva s formiranjem anastomoze, zatim fistulotomije, Seton drenaže i incizije apscesa. Kod ulceroznog kolitisa, s obzirom na njegovu ograničenu lokalizaciju na kolon, najčešće se izvode kolektomije i proktokolektomije s ileal-pouch anastomozom. Za liječenje stenoza uzrokovanih Crohnovom bolesti najčešće se izvode metode strikturoplastike, zatim resekcija crijeva te endoskopska balon dilatacija. Izazov, a ujedno i cilj kirurškog liječenja komplikacija, jest smanjenje stope mortaliteta, uspostavljanje normalne funkcije probavnog sustava i poboljšanje ukupne kvalitete života.Crohn's disease, ulcerative colitis and nonspecific colitis are a part of a major group called Inflammatory bowel disease. In the last few decades, the incidence of these diseases has dramatically increased, and the main cause is the patient's autoimmune response which leads to chronic inflammation, mucosal damage, various symptoms and, eventually, the development of complications. The most common complications are toxic megacolon, obstruction, perforation and bleeding, followed by strictures, abscesses and perianal lesions, which are specific for Crohn's disease. Treatment of inflammatory bowel disease consists of medical and surgical treatment. Despite medical treatment, most patients during their lifetime develop a complication that requires surgical intervention. Treatment of complications of Crohn's disease involves relief from symptoms with a potential risk of recurrence, while treatment of ulcerative colitis means complete regression. Surgical techniques that are being used are different for Crohn's disease and ulcerative colitis and can be performed with open laparotomy or with the increasingly popular laparoscopy. In Crohn's disease, the most often performed procedures are segmental resection of the affected intestine with the formation of an anastomosis, fistulotomy, Seton drainage, and abscess incision. In ulcerative colitis, due to localization, colectomy and proctocolectomy with ileal-pouch anastomosis are most often performed. For strictures in Crohn's disease, stricturoplasty techniques are performed the most, followed by bowel resection and endoscopic balloon dilatation. The main goals and challenges of surgical treatment are reducing mortality rates, preserving bowel function and increasing the overall quality of life
Pitanje indikacije aksilarne disekcije u bolesnica sa invazivnim karcinomom dojke i pozitivnim sentinel limfnim čvorom
No full textRak dojke je jedan od najčešćih malignih tumora u svijetu. Od ranih početaka
kirurškog liječenja (Halstedova radikalna mastektomija) kirurgija raka dojke je napredovala
do sve poštednijh zahvata (segmentektomija, tumorektomija).
Opseg kirurškog zahvata se donosi na temelju biopsije sentinel limfnog čvora. Ukoliko
je sentinel limfni čvor pozitivan, prema ranijim smjernicama liječenja zahvat se proširuje na
aksilarnu disekciju. Novost koja se uvodi u terapiju je izbacivanje aksilarne disekcije ukoliko
su pozitivni do dva sentinela uz uvjet da je bolesnica operirana poštednom operacijom dojke u
kombinaciji s postoperativnom radioterapijom.
Cilj ovog rada bio je prikazati u kolikoj mjeri su zahvaćeni ostali limfni čvorovi aksile
u slučaju pozitivnog sentinel čvora te kako navedeno ovisi o infiltraciji kapsule sentinela,
gradusu i T stadiju bolesti.
U ovom je istraživanju analizirano 77 pacijentica sa pozitivnim sentinelom u razdoblju
od pet godina. Bolesnice su kategorizirane prema nekoliko kriterija: pozitivnost ostalih
limfnih čvorova aksile, zahvaćenost kapsule sentinela, gradus tumora, T stadij tumora, dob te
molekularni podtip raka.
Uočeno je da preko 65% pacijentica unatoč pozitivnom sentinel limfnom čvoru ima
negativne ostale limfne čvorove aksile. Dokazana je statistički značajna razlika u ovisnosti o
zahvaćenosti kapsule sentinela i pozitivnih ostalih limfnih čvorova aksile (p=0,001). Također
je potvrđena činjenica da bolesnice s većim gradusom i T stadijem imaju i češće zahvaćenu
aksilu.
Prema našim rezultatima, a u skladu s novim smjernicama još je uvijek velik broj
bolesnica kojima se nepotrebno radi aksilarna disekcija. Smanjivanje navedenog broja
bolesnika i usmjeravanje prema što poštednijoj kirurgiji aksile cilj je kojem moramo težiti u
budućnosti.Breast cancer is one of the most common malignant tumors in the world. The surgery
of breast cancer has progressed a lot since the early beginnings (Halsted’s radical
mastectomy) to more conserving procedures (segmentectomy, tumorectomy).
The extent of the surgical treatment is based on the result of the biopsy of the sentinel
lymph node. According to earlier guidelines, if the lymph node is positive, the procedure will
be expanded to axillary dissection. A novelty in the treatment is to avoid axillary dissection if
the patient has up to two positive sentinel lymph nodes and has priorly been subjected to a
conserving procedure and postoperative chemotherapy.
The purpose of this paper was to show how many of the axillary lymph nodes have
been affected if there is a positive sentinel node and how it correlates with the infiltration of
sentinel’s capsule, grade and the T stadium of illness. This research has analyzed 77 patients
with a positive lymph node in the period of five years and they have been categorized
according to several criteria: positivity of the other axillary lymph nodes, affection of the
capsule, the grade of the tumor and its T stadium,age and the molecular type of the tumor.
In over 65% of the patients the rest of the axillary lymph nodes are negative even
though the sentinel lymph node was positive. There was a noticeable connection between the
affection of the capsule of the sentinel lymph node and the rest of the axillary lymph nodes
that were proven positive (p=0,001). It has also been confirmed that the axillary region is
more often affected in the patients with a higher tumor grade and T stadium.
According to our results, there is still a large number of unnecessary axillar dissections
which supports the new guidelines. A goal that we must aim to in the future is to decrease the
number of patients with axillar dissection and to direct the treatment to more conserving
procedures
Utjecaj upotrebe prolenske mrežice malih i velikih pora na učestalost i karakteristike kronične postoperativne boli u preponi
No full textPreponska kila protruzija je parijetalnog peritoneuma kroz defekt tkiva u području preponskog kanala. Kirurške tehnike brzo su napredovale, sve do današnjih netenzijskih tehnika, koje su zlatni standard.
Cilj rada bio je prikazati ima li veće incidencije kronične postoperativne boli u preponi u pacijenata kod kojih je korištena prolenska mrežica malih pora u odnosu na mrežicu velikih pora u svrhu plastike trbušne stijenke zbog ingvinalne hernije.
Studija je učinjena na Zavodu za opću i plastičnu kirurgiju Klinike za kirurgiju KBC-a Rijeka. U studiju je bilo uključeno 180 pacijenata podvrgnutih Lichtenstein operaciji zbog ingvinalne hernije s očuvanjem ingvinalnih živaca, 6 - 8 mjeseci ranije. U 90 pacijenata u svrhu plastike trbušne stijenke upotrebljena je prolenska mrežica malih pora, a u preostalih 90 prolenska mrežica velikih pora. Karakteristike i jačina boli ispitane su prema posebno modificiranoj ljestvici za evaluaciju kronične boli 'Pain Quality Assessment Scale'.
U grupi pacijenata kod kojih je korištena prolenska mrežica malih pora 16 pacijenata (17,77%%) imalo je kroničnu postoperativnu bol u preponi, dok niti jedan pacijent u grupi onih kojima je učinjena plastika trbušne stijenke prolenskom mrežicom velikih pora nije. U prvoj sub-skali PQAS upitnika koja ocjenjuje paroksizmalnu bol, srednja vrijednost iznosila je 2,56. Druga sub-skala ispituje površnu bol (srednja vrijednost 2,08), dok treća sub-skala ocjenjuje duboku bol (srednja vrijednost 1,89).
Sve karakteristike boli ocjenjene su blagim intenzitetom. Mrežica malih pora značajno utječe na incidenciju postoperativne boli zbog neprimjerene upalne reakcije, sužavanja pora i kompresije tkiva, ponajviše živaca, koji su razlog pojave kronične preponske boli.Inguinal hernia is protrusion of parietal peritoneum through the defect of tissue in inguinal canal. Surgical techniques have improved up to tension free techniques that are gold standard.
The objective of this study is to show incidence and characteristics of chronic groin pain after inguinal hernioplasty using different types of prolene mesh.
The study was undertaken at Department of Surgery, Clinical Hospital Center Rijeka, where 180 patients had undergone to Lichtenstein technique of hernia repair with preservation of inguinal nerves 6-8 months prior to examination. Inguinal hernioplasty has done in 90 patients using a small-pored prolene mesh and in 90 patients using a large one. Patients who felt pain were invited to complete specially modified questionnaire “Pain Quality Assessment Scale”.
In the group of patients who had undergone inguinal hernioplasty using a small-pored prolene mesh 16 (17,77%) of the 90 patients had chronic postoperative groin pain. In the group of 90 patients using a large-pored prolene mesh none expressed chronic postoperative groin pain. In first sub-scale of the PQAS that evaluates paroxysmal pain mean value was 2.56, which pertains to mild pain. The second sub-scale examines superficial pain (mean value 2.08), and the third sub-scale evaluates deep pain (mean value 1.89).
All values pertained to mild pain. Using small-pored mesh for inguinal hernia repair increases incidence of postoperative groin pain due to inappropriate inflammatory response, narrowing the pores and compression of tissues, particularly nerves, which are the main reason for appearance of chronic postoperative groin pain
PILONIDAL SINUS
No full textPilonidalni sinus je lokalizirano kronično upalno stanje koje najčešće zahvaća sakrokokcigealno područje. Prevalencija je najveća kod mlađih muškaraca, a etiologija je do danas sporna. Simptomi mogu biti raznoliki, a ovisni su o obliku bolesti koji može biti asimptomatski, akutni i kronični. Terapija pilonidalnog sinusa također ovisi o stadiju bolesti, a razlikuje se konzervativni, kirurški pristup i laserski tretman. O odabiru liječenja ovisi veličina defekta i odluka samog kirurga uz pacijentov pristanak. Idealan tretman trebao bi pružiti 100%-tno izliječenje, brz oporavak i stopu recidiva od 0% međutim on do danas ne postoji. Unatoč razvoju brojnih tehnika još uvijek ne postoji zlatni standard u liječenju pilonidalnog sinusa.The pilonidal sinus is a localized chronic inflammatory condition that most commonly affects the sacrococcygeal area. The prevalence is highest in younger men and the etiology is controversial to this day. The symptoms can be varied depending on the form of the disease, which can be asymptomatic, acute and chronic. Pilonidal sinus therapy also depends on the stage of the disease, with a conservative, surgical and laser treatment approach. The type of treatment depends on the size of the defect and the decision of the surgeon himself with the patient's consent. The ideal treatment should provide 100% cure, quick recovery and a recurrence rate of 0% however it does not exist to this day. Despite the development of numerous techniques, there is still no gold standard in the treatment of the pilonidal sinus
Prognostički činitelji u karcinomu debelog crijeva
No full textRak debelog crijeva po pojavnosti je jedan od najučestalijih zloćudnih oboljenja i najčešći uzrok smrti među malignim bolestima u svijetu. Incidencija raka debelog crijeva u Hrvatskoj je također u porastu. Čimbenici rizika za nastanak kolorektalnog karcinoma su životna dob, prehrambene navike, genetska sklonost i upalne bolesti crijeva. Nova saznanja o prognostičkim činiteljima su od velike važnosti u ranom otkrivanju i suvremenom pristupu liječenju pacijenata oboljelih od kolorektalnog karcinoma. Istraživanje provedeno na 10 pacijenata koji su liječeni na Klinici za kirurgiju KBB Rijeka pokazalo je da se karcinom debelog crijeva češće javlja u muškaraca (80%) i osoba starije dobe (od 66.-75. godine). Adenokarcinomi predstavljaju najčešći tip tumora stadija B i C prema Dukesovoj klasifikaciji. Patohistološka svojstva tumora su povezana sa širenjem tumora i utiču na ishod bolesti. Kolorektalni karcinomi stadija C prema Dukesovom sustavu imaju lošiju prognozu u odnosu na karcinome stadija B. Smješteni su na lijevom dijelu debelog crijeva, pokazuju slabiju diferenciranost, zahvaćaju regionalne limfne čvorove i imaju jači izražaj proliferacijskog biljega, Ki67. Uvođenje novih prognostičkih biljega od iznimne je važnosti za točnije predviđanje razvoja bolesti, a sukladno tomu i personaliziranom pristupu liječenja karcinoma debelog crijeva.Colorectal cancer is the most common cancer and one of the leading causes of cancer-related mortality in the world. The incidence of colorectal cancer has been on the rise in Croatia. Risk factors for developing of colorectal cancer are age, dietary habits, genetic suspecribility and inflammatory bowel disease. New knowledge about prognostic factors are of great importance in early detection and modern approach to the treatment of patients with colorectal cancer. A study of 10 patients who were treated at the Department of Surgery, Clinical Hospital Rijeka showed that colorectal cancer is occured more frequently in males (80%) and in older adults (from 66.-75. years). Adenocarcinomas comprise the vast majority of the tumor with stages B and C according to Dukes classification. Histopathological features of colorectal cancers are associated with the spread of tumors and affect its outcome. Patients with tumor of Dukes' stage C have a poor prognosis than patients with tumor of Dukes' stage B. They are left sided, poorely differentiated, affecting the regional lymph nodes and have a strong expression of the proliferation marker, Ki67. The introduction of new prognostic markers is extremely important to accurately predict disease risk and consequently introducing personalized medicine in colorectal cancer treatment
Comparison of laparoscopic and open techniques in the treatment of inguinal and femoral hernia
No full textHernije jesu protruzije peritoneuma sa ili bez trbušnih organa odnosno njihovih dijelova kroz nasljedno ili stečeno oslabljeno mjesto u trbušnoj stijenci. U hernije ingvinalne regije spadaju direktna i indirektna ingvinalna te femoralna kila. Liječenje ingvinalnih i femoralnih hernija u pravilu je kirurško. Kirurške tehnike liječenja mogu se podijeliti na otvorene tehnike s napetošću i bez napetosti te na laparoskopske tehnike. Među otvorene tehnike s napetošću ubrajaju se Bassinijeva, Shouldiceova i McVayeva tehnika koje se, unatoč nekolicini jakih zagovaratelja, polako napuštaju. Zlatni standard u liječenju hernija je upotreba polipropilenskih mrežica, odnosno metode bez napetosti poput Lichtensteinove koje su jednostavnije i smanjuju broj recidiva. U današnje se vrijeme sve više okreće i prema laparoskopskim metodama liječenja hernija ingvinalne regije u koje spadaju TAPP i TEP pristup koji su značajno skuplji i kompliciraniji od otvorenih pristupa, ali pružaju bolju kvalitetu života pacijentu. U odabiru između otvorene i laparoskopske metode liječenja, kirurg mora u obzir uzeti značajke pacijenta, hernije, ali troškove operacije te vlastita ograničenja. Kako bi se poboljšala kvaliteta kirurške skrbi potrebno je ulagati u opremu i edukaciju liječnika te oblikovati zahvat prema potrebama i karakteristikama pacijenta.Hernias are protrusions of the peritoneum with or without abdominal organs or their parts through an inherited or acquired weakened place in the abdominal wall. Hernias of the inguinal region include direct and indirect inguinal hernias and femoral hernias. The treatment of inguinal and femoral hernias is usually surgical. Surgical techniques can be divided into open tension repairs and open tension-free repairs as well as laparoscopic techniques. Open tension repairs include Bassini’s, Shouldice’s and McVay’s techniques which, despite several strong advocates, are slowly being abandoned. The gold standard in the treatment of hernias is the use of polypropylene mesh, i.e. tension-free methods like Lichtenstein's that are simpler and reduce the number of recurrences. Nowadays, an increasing number of surgeons are turning to laparoscopic methods for the treatment of inguinal hernia such as the TAPP and TEP approach, which are significantly more expensive and complicated than open approaches, but provide a better quality of life for the patient. In choosing between open and laparoscopic methods of treatment, the surgeon must take into account the characteristics of the patient, of the hernia, but also the cost of surgery and their personal limitations. In order to improve the quality of surgical care, it is necessary to invest in the equipment and education of doctors and to design the procedure according to the needs and characteristics of the patient
Stanicama posredovana imunost i jetrena reakcija akutne faze nakon laparoskopske i klasične kolecistektomije : doktorska disertacija
No full textOperativna trauma i anestezija su stanja koja često uzrokuju imunosupresiju, koja
pogoduje razvoju infekcije, otežanom cijeljenju rana 1 rasapu tumorskih metastaza. Budući da
intenzitet nastalih promjena ovisi o stupnju stresa i intenzitetu traume, u posljednje vrijeme se
naglašava da je laparoskopska operacija (LK) pogodnija vrsta kolecistektomije u usporedbi sa
klasičnom kolecistektomijom (KK). Nastojeći pridonijeti ovom području, u ovom radu
pokušali smo procijeniti prvenstveno promjene u staničnoj imunosti, analizirajući citotoksične
T limfocite i NK stanice, te njihov odnos prema metaboličkim i upalnim promjenama u
serumu bolesnika u ranoj fazi nakon operacije.
METODE: Ispitano je ukupno 44 bolesnika. Njih 21 je operirano laparoskopski, a
drugih 23 je operirano na klasični način, uz otvaranje abdomena. Kontrolnu grupu od 20
bolesnika sačinjavali su zdravi ljudi (dobrovoljni davatelji krvi). Periferna krv se uzimala
prije operacije i 24 sata poslije operacije. U plazmi su analizirani standardni hematološki
parametri, proteini akutne faze i pro-upalni citokini (C-reaktivni protein; interleukin-6 ( IL-
6), čimbenik nekroze tumora (TNF-a), te sindrom kolestaze (bilirubin, alkalna fosfataza 1
aminotransferaze). Imunološki status se procjenjivao protočnom citometrijom, uz istovremeno
određivanje staničnih i unutarstaničnih markera (perforina-P) - na T limfocitima (CD3+,
CD4+, CD8+) i NK stanicama (CD16+ i CD56+ stanice). Statistička analiza je izvršena
pomoću Mann-Whitney U testa i Studentovog t-testa, a međusobni odnosi pojedinih varij abli
procjenjivani su izračunavanjem linearnih pravaca regresije i analizom kovariance.
REZULTATI: Nakon operacija obje vrste utvrdili smo znakove upala u formi
neutrofilije, monocitoze, porasta IL-6 i CRP. Međutim, klasična kolecistektomija je značajno
smanjila postotak CD56' stanica, a povećala postotak CD19'* stanica, dok je laparoskopska
operacija smanjila postotak CD8*P* T stanica, a značajno povećala postotak CD16'P" i
CD56"P* NK stanica. Nakon LK ove stanice su bile u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa serumskim koncentracijama direktnog bilirubina, AP 1 GGT-a. Nakon operacija obje vrste
utvrdili smo i statistički značajnu pozitivnu korelaciju između intenziteta kolestaze i prisustva
malo poznatih CD4+P+ T limfocita. Osim toga, utvrdili smo da u obje operacije broj P+ T
limfocita korelira ne samo sa intenzitetom neutrofilije i razinom CRP, već i sa serumskim
koncentracijama elektrolita (Na“ i K'). Usto, rezultati su pokazali da je nakon LK broj
cirkulirajućih P" NK stanica u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa razinom glukoze u krvi, što
ukazuje na nove regulacijske mehanizme u kontroli citotoksičnih, perforin+ NK stanica, čija
je aktivnost bila potaknuta pneumoperitoneumom.
ZAKLJUČAK: Rezultati sugeriraju da u ranom postoperativnom periodu LK ima veći
učinak na P+ NK stanice, no u obje vrste bolesnika utvrđene su vrlo značajne korelacije
imunoloških parametara sa stupnjem preoperativne kolestaze, uzrokovane žučnim kamencima
i drugim metaboličkim i elektrolitskim vrijednostima, koje se mijenjaju nakon operacije, što
ukazuje na kompleksnost interpretacije imunoregulacijskih mehanizama u tom području
Stanicama posredovana imunost i jetrena reakcija akutne faze nakon laparoskopske i klasične kolecistektomije : doktorska disertacija
No full textOperativna trauma i anestezija su stanja koja često uzrokuju imunosupresiju, koja
pogoduje razvoju infekcije, otežanom cijeljenju rana 1 rasapu tumorskih metastaza. Budući da
intenzitet nastalih promjena ovisi o stupnju stresa i intenzitetu traume, u posljednje vrijeme se
naglašava da je laparoskopska operacija (LK) pogodnija vrsta kolecistektomije u usporedbi sa
klasičnom kolecistektomijom (KK). Nastojeći pridonijeti ovom području, u ovom radu
pokušali smo procijeniti prvenstveno promjene u staničnoj imunosti, analizirajući citotoksične
T limfocite i NK stanice, te njihov odnos prema metaboličkim i upalnim promjenama u
serumu bolesnika u ranoj fazi nakon operacije.
METODE: Ispitano je ukupno 44 bolesnika. Njih 21 je operirano laparoskopski, a
drugih 23 je operirano na klasični način, uz otvaranje abdomena. Kontrolnu grupu od 20
bolesnika sačinjavali su zdravi ljudi (dobrovoljni davatelji krvi). Periferna krv se uzimala
prije operacije i 24 sata poslije operacije. U plazmi su analizirani standardni hematološki
parametri, proteini akutne faze i pro-upalni citokini (C-reaktivni protein; interleukin-6 ( IL-
6), čimbenik nekroze tumora (TNF-a), te sindrom kolestaze (bilirubin, alkalna fosfataza 1
aminotransferaze). Imunološki status se procjenjivao protočnom citometrijom, uz istovremeno
određivanje staničnih i unutarstaničnih markera (perforina-P) - na T limfocitima (CD3+,
CD4+, CD8+) i NK stanicama (CD16+ i CD56+ stanice). Statistička analiza je izvršena
pomoću Mann-Whitney U testa i Studentovog t-testa, a međusobni odnosi pojedinih varij abli
procjenjivani su izračunavanjem linearnih pravaca regresije i analizom kovariance.
REZULTATI: Nakon operacija obje vrste utvrdili smo znakove upala u formi
neutrofilije, monocitoze, porasta IL-6 i CRP. Međutim, klasična kolecistektomija je značajno
smanjila postotak CD56' stanica, a povećala postotak CD19'* stanica, dok je laparoskopska
operacija smanjila postotak CD8*P* T stanica, a značajno povećala postotak CD16'P" i
CD56"P* NK stanica. Nakon LK ove stanice su bile u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa serumskim koncentracijama direktnog bilirubina, AP 1 GGT-a. Nakon operacija obje vrste
utvrdili smo i statistički značajnu pozitivnu korelaciju između intenziteta kolestaze i prisustva
malo poznatih CD4+P+ T limfocita. Osim toga, utvrdili smo da u obje operacije broj P+ T
limfocita korelira ne samo sa intenzitetom neutrofilije i razinom CRP, već i sa serumskim
koncentracijama elektrolita (Na“ i K'). Usto, rezultati su pokazali da je nakon LK broj
cirkulirajućih P" NK stanica u značajnoj pozitivnoj korelaciji sa razinom glukoze u krvi, što
ukazuje na nove regulacijske mehanizme u kontroli citotoksičnih, perforin+ NK stanica, čija
je aktivnost bila potaknuta pneumoperitoneumom.
ZAKLJUČAK: Rezultati sugeriraju da u ranom postoperativnom periodu LK ima veći
učinak na P+ NK stanice, no u obje vrste bolesnika utvrđene su vrlo značajne korelacije
imunoloških parametara sa stupnjem preoperativne kolestaze, uzrokovane žučnim kamencima
i drugim metaboličkim i elektrolitskim vrijednostima, koje se mijenjaju nakon operacije, što
ukazuje na kompleksnost interpretacije imunoregulacijskih mehanizama u tom području
Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis
Get PDFThe present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation
counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings
are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that
only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into
account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed
- …
