352 research outputs found
O pinhasu
No full textThe text presents a story about Pinkas, the record of Jewish Community, confiscated during Second World War by the Nazis. History of Sarajevo’s and Bosnian Jewish Community is covered in Pinkas. The author makes use of existing documents and literature reconstruction of Bosnian history and Sarajevo’s Pinkas itself.The text presents a story about Pinkas, the record of Jewish Community, confiscated during Second World War by the Nazis. History of Sarajevo’s and Bosnian Jewish Community is covered in Pinkas. The author makes use of existing documents and literature reconstruction of Bosnian history and Sarajevo’s Pinkas itself
Human Nature or Human Natures
No full textMože li ljudska priroda biti definirana? Autor se zalaže za opisivanje ljudske prirode, u čemu vidi mogućnost ukazivanja na njena bitna svojstva i svu različitost, ali i istost. Već samo postavljanje pitanja o ljudskoj prirodi govori o nužnosti filozofskog promišljanja svega što pripada i može pripadati ljudskom biću. Zato je pitanje o ljudskoj prirodi trajno otvoreno pitanje.Can human nature be defined? The author advocates for describing the human nature, wherein he sees the possibility of pointing out its essential traits, not only the differences but also the sameness. The very question of human nature speaks about the necessity of philosophical reflection on all things human. Thus, the question regarding human nature is perpetual and open
Predrag Finci: Estetska terminologija
No full textU radu se analizira specifičan pristup estetici i filozofiji umjetnosti. Iako objavljena kao svojevrsna analiza estetičkih termina, knjiga nije skup natuknica, već uistinu filozofska analiza područja estetike i umjetnosti
Autobiography and the Question of Identity
No full textSvaka djelatnost iskazuje identitet djelatnika. U autobiografiji se reprezentira pluralni identitet pisca autobiografije. U njoj otkrivamo ono što je (ili što je bila) neka osoba. U autobiografiji njen pisac traga za sobom, za svojim osobnim identitetom. U pitanju o identitetu osoba u autobiografiji zapravo pita što je događaj njenog života. Autobiografija je svijest o sebi. Sjećanje i iskustvo izgrađuje i oblikuje osobnu svijest, potvrđuje znanje o vlastitom identitetu, o identitetu koji nije dan nego nastajući, jer tek kroz sjećanje i iskustvo osoba istodobno gradi imaginarnu stvarnost prošlog i postaje ono što jest. U svaku osobnu priču se utka sve što je iskustvo te osobe, iskustvo koje nikako nije samo osobno iskustvo, nego i iskustvo jedne kulture, jezika, obrazovanja, drugih… Autobiografija je tekst u kojem pisac gradi svoj identitet, pokazuje svoju »osobnu kartu« i retušira svoju sliku koju će u njoj priložiti. U pisanju autobiografije pisac ponovo izgrađuje svoj identitet, sebe sama. U svakom djelu stvaralac stvara i sebe samog. U svakoj biografiji je moguće raspoznati mnoga filozofiji relevantna pitanja, od pitanja identiteta do pitanja reprezentiranja subjekta. U onim koje su pisali filozofi posebno. U odluci da piše u prvom licu filozof iskazuje svoju senzibilnost, a iznad svega potvrđuje da je osobno odgovoran za ono što se u njegovom djelu tvrdi, da to nije neka apersonalna, božanska riječ ili kaza anonimnog narodnog mudraca, nego njegova temeljna riječ, filozof sam. Subjekt govori. Presudan je Ego Cogito, koji postaje Osobnost, Ja Pisanja, Autorstvo. Filozofsko djelo je osobna karta filozofa. U autobiografskom tekstu autor otkriva, potvrđuje i definira svoj identitet, ali na kraju ono njegovo uistinu osobno nije njegovo Ja, jer njegovo Ja zapravo postaje junak osobne priče. Pisac autobiografije na kraju postane Ja teksta.Every activity reflects the identity of the person who is engaged in it. In an autobiography a multiple identity of the autobigrapher is displayed. It discloses everything that a person is or was. And no other can do it better than the person in question. In an autobiography, the writer is searching for himself, his own identity. In the identity question of the autobiography , the person asks what has been the crucial event in his or her life. Autobiography is awareness of the self. Memories and experience develop and shape a personal conscience, they attest the awareness of the personal identity, identity which is not a given, but is ever evolving. It is only through remembering and experiencing that a person simultaneously develops the imaginary reality of the past and evolves into what he or she is. Every personal story consists of the experience of that particular person, experience that is not only a personal one, but also experience involving a particular culture, language, education, and contact with others… An autobiography is a text in which a writer develops his own identity, displays his “identity card” and retouches his own image. When writing an autobiography, the writer reinvents his own identity, his own self. In every creative work the creator creates himself, as well. In every biography it is possible to recognize many relevant philosophical issues, from the question of identity to the question of representation of a subject, especially those written by philosophers. By deciding to write in the first person singular, a philosopher expresses his sensitivity, confirming that the philosophy he embodies belongs to him, affirms that he is personally responsible for what he claims in his work, that is certainly not an apersonal, divine sentence or a tale of an anonymous folk sage, but his own quintessential sentence. A subject speaks. This is Ego Cogito that becomes personality, the I of the writing. Authorship. A philosophical work is an identity card of a philosopher. In an autobiographical text, the author discloses, develops, affirms and defines his own identity, but in the end his personal I is not his own I, because his I becomes a protagonist of a personal story. The writer of an autobiography becomes I of the text, in the end
Kaddish for Sarajevo
No full text„Kadiš za Sarajevo“ Marka Bačanovića je poetsko-dokumentarni zapis o stradanju, pamćenju i identitetu Sarajeva tokom rata ispisan iz perspektive ličnog i kolektivnog gubitka. Naslovna metafora „kadiša“ - jevrejske molitve za mrtve - funkcioniše kao simbol univerzalne tuge i dostojanstva žrtava, ali i kao čin otpora zaboravu. Autor kroz fragmentarnu strukturu, esejske zapise i lirsku introspekciju rekonstruiše atmosferu u gradu pre i tokom rata. „Kadiš za Sarajevo“ molitva je za sve gradove, prostore i ljude posrnule u pošasti ljudskog zla, bilo da se ono manifestuje mikrosvijetima lokalne zlobe ili ipak makrouniverzumom najostvarenijeg zla u istoriji modernog čovječanstva. „Kadiš za Sarajevo“ molitva je da se nikome nikada ne dogodi zlo, jer svako je zlo, ono najmanje - integralno lično, kao i ono upakovano u ideologiju, podjednako veliko i moćno i u stanju poništiti čitave svjetove, te ga je potrebno svakodnevno prepoznavati, propitivati i iz sebe protjerivati. „Kadiš za Sarajevo“ molitva je ponajviše za one koji su u vrtlozima tih zala bespovratno iščezli. Sve napomene pisane uz pjesme, bazirane su na istorijski istinitim događajima, u onoj mjeri istine koju je prepoznao neko ko njihovu istoriju nije pisao, već joj je svjedočio u posrednosti istorijskih izvora ili usmenih predanja, kao i neposrednosti putopjesničke percepcije. Istorijskom dokumentarizmu, moguće je, nije mjesto u poetskim zbirkama, ali u okolnostima poput ove, kada se čitav svijet, najprije diskretno, a nekad čak ni to, uvija u šutnju glede najvećih užasa čovječanstva osvjedočenih prije manje od osam decenija, smatrao sam da se potrebno suočiti sa mogućnošću činjenja zla za koju svijet i danas nije ništa manje predisponiran, te jasno imenovati njegove počinioce i ideologe, o kojima se, ispostavlja se, danas jako malo zna, i koji su, nanovo se ispostavlja, za vlastite sumrake kojima su zamračili živote miliona, često prolazili nekažnjeno.“Kaddish for Sarajevo” by Marko Bačanović is a poetic and documentary reflection on suffering, memory, and the identity of Sarajevo during the war. It is written from the point of view of both individual and group loss. The central metaphor of the Kaddish - the Jewish prayer for the dead – serves as a symbol of universal grief, honouring the dignity of the victims and fostering resistance to forgetting. Through a fragmented structure, essayistic notes, and lyrical introspection, the author reconstructs the atmosphere of the city before and during the war. The book acts as a prayer for Sarajevo, as well as for all places and people affected by human evil. It reminds us of the importance of recognizing, questioning, and resisting such cruelty. Based on real historical events and testimonies, it stands as a poetic memorial to those who disappeared amid the turmoil of violence.Biblioteka Vertikale / Udruženje nezavisnih pisaca Srbije, Beograd. Edicija Poezija ; no. 28
On the Origin and Horizon of Being
No full textPojam izvora od predsokratovaca preko Heideggera do postmoderne imao je različita značenja. Treba ga razlikovati od povijesnog izvora i bezdana (Urgrund). U filozofiji je pitanje izvora pitanje zasnivanja i autentičnosti. Kao što horizont nije samo ono buduće tako ni izvor nije nešto prošlo. Izvor i horizont zasnivamo sada i ovdje: oni pripadaju povijesnom biću, pa su u tom smislu i sami povijesni; pripadaju promjenjivom svijetu, u kome je jedino moguća njihova »vječnost«. Vječno se za nas izjednačava s pojmom vrijednosti, bilo da je u pitanju nešto radi čega vrijedi živjeti ili je u pitanju nešto što označava naš svijet, pa je i takva »vječnost« u biti povijesna i zapravo zrcalo naše sadašnjosti.The notion of origin has different meanings in the philosophy of Presocratics, Heidegger’s and in postmodern philosophy. That notion should differ from the historical origin and notion of abyss (Urgrund). In philosophy, the question of origin is a question of foundation and authenticity. Horizon does not only refer to future while the origin is not only something referred to as the past. Origin and horizon are based on the Here and Now: they both belong to a changeable world, the only one in which our “eternity” is possible. We equate the notion of eternity with the notion of value, value in the sense of something worth living for, or value which designates our world, and as such “eternity” is also in its essence historical and a mirror of our present
- …
