1,456 research outputs found
Maja Cepanec RANI KOMUNIKACIJSKI RAZVOJ. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2023.
Get PDFMaja Cepanec
RANI KOMUNIKACIJSKI RAZVOJ. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2023
Cognitive control individuals with autistic spectrum disorder
No full textPoremećaj iz spektra autizma (PSA) neurorazvojni je poremećaj čiji dijagnostički kriteriji
uključuju postojane teškoće u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji u višestrukim
kontekstima, a prate ih ograničeni i ponavljajući oblici ponašanja, interesa i aktivnosti.
Kognitivna se kontrola veže uz pojam izvšnih funkcija, a to je mehanizam koji pomaže čovjeku
nositi se s velikim brojem mogućnosti ponašanja koje se u određenoj situaciji mogu odabrati,
odnosno usmjerava misli i djela ovisno o unutarnjim ciljevima. Osobe sa PSA-om pokazuju
teškoće kako izvršnih funkcija, tako i kognitivne kontrole. Neurobiološki nalazi pokazuju slabiju
aktivaciju desne prefrontalne te desne cingularne moždane kore tijekom zadataka kognitivne
kontrole kod osoba sa PSA-om, koja se nadomješta prekomjernom aktivacijom u lijevoj
moždanoj polutci. Ove osobitosti mozgovnog funkcioniranja osoba sa PSA-om povezane su s
ograničenim i ponavljajućim ponašanjima koje one pokazuju, odnosno koja su jedan od
dijagnostičkih kriterija poremećaja. Sličnosti ovih ponašanja u kliničkoj slici PSA-a i drugih
poremećaja ne može se objasniti posve jednakom neurobiološkom osnovom. Ograničena i
ponavljajuća ponašanja su, prema samim osobama sa PSA-om, funkcionalna i svrhovita. Stoga
cilj stručne podrške ne bi trebao biti njihovo cjelokupno uklanjanje. Ona mogu biti iskorištena u
usmjeravanju prema razvoju socijalnih i komunikacijskih vještina te onih potrebnih za
samostalno funkcioniranje. Jedan od važnih ciljeva stručne podrške je pobuđivanje prihvaćanja i
razumijevanja okoline za takva ponašanja. Zato je neophodno podići interes i razumijevanje
konstrukta kognitivne kontrole i njegovih bihevioralnih manifestacija.Autism spectrum disorder (ASD) is a neurodevelopmental disorder whose diagnostic criteria
include persistent difficulties in social communication and social interaction in various contexts,
followed by restricted and repetitive forms of behavior, interest, and activity. Cognitive control is
linked to the term executive function and is a mechanism that helps to deal with a large number
of behavioral options that can be chosen in a given situation, it directs thoughts and actions
depending on internal goals. People with ASD show difficulties in executive functions and
cognitive control. Neurobiological findings show weaker activation of the right prefrontal and
right cingulate cortex during cognitive control tasks in individuals with ASD, which is
compensated for by excessive activation of the left hemisphere. These features of brain function
in people with ASD are related to the restricted and repetitive behavior they exhibit, which is one
of the diagnostic criteria of the disorder. Similarities between these behaviors in the clinical
picture of ASD and other disorders cannot be explained by the same neurobiological basis.
Restricted and repetitive behaviors are considered by people with ASD to be functional and
purposeful. Therefore, the goal of professional support should not be the complete elimination of
these behaviors. They can be used to develop social, communication and daily living skills. One
of the main goals of professional support is to increase the acceptance and understanding of the
environment for these behaviors. It is therefore important to raise interest and understanding of
the concept of cognitive control and its behavioral manifestations
Cognitive control individuals with autistic spectrum disorder
No full textPoremećaj iz spektra autizma (PSA) neurorazvojni je poremećaj čiji dijagnostički kriteriji
uključuju postojane teškoće u socijalnoj komunikaciji i socijalnoj interakciji u višestrukim
kontekstima, a prate ih ograničeni i ponavljajući oblici ponašanja, interesa i aktivnosti.
Kognitivna se kontrola veže uz pojam izvšnih funkcija, a to je mehanizam koji pomaže čovjeku
nositi se s velikim brojem mogućnosti ponašanja koje se u određenoj situaciji mogu odabrati,
odnosno usmjerava misli i djela ovisno o unutarnjim ciljevima. Osobe sa PSA-om pokazuju
teškoće kako izvršnih funkcija, tako i kognitivne kontrole. Neurobiološki nalazi pokazuju slabiju
aktivaciju desne prefrontalne te desne cingularne moždane kore tijekom zadataka kognitivne
kontrole kod osoba sa PSA-om, koja se nadomješta prekomjernom aktivacijom u lijevoj
moždanoj polutci. Ove osobitosti mozgovnog funkcioniranja osoba sa PSA-om povezane su s
ograničenim i ponavljajućim ponašanjima koje one pokazuju, odnosno koja su jedan od
dijagnostičkih kriterija poremećaja. Sličnosti ovih ponašanja u kliničkoj slici PSA-a i drugih
poremećaja ne može se objasniti posve jednakom neurobiološkom osnovom. Ograničena i
ponavljajuća ponašanja su, prema samim osobama sa PSA-om, funkcionalna i svrhovita. Stoga
cilj stručne podrške ne bi trebao biti njihovo cjelokupno uklanjanje. Ona mogu biti iskorištena u
usmjeravanju prema razvoju socijalnih i komunikacijskih vještina te onih potrebnih za
samostalno funkcioniranje. Jedan od važnih ciljeva stručne podrške je pobuđivanje prihvaćanja i
razumijevanja okoline za takva ponašanja. Zato je neophodno podići interes i razumijevanje
konstrukta kognitivne kontrole i njegovih bihevioralnih manifestacija.Autism spectrum disorder (ASD) is a neurodevelopmental disorder whose diagnostic criteria
include persistent difficulties in social communication and social interaction in various contexts,
followed by restricted and repetitive forms of behavior, interest, and activity. Cognitive control is
linked to the term executive function and is a mechanism that helps to deal with a large number
of behavioral options that can be chosen in a given situation, it directs thoughts and actions
depending on internal goals. People with ASD show difficulties in executive functions and
cognitive control. Neurobiological findings show weaker activation of the right prefrontal and
right cingulate cortex during cognitive control tasks in individuals with ASD, which is
compensated for by excessive activation of the left hemisphere. These features of brain function
in people with ASD are related to the restricted and repetitive behavior they exhibit, which is one
of the diagnostic criteria of the disorder. Similarities between these behaviors in the clinical
picture of ASD and other disorders cannot be explained by the same neurobiological basis.
Restricted and repetitive behaviors are considered by people with ASD to be functional and
purposeful. Therefore, the goal of professional support should not be the complete elimination of
these behaviors. They can be used to develop social, communication and daily living skills. One
of the main goals of professional support is to increase the acceptance and understanding of the
environment for these behaviors. It is therefore important to raise interest and understanding of
the concept of cognitive control and its behavioral manifestations
Maja Pelević : Nevidljiva
Get PDFPredstava Nevidljiva Maje Pelević Kazališta Virovitica i Kazališta lutaka Zadar u režiji Nikole Zavišića diplomski je ispit te tema diplomskog rada Gorana Vučka pod mentorstvom doc. dr. art. Maje Lučić Vuković na Umjetničkoj akademiji u Osijeku na Odsjeku za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. Početak rada zauzela je biografija autorice teksta Maje Pelević, nagrađivane srpske dramske autorice te analiza teksta po poglavljima, koja su bila prethodno zadana tekstom. Goran Vučko rad na predstavi započinje analizom režije te režijskim postupcima koji su bili netipični za njegovo dosadašnje iskustvo, proširivali su njegovo poimanje lutkarstva te su bili vrlo inspirativni za njega kao mladog umjetnika. Vučko ističe kako su vizualni elementi predstave također mnogo utjecali na sami razvoj te poetiku predstave, pogotovo silikonske LED lutke, reflektiranje svjetla na bijelo platno, kostimi roditelja. Vlastiti rad objasnio je kroz sve lutkarske tehnike i metode koje su u predstavi korištene. Opisao je rad sa silikonskim LED lutkama, rad sa svjetlom i sjenama, rad sa UV tehnikom, visećim slikama, te metalnim konstrukcijama. Vučko smatra bitnim dotaknuti se i svakog kolege s kojim je na sceni zajedno stvarao jer je njihovo stvaralaštvo direktno i indirektno utjecalo i na njegovo stvaralaštvo. Na kraju rada zaključuje da je Nevidljiva predstava koju je teško žanrovski kategorizirati, ali i da je lutkarstvo njezin veliki i važni elementThe play Invisible by Maja Pelević performed by Theater of Virovitica and Puppet Theater Zadar directed by Nikola Zavišić is graduate exam and the topic of graduate work by Goran Vučko under the mentor doc. dr. art. Maja Lučić Vuković at the Academy of Arts in Osijek at the Department of Theater Art, Acting and Puppetry. Graduate work begins with the biography of the text author Maja Pelević, the award-winning Serbian drama author, followed by the analysis of the text by chapters, which had been prefixed with the text. Goran Vučko's work on the performance began with the analysis of the rehearsals and rehearsal methods that were unusual for his experience so far, expanded his understanding of puppetry and were very inspirational for him as the young artist. Vučko points out that the visual elements of the play had also greatly influence the development itself and the poetics of the play, especially the silicone LED puppets, the reflection of the light on the white cloth, the costumes of the parents.He explained his own work through all the puppetry techniques and methods used in the play. He described the work with silicone LED puppets, light and shadows, UV technique, hanging pictures, and metal constructions. Vučko thinks it is important to refer on work of each of the colleagues he had worked with on the performance, because their creativity directly and indirectly influenced his own creativity. At the end of his work, he concludes that the play Invisible is difficult to categorize genres, but that puppetry is a major and important element
Characteristics of echolalia in typically developing children aged 1-3 years
No full textEholalijom nazivamo ponavljanje tuđih verbalnih iskaza – riječi, fraza i rečenica. Iako se često u literaturi navodi da djeca tipičnog razvoja prolaze kroz fazu eholalije oko prvog rođendana, sustavna istraživanja koja bi potvrdila ovu tvrdnju vrlo su rijetka. Cilj ovog diplomskog rada bio je utvrditi razvojne promjene u obilježjima neposredne eholalije u djece tipičnog razvoja dobi 1 - 3 godine. Osim toga, analizirali su se iskazi koji su prethodili eholaliji, kao i oni iskazi koji su slijedili nakon eholalije, s ciljem dobivanja boljeg uvida u jezični kontekst u kojem se eholalija pojavljuje. Analiza se temeljila na Hrvatskom korpusu dječjeg jezika (HKDJ – Kovačević, 2002) koji sadrži zapise spontane interakcije troje djece s odraslim govornicima iz njihove obiteljske sredine. Navedeni korpus nastao je longitudinalnim praćenjem u razdoblju dječjeg usvajanja jezika. Rezultati istraživanja pokazali su da je najznačajnija učestalost eholalije u djece tipičnog razvoja prisutna u prvoj polovici druge godine života, s vrhuncem oko 16 mjeseci, a udio eholalije u spontanom govoru može ići i preko 25% u tom periodu razvoja. Djeca tipičnog razvoja u najvećoj mjeri rade određene promjene u iskazu kojeg ponavljaju i to tako da selektivno ponavljaju samo neke riječi, dok druge izostavljaju. Nadalje, pokazalo se da je prosječna duljina eholalije manja od prosječne duljine djetetovih samostalnih iskaza. Zanimljivo je da je manje eholalije uslijedilo nakon iskaza visokog jezičnog ograničenja koji zahtijevaju da dijete odgovori specifičnim semantičkim ili sintaktičkim strukturama, u odnosu na iskaze niskog jezičnog ograničenja koji nemaju taj zahtjev. Način na koji odrasle osobe odgovaraju na eholaliju u velikoj se mjeri razlikuje u dostupnim transkriptima. Ipak, primjećuje se da odrasle osobe često na djetetovu eholaliju odgovaraju imitacijom i potvrđivanjem. Ovaj je podatak važan jer su istraživanja pokazala da majčina vokalna i verbalna imitacija može pozitivno utjecati na djetetov jezično-govorni razvoj.Echolalia is the repetition of other people's verbal utterances - words, phrases, and sentences. Although it is often claimed in the literature that typically developing children go through a phase of echolalia around their first birthday, there is little systematic research to support this claim. The aim of this work was to determine developmental changes in the characteristics of immediate echolalia in typically developing children aged 1-3 years. In addition, both the utterances preceding and following echolalia were analysed to gain better insight into the linguistic context in which echolalia occurs. The analysis was based on the Croatian Corpus of Child Language (CCCL - Kovačević, 2002), which consists of language samples of spontaneous interaction between three children and adult speakers in their family environment. The aforementioned corpus was created through longitudinal observation of the children's language acquisition. The results of the study showed that the most significant frequency of echolalia in typically developing children is present in the first half of the second year of life, with a peak at about 16 months. It also showed that the proportion of echolalia in spontaneous speech can reach over 25% during this developmental period. Typically developing children mostly make specific changes in the statement they repeat, selectively repeating only some words and omitting others. In addition, the study showed that the average length of echolalia is shorter than the average length of the child's independent utterances. Interestingly, the study showed that echolalia follows to a lesser extent utterances that require the child to respond with specific semantic or syntactic structures compared to utterances that do not impose this requirement. The adult response to echolalia varies widely in the available transcripts, but often includes imitation and affirmation. This is important because it has been observed that vocal and verbal imitation by the mother can positively influence the child's speech and language development
Screen exposure and digital media use from the perspective of children
No full textU današnje su doba digitalni mediji i uređaji sveprisutni u životima djece. Izloženost ekranima (eng. screen time) odnosi se na bilo koje vrijeme provedeno ispred televizora ili drugog uređaja s ekranom. Digitalne medije definiramo kao sav sadržaj koji se prenosi putem interneta na digitalnim uređajima. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati uporabu ekrana iz perspektive djece dobne skupine 4 do 6 godina. Polustrukturirani intervju proveden je pojedino sa svakim od sudionika istraživanja (N= 84). U sklopu intervjua primijenjen je „Upitnik o izloženosti ekranima i korištenju digitalnih medija iz perspektive djece“, a koji je izrađen za potrebe ovog istraživanja. Rezultati pokazuju kako su digitalni uređaji djeci dostupni u vrlo velikoj mjeri što odražava prosječan broj uređaja u kućanstvima (4), ali su ona isto tako vrlo dobro upoznata s terminologijom koju vežemo uz iste. Također, nema djeteta koje ne koristi barem neki od uređaja, a najčešće ih koriste za gledanje crtanih filmova (94%), igranje videoigara (88%), slušanje pjesama (84%) i gledanje online videozapisa (83%). Unatoč tome, rezultati pokazuju kako djeca ipak preferiraju druge oblike zabave pa tako 68% djece preferira igranje igračkama, 82% preferira igru u parku s drugom djecom, a 86% ih preferira odlazak na izlet. Ovaj rad pruža uvid u obrasce korištenja digitalnih medija te zastupljenost istih u životima male djece.In today's age digital media and devices are very present in children's lives. The term screen time refers to any time spent in front of a television or other devices with a screen. We define digital media as any content that is transmitted over the Internet on digital devices. The aim of this study was to analyze screen use from the perspective of children aged 4 to 6 years. A semi-structured interview was conducted with each of the research participants (N= 84). As part of the interview, the "Questionnaire on screen exposure and use of digital media from the perspective of children" was used, which was created for the purposes of this research. The results show that digital devices are very widely available to children, which is reflected in the average number of devices in households (4), but the children are also very familiar with the terminology associated with digital devices. Moreover, there is no child who does not use at least one of the devices, and most often they use it to watch cartoons (94%), play video games (88%), listen to songs (84%), and watch online videos (83%). Despite this, the results show that children still prefer other forms of entertainment. And so, 68% of children prefer playing with toys, 82% prefer playing in the park with other children, and 86% prefer going on a trip. This study provides insight into the patterns of digital media use and their presence in the lives of young children
Screen exposure and digital media use from the perspective of children
No full textU današnje su doba digitalni mediji i uređaji sveprisutni u životima djece. Izloženost ekranima (eng. screen time) odnosi se na bilo koje vrijeme provedeno ispred televizora ili drugog uređaja s ekranom. Digitalne medije definiramo kao sav sadržaj koji se prenosi putem interneta na digitalnim uređajima. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati uporabu ekrana iz perspektive djece dobne skupine 4 do 6 godina. Polustrukturirani intervju proveden je pojedino sa svakim od sudionika istraživanja (N= 84). U sklopu intervjua primijenjen je „Upitnik o izloženosti ekranima i korištenju digitalnih medija iz perspektive djece“, a koji je izrađen za potrebe ovog istraživanja. Rezultati pokazuju kako su digitalni uređaji djeci dostupni u vrlo velikoj mjeri što odražava prosječan broj uređaja u kućanstvima (4), ali su ona isto tako vrlo dobro upoznata s terminologijom koju vežemo uz iste. Također, nema djeteta koje ne koristi barem neki od uređaja, a najčešće ih koriste za gledanje crtanih filmova (94%), igranje videoigara (88%), slušanje pjesama (84%) i gledanje online videozapisa (83%). Unatoč tome, rezultati pokazuju kako djeca ipak preferiraju druge oblike zabave pa tako 68% djece preferira igranje igračkama, 82% preferira igru u parku s drugom djecom, a 86% ih preferira odlazak na izlet. Ovaj rad pruža uvid u obrasce korištenja digitalnih medija te zastupljenost istih u životima male djece.In today's age digital media and devices are very present in children's lives. The term screen time refers to any time spent in front of a television or other devices with a screen. We define digital media as any content that is transmitted over the Internet on digital devices. The aim of this study was to analyze screen use from the perspective of children aged 4 to 6 years. A semi-structured interview was conducted with each of the research participants (N= 84). As part of the interview, the "Questionnaire on screen exposure and use of digital media from the perspective of children" was used, which was created for the purposes of this research. The results show that digital devices are very widely available to children, which is reflected in the average number of devices in households (4), but the children are also very familiar with the terminology associated with digital devices. Moreover, there is no child who does not use at least one of the devices, and most often they use it to watch cartoons (94%), play video games (88%), listen to songs (84%), and watch online videos (83%). Despite this, the results show that children still prefer other forms of entertainment. And so, 68% of children prefer playing with toys, 82% prefer playing in the park with other children, and 86% prefer going on a trip. This study provides insight into the patterns of digital media use and their presence in the lives of young children
- …
