University of Arts in Belgrade
Digital Repository of the Institute for Philosophy and Social Theory, University of BelgradeNot a member yet
4571 research outputs found
Sort by
Zločin i/ili pomirenje : na marginama dva hapšenja, jednog (ne)izručenja i predloga jedne rezolucije
Svetozar Stojanović : ličnost i delo
Filozof i etičar, redovni profesor Beogradskog univerziteta i jedan od osnivača Instituta za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, dr Svetozar Stojanović je, zasigurno, jedno od najznačajnijih imena srpske filozofske i društveno-naučne misli druge polovine XX veka. I više od toga – njegovih sedam knjiga, četiri obimne studije i više od 130 članaka objavljenih u najuglednijim domaćim i inostranim periodičnim publikacijama, svojim teorijskim značajem i dalekosežnošću svog praktičnog uticaja odavno su nadišli lokalne okvire i postali integralni deo svetske naučne i kulturne baštine. Član više uglednih međunarodnih strukovnih udruženja i predavač na mnogim prestižnim svetskim univerzitetima, Stojanović je bio jedan od retkih intelektualaca Zapadnog Balkana čija reč se i hiljadama kilometara daleko od njega s pažnjom osluškivala i s razlogom uvažavala. U svet, koji ga je poštovao i u kojem je bio rado viđen gost, Stojanović je često odlazio i u njemu dugo boravio, ali se iz njega uvek i vraćao da kao javno angažovani intelektualac u dobrom smislu te reči, onim najboljim iz tamošnje teorijsko- i praktičko-političke tradicije, u meri svojih mogućnosti, unapredi standarde društvenog života na prostorima sa kojih je potekao i kojima je bio iskreno privržen.
Otvorenog i tragalačkog duha, sklon samorefleksiji i samokritici, Stojanović je samokorigujući se intelektualno stasavao, uvek pripravan da, kako to samo ljudski i profesionalno časni pojedinci mogu, svoje greške i zablude – a bilo ih je – iskreno i javno prizna. Kao takav, u protekle dve decenije regionalne istorije, tom „vremenu bogatom nesrećama“ (Tacit), naš Sveta je bio ono što je jedino i mogao biti – odmereni i tihi, ali uporni glas razuma, odveć odgovoran da bi mogao ostati ravnodušan spram razmera odvijajućeg se zla i odveć istinoljubiv da bi mogao ne uočiti da se najzamašniji njegov deo obrušio na etnos iz kojeg je ponikao.
Revizionistički marksista, potom ne-marksista i, najzad, socijal-eko-demokrata, kako je sam definisao najvažnije etape svog filozofskog i praktičko-političkog sazrevanja, Svetozar Stojanović je pre svega bio i do kraja svog životnog puta ostao humanista – neumorni borac za istinu i pravdu, za svet kao bolje mesto za život ljudske vrste i u njemu kao takvom malo više razumevanja i empatije za narod kojem je pripadao. Mi, njegove kolege, učenici i poštovaoci, na treću godišnjicu njegove smrti okupićemo se u instituciji u kojoj je proveo najveći deo svog radnog veka, kako bismo evocirali uspomenu na njegovu ličnost i delo kao našu trajnu inspiraciju, neugasli poziv da i kao ljudi i kao stvaraoci neprestano budemo, njegovim rečima rečeno, „više od onoga što jesmo“
Razjasnica tehno-ujdurmi: Misloslovljenje o Rečniku tehnologije
Razmatrajući prirodu i istorijski usud Rečnika tehnologije i Analize ideološke orijentacije Rečnika tehnologije autor niže zapažanja o preosetljivom vremenu ranog posttitoizma, naraslim bojaznima i sve dubljim brigama državno-partijskog aparata za sudbinu poretka posle odlaska vladara. Rečnik nije shvaćen samo kao postmoderni literarni, odnosno leksikografski poduhvat, već i kao simbolički važan događaj kojije imao kulturne i političke implikacije. Ocrtane su razlike alternativne kritičke iforumske svesti mladih intelektualaca na univerzitetu. Pažnja je posvećena pojmovniku, rečniku, erudiciji, političkom žargonu i tipovima diskursa povodom stvaranja političkih slučajeva u kulturi. Osvetljena je iforumska tehnika pretvaranja kulturne pojave u politički inkriminisani slučaj, a nisu mimoiđeni ni profili aktera uključenih u događaje oko Rečnika tehnologije
Svetozar Stojanović kao tumač raspada/razbijanja SFR Jugoslavije
Predmet teksta je interpretacija raspada/ razbijanja SFR Jugoslavije, koju je u svojim delima ponudio srpski filozof Svetozar Stojanović. Autorka polazi od stanovišta da je ex-jugoslovenska kriza predstavljala jedan od najkrupnijih intelek- tualnih i moralnih izazova istraživačima socijalnih i politič- kih fenomena u drugoj polovini proteklog veka. U delu teksta koji sledi ona se usredsređuje na način na koji je tom izazovu odgovorio ovaj srpski intelektualac. Izlažući, u najkraćem, njegovo tumačenje složenog i dugotrajnog eh-jugoslovenskog slučaja, autorka argumentuje u prilog svom stanovišta da to tumačenje, odnosno Stojanovićeva dela u kojima je isto izloženo, predstavljaju integralni deo naučno najkvalitetnije i najrelevantnije literature o tragičnom kraju zapadnobalkanskog XX veka. Kao takva, zaključak je autorke, ona su danas, a i u budućnosti će, zasigurno, biti, dragocena i neizostavna građa za rekonstrukciju naučne istine o tom burnom periodu skorije regionalne prošlosti
Transcendentalna filozofija u perspektivama romantičarske fragmentarnosti
Odnos jenskih romantičara prema Kantovoj kritičkoj filozofiji može biti posmatran i iz ugla romantičarske teorije fragmenta. Autor zastupa stav da je u filozofskim reflelksijama Fridriha Šlegela i Novalisa fragmentarnost imala transcendentalni karakter, zbog čega sujenski romantičari došli upriliku da na inovativan način pristupe imanentnim napetostima Kantovog filozofskog projekta. Među njima se po značaju ističu problemi promišljanja odnosa sistematičnosti i delimičnosti saznanja, kao i onoga teorijskog i praktičkog u čoveku. Značaj Fihteove verzije kritičkog idealizma za romantičare autor pokušava da vrednuje s obzirom na ključnu romantičarsku nameru da teorijom fragmenta istorizuju transcendentalnu filozofiju. Zaključni redovi se osvrću na novije interpretacije romantičarskog fragmenta koje su sklone da zanemare tu nameru
Potenzialerwartungen von Biotechnologien. Ein Modell zur Analyse von Konflikten um neue Technologien
Debatten um neue Technologien muten haufig irrational an. In besonderem Mafie gilt dies vielleicht für die Erwartungen, welche neue Bio¬technologien evozieren. Eine typische Konstellation sieht so aus: Eine Gruppe A aufeert Àngste bezüglich einer neuen Technologie, die eine andere Gruppe B für abstrus halt. Wahrend die Gruppe B bemangelt, dass die Szenarien, welche Gruppe A anführt, keinen Realitatsgehalt aufweisen, moniert Gruppe A, dass sie nicht recht Gehor findet. Die Konfliktparteien werfen sich dann wechselseitig irrationales (,warum versteht die andere Gruppe nicht, was so offensichtlich ist‘) oder gar malizioses Verhalten (,sie wollen gar nicht) vor.
Der vorliegende Beitrag befasst sich mit diesem Irrationalitatsverdacht und bietet eine Erklarung an, welche die strukturellen Gründefür solche Konflik¬te freilegt. Die Erklarung wird auf der Grundlage eines Modells gewonnen: Dieses Modell beschreibt die Genese technologischer Potenzialerwartungen. Diese betreffen die Erwartung, dass eine Technologie das Potenzial aufweist, unser Leben grundlegend zu verandern. Auf der Grundlage dieses Modells ergibt sich eine andere Betrachtung von Technologiediskursen. Es zeigt, dass es strukturelle Ebenenunterschiede in der Kommunikation über Technologie gibt, die den an der Kommunikation Beteiligten aus wiederum strukturellen Gründen verborgen bleiben konnen. Und da die kommunikativen Ebenenun- terschiede verborgen bleiben, entsteht der Eindruck eines Rationalitatsgefal- les (,die andere Seite versteht mich aus unerklarlich Gründen nicht)
Etnički stereotipi u albanskim i srpskim udžbenicima istorije
Autor se u ovom radu bavi teorijskim određenjem etničkih stereotipa, operacionalizacijom ovog koncepta i njegovom primenom na sadržaj albanskih i srpskih udžbenika istorije. On zatim daje pregled prethodnih istraživanja etničkih stereotipa na prostoru Srbije i iznosi rezultate kvantitativne i kvalitativne analize udžbenika. Rezultati ove analize su svrstani u osam kategorija: srpski pozitivni autostereotipi, srpski negativni autostereotipi, srpski stereotipi o Albancima, srpski stereotipi o Turcima, albanski pozitivni autostereotipi, albanski negativni autostereotipi, albanski stereotipi o Srbima i albanski stereotipi o Turcima
Digitalno Ja: kako smo postali binarni
Upotreba digitalnih tehnologija u svim aspektima svakodnevnog života otvorila je do sada nezamislive mogućnosti kao što su trenutni pristup informacijama, prisutnost na bilo kojoj tački planete, multipliciranje i menjanje identiteta, ali i reartikulacija i rekonstrukcija telesnosti. U cyberpunk književnosti, novomedijskim umetničkim praksama, sajber teorijama, SF filmovima i stripovima kao i naučnim istraživanjima, na različite načine prisutna je težnja ka napuštanju smrtnog fizičkog tela i pohranjivanju besmrtnog uma u digitalne baze podataka gde možemo biti štagod i kogod poželimo. U odnosu na savremene tehnologije, biološko telo je često smatrano sekundarnim, zastarelim i kao takvo nije „osposobljeno“ da se nosi sa eksponencijalnom brzinom tehnološkog razvoja. Otud ne čudi što mnoga istraživanja, bilo naučna ili popularna, ostavljaju problem telesnosti po strani, fokusirajući se više na pitanja identiteta, svesti i obestelovljenja u digitalnim svetovima. Stoga su u ovoj knjizi predstavljene one teorije koje su fokusirane na pitanja telesnosti u kontekstu novomedijskih fenomena i njihovog uticaja na društvenu realnost. Polazna tvrdnja diskusije jeste da bez fizičkog tela ne postoji ni virtuelno ni realno, što upravo ukazuje na značaj fizičkog tela u biološko-tehnološkim interfejsima, odnosno na načine na koje se menja uloga tela i telesnosti u okruženju opšte virtuelizacije, i samim tim, na načine na koje te promene funkcije tela utiču na ontološki opstanak čoveka kao biološke jedinke