Repository of Bjelovar University of Applied Sciences
Not a member yet
1279 research outputs found
Sort by
Healthcare of an autistic patient
No full textPoremećaji iz autističnog spektra u današnje vrijeme smatraju se najčešćim razvojnim poremećajima koji se pojavljuju već u dojenačkoj dobi i traju do kraja života. Obilježja autističnih pormećaja se razlikuju od djeteta do djeteta te je stoga teško i na vrijeme postaviti dijagnozu koja dalje vodi uspješnijoj rehabilitaciji i habilitaciji autističnog djeteta, a time boljoj integraciji i inkluziji u društvo. Stopa autizma je veća kod dječaka nego kod djevojčica. Osobe s autizmom imaju problem s komunikacijom, socijalna interakcija im je ograničena kao i emocionalno izražavanje. Navodi se više vrsta autizma poput Rettovog i Aspregerovog sindroma, atipičnog autizma i drugih disintegrativnih poremećaja djetinjstva. Metode tretiranja premećaja su različite i kompleksne, a za uspješnu rehabilitaciju potrebno je integrirati više metoda poput psihoterapije, likovne ili glazbene terapije i/ili psihofarmaka u težim slučajevima kad postoji opasnost od samoozljeđivanja. Provlači se problem nedostatka realizacije plana i programa kao i ustanova na području cijele države. Zaključak navodi na mišljenje da medicinsko osoblje je u nasušnoj potrebi za smjernicama i dodatnom edukacijom u radu s osobama iz autističnog spektra poremećaja, a autistični bolesnici su prepušteni individualnoj želji medicinskog zaposlenika za radom i rehabilitacijom bolesnika u ustanovi u koju je trajno smješten
Stigmatization of HIV-positive individuals and those with AIDS: a cross-sectional study on students
No full textVirus humane imunodeficijencije (HIV) je virus iz porodice retrovirusa, koji u uznapredovaloj fazi uzrokuje sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS). Akutna infekcija HIV virusom često je asimptomatska. Asimptomatska faza HIV infekcije može trajati od sedam do deset godina do pojave simptoma AIDS-a. Virus HIV-a prenosi se spolnim putem, krvlju, krvnim derivatima te vertikalnim prijenosom (s majke na dijete). Cilj ovog rada bio je prikazati HIV infekciju i razvoj AIDS-a, puteve prijenosa, dijagnostiku i liječenje. Dok je cilj provedenog istraživanja bio ispitati znanja i stavove studenata Veleučilišta u Bjelovaru o HIV pozitivnim osobama i osobama oboljelih od AIDS-a. U svrhu izrade završnog rada provedena je anketa u online obliku po nazivom „Stigmatizacija HIV pozitivnih osoba i osoba oboljelih od AIDS-a“. U istraživanju je sudjelovalo 150 ispitanika (studenata) od kojih je 74 sa stručnog studija sestrinstva, 36 sa stručnog studija mehatronike i 40 sa stručnog studija računarstva. Prema rezultatima istraživanja može se zaključiti kako anketirani studenti pretežito imaju dobro znanje i pozitivne stavove prema HIV pozitivnim osobama i osobama oboljelih od AIDS-a. Nadalje, vidljivo je kako osobe s većim znanjem o HIV-u i AIDS-u manje stigmatiziraju HIV pozitivne osobe i osobe oboljele od AIDS-a. Važno je skrenuti pozornosti na poboljšanje znanja svih zdravstvenih djelatnika, osobito medicinskih sestara koje većinu svog vremena provode s pacijentima
The role of the nurse in the management of febrile seizure
No full textFebrilne konvulzije (FK), koje još nose naziv dječji fras ili fras smatraju se kliničkim fenomenom jer se definiraju kao konvulzije u povišenoj odnosno visokoj tjelesnoj temperaturi, a koje ne moraju nastati kao posljedica neuroinfekcije. Sindrom febrilnih konvulzija se najčešće pojavljuje u dječjoj dobi te rizik da osoba tijekom života dobije napad bilo koje etiologije iznosi oko 8%. Od navedenog iznosa, polovicu od 2-5% čine FK. Smatra se da će oko 2,5% populacije Sjedinjenih Američkih Država i Europe imati makar samo jednu epizodu febrilnih kovulzija u djetinjstvu. Povećani rizik u pojavnosti febrilnih kovulzija kod djece postoji u blizanaca, u obitelji kod koje postoji pozitivna anamneza febrilnih kovulzija te u bliskih rođaka prvog i drugog reda u koje ubrajamo roditelje, braću i sestre, tetke, stričeve i ujake. Cilj rada je opisati febrilne konvulzije, njihov nastanak, procjenu i liječenje, te opisati ulogu medicinske sestre pri zbrinjavanju djeteta oboljelog od febrilnih kovulzija. U radu je opisano sedam sestrinskih dijagnoza koje se mogu javiti za vrijeme prijema i hospitalizacije djeteta. Specifičnost samog procesa zdravstvene njege i dijagnoza je što su i ciljevi i intervencije usmjerene i djetetu i roditeljima odnosno obitelji. Stoga je osim edukacije djeteta o FK potrebna i edukacija obitelji
Cervical intraepitelial neoplasia (CIN) - Morphological clinical aspects
No full textRak vrata maternice je javnozdravstveni problem koji ne jenjava. Iako su se razvili nacionalni programi kojima su ciljevi edukacije, pregledi i probiri na rak vrata maternice i dalje je broj novozaraženih žena visoka. Cervikalna intraepitelna neoplazija je promjena koje prethodi raku vrata maternice. Ali samo zato što prethodi, ne znači trenutačnu dijagnozu raka vrata maternice i ne znači da ne zahtjeva ozbiljno tretiranje. S obzirom da je riječ o dijagnozi koja nema specifičnih simptoma, veliki je značaj pravovremenih pregleda. Ovaj se oblik prekanceroze javlja u spolno aktivnih žena u dobi od 30 do 50 godina, a sve češće zahvaća i žene mlađe od 30 godina, ali i starije od 60 iako u rjeđim slučajevima. Isto tako je važno naglasiti sprječavanje HPV infekcije kao glavnog uzročnika ove bolesti. Iako je riječ o određenim vrstama i dalje je bitna prevencije i cijepljenje. CIN se da liječiti ako se na vrijeme otkrije i zato je iznimna važnost redovitih pregleda i PAPA testova. Prema podacima odjela za patologiju Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ – Koprivnica, tijekom razdoblja 2015. do 2019. godine oboljelo je 75 žena u različitim starosnim dobima i sa različitim oblicima CIN-a koji su im dijagnosticirani. Najveći broj žena sa postavljenom dijagnozom pripada dobi od 30 do 40 godina, potom slijede žene starosti između 40 i 50 godina, i žene do 30 godina starosti. Na začelju se nalaze dobne skupine žena iznad 60 godina i od 50 do 60 godina
Knoweldge and attitudes of general population on human immunodeficiency virus (HIV) and HIV-positive individuals
No full textVirus humane inunodeficijencije (HIV) vrsta je retrovirusa koji djeluje napadajući limfocite T koji tvore imunološki sustav čovjeka. HIV često dovodi do razvoja AIDS-a ili Sindroma stečene imunodeficijencije. HIV je oboljenje koje se najčešće prenosi spolnim putem, a drugi rizični čimbenik ubraja intravenske ovisnike. Uz neadekvatno otkrivanje bolesti i odgodu liječenja, HIV možemo gledati kao smrtonosnu bolest koja je unatrag 25 godina uzrokovala više od 25 milijuna smrtnih slučajeva. Pandemija COVID-19, započeta 2020. godine, znatno je utjecala na otkrivanje i tretiranje HIV-a jer je u određenim zemljama odaziv na testiranje pao za oko 41 %. Vrijeme od trenutka zaraze pa sve do pojave ozbiljnog narušavanja funkcija imunološkog sustava varira od osobe do osobe, no prosjek je 8 - 10 godina. Prvo razdoblje koje ukazuje na inficiranost traje 3 do 6 tjedana označavajući priliku za rano otkrivanje HIV-infekcije. Aktivni antivirusni tretman nazvan HAART najdjelotvornija je metoda liječenja HIV-a. Kako bi se izbjeglo liječenje i općenito zaraza HIV-om, potrebno je razmotriti metode prevencije, ponajprije edukaciju populacije o stvarnim rizicima i načinima prenošenja. Stigmatizacija spolno prenosivih bolesti označava primjenu socijalne sile nad pojedincima koji se posljedično ograđuju od društva. Često obilježje društvene stigmatizacije je nedovoljno znanja o bolesti, stoga je iznimno važno educirati populaciju i odrediti jasne zakone i pravila koji se odnose na HIV-pozitivne osobe. Najugroženiju skupinu predstavljaju žene i djeca čija prava još nisu definirana u određenim zemljama. Zdravstveni sustav računa na svoje djelatnike koji imaju veliku ulogu u educiranju populacije o određenim bolestima, pa tako i o HIV-u. Medicinske sestre predstavljaju prvi red uspostavljanja optimalne njege za sve bolesnike jednako. Stručnost i profesionalnost karakteristike su potrebne za dobru komunikaciju s HIV-pozitivnim osobama. Rezultati ankete u ovome radu naginju pozitivnom pogledu na stupanj stigmatizacije HIV-pozitivnih osoba, no još uvijek postoje zabrinjavajući čimbenici koji se odnose na nedostatak općeg znanja o postojanju lijekova, načinima prijenosa i simptomima HIV-a
Acute Pain Management
No full textBol je "neugodno osjetilno i emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili opisano u smislu takve štete. Ovisno o duljini trajanja bol klasificiramo kao akutnu ( traje 6 mjeseci). Prema patofiziološkom mehanizmu razlikujemo nociceptivnu bol, koja je fiziološki odgovor na ozljedu ili podržaj i neuropatsku bol koja je uzrokovana oštećenjem somatosenzornog sustava. Pravilna procjena boli od izuzetne je važnosti za učinkovito liječenje. Bol se procjenjuje jednodimenzionalnim alatima kao što su numeričke ljestvice ocjena ili vizualne analogne ljestvice te multidimenzionalnim ljestvicama koje su formulirani u obliku anketa i upitnika, a koristimo ih obično za procjenu kronične boli. Akutna bol je složen proces koji uključuje aktivaciju nociceptora, kemijskih medijatora i upalu. Uloga medicinske sestre od izuzetne je važnosti u procjeni te liječenju akutne boli. Medicinska sestra prati pacijentove vitalne funkcije, uči pacijenta tehnika relaksacije te nefarmakološkim metodama ublažavanja boli te dokumentira farmakološku terapiju po pisanoj odredbi liječnika. Lijekovi se mogu koristiti za ciljanje svakog od ključnih elemenata unutar puta boli i uklanjanje ili smanjenje osjeta boli. Ovisno o intezitetu boli prepisuju se neopiodni analgetici poput paracetamola, acetilsalicillne kiseline i nesteroidnih antireumatskih lijekova te opioidni analgetici prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. U svrhu učinkovitog liječenja akutne postoperacijske boli potrebno je osnivanje „acute pain service „ timova, koji se sastoje od educiranih medicinskih sestara te anesteziologa. Educirane medicinske sestre prikupljale bi informacije o intezitetu, lokalizaciji i tipu boli te iste prezentirale liječniku kako bi se svakom pacijentu prilagodila analgetska terapija. Kada se akutna bol pravilno liječi, klinički ishodi i zadovoljstvo pacijenata mogu se značajno poboljšati
The Process of Nursing Care in the treatment of depressed patients
No full textDepresija je ozbiljan psihički poremećaj koji spada u poremećaje raspoloženja. Ima biološku, socijalnu i psihološku dimenziju. U stalnom je porastu i zahvaća sve više osoba širom svijeta. Svojim djelovanjem znatno narušava kvalitetu života oboljele i njegove obitelji. Često izaziva suicidalno ponašanje kod oboljelih osoba. Liječenje depresije dugotrajan je proces u kojem je potrebno neprestano praćenje bolesnika. Najčešće se liječi kombinacijom antidepresiva i psihoterapije. Medicinska sestra ima veliku ulogu u liječenju depresivnog bolesnika. Uspostavlja odnos povjerenja s pacijentom, a svojom empatijom, znanjem, iskustvom i profesionalnošću neprestano skrbi za depresivnog bolesnika. Sudjeluje u procesu zdravstvene njege, gdje planira ciljeve i provodi intervencije u skrbi bolesnika. Provodi načelo holističkog pristupa i ne osuđuje oboljelog. Educira i savjetuje bolesnikovu obitelj
Health care of patients with intracranial tumors
No full textKao intrakranijalna čvrsta novotvorina, tumor na mozgu koji se može pojaviti u bilo kojoj dobi definiran je kao abnormalni rast stanica u mozgu ili središnjem kralježničkom kanalu koji započinje kada normalne stanice u mozgu nekontrolirano rastu i tvore masu. Najčešći tip primarnih tumora mozga su meningeom, astrocitom i oligodendroglija koji uzrokuju napadaje, probleme s pamćenjem; glavobolja; utrnulost ili trnci u rukama ili nogama; promjene raspoloženja i osobnosti; promjene ravnoteže u govoru, vidu i problemima s hodanjem; mučnina i povračanje; ili sluha. Iako se mnogi tumori mozga mogu ukloniti s malo ili nimalo oštećenja mozga, drugi se nalaze tamo gdje je kirurško uklanjanje teško ili nemoguće bez uništavanja kritičnih dijelova mozga. Čak i kada ne može izliječiti zloćudni tumor, operacija može smanjiti veličinu tumora, ublažiti simptome, a pomoć u njezi provodi se prema manifestacijama pacijenta, uz cjelovito i individualizirano razumijevanje svakog pacijenta. Medicinska sestra treba procijeniti složenost skrbi koja je potrebna pacijentima s tumorom mozga i imati kompetenciju za poboljšanje kvalitete života pacijenata i obitelji. Stoga je nužno da medicinska sestra koristi tehničko-znanstvena znanja i ima kliničko iskustvo za razvoj sestrinske pomoći, omogućavajući pacijentima manje traumatično liječenje i kvalificiranu njegu
The Role of the Instrumental Nurse in Laparoscopic Splenectomy
No full textSplenomegalije se definira kao povećanje slezene mjereno težinom i/ili veličinom. Splenektomija ili kirurško uklanjanje slezene obično se smatra spasilačkim postupkom kod traumatiziranih bolesnika, određenih hematoloških poremećaja, malignih stanja i u svrhu dijagnostike. Medicinska sestra instrumentarka samostalni je član kirurškog tima i bez nje niti jedan operacijski zahvat nebi bio izvediv. Glavana uloga sestre instrumentarke tijekom laparoskopske splenektomije je instrumentiranje
Primary, Secondary and Tertiary Prevention of Myocardial Infarction
No full textAkutni infarkt miokarda je životno ugrožavajuće stanje i jedno od najdramatičnijih manifestacija i najčešćih oblika koronarne bolesti. Nastaje kao posljedica ishemije i koronarne tromboze, čije trajanje i intenzitet uzrokuje nekrozu miokarda. Prevladava u starijoj populaciji, obično kod osoba s komorbiditetima u pozadini; dijabetes, sklonost srčanim oboljenjima (obiteljska anamneza), pretilost, ateroskleroza, hipertenzija, preveliki stres, sedentarni način života. Optimalan tijek liječenja ovisi o vremenu započinjanja liječenja, točnoj i brzoj dijagnozi i stupnju rizika od nastanka komplikacija. Bolesnici s akutnim infarktom miokarda dolaze na hitno bolničko liječenje gdje medicinska sestra najprije prikuplja sve važne anamnestičke podatke i podatke o subjektivnim poteškoćama. Sestra neprestano nadzire bolesnikovo stanje i na vrijeme uočava patološke promjene u psihičkim i fizičkim reakcijama bolesnika. Izuzev svih potrebnih dijagnostičkih i laboratorijskih pretraga, primjene terapije i drugih invazivnih postupaka, medicinska sestra educira bolesnika i potiče ga na suradnju. Skrb za bolesnika s akutnim infarktom miokarda je iznimno zahtjevna i opsežna te podrazumijeva kontinuiranu suradnju multidisciplinarnog tima, uz poseban naglasak na ulogu medicinskih sestara/tehničara. Rani početak procesa rehabilitacije ima bitan utjecaj na oporavak i konačan ishod. U fazi rehabilitacije se smanjuje mogućnost razvijanja komplikacija, a bolesnika se potiče na maksimalno iskorištavanje potencijala kako bi se mogao pozitivno suočiti sa svojom bolešću te iznova dobio osjećaj samopouzdanja i vrijednosti. Cilj je osposobiti bolesnika da u što kraćem vremenskom periodu postane samostalan član zajednice. Kako bi ishod liječenja bio uspješan, potrebno je pravovremeno intervenirati već od samog početka zbrinjavanja i tijekom transporta bolesnika na hospitalizaciju. Potrebno je neprestano promicati preventivne mjere, kao što su promjene loših životnih navika, redovite kontrole kod liječnika, pravilna prehrana, redovito konzumiranje propisane terapije, uvođenje svakodnevne fizičke aktivnosti