Repository of Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
Not a member yet
    37744 research outputs found

    Anxiety assessment in patients undergoing percutaneous coronary intervention

    No full text
    Cilj istraživanja: Ispitati razinu anksioznosti bolesnika prije perkutane koronarne intervencije. Nacrt studije: Ustrojen je kao presječno istraživanje. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 100 ispitanika s predstojećim elektivnim zahvatom perkutane koronarne intervencije u Zavodu za bolesti srca i krvnih žila Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Osijek od siječnja do travnja 2025. godine. Podatci su prikupljeni anketnim upitnikom, a razina anksioznosti bolesnika ispitivana je prije i nakon edukacije o PCI zahvatu. Anketni upitnik je sadržavao sociodemografske podatke o bolesniku te Skalu depresije, anksioznosti i stresa (DASS). Rezultati: Kategoriji normalne vrijednosti depresivnosti, u rasponu bodova od 0 do 4 pripada 41 (4 %) ispitanik, dok kategoriji vrlo teške depresivnosti sa 14 i više bodova pripada 17 (17 %) ispitanika. Normalna vrijednost bodova kategoriji anksioznosti iznosi od 0 do 3 boda te toj kategoriji pripada 27 (27 %) ispitanika, dok kategoriji vrlo teške anksioznosti s 10 i više bodova pripada 39 (39 %) ispitanika. Kategoriji normalne vrijednosti stresa pripada 47 (47 %) ispitanika, dok je u vrlo teškom stresu, s 17 i više bodova, 13 (13 %) ispitanika. Postotak ispitanika u kategoriji vrlo teške anksioznosti smanjen je s 56 % prije edukacije, na 22 % poslije edukacije (P = 0,009), dok je broj ispitanika u kategoriji normalnog stresa povećan s 32 % na 62 % (P = 0,02). Zaključak: Prevalencija anksioznosti i stresa prije PCI–ja je visoka i udio ispitanika u kategoriji vrlo teške anksioznosti se značajno smanjio nakon edukacije.Objectives: To examine the level of anxiety in patients undergoing percutaneous coronary intervention (PCI). Study Design: A cross-sectional study. Participants and Methods: The study included 100 patients scheduled for percutaneous coronary intervention at the Department of Cardiovascular Diseases of Clinic for Internal Medicine, University Hospital Centre Osijek, from January until May in 2025. Data were collected using a questionnaire. Patients' anxiety levels were assessed before and after education about the PCI procedure. The questionnaire included sociodemographic data and the Depression, Anxiety, and Stress Scale (DASS). Results: In this study, 41 patients (41 %) fell into the normal range of depression (0–4 points), while 17 (17 %) patients were categorized as having extremely severe depression (14 or more points). In the anxiety category, 27 participants (27 %) scored within the normal range (0–3), whereas 39 (39 %) reported symptoms of extremely severe anxiety (10 or more points). Regarding stress, 47 participants (47 %) were in the normal range, while 13 (13 %) were classified as having extremely severe stress (17 or more points). The proportion of participants in the extremely severe anxiety category decreased from 56 % before education to 22 % after education (P = 0.009), while the number of participants in the normal stress category increased from 32 % to 62 % (P = 0.02). Conclusion: The prevalence of anxiety and stress prior to PCI is high, and the proportion of participants with extremely severe anxiety significantly decreased after receiving education

    General and specific predictors of the quality of health care in hospitalized patient in General hospital Dr. Josip Benčević Slavonski Brod

    No full text
    Cilj istraživanja: Ispitati zadovoljstvo kvalitetom zdravstvene njege žena hospitaliziranih na Odjelu ginekologije Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod te utvrditi razlike i povezanosti zadovoljstva s obzirom na demografske i kliničke varijable. Nacrt studije: Presječna studija. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 108 pacijentica koje su prethodno potpisale informirani pristanak. Primijenjen je strukturirani upitnik koji je obuhvaćao demografske podatke, podatke o hospitalizaciji, ukupno zadovoljstvo skrbi, spremnost na preporuku ustanove te upitnik zadovoljstva kvalitetom zdravstvene njege (PSNCQQ-Cro, α = 0,977). Analiza podataka uključivala je deskriptivne i neparametrijske statističke metode (Kruskal-Wallis test, Spearmanova korelacija). Rezultati: Većina ispitanica bila je u braku (89,6 %) i procijenila je svoje zdravstveno stanje kao jako dobro. Medijan zadovoljstva kvalitetom zdravstvene njege iznosio je 89 (IQR 80–95), ukupnog zadovoljstva skrbi 5 (IQR 4–5), a spremnosti na preporuku ustanove 5 (IQR 5–5). Najveće zadovoljstvo zabilježeno je u segmentima brige i njege medicinskih sestara te informacija prilikom otpuštanja, dok je najniže bilo u uključivanju obitelji u njegu. Statistički značajna razlika u zadovoljstvu utvrđena je prema dobi (mlađe žene su manje zadovoljne) i samoprocjeni zdravlja pri prijemu. Nije utvrđena značajna povezanost s varijablama hospitalizacije. Zaključak: Ispitanice su izrazile visoku razinu zadovoljstva kvalitetom zdravstvene njege, osobito u aspektima profesionalnosti i komunikacije osoblja. Potrebno je dodatno unaprijediti uključivanje obitelji u proces njege te individualizirati pristup mlađim pacijenticama i onima s višom samoprocjenom zdravlja.Objective: To assess patient satisfaction with the quality of nursing care among women hospitalized at the Department of Gynecology of Dr. Josip Benčević General Hospital in Slavonski Brod, and to examine differences and associations in satisfaction levels based on demographic and clinical variables. Study Design: Cross-sectional study. Participants and Methods: The study included 108 female patients who had previously provided written informed consent. A structured questionnaire was used, comprising demographic data, hospitalization-related information, overall satisfaction with care, willingness to recommend the hospital, and the Patient Satisfaction with Nursing Care Quality Questionnaire – Croatian version (PSNCQQ-Cro, α = 0.977). Data analysis included descriptive and non-parametric statistical methods (Kruskal-Wallis test, Spearman's rank correlation). Results: The majority of participants were married (89.6%) and rated their health status as very good. The median score for satisfaction with nursing care quality was 89 (IQR 80–95), for overall care satisfaction 5 (IQR 4–5), and for willingness to recommend the hospital 5 (IQR 5–5). The highest satisfaction levels were observed in the domains of nurses’ care and attention, and information provided at discharge, while the lowest ratings were noted for the inclusion of family in the care process. Statistically significant differences in satisfaction were found in relation to age (younger women reported lower satisfaction) and self-perceived health status at admission. No significant associations were found with hospitalization-related variables. Conclusion: The participants expressed a high level of satisfaction with the quality of nursing care, particularly in terms of staff professionalism and communication. Further improvements are needed in involving family members in the care process and in individualizing care for younger patients and those with higher self-assessed health status

    Application of FAIR principles on measurement data

    No full text
    Problematika ovog rada je nedostatak standardiziranih postupaka koji bi omogućili da mjeriteljski podaci budu lako pronalažljivi, dostupni, interoperabilni i ponovno upotrebljivi što često rezultira gubitkom vrijednih informacija, otežanom suradnjom i smanjenom učinkovitošću istraživanja. Kao smjernice za rješavanje ovog problema, rad detaljno prikazuje FAIR načela te opisuje korake FAIRifikacije podataka: od planiranja i strukturiranja podataka, izrade bogatih metapodataka, dodjele trajnih identifikatora i definiranja licenci, do objave u pouzdanim repozitorijima. Prikazana je primjena FAIR načela na laboratorijskom podatkovnom setu. Proveden je postupak FAIRifikacije, izrađeni su metapodaci i testirana je usklađenost putem alata F-UJI. Utvrđeno je da je za postizanje potpune FAIR kompatibilnosti nužno objaviti podatke u javnom repozitoriju s trajnim identifikatorom te koristiti standardizirane rječnike i formate. Radom se zaključuje da implementacija FAIR načela značajno povećava vrijednost, transparentnost i upotrebljivost mjernih podataka te predstavlja ključan korak prema otvorenoj i digitaliziranoj znanosti.The problem of this work is the lack of standardized procedures that would enable easy findability, accessibility, interoperability, and reusability of measurement data, which often results in the loss of valuable information, hindered collaboration, and reduced research efficiency. As guidelines for solving this problem, the paper presents the FAIR principles in detail and describes the steps of data FAIRification: from planning and structuring data, creating rich metadata, assigning persistent identifiers, and defining licenses, to publishing in trusted repositories. The application of the FAIR principles to a laboratory dataset is presented. The FAIRification process was carried out, metadata were created, and compliance was tested using the F-UJI tool. It was determined that, to achieve full FAIR compatibility, it is necessary to publish data in a public repository with a persistent identifier and to use standardized vocabularies and formats. The paper concludes that the implementation of the FAIR principles significantly increases the value, transparency, and usability of measurement data and represents a key step towards open and digitized science

    THE EFFECTS OF DANCE MOVEMENT THERAPY ON INDIVIDUALS WITH CEREBRAL PALSY

    No full text
    U ovoj studiji slučaja opisani su učinci terapije pokretom i plesom provedeni s mladićem, koji boluje od cerebralne paralize i ima blage intelektualne teškoće. Cerebralna paraliza (CP) može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. (1) Očituje se neuromotornim poremećajem kontrole položaja i pokreta tijela, tonusa i refleksa već od dojenačke dobi (neurološki sindromi), često promjenjivim simptomima, ali redovito uz usporen razvoj motorike. (2) Odraslim osobama s cerebralnom paralizom često je potreban određen oblik podrške i pomoći kako bi mogli što kvalitetnije obavljati svakodnevne životne aktivnosti. Osobe s cerebralnom paralizom (CP) mogu imati različite popratne poteškoće osim motoričkih smetnji. Ovisno o težini i vrsti cerebralne paralize, poteškoće mogu varirati, ali neki od najčešćih izazova uključuju: epilepsiju, intelektualne smetnje, probleme s učenjem, poremećaj pažnje, probleme s govorom i jezikom, poteškoće u ishrani i gutanju, te smetnje vida i sluha. Često je onemogućen normalan fizički, psihički i socijalni razvoj i integracija u društvo, te osoba s cerebralnom paralizom ostaje zavisna od okoline. (Pospiš, 2000.) Američko udruženje plesnih terapeuta - ADTA definira plesnu terapiju kao primjenu pokreta i plesa u kreativnom procesu s ciljem poticanja emocionalne, kognitivne, socijalne i fizičke integracije pojedinca. Pregledom literature, dokazano je da ples i ritmička slušna stimulacija (RAS) mogu pozitivno utjecati na tjelesne funkcije, posebno u područjima povezanim s ravnotežom, hodom i hodanjem za osobe s cerebralnom paralizom. (Lopez-Ortiz i dr., 2018.) S obzirom na prethodno navedene integrativne terapijske učinke te da se terapija pokretom i plesom temelji na terapijskom korištenju pokreta i neverbalnih znakova u svojoj procjeni i intervenciji, Duarte Machado i dr. u svom radu navode veliki ukupni učinak plesnih intervencija na kognitivne, motoričke i socijalno-emocionalne rezultate kod osoba s cerebralnom paralizom. Ovaj rad temelji se na prikazu studije slučaja na primjeru mladića koji boluje od cerebralne paralize te se kreće uz pomoć invalidskih kolica. Provedeno je 30 seansi koje su se održavale jednom tjedno, u trajanju od 45 minuta, a pritom su se koristile različite tehnike terapije pokretom i plesom. Rezultati ove studije slučaja pokazali su pozitivan učinak terapije pokretom i plesom na izražavanje emocija, povećanje raspona kretanja, te poboljšanje samopoimanja i samopouzdanja kod mladića s cerebralnom paralizom.In this case study, the effects of dance movement therapy conducted with a young man diagnosed with cerebral palsy (CP) and mild intellectual disabilities are described. Cerebral palsy can be defined as a group of movement and posture disorders caused by damage or malformation of the developing brain. It is manifested as a neuromotor disorder involving impaired control of body posture and movement, as well as muscle tone and reflexes, beginning in infancy (neurological syndromes). The symptoms are often variable but consistently accompanied by delayed motor development. Adults with CP often require some form of support to perform daily activities with a greater quality of life. Individuals with CP may also experience various associated difficulties beyond motor impairments. Depending on the severity and type of cerebral palsy, these challenges may vary. Still, some of the most common include epilepsy, intellectual disabilities, learning challenges, attention disorders, speech and language impairments, feeding and swallowing problems, and visual and auditory impairments. Normal physical, psychological, and social development and integration into society are often hindered, and individuals with CP frequently remain dependent on their environment (Pospiš, 2000). The American Dance Therapy Association (ADTA) defines dance movement therapy as the psychotherapeutic use of movement to promote the emotional, cognitive, social, and physical integration of the individual. A review of the literature suggests that dance and rhythmic auditory stimulation (RAS) can have a positive impact on physical functioning, particularly in areas related to balance, gait and walking in individuals with CP (Lopez-Ortiz et al., 2018). Given these integrative therapeutic benefits and the fact that dance movement therapy is based on the therapeutic use of movement and nonverbal cues in assessment and intervention, Duarte Machado et al. highlight the significant overall effect of dance interventions on cognitive, motor and socio-emotional outcomes in individuals with cerebral palsy. This paper presents a case study of a young man with cerebral palsy who uses a wheelchair for mobility. A total of 30 sessions were conducted, once a week, each lasting 45 minutes and incorporating various dance movement therapy techniques. The results of this case study demonstrated positive effects of dance movement therapy on emotional expression, increased range of motion, and improved self-concept and self-confidence in a young man with cerebral palsy

    Architecture and urban design of Retfala south business zone

    No full text
    Koncept poslovne zgrade proizlazi iz analize „klasičnih“ poslovnih zgrada, koje unutar svojih etaža na disperziranim mjestima smještaju prostore koji nisu isključivo vezani uz rad. Takvi prostori umjesto da potiču zajedništvo unutar poslovne zgrade, stvaraju zone unutar sebe. Posljedično tome, koncept ovog rješenja upravo je grupiranje zajedničkih prostora, prostora za odmor, neformalno druženje i rad u središnju zonu zgrade. Prošupljivanjem središnjeg dijela pomoću atrija i povezivanjem etaža pomoću laganog čeličnog stubišta i njegovim neuobičajenim oblikovanjem, stvaraju se prostori za druženje i neformalni rad. Stubišta sama po sebi su oblikovana gotovo skulpturalno sa proširenim međupodestima, gdje bi se odvijala interakcija korisnika ili posjetitelja samog objekta. Stubišta su postavljena kako bi povezivala najjavnija mjesta unutar zgrade, open - space urede. Kako bi stubišta bila sigurna i stabilna za korištenje, ona su spojena na grede međukatne konstrukcije, ali i ovješena na prostornu rešetku na vrhu zgrade. Osim spomenutog stvaraju se dva kontrastna prostora, atrij koji je razigran, te prostor ureda i fasade koji je „strog“ i jasno definiran.The concept results from the analysis of "classic" office buildings, which accommodate spaces that are not exclusively related to work within their floors, rather they are in dispersed within the building. Such spaces, instead of encouraging community within the office building, create zones within themselves. Consequently, the concept of this building is grouping of common spaces, spaces for rest, informal socializing, and work in the central zone of the building. By hollowing out the central part with the atrium and connecting the floors with a light steel staircase and its unusual design, spaces for socializing and informal work are created. The stairs themselves are shaped almost sculpturally with extended intermediate landings, where the interaction of users or visitors of the building itself would take place. The staircases were installed to connect the most public places inside the building, the open-space offices. To make the stairs safe and stable for use, they are connected to the beams of the structure, but also suspended from the mero construction system at the top of the building. In addition, two contrasting spaces are created, the atrium, which is playful, and the office and facade space, which is "strict" and clearly defined

    Children’s Attitudes Towards Participation in a Folklore Ensemble

    No full text
    Ovaj se rad bavi se istraživanjem dječjeg sudjelovanja u folklornim ansamblima, s naglaskom na njihove motive, osjećaje i percepcije povezane s vježbanjem i javnim nastupima. Folklor, kao oblik izražavanja kulturnog identiteta, posebno je važan u ranom djetinjstvu i mladosti, kada se formiraju vrijednosti i osjećaj pripadnosti zajednici. U tom smislu, uključivanje djece u folklorne aktivnosti ne doprinosi samo očuvanju tradicijske baštine, već ima i važnu pedagošku, emocionalnu i društvenu funkciju. Djeca uče o običajima, narodnim nošnjama, plesovima i glazbi svojeg kraja, čime se produbljuje njihova povezanost s lokalnom zajednicom i razvija poštovanje prema nacionalnoj kulturi. U okviru ovoga rada provedeno je istraživanja čiji je cilj bio ispitati stavove djece i mladih o sudjelovanju u folklornom ansamblu. Istraživanje je provedeno s pomoću anketnog upitnika koji su ispunila 64 sudionika različitog spola i dobi, a pitanja su bila usmjerena na osobne stavove, motivaciju, zadovoljstvo i emocionalni doživljaj folklornih aktivnosti. Rezultati pokazuju da djeca najčešće navode ples i druženje kao ključne razloge upisa u ansambl, a značajan broj njih osjeća ponos i zadovoljstvo nakon nastupa. Premda neki vježbanje doživljavaju kao naporno, motivacija za nastup i pripadnost skupini znatno utječu na njihovu ustrajnost. Također, tradicija u obitelji ima vidljiv utjecaj, tj. djeca čiji su roditelji ili rodbina bili uključeni u folklor češće iskazuju pozitivan stav prema folkloru. Dobiveni rezultati doprinose boljem razumijevanju uloge folklora u životima djece te pružaju korisne smjernice odgojiteljima, učiteljima i voditeljima kulturno-umjetničkih društava u poticanju i održavanju interesa mladih za očuvanje kulturne baštine. Ovaj rad tako kombinira teorijski okvir o folkloru s empirijskim uvidom u dječju perspektivu, naglašavajući važnost njegova očuvanja kroz aktivno sudjelovanje mlađih generacija.This paper explores children’s participation in folklore ensembles, with a focus on their motives, feelings, and perceptions related to rehearsals and public performances. Folklore, as a form of cultural identity expression, is especially important in early childhood and youth, when values and a sense of belonging to a community are formed. In this sense, involving children in folklore activities not only contributes to the preservation of traditional heritage, but also has an important pedagogical, emotional, and social function. Children learn about customs, traditional costumes, dances, and music of their region, deepening their connection with the local community and developing respect for national culture. As part of this paper, a study was conducted with the aim of examining the attitudes of children and youth towards participation in a folklore ensemble. The research was conducted using a questionnaire completed by sixty-four participants of different genders and ages, and the questions focused on personal attitudes, motivation, satisfaction, and emotional experiences related to folklore activities. The results show that children most often cite dancing and socializing as the key reasons for joining an ensemble, and a considerable number of them feel pride and satisfaction after performances. Although some perceive rehearsals as demanding, the motivation to perform and a sense of belonging to the group influence their persistence. Additionally, family tradition has a visible impact - children whose parents or relatives participated in folklore more often express positive attitudes towards folklore. The obtained results contribute to a better understanding of the role of folklore in children’s lives and provide useful guidelines for educators, teachers, and leaders of cultural-artistic societies in encouraging and maintaining young people's interest in preserving cultural heritage. This paper thus combines a theoretical framework on folklore with empirical insights into the children's perspective, highlighting the importance of preserving folklore through active participation of younger generations

    Treatment options and outcome in patients with glioblastoma

    No full text
    CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Ispitati ukupno preživljenje u oboljelih od GB – a s obzirom na operacijsko i onkološko liječenje, usporediti duljinu sveukupnog preživljenja kod pacijenata na terapiji temozolomidom i drugim onkološkim adjuvantnim terapijskim protokolima prema ovisnosti o Karnofsky i ECOG skoru te procijeniti utjecaj infekcije COVID-19 na incidenciju GB-a. NACRT STUDIJE: Retrospektivna studija. ISPITANICI I METODE: U istraživanje su uključeni ispitanici s dijagnozom glioblastoma koji su operirani na Klinici za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Osijek u razdoblju od 1.1.2012. do 31.12.2027. godine te u razdoblju od 1.1.2018. do 31.12.2023. godine. U istraživanje je uključeno 123 ispitanika koji su liječeni operacijskim i onkološkim liječenjem. REZULTATI: U razdoblju od 2018. do 2023. godine medijan ukupnog preživljenja je 8 mjeseci i kraći je u odnosu na medijan vremena do progresije bolesti koji iznosi 5 mjeseci. Medijan preživljenja do progresije bolesti iznosi 6 mjeseci. Progresija bolesti je nastupila kod 54 (90 %) bolesnika u razdoblju od 2018. do 2023. godine. ZAKLJUČAK: Medijan ukupnog preživljenja je dulji u odnosu na medijan preživljenja do progresije bolesti i medijan vremena do progresije bolesti. Postoji negativna, ali značajna povezanost vremena do progresije i ukupnog preživljenja s ECOG ljestvicom, te pozitivna, ali značajna povezanost s Karnofsky indeksom.OBJECTIVES OF THE RESEARCH: To examine overall survival in patients with glioblastoma (GB) in relation to surgical and oncological treatment; to compare the duration of overall survival in patients treated with temozolomide and other adjuvant oncological treatment protocols based on Karnofsky and ECOG scores and to assess the impact of COVID-19 infection on the incidence of GB. STUDY DESIGN: Retrospective study. PARTICIPANTS AND METHODS: The study included patients diagnosed with glioblastoma who underwent surgery at the Department of Neurosurgery, University Hospital Centre Osijek, during the periods from January 1, 2012, to December 31, 2017, and from January 1, 2018, to December 31, 2023. A total of 123 participants who received both surgical and oncological treatment were included. RESULTS: Between 2018 and 2023, the median overall survival was 8 months, which exceeded the median time to disease progression (5 months) and the median progression-free survival (6 months). Disease progression occurred in 54 patients (90 %) during this period. A statistically significant negative correlation was found between both time to progression and overall survival with ECOG score, while a significant positive correlation was observed with the Karnofsky index. CONCLUSION: The median overall survival is longer than both the median progression-free survival and the median time to disease progression. There is a negative but significant correlation between time to progression and overall survival with ECOG score, and a positive and significant correlation with the Karnofsky index

    Nutrient Removal from Wastewater

    No full text
    Hranjive tvari u otpadnim vodama uključuju dušik, ugljik i fosfor. Uklanjanje dušika i fosfora od esencijalne je važnosti jer su ti nutrijenti ključni za rast brojnih mikroorganizmama koji uzrokuju eutrofikaciju. Među tim mikroorganizmima, cijanobakterije rodova Anabaena, Aphanizomenon, Microcystis, Cylindrospermopsis i Planktothrix koriste hranjive tvari i mogu proizvesti različite vrste toksina, poput mikrocistina, anatoksina, saxitoksina i cilindrospermopsina. Razvoj cijanobakterija dovodi do masovnog otpuštanja tih toksina u vodu, što može ozbiljno ugroziti ljudsko zdravlje. Hranjive tvari dospijevaju u vodu najčešće kao posljedice ljudskih aktivnosti, poljoprivrednih aktivnosti i industrije. Otpadne vode mogu se klasificirati prema izvoru na kućanske, oborinske, industrijske i rashladne. Postoji nekoliko metoda uklanjanja hranjivih tvari iz otpadnih voda, koje se dijele na fizikalne, kemijske i biološke. Biološke metode najčešće se koriste zbog svoje visoke učinkovitosti i ekonomske prihvatljivosti. Temelje se na aktivnosti mikroorganizama u mikrobnoj zajednici, koji razgrađuju hranjive tvari. Provedena su brojna istraživanja na području pročišćavanja vode, ponovne uporabe i recikliranja. Razvijeni su mnogi procesi pročišćavanja otpadnih voda koji omogućuju postizanje standarda kakvoće vode. Svaka metoda ima svoje prednosti i ograničenja, a izbor tehnologije ovisi o specifičnim uvjetima i zahtjevima pročišćavanja.Wastewater contains various nutrients, including nitrogen, carbon, and phosphorus. The removal of nitrogen and phosphorus is particularly important, as these nutrients support the growth of microorganisms that contribute to eutrophication. Among these, cyanobacteria—such as Anabaena, Aphanizomenon, Microcystis, and Cylindrospermopsis—utilize these nutrients and can produce harmful toxins, including microcystins, anatoxin, saxitoxin, and cylindrospermopsin. The proliferation of cyanobacteria can result in the massive release of these toxins into water bodies, posing serious risks to human health. Nutrients typically enter aquatic environments through human activities, agriculture, and industrial processes. Wastewater can be categorized by source into domestic, stormwater, industrial, and cooling water. Various methods are used to remove nutrients from wastewater, generally classified as physical, chemical, or biological. Biological methods are the most widely used due to their high efficiency and cost-effectiveness. These rely on the metabolic activity of microorganisms in microbial communities to degrade and remove nutrients. Extensive research has been conducted in the fields of water purification, reuse, and recycling. A variety of wastewater treatment technologies have been developed to meet water quality standards. Each method has its own advantages and limitations, and the choice of treatment approach depends on specific conditions and requirements

    Evaluation of corneal tissue donation process

    No full text
    Cilj istraživanja: Cilj je ovog istraživanja bio analizirati učestalost i strukturu medicinskih i ostalih kontraindikacija za darivanje tkiva rožnice među pacijentima preminulim u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice tijekom 2023. i 2024. godine, s posebnim naglaskom na identificiranje prepreka koje ograničavaju potencijal za darivanje. Nacrt studije: Provedena je retrospektivna kohortna studija na populaciji svih preminulih pacijenata u KBC-u Sestre milosrdnice u dvogodišnjem razdoblju. Ispitanici i metode: U analizu su uključeni svi pacijenti preminuli unutar bolničke ustanove u dobi od 3 do 89 godina za koje je bila dostupna medicinska dokumentacija potrebna za procjenu prikladnosti za darivanje. Analizirani su podaci o dobi, spolu, uzroku smrti, vrsti odjela, medicinskim i organizacijskim kontraindikacijama te statusu donacije tkiva rožnice. Podaci su prikupljeni iz bolničkog informacijskog sustava i medicinske dokumentacije te analizirani deskriptivnom i inferencijalnom statistikom.. Rezultati: U dvogodišnjem razdoblju preminulo je ukupno 2500 osoba od kojih je 117 (4,7 %) darovalo rožnicu. Najčešće medicinske kontraindikacije bile su klinička nesposobnost i aktivna infekcija dok su među ostalim razlozima najčešći bili nepovoljno vrijeme smrti i visoka dob. Donacija rožnice bila je češća u mlađim dobnim skupinama i na odjelima intenzivne i hitne službe. Iako je zabilježen porast udjela donacija u 2024. godini, nije utvrđena statistički značajna razlika u odnosu na 2023. godinu Zaključak: Rezultati ukazuju na to da su glavne prepreke doniranju tkiva rožnice povezane s jasno prepoznatljivim medicinskim i organizacijskim čimbenicima. Optimizacija identifikacije darivatelja, bolja dokumentacija kontraindikacija i poboljšanje organizacije procesa mogu povećati broj darivatelja tkiva rožnice i unaprijediti transplantacijski program.Objectives: The aim of this study was to analyze the frequency and structure of medical and other contraindications for corneal tissue donation among patients who died at the University Hospital Centre Sestre milosrdnice during 2023 and 2024. The emphasis was on identifying barriers that limit the donor potential. Study design: A retrospective cohort study was conducted. The study included the entire population of deceased patients at the University Hospital Centre Sestre milosrdnice over a two-year period. Subjects and methods: All patients who died in the hospital, aged 3 to 89, with available medical documentation required for donor suitability assessment, were included in the analysis. Data on age, sex, cause of death, type of hospital ward, medical and organizational contraindications and corneal tissue donation status were analyzed. The hospital information system and medical records were used to collect the data. Descriptive and inferential statistics were used for the data analysis. Results: During the two-year period, a total of 2,500 persons died, 117 (4.7%) of whom donated their corneal tissue. The most common medical contraindications were clinical incapacity and active infection, while the most common non-medical reasons were unfavorable time of death and advanced age. Corneal donation was more frequent among younger age groups and in intensive care and emergency departments. Although there was an increase in donation rates in 2024, no statistically significant difference was found compared to 2023. Conclusion: The results indicate that the main barriers to corneal tissue donation are linked with clearly identifiable medical and organizational factors. Optimization of donor identification, improved contraindication documentation and better organization of the process can increase the number of corneal tissue donors and improve the transplantation program

    The Relationship Between Maladaptive Daydreaming and Depression and Anxiety

    No full text
    Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos maladaptivnog sanjarenja s depresijom i anksioznosti uz kontrolu razine stresa te ispitati moderiraju li spol i dob taj odnos. Istraživanje je provedeno online, a sudjelovalo je 200 sudionika (132 ženskog spola, 68 muškog spola) u dobi od 18 do 60 godina. Sudionici su ispunjavali Upitnik o sociodemografskim podacima, Upitnik maladaptivnog sanjarenja te Skalu depresivnosti, anksioznosti i stresa – kratku formu. Rezultati korelacijske analize upućuju na postojanje statistički značajne pozitivne povezanosti depresije i anksioznosti sa maladaptivnim sanjarenjem. Također su provedene hijerarhijske regresijske analize čiji rezultati ukazuju da su depresija i anksioznost, nakon kontrole stresa, prediktor maladaptivnog sanjarenja. Također je provedena i moderacijska analiza čiji rezultati nisu bili statistički značajni, odnosno odnos maladaptivnog sanjarenja s depresijom i anksioznosti nije bio moderiran spolom i dobi sudionika. Unatoč ograničenjima, rezultati istraživanja ističu važnost depresije i anksioznosti u razumijevanju čimbenika koji doprinose maladaptivnom sanjarenju te u isto vrijeme proširuju dosadašnje spoznaje

    10,909

    full texts

    37,744

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    Repository of Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇