Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Kako mladi u Hrvatskoj provode vrijeme? Iskustvo i značenje okupacijske uključenosti iz perspektive mladih
No full textOkupacijska uključenost odnosi se na aktivno sudjelovanje pojedinca u svakodnevnim aktivnostima koje su značajne za njegovo osobno i društveno blagostanje, uključujući aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i razonode. U kontekstu mladih, sudjelovanje u smislenim aktivnostima od ključnog je značaja za njihov razvoj, formiranje identiteta i socijalne integracije. Dosadašnja istraživanja ukazuju na to da je angažman u različitim okupacijama usko povezan s psihološkim zdravljem i kvalitetom života, no specifični obrasci i faktori koji podržavaju ili ometaju ovu uključenost među mladima u Hrvatskoj još uvijek nisu dovoljno istraženi.
Ovaj istraživački rad bavi se analizom okupacijske uključenosti mladih u Hrvatskoj, istražujući kako mladi provode vrijeme i kakvo značenje pridaju svojim svakodnevnim aktivnostima. Ciljevi istraživanja bili su utvrditi ključne obrasce sudjelovanja u aktivnostima među mladima u Hrvatskoj, ispitati percepciju važnosti i smisla tih aktivnosti, te identificirati faktore koji podržavaju ili ometaju njihovu uključenost. Ispitanici su bili mlade osobe u dobi od 18 do 26 godina (n=201), a podaci su prikupljeni putem online upitnika koji je obuhvaćao sociodemografske podatke, učestalost i značenje aktivnosti, te čimbenike koji utječu na sudjelovanje. Rezultati su pokazali da većina mladih smatra svoje aktivnosti značajnima, posebno u dimenzijama koje doprinose njihovom emocionalnom i psihološkom blagostanju. Međutim, neki kontekstualni čimbenici, poput financijske dostupnosti i mentalnog zdravlja, mogu ometati sudjelovanje u aktivnostima. Ovi rezultati pružaju važne uvide za radne terapeute, ali i za ostale stručnjake koji rade s mladima, sugerirajući potrebu za strategijama koje potiču sudjelovanje mladih u smislenim aktivnostima, uz istovremeno smanjenje prepreka koje ih mogu ometati.
Ključne riječ
Kretanje Lyme Borelioze u Hrvatskoj unazad 20 godina
No full textLyme borelioza (LYME), drugim nazivima lajmska bolest ili borelija, je infekcija
koju uzrokuje bakterija Borrelia burgdorferi koja se prenosi ugrizom krpelja.
Bakterija B. burgdorferi je patogena spiroheta, pokretna i spiralno uvijena, kojoj
su glavni domaćini krpelji (1). Prenositelj Lyme borelioze u Hrvatskoj i Europi jest
šumski krpelj Ixodes ricinus (2).
Lyme borelioza je zoonoza, bolest koja se prenosi sa životinje na čovjeka,
Karakterizirana je promjenom (oteklina ili osip) na koži – erythema chronicum
migrans. Ostali opći simptomi su povišena tjelesna temperatura, drhtavica ili
groznica, glavobolja, otečeni limfni čvorovi i umor. Bolest se kreće razvijati nekoliko
dana nakon ugriza krpelja te se dijeli na 3 faze. Prva je faza gdje je prvi uočljivi
simptom poput kožne manifestacije (EM), što je glavni pokazatelj zaraženosti
bakterijom B. burgdorferi te drugi opći simptomi (mialgija, artralgija, vrućica).
Zatim dolazi do druge faze gdje uzrokuje artritis, karditis, neuroboreliozu...
U trećoj, završnoj fazi, uzrokuje i dermatoboreliozu. U trećoj fazi može doći i do
smrtnog ishoda (6). Prepoznata je kao endemska bolest u mnogim državama,
uključujući Hrvatsku.
U ovome radu prikazat će se glavne osobine i epidemiološke značajke bolesti
Lyme borelioze. Opisat će se povijest otkrivanja bolesti, mikrobiologija bakterije
B. burgdorferi, klinička slika oboljelih u fazama, dijagnosticiranje bakterije te mjere
prevencija i liječenje.
Istraživanje o kretanju Lyme borelioze unazad 20 godina u Republici
Hrvatskoj prikazano je kroz tablične podatke i grafove te su izneseni rezultati
istraživanja. Glavna ideja je analizirati rezultate i usporediti ih međusobno kroz
godine. U istraživanju su korišteni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz
Hrvatskih zdravstveno - statističkih ljetopisa za razdoblje između 2004. godine i
2024. godine u Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da se unazad 20 godina u
prosjeku prijavi oko 415 pacijenata zaraženih Lyme boreliozom u Republici
Hrvatskoj. Također, istraživanje je na osnovu dostupnih podataka dokazalo kako
broj zaraženih u posljednje dvije godine pada. Prema obrađenim podacima,
primjećuje se visoka brojka u 2013. i 2018. godini, a najmanji broj zaraženih Lyme
boreliozom nose 2021. i 2022. godina
Zdravstvena njega djeteta s Downovim sindromom
No full textDownov sindrom prisutan je u svim rasnim skupinama i može se pojaviti u bilo kojoj obitelji, bez obzira na zdravstveno stanje roditelja, njihov životni stil ili ekonomsku situaciju. Kako bi se oboljelima i njihovim obiteljima olakšao život i omogućilo im da vode što kvalitetniji i aktivniji život, bitno je razumijevanje ovog sindroma. Downov sindrom je kromosomski poremećaj koji ometa normalan tjelesni i mentalni razvoj. To je jedan od najčešćih genetskih poremećaja kod ljudi. Pravovremena edukacija i adekvatna njega mogu značajno poboljšati životni vijek i kvalitetu života oboljelih. Briga o djeci i odraslima s Downovim sindromom zahtijeva organizirani, multidisciplinarni pristup i pažljiv nadzor kako bi se na vrijeme uočila, liječila ili spriječila stanja koja su češća kod osoba s ovim sindromom tijekom njihovog života. Suvremena i sveobuhvatna informacija o zdravstvenim i razvojnim problemima kod osoba s trisomijom 21 potrebna je kako bi se roditeljima omogućio kvalitetan genetski savjet prije donošenja odluke o prenatalnoj dijagnostici, te kako bi planiranje zaštite djece i odraslih bilo što učinkovitije. Napredak u medicini, posebni edukacijski programi, rana intervencija i kvalitetna zdravstvena zaštita značajno doprinose poboljšanju kvalitete života osoba s Downovim sindromom. Roditelji koji imaju djecu s Downovim sindromom često se suočavaju s osjećajima poput očaja, straha, nesigurnosti i nemoći. Zato je važno pružiti im podršku tijekom prilagodbe na novu životnu situaciju. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u edukaciji, kako roditelja, tako i samih osoba s Downovim sindromom. U ovom radu prikazane su sestrinske dijagnoze koje su ključne za skrb osoba s Downovim sindromom, kao i intervencije koje mogu ublažiti njihove poteškoće. Osobama s Downovim sindromom potrebna je kontinuirana zdravstvena skrb i podrška kako bi postigli što bolju kvalitetu života, te kako bi se, kroz adekvatnu edukaciju i podršku, potaknula njihova samostalnost i razvoj sposobnosti. Socijalizacija i edukacija ključne su za kvalitetan život osoba s Downovim sindromom, ovisno o njihovim mogućnostima
Primjena umjetne inteligencije u analizi snimaka učinjenim višeslojnom kompjutoriziranom tomografijom kod bolesnika s adultnim respiratornim distres sindromom i COVID-19 pneumonijom
No full textOd samog početka pa sve do danas, COVID-19 pandemija donosi brojne izazove za zdravstveni sustav. Jedan od izazova svakako je veliki broj zaraženih osoba koje je trebalo adekvatno zbrinuti i izvršiti sve potrebne dijagnostičke postupke. Upravo to, stavilo je velik pritisak na zdravstvene radnike, a među njima i na radiologe koji očitavaju radiološke snimke. Naime, pojavom COVID-19 pandemije susreli smo se s velikim brojem bolesnika s adultnim respiratornim distres sindromom (ARDS) i COVID-19 pneumonijom. Spomenute bolesti, značajno utječu na plućnu funkciju, često zahtijevajući napredne dijagnostičke metode, poput višeslojne kompjutorizirane tomografije (MSCT), za adekvatnu evaluaciju i praćenje. Segmentacija i klasifikacija dvije su primarne komponente u klasifikaciji bolesti, pri čemu ključnu ulogu ima segmentacija. Primjena umjetne inteligencije (UI) u analizi ovih snimaka omogućuje poboljšanje preciznosti dijagnoze, praćenja tijeka bolesti te predviđanja ishoda liječenja, a isto tako i rasterećuje radiologe. Međutim, postoje i problemi u primjeni UI, nedostatak velikih baza podataka s pouzdanim kliničkim podacima, zatim nedovoljna evaluacija na vanjskim setovima snimaka CT-a. Isto tako, algoritmi su trenirani samo na CT snimkama pacijenata s COVID-19 pneumonijom i ne mogu ih razlikovati od drugih virusnih ili bakterijskih pneumonija
Robotika u intervencijskoj radiologiji
No full textOvaj završni rad istražuje primjenu robotike u intervencijskoj radiologiji. Cilj rada je analizirati prednosti i izazove uvođenja robotičkih sustava u intervencijsku radiologiju te procijeniti njihov utjecaj u suvremenoj medicini. U radu su analizirani postojeći robotski sustavi uključujući njihove tehničke specifikacije te njihove prednosti u kliničkoj primjeni. Primjena robotike u intervencijskim zahvatima skraćuje vrijeme oporavka pacijenta i izloženost zračenju kako za pacijenta tako i za medicinsko osoblje. Najvažniji izazovi uključuju visoke troškove implementacije i potrebu za specijaliziranom obukom zdravstvenog osoblja koje njime rukuje. Robotika u intervencijskoj radiologiji nudi ogromne potencijale za poboljšanje medicinske skrbi, no zahtijeva daljnji razvoj tehnologije i prilagodbu obrazovnih programa za medicinsko osoblje
Opekline
No full textOpekline su ozljede kože i/ili dubljih tkiva uzrokovane toplinom, kemikalijama,
električnom strujom, zračenjem ili sunčevom energijom. Liječenje ovisi o stupnju opeklina, a
uključuje hlađenje, čišćenje, previjanje, lijekove protiv bolova, te u teškim slučajevima,
operaciju i terapiju. Prevencija opeklina uključuje izbjegavanje izvora topline, nošenje zaštitne
opreme i pažljivo rukovanje kemikalijama. Postoje četiri stupnja opeklina: I. stupanj koji
zahvaća vanjski sloj epidermisa, II. A stupanj koji zahvaća epidermis i površni sloja dermisa,
II. B stupanj koji zahvaća duboke slojeve dermisa, znojnih i lojnih žlijezdi te dlake, III. stupanj
koji zahvaća epidermis i dermis koji su potpuno uništeni uz manje-više oštećeno i potkožno
tkivo, uz nekrozu tkiva i žila , te IV. stupanj koji zahvaća duboke strukture. Najvažnija mjera
prve pomoći kod opeklina je brzo hlađenje opečene površine, time se uz ostale mjere prve
pomoći značajno može poboljšati konačni ishod ozljede. Važno je procijeniti stupanj, površinu
i dubine opekline. Kako bi došlo do zacjeljivanja opeklina, mora se pojaviti tri faze: upala,
stvaranje granulacijskog tkiva odnsonso proliferacija i remodeliranje. Odabir obloga koji
potpomažu i ubrzavaju proces cijeljenja rane od opeklina vrlo je važan. Nadomjestak
odgovarajućom količinom tekućinom ključna je u prvom slučaju 24-48 h nakon opekotine.
Svugdje pa tako i u opeklina može doći do komplikacija, što nam je za cilj spriječiti i reagirati
na vrijeme, kako bi uklonili ili barem umanjili dodatne komplikacije pri liječenju bolesnika.
Ključnu ulogu u liječenju ima također imunološki odgovor kod bolesnika. Sestrinske
intervencije se protežu i kroz daljnju brigu o bolesnika kao što je zbrinjavanje bolesnika,
praćenja vitalnih znakova, unosa i iznosa tekućine, ublažavanja boli i brojnih drugih. Još jedan
od važnih aspekata je i psihološka pomoć bolesnika. Bolesnik prolazi kroz faze prilagodbe i
suočavanje sa vlastitim emocijama, što može biti izazovno. Važno je prepoznati znakove
anksioznosti, akutni stres, posttraumatski stresni poremećaj i prihvaćanje odnosno ne
prihvaćanje slike o sebi i tijelo (ožiljci) kako bi se na vrijeme pružila adekvatna stručna i
psihološka pomoć
FIZIOTERAPIJSKI POTUPCI KOD PACIJENTA SA TRANSFEMORALNOM AMPUTACIJOM - PRIKAZ SLUČAJA
No full textSvake godine u svijetu se amputira stotine tisuća donjih ekstremiteta. Broj amputacija u nekim zemljama dostiže nekoliko stotina godišnje. Transfemoralna amputacija je potpuno i definitivno odstanjenje femura ili djela femura zbog nasljednih ili drugih faktora. Transfemoralna amputacija može biti prisutna u bilo kojoj životnoj dobi čovjeka, a uzroci mogu biti različiti. Rehabilitacija pacijenta kod kojega je učinjena transfemoralna amputacija zahtjeva individualiziran i interdisciplinaran pristup. Tijekom ovog procesa fizioterapija i fizioterapeuti su od dragocjene pomoći u fizičkom stanju pacijenta i edukaciji o hodu. Poboljšanje njihovog znanja o amputaciji, protezama za hodanje može biti od veće pomoći za pacijenta i njegovu obitelj. Brojne su kirurške tehnike kojima se obavlja zahvat amputacije, no svaka od tehnika može utjecati na rehabilitaciju pacijenta. U ovom radu opisana je transfemoralna amputacija, komplikacije, etiologija i prevalencija te biološka razmatranja vezana za transfemoralnu amputaciju. Također je opisan transfemoralna proteza i njezine komponente te kako navedene komponente utječu na hod osobe s natkoljenom protezom. Velik utjecaj transfemoralne amputacije i proteze na planiranje rehabilitacijskog programa i na učinkovitost terapijskih sesija zahtijevao je uključivanje ovih elemenata u ovaj rad. U konačnici u ovom radu se raspravljalo o različitim fazama rehabilitacije i devijacijama u hodu. Objašnjene su četiri faze rehabilitacijskog plana za pacijente sa transfemoralnom amputacijom. Objašnjena je važnost njege preostalih ekstremiteta i poboljšanja fizičke kondicije
Zdravstvena njega i postupci medicinske sestre nakon carskog reza
No full textOvaj rad istražuje različite aspekte carskog reza, uključujući njegovu definiciju, povijest, indikacije, te postoperativne izazove za majku i dijete. Carski rez je kirurški zahvat kojim se dijete rađa kroz rez na trbuhu i maternici majke. Povijesno gledano, carski rez se koristio samo u hitnim situacijama, dok danas postoji niz medicinskih indikacija koje ga čine čestim izborom, kao što su sužena zdjelica, placenta previa, fetalna distresa i mnoge druge. Relativne indikacije uključuju i slučajeve gdje vaginalni porod nije preporučljiv zbog zdravstvenih stanja majke ili djeteta. Priprema trudnice za carski rez uključuje temeljitu edukaciju i pripremu koju provode medicinske sestre. One pružaju informacije o samom postupku, očekivanim ishodima i postoperativnoj njezi. Medicinske sestre također osiguravaju emocionalnu podršku, pomažući trudnicama da se nose s anksioznošću i strahom povezanim s operacijom. Tijekom trajanja zahvata, medicinske sestre imaju ključnu ulogu u asistiranju kirurškom timu, nadgledanju vitalnih funkcija majke i osiguravanju sterilnih uvjeta. Njihova prisutnost i stručnost pomažu u smanjenju rizika od komplikacija i osiguravaju sigurnost majke i djeteta. Nakon operacije, medicinske sestre nastavljaju pružati skrb majci i djetetu. Postoperativni izazovi za majku uključuju bol, rizik od infekcija, trombozu i probleme s dojenjem. Medicinske sestre pomažu u upravljanju ovim problemima kroz redovitu kontrolu, pružanje analgetika, edukaciju o osobnoj higijeni i podršku u dojenju. Briga o pacijentici uključuje i pomoć pri prvim koracima nakon operacije, nadzor prvog mokrenja i stolice te osiguravanje pravilne prehrane i hidracije. Briga o novorođenčetu nakon carskog reza također je važna komponenta postoperativne njege. Medicinske sestre osiguravaju da novorođenče primi adekvatnu skrb, uključujući inicijalnu procjenu Apgar testom, nadzor vitalnih znakova, te podršku u uspostavi dojenja. Edukacija roditelja o njezi novorođenčeta kod kuće također je ključni dio njihove uloge
Zdravstvena njega bolesnika na mehaničkoj ventilaciji
No full textMehanika ventilacija je medicinski postupak koji se koristi za umjetno održavanje
prohodnosti dibnih putova kada spontano disanje ne osigurava adekvatnu respiratornu funkciju.
Ova metoda je neophodna za pacijente s razliitim respiratornim problemima kao bto su apneja,
hipoksemija, acidoza, respiracijska insuficijencija, ozljede lica i vrata te kod kritino oboljelih
koji zahtijevaju intenzivnu respiratornu potporu.
Postoji nekoliko vrsta mehanike ventilacije koje se mogu koristiti, ukljuujui invazivne i
neinvazivne metode. Invazivne metode ukljuuju umetanje endotrahealne cijevi ili
traheostome, dok neinvazivne metode koriste razliite oblike suelja tj. maski koje se
postavljaju na lice. U obje vrste, osnovni cilj je osigurati pravilnu ventilaciju plua i adekvatan
prijenos kisika.
Kljune intervencije medicinskih sestara u ovom procesu ukljuuju pripremu pacijenta i
potrebnih materijala za izvođenje intubacije, spajanje pacijenta na umjetnu ventilaciju i
praenje pacijentovog stanja. One kontinuirano nadziru stanje pacijenta, prate funkcije
ventilatora, procjenjuju disanje i prilagođavaju postavke ventilacije prema potrebama pacijenta.
Sve ove aktivnosti su kljune za uspjebno upravljanje pacijentima na mehanikoj ventilaciji, s
ciljem optimizacije respiratorne funkcije i poboljbanja ukupnog stanja pacijenta.
Cilj ovog rada je približiti ulogu medicinske sestre pri njezi pacijenta na umjetnoj
ventilaciji, njezine intervencije i probleme sa kojima se susree
Zdravstvena njega oboljelih od astme
No full textU ovom radu obrađuje se tema zdravstvene njege bolesnika s astmom, jedne
od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti u svijetu koja uzrokovana različitim
uzročnicima zahvaća respiratorni sustav oboljele osobe te na njemu radi promjene.
Na samom početku rada opisana je anatomija i fiziologija kompletnog
respiratornog sustava, upravo zbog njegove zahvaćenosti ovom bolešću. Kroz kasniju
razradu dobivamo šire informacije o kategorizaciji, etiologiji, epidemiologiji,
patofiziologiji te kliničkoj slici astme. Osim toga, obrađuje se tema dijagnostike zbog
nepostojanja specifičnog postupka utvrđivanja ove bolesti. Kako bi se postavila
dijagnoza astme potrebni su anamnestički podaci, fizikalni pregled, postupci mjerenja
plućne funkcije te kožni i laboratorijski testovi. Proučen je i cjelokupni postupak
liječenja astmatičnih bolesnika, od edukacije i kontrole okoliša do medikamentne i
fizikalne terapije. Na samom kraju opisuje se zdravstvena njega astmatičnih bolesnika
s perspektive medicinske sestre/tehničara i njena angažiranost o ovako ograničenom
pacijentu. Prikazuje se odnos sestre/tehničara i pacijenta, navode dijagnoze te
moguće provedive intervencij